DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 35     <-- 35 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK630* 165.42.001 (Picea omorica Pane.) Šumarski list br. 3—4. CXX (1996). 121—131


STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA NA PRIMJERU
PICEA OMORICA


RESEARCH ON THE STANDARDIZATION OF GYMNOSPERM KARYOTYPES USING PICEA
OMORICA AS AN EXAMPLE


Želimir BORZAN*, Marilena IDŽOJTIĆ* i Helmut GUTTENBERGER**


SAŽETAK: Izrađen je kariotip iz endosperma u razvoju jednog stabla Pančićeve
omorike, Picea omorica (PANČ.) PURK. Deset kromosoma (n=12) je
metacentrično, a kromosomi IX i XII su submetacentrični. Po položaju centromere,
kromosomi X i XI su po izgledu skoro submetacentrični, ali su po
definiciji klasificirani kao metacenrični. Ipak, na temelju ranijih radova, neki
bi autori četiri najmanja kromosoma klasificirali kao submetacentrične. Takva
različita stajališta česta su u definiranjima kariotipova iste vrste i problematična
kod usporedbi rezultata sličnih citoloških istraživanja.


Na temelju iskustava brojnih autora koji su istraživali kariotipove golosjemenjača,
predložena je standardizacija u njihovoj izradi, prikazana na primjeru
izrade kariotipa Pančičeve omorike. Prikazane su prednosti i nedostatci
u analizi metafaznih i anafaznih stanica, prezentaciji numeričkog kariotipa
s apsolutnim i relativnim vrijednostima, različitim definicijama položaja centromere,
grafičkim prikazima rezultata i vjerodostojnosti zaključaka glede opaženog
broja i položaja sekundarnih konstrikcija.


Ključne riječi: Picea omorica (PANČ.) PURK, ženski gametofit,
kariotip, golosjemenjače, položaj centromere, Feulgen squash metoda


UVOD — Introduction


Dugogodišnji rad na citološkim istraživanjima bozorske
rokove koji najčešće obvezuju istraživača, teško
rova i analiza citološke literature gimnosperma, ukazaje
u već poodmaklim istraživanjima mijenjati uhodanu
li su nam na brojne poteškoće s kojima se susreće svatehniku
i započeti s nekim novim pristupom. Rezultat
ki citogenetičar, posebice početnik. U istraživanjima je toga može biti izvrstan originalni rad, ali vrlo često
idealna situacija kada je istraživač upoznat s postojeobjavljeni
rad bude izvor terminoloških nepoznanica
ćom literaturom iz užeg područja kojim se kani baviti. (novouvedenih termina za već postojeće) ili se u njeNa
žalost, to najčešće nije slučaj, te se radovi drugih mu prikazuju rezultati istraživanja koji nisu komparaautora,
ranije objavljivani, a vezani uz istraživanja na bilni s rezultatima istraživanjima ranijih autora.
kojima se trenutno radi, nabavljaju sukcesivno, kako rad


Primjeri koji potvrđuju takvo gledište bit će iznesena
istraživanjima odmiče. Dogodi se, da se u poodma


ni u ovom radu, uz prijedlog za standardizaciju materiklim
istraživanjima zaključi kako bi bilo bolje da se u


jala i metoda istraživanja u kariotipizaciji golosjemeistraživanja
krenulo primjenom druge metode rada ili


njača, posebice vrsta iz porodice Pinaceae. Rad se teupotrebom
nekog drugog materijala. S obzirom na spon


melji na vlastitim istraživanjima kariotipa Picea omo


* Prof. dr. se. Želimir Borzan, dipl. ing. Marilena Idžojtić, Šumarski rica (PANČ.) Purk. uz iznošenje mogućih načina prifakultet
Sveučilišta u Zagrebu; kazivanja rezultata, prema autorima koji su te načine
** Prof. dr. Helmut Guttenberger, Institut fiir Pflanzenphysiologie, KarlFranzens-
Universitat Graz, Osterreich koristili u svojim radovima.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 36     <-- 36 -->        PDF

1. Boraan, M. Idzojtić. H. Gultcnbcrgcr: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski list br. .1—4. CXX (1996). 121 — 131
MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA — Material and methods


