DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Ž. Borzan, M. Id/ojlic, II. Gimenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA ... Šumarski lisl br. 3—4, CXX (1996), 121—131 kvom stanju, stoga, neki, npr. kromosom III, može biti duži od kromosoma II ili kraći od kromosoma IV. Isto to se odnosi i na krakove svakog kromosoma. Krakovi se također mogu istezati ili skupljati kod istog kromosoma tako da npr. istezanje kraćeg kraka kod metacentričnih kromosoma rezultira u analizi kariotipa njegovim svrstavanjem u duži krak, ili kontrakcija dužeg kraka rezultira njegovim svrstavanjem u kraći krak. Na taj način neki metacentrični kromosom može često biti svrstan među submetacentrične i obratno. Takav je primjer prikazan u radu Borzan a (1988), koji je analizirao broj i postotatk submetacenričnih kromosoma u uzorku od 18 analiziranih stanica svakog od sedam različitih stabala četiriju vrsta borova, odnosno ukupno 126 stanica (tablica 2). Naravno da se to reflektira na nekonzistentnost u registriranju sekundarnih konstrik- Distribucija frekvencija sekundarnih konstrikcija analiziranog stabla Pančićeve omorike. Ubilježene su na kraku kromosoma na kojem su se najčešće nalazile kao prosijek pojavljivanja i dobile oznake: III L 47, VL47, IX L 42 and XS 61. Frequency distribution of secondary constrictions in the analyzed Picea omorica (PANC.) PURK. tree. Secondary constrictions were placed on the arm of a chromosome on which they most often appear, as an average result of their distribution of frequencies and defined as: III L 47, VL47, IX L 42 and XS 61. Tablica 5. KROMOSOM BR. - CHROMOSOME NO. I u Ill IV V VI VII VIII IX X XI XII Distribucija ferkvcuclja sekundarnih konstrikcija * Frequency Distribution or Secondary Constrictions 100 90 SO I I 1 II II 1 70 I I I 1 II III 60 II II 1 1 1 II II III 50 40 II II 1 I I ´ 30 20 1 IO ! .Ci. : ´ >;--; * " * ´ € 10 2 0 30 II II II 1 III 1 III 1 40 1 III II 1 1 II III 50 1 II II III 1 1 1 1 II 1 60 70 III 1 II II 1 II 1 80 90 100 čija. Stoga i autori, poput Saylora (1961) i Yima (1963), napominju u svojim radovima da identifikacija pojedinih kromosoma nije mogla biti provedena na temelju registriranja položaja sekundarnih konstrikcija. Izuzetak je u tom pogledu P e d e r i c k (1967, 1970), koji je upravo po položaju i izgledu sekundarnih i tercijarnih konstrikcija ukazivao na razlike u kariotipu pojedinih vrsta borova. Međutim, usporedbom kariotipova crnog bora publiciranih u radu Pederick a (1970) i S ay 1 or a (1964), sa svojim rezultatima istraživanja, Borza n (1977) nije mogao potvrditi brojnost i položaj konstrikcija koje je objavio P e d e r i c k , niti položaje svih sekundarnih konstrikcija koje je objavio S aylor. Koji su razlozi takvim razlikama u rezultatima istraživanja iste vrste nije moguće spoznati, dok se ne dogovorimo o standardizaciji metoda istraživanja i načina prezentacije rezultata. Tek će se tada dobiti jasnija slika o unutarvrsnoj varijabilnosti. Primjenom standardne metode kariotipizacije različitih stabala neke vrste, koju u različito vrijeme i nezavisno mogu raditi različiti autori, približavamo se saznanju o unutarvrsnoj slici kariotipa te vrste. Time svaki takav rad postaje vrijedan doprinos spoznajama o mogućoj varijabilnosti kariotipova. Pritom moramo istaknuti važnost utvrđivanja unutarvrsnih razlika u kariotipovima, jer bez takvih saznanja nije moguće u cijelosti govoriti o razlikama kariotipova između pojedinih vrsta. e) Poteškoće i dileme kod izrade kariotipa - Difficulties and dilemmas in revealing karyotypes Najveća poteškoća za svakog istraživača je mogućnost ponavljanja rezultata istraživanja nekoga od prethodnih autora. Poteškoća leži u razumijevanju njegovih izbora u načinu obrade podataka i prikazivanja rezultata. Obično to autori čine tako, da se radom nekog prethodnika posluže kao uzorom, a zatim dodaju vlastite modifikacije. Veći broj različitih takvih radova kroz duže razdoblje povećava poteškoće u izboru prikladne metode za rad, ali i za analizu, usporedbe rezultata s drugim istraživanjima te za prikaz vlastitih rezultata istraživanja. Primjeri su za to brojni. Pojedini su autori samo slikom metafazne ploče definirali kariotip istraživane vrste. U takvom je slučaju vlastite rezultate istraživanja teško uspoređivati sa slikom koja je u radu objavljena (i pritom, ponekad, razmišljati o lošoj kvaliteti reprodukcije). Drugi su autori vrlo detaljno opisivali morfološke karakteristike kariotipova pojedinih vrsta, ali nisu naveli broj analiziranih stanica za definiranje tih kariotipova. Stoga se može zaključiti da su analizirali samo jednu stanicu. U tom slučaju nije moguće raspravljati o varijabilnosti unutar vrste, niti varijabilnosti uzorka koji je trebao poslužiti kao podloga za izradu kariotipa. |