DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 47 <-- 47 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 5 6, CXX (1996), 261-265 UDK 630* 151.2.(497.13)(Castor fier L.) AKCIJA NASELJAVANJA DABRA U HRVATSKOJ AKTION B1BERANS1EDLUNG IN KROATIEN Marijan GRUBEŠIĆ* SAŽETAK: Nakon više od stotinu godina od kako je dabar nestao s prostora Hrvatske, pislije dugotrajnih administrativnih, tehničkih i organizacijskih priprema, 20. travnja 1996. godine, dabar je ponovo na popisu divljači i faune u Hrvatskoj. Dabar se u Hrvatskoj spominje sredinom 19. stoljeća kao dosta rijetka životinjska vrsta. Početkom dvadesetog stoljeća više se ne spominje kao živuća životinjska vrsta, a posljednjih 50 godina uopće se ne spominje. Malo je poznato daje bio sastavni dio naše faune i stanovnik naših prostora. Prije 5 godina krenule su aktivnosti, a cilj im je bio reintrodukcija dabra u njegova ranija obitavališta. Nakon predstavljanja ideje usljedila su istraživanja, uspostavljena je suradnja s kolegama u Njemačkoj radi zajedničkog projekta i donacije dabrova, sačinjen opis projekta i izvršene administrativne pripreme. Nakon dosta poteškoća, početak hvatanja dabrova dogovoren je za 15. travnja u blizini Ingolstadta. Akcija hvatanja trajala je 5 dana, odnosno noći, a uhvaćen je jedan par dabrova. Isti su prevezeni u Hrvatsku i ispušteni na području lokaliteta Žutica, uza njih ranije pripremljenu nastambu. Ubrzo nakon ispuštanja potražili su osvježen/e u vodi, čime su simbolično, po prvi puta u ovom stoljeću, zaplivali hrvatskim vodama . Ključne riječi: dabar, hvatanje dabra, ispuštanje dabra, reintrodukcija dabra UVOD Dabar (Castor fier L.) je životinjska vrsta koje je u No, kasnije nije bilo evidentirano stanje i nazočnost prošlosti bila sastavni dio faune i ekosustava brojnih lodabra na još nekim lokalitetima u Hrvatskoj, odnosno kaliteta, odnosno lovišta, na prostoru naše domovine. nismo uspjeli doći do drugih pisanih materijala koji bi Sve do kraja 19. stoljeća spominje se dabar kao autok-ovu tvrdnju potvrdili. O njegovom ranijem obitavanju toni stanovnik vodenih staništa. Osim fosilnih ostataka na širem prostoru Hrvatske govore brojni toponimi, koovog najvećeg glodavca sjeverne polutke Zemlje, na jima je korijen imena mjesta ili lokaliteta vezan za području Hrvatske postoje i pisani dokumenti o njegodabra. voj nazočnosti. Poznati hrvatski zoolog Josip Ettinger U ovom stoljeću dabar se više ne spominje kao živu spominje dabra kao sastavni dio hrvatske faune 1857. ća vrsta, a sve rijeđe ga se navodi i u popisu životinjskih godine. Dabar se spominje i u susjednoj Bosni na rje vrsta. Profesor Milan Hirtz, žali za nestankom dabra i čici Ukrini 1885. godine. 1938. godine piše: "..., a stoje najžalostnije, nije se sačuvala nijedna slika i nijedan plastični preparat od nje * Mr. se. Marijan Grubešić, Šumarski fakultet Zagreb ga, pa tako ni ne znamo, kako je taj naš dabar izgledao." |