Češerići za istraživanje kariotipa iz haploidnog tkilo.
Mjerene su apsolutne dužine krakova svih kromova
endosperma u razvoju (= makrogametofit, ženski ga-soma izravno na ekranu računala, primjenom odgovametof´it)
sakupljeni su 7. lipnja 1976. s jednog stabla rajućeg programskog paketa. Morfometrijske vrijednosti
Pančićeve omorike (Picea omorica (PANČ.) PURK.) statistički su obrađene Excel programom. Izrađen je idiiz
vrta Zavoda za šumarsku genetiku i dendrologiju Šuogram,
temeljen na relativnim dužinama i morfologiji,
marskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Trajni prepau
kojem su kromosomi obilježeni rastućim nizom brorati
izrađeni su metodom opisanom u ranijim radovima jeva od I do XII, s tim da je I najduži, a XII najkraći
(Borzan , 1977, 1981, 1988) modificiranom, klasičkromosom.
Detaljniji opis primijenjene metodike i uponom
Feulgenovom squash metodom bojenja praparata. trebljene opreme opisan je u radu K 6 h 1 e r et al., 1995.
Među tim 18 godina starim trajnim preparatima, odaKariotip
istraživanog stabla prikazan je numerički i
brana su četiri, s 27 stanica s dobro raspoređenim krografički,
a u diskusiji se osvrćemo na različite moguće
mosomima. Stanice su digitalizirane te analizirane, korinačine
prikazivanja istih rezultata. Konačno, donosimo
steći opremu koja se sastojala od videokamere na svjeprijedlog
za standardizaciju u istraživanjima kariotipa
tlosnom mikroskopu, priključene za središnje računavrsta
porodice Pinaceae.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA — Results


Stanica sa dobro raspoređenim i identificiranim me- tacentrični. Držeći se strogo definicije submetacentričtafaznim
kromosomima prikazana je na slici 1. Nume- nosti kromosoma prema Saylor u (1961, 1964), sarički
kariotip prikazan je u tablicama 1 i 4, a izrađeni mo su kromosomi IX i XII submetacentrični, međutim,
idiogram na slici 2. Većina kromosoma (n = 12) su me- kromosomi X i XI su toliko blizu granične vrijednosti


Numerički kariotip Pančićeve omorike {Picea omorica (Panč.) Purk.)
Numerical karyotype of the Picea omorica (Panč.) Purk.) Tablica 1.


Broj kromosoma


I n 111 IV V VI vn vm LX x xi xn


Chromosome Number
Ukupna dužina
Total Length
12355 11586 110.37 10799 10599 103.63 101.41 99.03 95.78 9165 77.03 67.71


X


Razlika u dužini


769 5 48 238 2 01 2 36 2 22 2 39 3 24 4.14 14.6 932


Length Differences
s 4.47 37 8 2.95 2.21 2.01 2.59 2.49 2.14 2.34 35 9 53 5 3-74


C.V. % 362 326 2.67 2.04 1.89 2.49 2.45 2.16 2.44 392 695 553
Kratki krak Short Arm (S)
57.06 53.27 4978 48.12 4835 46.65 45.85 44.33 38.76 3915 3349 25.99
X


s 4.48 3.92 5.00 4.94 4.73 3.57 4.64 39 4 5.65 5.27 43 6 4.96


C.V. % 7.85 7.36 10.04 10.26 979 7.66 10.12 8.88 1457 1347 1300 1907
Dugi krak Long Arm (L)
66.48 62.70 60.59 5988 5764 56.99 55.57 54.70 57.02 52.50 4353 41.72
X


s 2.96 4.86 5.05 520 516 3.54 4.50 4.04 6.10 5.10 356 5 09


C.V. % 4.45 7.75 8.33 8.69 8.95 6.22 8.09 7.38 10.70 9.72 8.18 12.19
Omjer krakova
0.86 0.86 0.83 0.82 0.85 0.82 0.83 0.82 0.70 0.76 0.77 0.64
Arm Ratio (S/L)
Centromerni indeks


46.15 45.96 45.10 44.56 4564 45.01 45.20 44.77 40.49 42.69 4341 38.35
Centromere Index
Položaj centromere


m m m m m m m m sm m m sm


Chromosome Designation
Sekundarne konstrikcije 5 ieconda ry Constrictions
Položaj na kraku Position on Arms III L 47 VL47 IXL42 XS61




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Z. Boran, M. ldžojlić, H. Guttcnberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski list br. 3—4, CXX (19961. 121 — 131
omjera krakova S/L = 0.75, da bi se kariotip mogao definirati
sa četiri najmanja kromosoma (IX, X, XI i XII)
kao submetacentričnima. Slične rezultate u analizi kariotipa
Pančićeve omorike dobio je H izum e (1988).


