DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 81     <-- 81 -->        PDF

V. Ooglia, D. Horvat, S. Risović, S. Sever: SADAŠNJOST I BUDUĆNOST KORIŠTENJA ŠUMSKE BIOMASE U HRVATSKOJ Šumarski list br. 3—4. CXX (1996), 163—169
stavljeni su na posebnu čeličnu konstrukciju. Prije početka
rada nosiva se čelična konstrukcija oslanjala na
podlogu pomoću četiri mehanička oslona podupirača.


Pogonski je motor bio snage 75 kW i frekvencije
vrtnje 1020 min´. Na rotoru, čija je frekvencija vrtnje
bila 720 min´, bila su smještena tri noža, a jedan je bio
učvršćen na statoru. Predvidivi je učin iverača bio 13
m3 za 1 sat rada. Tijekom pokusnoga rada, prema izvješću
S 1 a b a k a (1983), na iveraču je uočeno mnogo
nedostataka: nepodesna konstrukcija, kabina operatora
ne osigurava osnovna ergonomske uvjete, velika učestalost
kvarova i dr. stoje dovelo daje radni učin iznosio
4 900 kg u 8 - satnoj smjeni ili tek 7 % od iskazanog
učina u tvorničkoj dokumentaciji.


Konačno se 1985. godine prešlo na visoko proizvodno
nošeni iverač na forvarderu BRUKS 800 CT (slika
3). Iverač je bio ugrađen na forvarder Kockums 83-35
kojega pogoni motor Ford snage 60 kW, odnosno forvarder
proizveden u zemlji. Vlastita je masa forvardera
bila 8 500 kg, nosivost 7 500 kg. Forvarder s 4 bogie
ovjesa bio je opremljen dizalicom Cranab 500 sa 6 proporcijskih
ventila.


Iverač BRUKS 800 CT sastoji se iz tri sastavnice:


bubanj skog iverača,
motora i
spremnika za iver.
Bubanj iverača je promjera 800 mm na čijem su obodu
2 noža. Otvor (usta) iverača čini lijevak i 2 pogonska
valjka za uvlačenje drva. Snaga motora je 145 kW,
a spremnik za iverje ima obujam 14 m3. Iverač je opremljen
vlastitim hidrauličkim sustavom, a svi hidraulički
ventili su električno upravljani.


Prema S 1 a b a k u i dr. (1985) na sječi i izradi se u
prorjedi radna grupa sastoji od tri člana: traktoriste koji
radi na traktoru IMT 533 s dvobubanjskim vitlom Igland
kompakt i dva sjekača s motornim pilama. Razmak je
vlaka 30 m, a minimalna širina 3 m. Traktor se pri radu
u sječini kreće isključivo po vlaci.


Srednji učinak iverača u prorjedi iznosi 46,47 m3
drva ili 142 m3 iverja, na transportnoj udaljenosti do ceste
od 250 m.


Uporabom iverača BRUKS 800 CT može se ustvrditi
daje radni postupak usitnjavanja, prometanja i premetanja
iverja u potpunosti riješen, što se tiče tehnoloških,
energetskih i drugih inženjerskih osnova unutar šumarstva.


KORIŠTENJE ŠUMSKE BIOMASE U HRVATSKOJ - Utilization of the forest biomass in Croatia


Za Hrvatsku, koja oskudijeva vastitim primarnim
energentima i uvozi ih oko 35 % od ukupnih potreba,
šumska biomasa trebala bi u energetskoj bilanci imati
veće značenje.


Ogrjevno je drvo značajan nositelj energije u hrvatskom
energijskom sustavu, a koristi se za dobivanje toplinske
energije i energije za kuhanje u kućanstvima iako
sudjeluje u energetskoj bilanci s tek oko 5 %. Kada se
govori o drvnom ostatku, prvenstveno se misli na ostatke
koji se iskorištavaju u drvnoj industriju. Oko 15 %
drvnoga ostatka transformira se u potrebnu energiju u
industrijskim toplanama, a preostali dio u industrijskim
kotlovnicama, odnosno u kotlovnicama drvnoindustrijskih
pogona.


Šumski ostatak ili kora dobiveni iveranjem, odnosno
koranjem na središnjem mehaniziranom stovarištu
neznatno se koriste za dobivanje energije.


Energijski potencijal drvnoga ostatka može se iskoristiti
mnogim postupkom, koji se mogu podijeliti u dvije
skupine:


izgaranje svih oblika drvnoga ostatka u ložišnom
prostoru toplinskih generatora,
plinofikacija drva.
Buduća da je šumska biomasa kao nositelj energije
ekološki povoljnija zbog manjeg zagađivanja okoliša od
fosilnih goriva, a naročito ugljena i mazuta, projekti se


za energijsko korištenje mogu smatrati i kao ekološki
projekti.


Već je 1930. godine u Hrvatskoj proizveden prvi kotao
koji je kao energent koristio drvni otpad. Od tada
tvornica "Đ. Đaković" u svome programu stalno ima
proizvodnju kotlova koji rabe i šumsku biomasu kao
gorivo. Danas se u Hrvatskoj rabe kotlovi kod kojih se
gorivo spaljuje na rešetki, u vrtložnome sloju i prostoru
te omogućuju korištenje biomase sljedećeg podrijetla:


biomasa iz šumarstva,
biomasa iz drvne industrije,
biomasa iz poljodjelstva i
biomasa iz voćarstva.
U proljeće 1989. godine u DP Poljoprivredno industrijski
kombinat KLAS, Nova Gradiška, pušten je u
probni rad toplinski generator ECOFLUID snage 13,2
MW. Tijekom 1989. i 1990. godine spaljeno je u njemu
više od 6 000 t biljnog ostatka, npr. oklasaka od
kukuruza, prašina i pljeva odvojena nakon čišćenja ječma,
pšenice, kukuruza, soje, uljane repice i suncokreta
te iverje i piljevina. Jednako su uspješno korištene različite
vrste ugljena koji je mješan u svim omjerima s
biljnim ostatkom.


Nažalost, tijekom Domovinskoga rata stradala je linija
za pripremu iverja i nekoliko drugih objekata u sastavu
Kombinata.