DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1996 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Šumarski lis! br. -i 6. (X X (1996), 260


U NEKOLIKO REDAKA


DLAKAVE MUHE (BIBIONIDAE) - KORISNI ILI ŠTETNI ŠUMSKI INSEKTI


Mnogi još vjerojatno pamte proljeće 1994. godine
kada su se u nekim našim krajevima pojavili rojevi
"crnih dlakavih muha". Pojava je bila takvog karaktera
da su čak i sredstva javnog priopćavanja ponekad senzacionalistički
o tome obaviještavala. Zanimanje javnosti
stišalo se ubrzo nakon nestanka velikih rojeva
ovih insekata. Ipak, kako se radi pretežito o šumskim
vrstama, držimo da je potrebno našu stručnu javnost
pobliže upoznati s ovom prirodnom pojavom i njezinim
značenjem za šumski ekosustav.


Kako u naslovu stoji, spomenute su vrste pripadnici
reda dvokrilaca, porodice dlakavih muha (Diptera, Bibionidae).
Najčešća je u takvim masovnim pojavama
vrsta Bibio marci L. Pored nje dolaze još: Bibio johannis
L., Bibio hortulanus L. i Philiafebrilis L. Riječ je o
insektima koji najveći dio svoga života provedu u površinskom
sloju tla, poglavito u sloju otpalog lišća ili iglica.
Odmah nakon rojenja i kopulacije, ženke se spuštaju
na šumsko tlo gdje odlažu i preko 3000 jaja (Slika 1.)


Slika I. Ženka Bibio marci prilikom polaganja jaja.


Velik dio jaja i kasnije ličinki ugiba uslijed zimskih
hladnoća i reduktivnog djelovanja prirodnog neprijatelja.
No s vremena na vrijeme dogodi se da ovi čimbenici
zataje, čime se otvara put ekploziji njihove populacije.
Takvoj jednoj masovnoj pojavi njihovih ličinki i
imaga bili smo svjedokom pretprošle godine. Još ujesen
1993. godine, a osobito u rano proljeće sljedeće godine
bili smo informirani o mnoštvu beznogih, prljavosivih
ličinki u šumskoj stelji iz nekih naših uprava šuma.
Hraneći se listincem ovi saprofitski organizmi pri


premaju otpalu lisnu masu za dalju razgradnju i humifikaciju.
Na taj način tvore važnu sponu u nesmetanom
kruženju tvari u šumskom ekosustavu.


Kada pak nastupi doba rojenja, a ono se razmjerno
nadmorskoj visini lokaliteta kreće u rasponu od kraja
ožujka do sredine svibnja1, dolazi do stvaranja gustih
rojeva ovih slabo letećih muha. Lako ih je raspoznati po
tome što u letu upada u oči relativno dugački stražnji
par nogu, koje im vise s donje strane tijela (Slika 2.).


Slika 2. Mužjak Bibio marci sa karakteristično obješenim stražnjim
parom nogu.


Nesposobne za dulji let vrlo često padaju i u velikom
broju teturaju površinom tla. U literaturi se spominje
slučaj jedne takve masovne pojave u proljeće 1936. godine
kada su se u jednom parku u Stuttgartu odvodni
kanali začepili ogromnim masama uginulih insekata.


Osim važne i korisne uloge koju imaju u razgradnji
listinca, ličinke ovih vrsta mogu se izuzetno pojaviti i
kao štetnici najsitnijeg korijenja šumskog drveća. Obično
su to šumski rasadnici ili neke netom pošumljene
površine koje obiluju velikim brojem mladih nježnih
klijanaca. Bude li takvo tlo pod naletom velikih rojeva
fertilnih ženki, može doći do pojave šteta i ugibanja uzgajanih
vrsta.


Ipak, na kraju moramo još jednom naglasiti da su
koristi koje imamo od "dlakavih muha" i njihovih ličinki
daleko veće od ionako rijetkih sporadičnih šteta do
kojih tek izuzetno može doći. Veći broj ovih organizama
u tlu predstavlja bogatiju biološku aktivnost, povećani
fertilitet i konačno povoljniji hranidbeni status
šumskog drveća.


najkrupnija i najčešća vrsta Bibio marci imeje dobila po tome što se javlja


Mr. se. Boris Hrašovec


oko 25. travnja o Sv. Marku.