Sekundarne konstrikcije nalaze se na dugim krakovima
kromosoma III, V i IX, te na kratkom kraku kro


mosoma X. Prema njihovoj udaljenosti od centromere,
sekundarne konstrikcije na dugim krakovima su medijalne,
a konstrikcija na kratkom kraku kromosoma X je
smještena više terminalno.


U preparatima je opaženo "sljepljivanje" (stickiness)
nehomolognih kromosoma.


DISKUSIJA — Discussion


a) Izbor materijala za istraživanje: diploidni meristem
korjenčića ili haploidni endosperm? - Research
material option: rot tip meristem versus female gametophyte
tissue?


Uobičajeni način istraživanja kariotipa je analiza metafaznih
kromosoma u diploidnim stanicama meristema
korjenčića. I golosjemenjače su se, sve do rada Sax
& S a x (1933), istraživale na temelju analize preparata
radenih iz meristema korjenčića. Sax i Sax su
1933. prvi ukazali na prednosti u korištenju haploidnog
endosperma u citološkim istraživanjima golosjemenjača.
Analizirali su 53 vrste, svrstane u 16 rodova. Nakon
toga rada, tek je mali broj istraživača koristio en


SI. 1. Metafaza u endospermu Pančićeve omorike s identificiranim kromosomima.
Fig. 1 Metaphase plate from the female gametophyte tissue of Picea omorica
(PANČ.) PURK. tree. All chromosomes are identified.


dosperm. Među njima treba spomenuti radove Santa moura
(1960), Sarkara (1963) Merge naBurley a (1964), 111 i e s (1971). Osobitu pozornost
zaslužuje rad P e d e r i c k a (1967, 1969, 1970), koji
je prikazivao detaljnu morfologiju kromosoma u endospermu
borova i sigurno bio poticaj drugim istraživačima
kariotipova četinjača u pokušajima korištenja njegove
metode za rješavanje različitih citoloških problema.
Medu te radove možemo ubrojiti radove: B o r z a n
(1977, 1981, 1988), Borzan & Papeš (1978) i
MacPherson & Filion (1981).


Nabrajajući prednosti upotrebe endosperma golosjemenjača
za ciološka istraživanja, svakako na prvom


Picea omorika I´icea omorika


t >


: t


«


x i


a \


B i


Picea omorika


SI. 2. Idiograin istraživanog stabla Pančićeve omorike prikazan prema trima
različitim metodama: a) prema Borzanu (1988). h) prema Sayloru
(1961) i c) prema Guttenbergeru (1933).


Fig. 2 ldiograms of the same Picea omorica (PANČ.) PURK. tree constructed
after three different methods: a) after Borzan (1988), b) after
Saylor (1961) and c) after Guttenberger (1933).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Ž. Borzan, M. Idžojtić, H. Guttenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski list br. 3—i, CXX (1996). 121—131


Broj i postotak submetacentričnih kromosoma u uzorku od 126 stanica četiriju različitih
vrsta borova. Od sedam različitih stabala analizirano je po 18 stanica


Number and percent of submetacentric chromosomes in 18-cell samples
of 7 different trees of four pine species and out of a total of 126 cells Tablica 2.


Oznaka analiziranog stabla Designation
of the Analysed Tree
Kromoso m br.
Chromosom e No. i n 47 ui 22 1 ni 366 sy 367 «y 77 deVll 6 nisy 410 Ukupn o
Total
n % a % n % n % n % n % n % n %
I 3 16.67 1 5.56 1 55 6 0 0.00 2 11.11 1 55 6 0 0.00 8 6.35
n
in
1
3
5.56
16.67
0
0
0.00
0.00
0
1
0.00
55 6
0
1
0.00
55 6
1
0
5.56
0.00
0
0
0.00
0.00
1
2
5.56
11.11
3
7
23 8
5.56
IV 0 0.00 0 0.00 3 16.67 0 0.00 0 0.00 1 55 6 1 5.56 5 3-97
V 2 11.11 1 5.56 1 5.56 1 5.56 1 5.56 0 0.00 0 0.00 6 4.76
VI 3 16.67 0 0.00 1 5.56 2 11.11 0 0.00 0 0.00 0 0.00 6 4.76
vn 1 5.56 0 0.00 2 11.11 2 11.11 1 5.56 0 0.00 2 11.11 8 6.35
vm
rx
2
0
11.11
0.00
1
3
55 6
16.67
2
1
11.11
5.56
3
1
16.67
55 6
1
2
5.56
11.11
1
1
55 6
55 6
2
1
11.11
55 6
12
9
95 2
7.14
X 1 11.11 5 27.78 6 33.33 1 55 6 2 11.11 4 22.22 1 5.56 20 15.87
XI 12 66.67 10 55.56 11 61.11 12 66.67 10 55.56 9 50.00 2 11.11 66 52.38
xn 17 94.44 17 94.44, 16 88.89 12 66 67 16 88.89 10 555 6 15 83.33 103 81.75


