DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 48     <-- 48 -->        PDF

S. Sever: NEKA ISKUSTVA PRI POKUŠAJU OPOJMLJENJA STRATEGIJE EKSPLOATACIJE ŠUMA U HRVATSKOJ ... Šumarski list br. 3^t. CXX (1996), 133—141
pogledu nedavnih političkih promjena u vašoj regiji,
ta bi lento bila od velikog interesa za sudionike... ".
Posljedak toga poticaja bilo je polusatno izlaganje na
zasjedanju istraživačkog projekta S3.06-00 Šumarska
djelatnost u planinskim uvjetima (XIX. IUFRO kongres.
Montreal 1990) te objava natuknica i pretpostavki u poslijekongresnom
Zborniku 3. divizije (Sever 1990A). To
i nije bila teška zadaća jer. osim poznavanja stanja u
svojoj zemlji - Hrvatskoj, dovoljno nam je obavijesti o
iskorištavanju šuma u Istočnoj Europi stizalo putom usmjerenih
objavnih izvora, službenih susreta sa šumari


ma tih zemalja u okviru djelovanja SEV-a (Savjet za
uzajamnu ekonomsku pomoć) te na druge načine.


Poslije mnogo godina centralnog, i često izvan zemlje
(Hrvatske) neupravljanoga rada u šumarstvu, sa sada
samosvojnom šumarskom strategijom svake zemlje
ponaosob u pridobivanju drva ili druge šumarske djelatnosti,
sasvim je nemoguće sažeti i opisati sličnosti moguće
je to tek učiniti sa zamjerkama. To je i razlogom
da ću se sada, za razliku od onoga opisa iz 1990,
baviti samo (ne)prilikama u Hrvatskoj; nikako i u političkom
prostoru bivše Istočne Europe.


POVIJESNI PREGLED ŠUMA NA HRVATSKIM PROSTORIMA
Historical review of the forests on the Croatian area


Za shvaćanje postojećih šuma kao bitne sastavnice
hrvatskoga krajolika i gospodarstva, treba se podsjetiti
na neke povijesne činjenice (Kauders i Frančišković
1983).


(1) Prodorom Turaka daleko u središnju Europu,
zemljovid je Hrvatske dobio oblik bumeranga ili kroasana
(naziv peciva vjerojatno nije potekao od naziva
hrvatske države, naroda i si., kao što je jedan od planetoida
dobio ime Croatia, kravata vjerojatno od imena
stanovnika Hrvatske Croate i si.), granični je dio Hrvatske
postao Vojna krajina te bio pod neposrednom upravom
Carskoga vojnog stožera u Beču. Seljaci unutar
Vojne krajine bili su slobodni, a svo zemljište i šume
pripadale su ´kruni´ (Sabadi 1994). Za naknadu za svoju
vojnu službu seljaci su koristili krunska dobra: građevno
drvo, ogrjevno drvo i dr. Ovo se stanje nije mijenjalo
do 1922. godine.
(2) U dijelu Hrvatske pod građanskom vlasti Hrvatskoga
sabora, tzv. Provincijalu, stanje je sa šumama bilo
različito. Tu su seljaci bili kmetovi, a za prava na šumu
koja je bila vlasništvo plemstva, morali su plaćati novcem,
djelom i služništvom.
(3) Dio je Hrvatske bio i pod mletačkom vlasti, čijim
je padom tijekom Napoleonovih ratova taj priobalni
hrvatski dio došao pod austrijsku krunu, odvojenu
od Hrvatske sve do kraja 19. stoljeća. Pojednostavljeno,
oblik šumskoga vlasništva bilo je u tom području
neka vrsta kmetstva, potvrđenog ugovorom.
(4) Ukidanjem kmetstva u 19. stoljeću, na području
civilne Hrvatske pod vlašću Sabora i Vojne krajine, započeo
je tijek razdvajanja, tzv. segregacije, a) U građanskoj
su Hrvatskoj zemlja i šume dijelom podijeljene
seljacima, odnosno dijelom ostale u zemljoposjedničkom
(vlastelinskom) vlasništvu, ali bez služničkog
odnosa, b) U Vojnoj je krajini pak između graničara i
države podijeljeno zemljište i šuma nakon njihove novčane
procjene. Zajedničko je zemljište uključeno u tzv.
zemljišne zajednice, njih oko 1200, s oko 220 000 ha
šumskoga zemljišta, dijelom pošumljenoga.


Poslije prve pisane isprave o gospodarenju šumama
u Hrvatskoj iz 13. stoljeća, opći su napuci o šumi i šumarstvu
donijeti u 17. stoljeću. Marija Terezija u 18.
stoljeću donosi Slavonski urbar i Hrvatski urbar, propise
koji su u području prava i obveza rješavali pitanja
odnosa feudalaca i kmetova. Značajniji je njezin zakon
Šumski red iz 1769. kojim se uređuje potrajnost gospodarenja,
vrijeme sječe, popis sječa, daje mnogi uputak


o radu u šumi i dr. Za vrijeme Austro-Ugarske carevine
sljedeći je značajni zakon, zapravo prvi Zakon o šumama
(Reichforstgesetz), onaj iz 1852. godine. Ovaj je
zakon s nekoliko izmjena i obnova bio u Hrvatskoj na
snazi do kraja Prvog svjetskog rata.
Prvi zakon o šumi Kraljevine Jugoslavije iz 1929.
bio je veliko šumarsko razočarenje; u mnogim svojim
dijelovima nije dosizao prethodne, a kamoli ih nadograđivao.
Tako je, na primjer, čista sječa dozvoljena na
ploštini do 200 ha. Do Prvoga svjetskog rata, dok je
hrvatsko šumarstvo bilo pod utjecajem ili dio srednjoeuropskoga
šumarstva, postojalo je nekoliko vlasničkih
skupina različitog udjela u ploštini šuma: državne šume
25,6 %; općinske i seljačke šume 10,9 %; zemljišne
zajednice 13,6 %; granični teritorij Vojne krajine
18,7 %; crkvene šume 1,9 %; udruge i društva 3,0 %;
bankovne i korporacijske šume 1,9 % te privatne šume
24,4 %. Sume Vojne krajine nacionalizirane su 1922.
godine te su (a) pridodane državnim šumama, povećavajući
im udjel ploština na preko 44 % ukupne obrasle
površine, dok je (b) oko 345 852 ha tih šuma predano
graničarima. Tako su prije Drugoga svjetskog rata
državne šume u Hrvatskoj zauzimale 883 789 ha (44,3%
ukupne pošumljene ploštine). Za sve to vrijeme šumari
Hrvatske vodili su dugu borbu za izdvajanje, odnosno
nespajanje šumarstva i drvne industrije.


Poslije Drugoga svjetskog rata nastali su mnogi problemi;
desetljećima su šume bile u tzv. društvenom vla