DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Z. Boran, M. ldžojlić, H. Guttcnberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski list br. 3—4, CXX (19961. 121 — 131 omjera krakova S/L = 0.75, da bi se kariotip mogao definirati sa četiri najmanja kromosoma (IX, X, XI i XII) kao submetacentričnima. Slične rezultate u analizi kariotipa Pančićeve omorike dobio je H izum e (1988). Sekundarne konstrikcije nalaze se na dugim krakovima kromosoma III, V i IX, te na kratkom kraku kro mosoma X. Prema njihovoj udaljenosti od centromere, sekundarne konstrikcije na dugim krakovima su medijalne, a konstrikcija na kratkom kraku kromosoma X je smještena više terminalno. U preparatima je opaženo "sljepljivanje" (stickiness) nehomolognih kromosoma. DISKUSIJA — Discussion a) Izbor materijala za istraživanje: diploidni meristem korjenčića ili haploidni endosperm? - Research material option: rot tip meristem versus female gametophyte tissue? Uobičajeni način istraživanja kariotipa je analiza metafaznih kromosoma u diploidnim stanicama meristema korjenčića. I golosjemenjače su se, sve do rada Sax & S a x (1933), istraživale na temelju analize preparata radenih iz meristema korjenčića. Sax i Sax su 1933. prvi ukazali na prednosti u korištenju haploidnog endosperma u citološkim istraživanjima golosjemenjača. Analizirali su 53 vrste, svrstane u 16 rodova. Nakon toga rada, tek je mali broj istraživača koristio en SI. 1. Metafaza u endospermu Pančićeve omorike s identificiranim kromosomima. Fig. 1 Metaphase plate from the female gametophyte tissue of Picea omorica (PANČ.) PURK. tree. All chromosomes are identified. dosperm. Među njima treba spomenuti radove Santa moura (1960), Sarkara (1963) Merge naBurley a (1964), 111 i e s (1971). Osobitu pozornost zaslužuje rad P e d e r i c k a (1967, 1969, 1970), koji je prikazivao detaljnu morfologiju kromosoma u endospermu borova i sigurno bio poticaj drugim istraživačima kariotipova četinjača u pokušajima korištenja njegove metode za rješavanje različitih citoloških problema. Medu te radove možemo ubrojiti radove: B o r z a n (1977, 1981, 1988), Borzan & Papeš (1978) i MacPherson & Filion (1981). Nabrajajući prednosti upotrebe endosperma golosjemenjača za ciološka istraživanja, svakako na prvom Picea omorika I´icea omorika t > : t « x i a \ B i Picea omorika SI. 2. Idiograin istraživanog stabla Pančićeve omorike prikazan prema trima različitim metodama: a) prema Borzanu (1988). h) prema Sayloru (1961) i c) prema Guttenbergeru (1933). Fig. 2 ldiograms of the same Picea omorica (PANČ.) PURK. tree constructed after three different methods: a) after Borzan (1988), b) after Saylor (1961) and c) after Guttenberger (1933). |