mjestu treba spomenuti haploidno stanje tkiva. Jednostavnija
je i izrada preparata, s manjim brojem agresivnih
kemikalija. Kromosomi u stanicama endosperma u
razvoju pokazuju više morfoloških detalja, osobito u pogledu
sekundarnih konstrikcija, ali i manje variraju od
stanice do stanice. Tome je, vjerojatno, razlog što stanice
endosperma pretstavljaju genom stabla, a stanice
meristema korjenčića mogu biti kompleksnije, ovisno


o mogućim različitim roditeljskim parovima u formiranju
sjemena, tj. svaki preparat napravljen iz jednog korr^
s?


^


IO pm


6


SI. 3. Anafaza u endospermu običnog bora (Pinus sylvestris L.). Kromatide
br. IX imaju očigledno različite dužine. Iz rada Borzana (1988)


Fig. 3 Scots pine (Pinus sylvestris L.) anaphase cell. Chromatids No. IX


have obvious different morphometric values. Reproduced from


Borzan (1988)


jenčića može s drugim preparatom imati sigurno zajedničkog
samo jednog (ženskog) roditelja, ako sjeme potječe
s istog stabla. Teoretski, dva preparata od kojih je
svaki izrađen iz druge sjemenke, mogu pretstavljati dva
različita genoma. S obzirom da se kod izrade preparata
iz tkiva endosperma ne koristi predtretiranje radi kontrahiranja
kromosoma, variranje njihovih relativnih dužina
je veće. Ukratko, u meristemu korjenčića može se
vidjeti manje morfoloških karakteristika kromosoma, pa
su i rezultati istraživanja "siromašniji". Jedina "zamjerka"
endospermu jest kratko vrijeme (oko dva tjedna tijekom
vegetacije) kada se materijal može prikupljati za
citološka istraživanja.


b) Izbor tehnike bojenja - Different staining techniques


Različite tehnike bojenja mogu se vrlo uspješno primijeniti
na stanice u diobi endosperma u razvoju. Osobito
prikladnom pokazala se mogućnost primjene Giemsa
C - banding metode na ovo tkivo, na što ukazuju
radovi: B orzan & Papeš (1978), Tanaka &
H izu me (1980), MacPherson & Filion
(1981), Borzan (1981, 1988) i rad Kohler et al.
(1995). Preostaje još da se primjene druge metode diferencijalnog
bojenja kromosoma, uspješno primijenjenih
na meristeme korjenčića, kao npr. u radu
Schlarbaum & Ts uc hi y a (1981), koji su pruganje
kromosoma izazvali niskim temperaturama tijekom
predtretiranja. Osobito obećavajućima, čine se metode
koje su primijenjene u radovima K o n d o &
Hizume (1982), Hi z u me et al. (1983)iKondo
et al. (1985), u kojima su se koristile fluorescentne boje




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Ž. Borzan, M. IcJ/.ojtić, H. Gutlcnberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA ... Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 121 — 131


c) Diobeni stadiji, analiza slika i broj analiziranih
stanica - Division phases, image analyses and the
number of investigated cells


