DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 48 <-- 48 --> PDF |
S. Sever: NEKA ISKUSTVA PRI POKUŠAJU OPOJMLJENJA STRATEGIJE EKSPLOATACIJE ŠUMA U HRVATSKOJ ... Šumarski list br. 3^t. CXX (1996), 133—141 pogledu nedavnih političkih promjena u vašoj regiji, ta bi lento bila od velikog interesa za sudionike... ". Posljedak toga poticaja bilo je polusatno izlaganje na zasjedanju istraživačkog projekta S3.06-00 Šumarska djelatnost u planinskim uvjetima (XIX. IUFRO kongres. Montreal 1990) te objava natuknica i pretpostavki u poslijekongresnom Zborniku 3. divizije (Sever 1990A). To i nije bila teška zadaća jer. osim poznavanja stanja u svojoj zemlji - Hrvatskoj, dovoljno nam je obavijesti o iskorištavanju šuma u Istočnoj Europi stizalo putom usmjerenih objavnih izvora, službenih susreta sa šumari ma tih zemalja u okviru djelovanja SEV-a (Savjet za uzajamnu ekonomsku pomoć) te na druge načine. Poslije mnogo godina centralnog, i često izvan zemlje (Hrvatske) neupravljanoga rada u šumarstvu, sa sada samosvojnom šumarskom strategijom svake zemlje ponaosob u pridobivanju drva ili druge šumarske djelatnosti, sasvim je nemoguće sažeti i opisati sličnosti moguće je to tek učiniti sa zamjerkama. To je i razlogom da ću se sada, za razliku od onoga opisa iz 1990, baviti samo (ne)prilikama u Hrvatskoj; nikako i u političkom prostoru bivše Istočne Europe. POVIJESNI PREGLED ŠUMA NA HRVATSKIM PROSTORIMA Historical review of the forests on the Croatian area Za shvaćanje postojećih šuma kao bitne sastavnice hrvatskoga krajolika i gospodarstva, treba se podsjetiti na neke povijesne činjenice (Kauders i Frančišković 1983). (1) Prodorom Turaka daleko u središnju Europu, zemljovid je Hrvatske dobio oblik bumeranga ili kroasana (naziv peciva vjerojatno nije potekao od naziva hrvatske države, naroda i si., kao što je jedan od planetoida dobio ime Croatia, kravata vjerojatno od imena stanovnika Hrvatske Croate i si.), granični je dio Hrvatske postao Vojna krajina te bio pod neposrednom upravom Carskoga vojnog stožera u Beču. Seljaci unutar Vojne krajine bili su slobodni, a svo zemljište i šume pripadale su ´kruni´ (Sabadi 1994). Za naknadu za svoju vojnu službu seljaci su koristili krunska dobra: građevno drvo, ogrjevno drvo i dr. Ovo se stanje nije mijenjalo do 1922. godine. (2) U dijelu Hrvatske pod građanskom vlasti Hrvatskoga sabora, tzv. Provincijalu, stanje je sa šumama bilo različito. Tu su seljaci bili kmetovi, a za prava na šumu koja je bila vlasništvo plemstva, morali su plaćati novcem, djelom i služništvom. (3) Dio je Hrvatske bio i pod mletačkom vlasti, čijim je padom tijekom Napoleonovih ratova taj priobalni hrvatski dio došao pod austrijsku krunu, odvojenu od Hrvatske sve do kraja 19. stoljeća. Pojednostavljeno, oblik šumskoga vlasništva bilo je u tom području neka vrsta kmetstva, potvrđenog ugovorom. (4) Ukidanjem kmetstva u 19. stoljeću, na području civilne Hrvatske pod vlašću Sabora i Vojne krajine, započeo je tijek razdvajanja, tzv. segregacije, a) U građanskoj su Hrvatskoj zemlja i šume dijelom podijeljene seljacima, odnosno dijelom ostale u zemljoposjedničkom (vlastelinskom) vlasništvu, ali bez služničkog odnosa, b) U Vojnoj je krajini pak između graničara i države podijeljeno zemljište i šuma nakon njihove novčane procjene. Zajedničko je zemljište uključeno u tzv. zemljišne zajednice, njih oko 1200, s oko 220 000 ha šumskoga zemljišta, dijelom pošumljenoga. Poslije prve pisane isprave o gospodarenju šumama u Hrvatskoj iz 13. stoljeća, opći su napuci o šumi i šumarstvu donijeti u 17. stoljeću. Marija Terezija u 18. stoljeću donosi Slavonski urbar i Hrvatski urbar, propise koji su u području prava i obveza rješavali pitanja odnosa feudalaca i kmetova. Značajniji je njezin zakon Šumski red iz 1769. kojim se uređuje potrajnost gospodarenja, vrijeme sječe, popis sječa, daje mnogi uputak o radu u šumi i dr. Za vrijeme Austro-Ugarske carevine sljedeći je značajni zakon, zapravo prvi Zakon o šumama (Reichforstgesetz), onaj iz 1852. godine. Ovaj je zakon s nekoliko izmjena i obnova bio u Hrvatskoj na snazi do kraja Prvog svjetskog rata. Prvi zakon o šumi Kraljevine Jugoslavije iz 1929. bio je veliko šumarsko razočarenje; u mnogim svojim dijelovima nije dosizao prethodne, a kamoli ih nadograđivao. Tako je, na primjer, čista sječa dozvoljena na ploštini do 200 ha. Do Prvoga svjetskog rata, dok je hrvatsko šumarstvo bilo pod utjecajem ili dio srednjoeuropskoga šumarstva, postojalo je nekoliko vlasničkih skupina različitog udjela u ploštini šuma: državne šume 25,6 %; općinske i seljačke šume 10,9 %; zemljišne zajednice 13,6 %; granični teritorij Vojne krajine 18,7 %; crkvene šume 1,9 %; udruge i društva 3,0 %; bankovne i korporacijske šume 1,9 % te privatne šume 24,4 %. Sume Vojne krajine nacionalizirane su 1922. godine te su (a) pridodane državnim šumama, povećavajući im udjel ploština na preko 44 % ukupne obrasle površine, dok je (b) oko 345 852 ha tih šuma predano graničarima. Tako su prije Drugoga svjetskog rata državne šume u Hrvatskoj zauzimale 883 789 ha (44,3% ukupne pošumljene ploštine). Za sve to vrijeme šumari Hrvatske vodili su dugu borbu za izdvajanje, odnosno nespajanje šumarstva i drvne industrije. Poslije Drugoga svjetskog rata nastali su mnogi problemi; desetljećima su šume bile u tzv. društvenom vla |