DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 62 <-- 62 --> PDF |
F. Petrović: OSVRTNANrPOVOIJAN ČOVJEKOV UTJECAJ NANIZINSKK ŠUME Još 1956. godine savska voda bila je pitka, riblji svijet bogat kvalitetnom ribom. Poslije je nestalo većine vrsta riba, a rijeka Sava "cloaca" kao Majna, Rajna i mnoge druge. Želeći da prikazem probleme istog karaktera za cijelo srednje posavsko područje, izvršit ću digresiju s osnovnih problema šuma lokaliteta Lonja-Cesma, jer se moraju razmatrati cjelovito. Želim prikazati probleme i odnose u cijelom srednje-posavskom području. Rijeka Sava važan je vodeni put, a organizacija i intenzitet prijevoza razvijeni su i danas. Od Siska rijekom Kupom do Karlovca, a nekada ranije, radi transporta od Karlovca do mora izgrađenim cestama, dok nije izgrađena željeznička pruga do Rijeke. Rijeka Sava je i u svom srednjem toku, a i donjem donekle bujična karaktera, a naročito su štetne njene poplave za vrijeme visokih savskih vodostaja. Sava je plavila velike nezaštićene površine, punila vodenim masama velike prirodne akumulacije, pašnjake, rušila obale na jednoj strani, a stvarala poloje na drugoj. Veličanstvena je u svojoj snazi, a mirna i blaga u normalnom vodostaju. Mora se istaknuti daje kroz cijelo ovo stoljeće bila u središtu interesa već od nekadašnje Austrougarske i kasnije nastalih država u ovim prostorima i da su se prema tadašnjim mogućnostima, tehnici i razvoju hidrogradnje, provodile mjere zaštite od poplava, regulacije korita, posebice njenih malih sjevernih pritoka. Posavsko nizinsko područje treba sanirati radi zaštite naselja, poljoprivrednog zemljišta i sigurnog protoka velikih voda i njihovu sigurnu akumulaciju u vrijeme visokog vodostaja, regulaciju i uklapanje svih sjevernih pritoka u taj sustav. Važno je sada za Hrvatsku sanirati kvalitetu vode, te da se rijeci vrati ona uloga koju je imala ranije, da se ne provode radovi koji bi ugrozili opstanak i razvoj šumskog kompleksa i razvoj velikih vrijednih šumskih zajednica, da se omogući paralelni razvoj industrije, poljoprivrede i drugih privrednih grana vezanih uz to područje (ribarstvo, turizam, održavanje prirode i dr.). Mora se nažalost zaključiti da se nije realizirala definitivna sanacija područja i regulacija vodotoka, izvođeni su parcijalni radovi, mijenjali se projekti, a daje u toj nedorečenosti i tehničkom košmaru šumsko-biološki kompleks imao mnogo štetnih posljedica, što će biti evidentno u daljnjem izlaganju. Prve regulacije rijeke Save izvršene su u istočnom dijelu Posavine, izgrađeni nasipi, propusti i zatvarači, vodocrpni sustavi radi zaštite od prodora velike vode, u slivu Bosut-Biđ u vinkovačkom području, organizirana je vodna zajednica koju su materijalno uzdržavali gotovo svi građani tog područja. To je veliki vodni sustav, koji izvrsno funkcionira. Tamo pedesetih i šezdesetih godina izgrađen je drugi zaštitni regulacijski sus Šumarski list br. 5 6, CXX (1996). 275-279 tav Crnac polje za rijeku Orljavu i male sjeverne tokove. Kasnije se pristupalo zaštiti sela Košutarice i spomen područja Jasenovac. Negdje 1910. godine i kasnije započela je djelomična regulacija sjevernih pritoka Save, Lonje, Česme, Ilove, Pakre, a kao poseban sustav istočno od linije Lipovljani- jug rijeka Sava, sliv rječice Veliki Strug i Mali Strug, koje je ustvari najniže područje ovog sliva i veliko travnato akumulacijsko područje u vrijeme velikih voda (Mokro polje, Poganovo polje i druga manja). Ta tri vodotoka (Lonja je potpuno preložena u donjem dijelu u novo korito) djelomično su regulirana vodotokom Trebeš. Pri utoku u rijeku Savu njegovo korito je prirodno formirano, a dio je reguliran novim koritom i nasipom. Tu je stvorena jedna slika zajedništva vodotoka i šume, i sve uklopljeno u prirodu okoliša. Zar ima nešto ljepše od okoliša zvanog Prevendar, mlin, voda, šuma, travnati čisti nasipi i odmor na njima. Svega 100 m istočno od ušća Trebeža u Savu počinje novi sliv rječice Veliki Strug, stvoren od malih tokova iz područja Lipovljana. Pruža se prema istoku, vodi ispod Novske, paralelno sa tokom Save i nekih 4 km pred Starom Gradiškom utječe u Savu. Znatan dio tog vodotoka je reguliran, korito 20 do 30 m široko, dijelom zaštićeno nasipima (s južne strane). Tu je stvorena jedna divna slika prirode, u duljini oko 30 km, izražen sklad šume visoke kvalitete, vodotoka i riječnog korita i bližeg i daljeg okoliša. Sjeverno od toka Velikog Struga, naročito od Bročica (Novska) pružaju se velika polja, Mokro polje, Poganovo polje, u koja su se akumulirale velike mase poplavne vode. Veličanstvena slika i snaga prirode pokazuje se promatrajući uzvodni tok Struga i malih sjevernih tokova, te Trebeža, kako poplavna voda nadire u Lonjsko polje ili kako se pune vodom velike akumulacije u istočnom dijelu, Mokro polje i druge. Radovi su prestali nakon Prvog svjetskog rata. Spoj rijeke Trebeža sa započetim kanalom Veliki Strug nije realiziran. Vjerojatno su se projektanti bojali realizirati spajanje. Pitanje da li bi najveći dio poplavne vode mogle prihvatiti niže depresije bez akumulacije Lonjskog polja i da veliki val vode ne bi moglo prihvatiti savsko korito i provesti a da ne ugrozi naselja i kulture u istočnim dijelovima područja. Tako je jedan pro jekt i zahvat samo djelomično realiziran. Socijalistička vlast već 1945. godine započela je izgradnju kanala Nova Sava kod Stare Gradiške, kako bi se njime akumulirao dio poplavne vode i kako bi se smanjio pritisak vode na nešto stiješnjeni profil korita Save, koji se pruža zapadno od ušća Velikog Struga u Savu, u dužini 5-6 km. Tu su izvršeni i prvi veći zahvati sječe šume na trasi kanala. Radilo se primitivno, s ručnim oruđem uz teške fizičke napore, a radove su uglavnom izvodili hrvatski zarobljenici iz Drugog svijetskog rata. |