Neke od prednosti, koje, za kariološku analizu pruža
tkivo endosperma u razvoju, mogu se jasno vidjeti
na slici 3. Slika prikazuje anafazu običnog bora
(Borzan , 1988) na kojoj se mogu pojedine kromatide
pridružiti i identificirati kao par koji je bio združen
u odgovarajući kromosom. Izmjera dužina pojedinih
kromatida pokazala je, međutim, da se nakon razdvajanja
pojedine kromatide koje pripadaju istom paru, mogu
znatno razlikovati po svojim ukupnim dužinama. To
je i razlog da se na sljedećoj slici (slika 4), koja prikazuje
anafazu analiziranog stabla Pančićeve omorike, ne
može tako jasno, kao na prethodnoj slici, pridružiti sve
kromatide u odgovarajuće parove. Pokušali smo to učiniti
na temelju pojavljivanja sekundarnih konstrikcija i
na temelju izmjere dužina kromatida, rangiranjem pa


SI. 4. Anafaza u endospermu Pančićeve omorike. U ovom slučaju nije bilo
rova u niz od I - XII. Radeći tako, ustanovili smo da se moguće sa sigurnošću identificirati sve kromatide.
u ovom slučaju javlja isti problem kao i kod analize neke Fig. 4 Picea omorica (PANČ.) PURK. anaphase cell. It was not possible to
identify chromatids with certainty.


diploidne metafaze iz meristema korjenčića. Jedina razlika
je bila u tome što se na ovoj anafaznoj slici jasno
vidjelo da se pojedine kromatide po svojoj dužini ne
može združiti u par, što se u diploidnim stanicama ne fazama iz meristema korjenčića, gdje je moguće zdrumože
vidjeti. Kod anafazne stanice dodatna pomoć u živanje kromosoma u parove prema ukupnoj dužini krozdruživanju
parova može biti orijentacija kromatida premosoma
i eventualno položaju centromere, odnosno poma
suprotnom polu. Na anafazi (slika 4) nije vidljiva ložaju sekundarne konstrikcije. Združivanjem kromajasna
orijentacija svih kromatida na dva suprotna pola, tida u parove samo prema dužini u ovoj anafaznoj stapa
je u tom pogledu ta stanica slična diploidnim meta-nici, dešavalo se, da su u parove združene kromatide


Različiti rezultati dobiveni u položaju centromere kromosoma Pančićeve omorike (metacentričan,


submetacentričan ili metasubmetacentričan), ovisno o upotrebljenoj klasifikaciji prema


SAYLORU (1961), LEV ANU et al. (1964) ili SCHLARBAUMU & TSUCHIYI (1984)


Differences in the centromeric positions of three presentations of Picea omorica chromosomes
(metacentric, submetacentric or metasubmetacentric) depending on the classification used after
SAYLOR 1961, after LEVAN et al. 1964 and after SCHLARBAUM and TSUCHIYA 1984. Tablica 3.


Po definiciji - According


Kromosom br.
Chromosome No.
Po definiciji - According
to Definition of SAYLOR
(1961)
Po definiciji - According
to Definition of LEVAN et
al. (1964)
to Definition of
SCHLARBAUM & TSUCHIYA
(1984)
I m m m
n m m m
mIV
m
m
m
m
m
m
V m m m
VI m m m
vn Vffl
m
m
m
m
m
m
IX sm m msm
X m m msm
XI m m m
xn sm m msm




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Ž. Borzan, M. Idžojtić, H. Guttenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARI0T1P0VA ČETINJAČA . Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 121—131


koje po svom obliku, orijentaciji, mjestu gdje su pričvršćene
niti diobenog vretena ili po položaju sekundarne
konstrikcije, ne bi smjele biti združene u par. Niti
na temelju usvajanja drugih kriterija (položaj sekundarnih
konstrikcija, položaj centromere) nismo uspjeli
identificirati parove kromatida te anafazne stanice. Zaključujemo,
da se u izradi kariotipa diploidnih metafaza
meristema korjenčića zapravo nasilno združuju u parove
kromosomi koji ne pripadaju istom paru, što je na
ovom primjeru anafazne stanice više nego očito. Stoga
i S i m a k (1966) idiograme kojima se prikazuje rezultat
kariološke analize smatra samo vjerojatnim prikazom
i naziva ih "prividnim" (apparent idiogram).


Upotreba računalne opreme u istraživanjima daje novi
kvalitetni iskorak u analizi kariotipa, jer se preparati
mogu snimiti na tvrdi disk, bez potrebe za izradom trajnih
preparata. Snimci se mogu spremiti i čuvati na različitim
magnetnim medijima i kasnije obrađivati po potrebi.
Ubrzanje u analizi i radu koje pruža računalo,
omogućava obradu velikog broja podataka za vrlo krat


ko vrijeme. Velik je napredak postignut u razradi tzv.
expertnog sistema, temeljenog na prepoznavanju određenih
karakteristika kromosoma (Guttenberge r et
al., 1995). Sigurno je da danas moderni laboratoriji više
i ne mogu zamisliti rad na citološkim istraživanjima
bez obrade uz pomoć računala.


d) Varijabilnost kariotipova - Karyotype variability


U istraživanju kariotipa neke vrste, jedan od glavnih
ciljeva je odgovoriti na pitanje o mogućoj unutarvrsnoj
varijabilnosti kariotipova:


Da li postoji unutarvrsna varijabilnost kariotipova?


Da bi točno odgovorili na to pitanje, još uvijek nemamo
dovoljno parametara za točnu identifikaciju kromosoma.
To znači da intraspecifična varijabilnost u radovima
u kojima nije pronađen neki specifičan marker
poput B-kromosoma, koji bi neku populaciju ili provenijenciju
s takvim markerom izdvojio od ostalih populacija
ili provenijencija, ne dolazi do izražaja. Stoga su


Numerički kariotip analiziranog stabla Pančićeve omorike. Ukupne dužine kromosoma


Numerical karyotype of the analysed Picea omorica (PANC.) PURK. tree. Chromosome lengths


Kromosom br.
Chromosome
No.


I


II


m


IV
V
VI


vn
vra


IX
X
XI


xn


Razlike između
susjednih kromosoma
Differences Between
Neighbouring
Chromosomes


7.69208717
548357909
2.37867506
2.00555188
2.35602264
2.21798163
2.38663403
3.24495158
4.13622902
14.6199595
9.31449107


Srednja relativna
dužina
Relative Mean Lengths
(S+L)


X


123.5481
115.856
110.3724
107.9938
105.9882
103.6322
101.4142
99.02758
9578263
916464
77.02644
67.71195


Standardna
devijacija
Standard Deviations
s
4.466597
3.781672
2.947787
2.205168
2.005308
2.585574
2.486175
2.135006
2.338546
3.588389
5353526
3743811


Tablica 4a.


c.v. %
362


326


2.67


2.04


1.89


2.49


2.45


2.16


2.44
392
6.95
553


ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Ž. Borean, M. Idžojtic, H. Gultenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 121—131


Numerički kariotip analiziranog stabla Pančićeve omorike. Dužine kromosomskih krakova


Numerical karyotype of the analysed Picea omorica (PANč.) PURK. tree.
Chromosome arm lengths Tablica 4b.


Kromosom br.
Chromosome No.
I


n


m


IV
V
VI


vn
vra


IX
X
XI


xn


Kratki krak - Short Arms (S) Dugi krak - Long Arms (L)


s


X


57.06325 4.479643
5327163 3.920674
49.78405 4.997463
48.11511 4.935561
48.35208 4.732728
46.64559 3572534
45.84552 4.64033
44.32829 3.938377
38.75945 564551
39.14555 5.27417
334921 4.35551
2599246 4.95762


i rezultati istraživanja unutarvrsne varijabilnosti kariotipova
za vrste porodice Pinaceae zaključivani zaključkom
da razlika unutar vrsta nema, te da su i razlike
između pojedinih vrsta nekoga roda vrlo malene ili
da ih uopće nema.


Razlog koji dovodi do takvog zaključka je prvenstveno
zamjena u redoslijedu kromosoma (M a t e r n &
S i m a k , 1968), osobito onih koji su slični po svojoj
ukupnoj dužini i položaju centromere. Uslijed toga, razlike
medu njima bivaju maskirane, te redovito dolazi
do izjednačavanja vrijednosti (uprosječivanja) kojima
se eventualno postojeće razlike u morfometriji kromosoma
unutar vrste prikrivaju.


C.V. % X s C.V. %
7.85 66.48486 2.960115 4.45
7.36 62.7012 4.861042 7.75
10.04 60.5884 5.047345 8.33
10.26 5987866 5.20127 8.69
979 57.63614 5160655 8.95
7.66 56.9866 3.544545 6.22
10.12 555687 4.497435 8.09
8.88 54.69929 4.038272 7.38
14.57 57.02318 6.103014 10.70
13.47 52.50085 5101821 972
1300 43.53434 3559989 8.18
1907 41.71949 5.08747 12.19


Da bismo to pojasnili, moramo istaći činjenicu koje
smo zapravo svi svjesni, ali ju u analizi kariotipa rijetko
uzimamo u obzir. Naime, kod analize svake metafazne
slike pretpostavlja se da su kromosomi fiksni, kako
po svojoj dužini, tako i u svojim međusobnim odnosima.
Pretpostavljamo dakle, daje npr. kromosom III
UVIJEK duži od kromosoma IV - XII, odnosno da je
kromosom IV UVIJEK kraći od kromosoma I - III. Radeći
tako, zaboravljamo činjenicu da se tijekom diobe
kromosomi ponašaju kao individualna tjelešca koja se
ispružaju (istežu), skupljaju (kontrahiraju), savijaju, te
stoga u trenutku fiksiranja i prepariranja imaju zamrznut
izgled stanja svoje trenutne fiziološke aktivnosti. U ta


Numerički kariotip analiziranog stabla Pančićeve omorike. Omjeri krakova,
centromerni indeksi i definicija kromosoma prema položaju centromere


Numerical karyotype of the analysed Picea omorica (PANC.) PURK. tree.
Chromosome arm ratios, centromere indices and chromosome designations


Omjeri krakova - Arm Ratios Centromerni indeksi - Centromere


Kromosom br.


(S/L) Indices (S*100/S+L)


Chromosome No. X s C.V.% X s C.V.%
I 0.860885 0.085462 993 46.14516 2.551548 553
II 0.857528 0.111301 12.98 4596171 3400203 7.40
m 0.832169 0.134821 16.20 45.10208 4.330696 960
IV 0.815494 0.141273 17.32 44.56327 4.582299 10.28
V 0.850781 0.136494 16.04 45.63706 4.511798 989
VI 0.824449 0.104284 12.65 4500626 3.201312 7.11
vn 0.834456 0.124751 14.95 45.19706 4.313331 9.54
Vffl 0.818899 0.120838 14.76 44.7655 3.868671 8.64
IX 0.697503 0.170934 24.51 40.48986 5.981498 14.77
X 0.758908 0.152934 20.15 42.69211 5.259123 12.32
XI 0.774891 0.116494 1503 4340522 3.872479 8.92
xn 0.642982 0.188903 2938 38.35276 6.829564 17.81


Tablica 4c.


Chromosome


Designation
m
. m
m
m
m
m
m


m


sm
m
m
sm




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Ž. Borzan, M. Id/ojlic, II. Gimenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA ... Šumarski lisl br. 3—4, CXX (1996), 121—131


kvom stanju, stoga, neki, npr. kromosom III, može biti
duži od kromosoma II ili kraći od kromosoma IV. Isto
to se odnosi i na krakove svakog kromosoma. Krakovi
se također mogu istezati ili skupljati kod istog kromosoma
tako da npr. istezanje kraćeg kraka kod metacentričnih
kromosoma rezultira u analizi kariotipa njegovim
svrstavanjem u duži krak, ili kontrakcija dužeg kraka
rezultira njegovim svrstavanjem u kraći krak. Na taj
način neki metacentrični kromosom može često biti svrstan
među submetacentrične i obratno. Takav je primjer
prikazan u radu Borzan a (1988), koji je analizirao
broj i postotatk submetacenričnih kromosoma u
uzorku od 18 analiziranih stanica svakog od sedam različitih
stabala četiriju vrsta borova, odnosno ukupno
126 stanica (tablica 2). Naravno da se to reflektira na
nekonzistentnost u registriranju sekundarnih konstrik-


Distribucija frekvencija sekundarnih


konstrikcija analiziranog stabla Pančićeve
omorike. Ubilježene su na kraku kromosoma


na kojem su se najčešće nalazile kao prosijek
pojavljivanja i dobile oznake: III L 47,
VL47, IX L 42 and XS 61.


Frequency distribution of secondary
constrictions in the analyzed Picea omorica
(PANC.) PURK. tree. Secondary constrictions
were placed on the arm of a chromosome
on which they most often appear, as an
average result of their distribution of
frequencies and defined as: III L 47,


VL47, IX L 42 and XS 61. Tablica 5.


KROMOSOM BR. - CHROMOSOME NO.
I u Ill IV V VI VII VIII IX X XI XII
Distribucija ferkvcuclja sekundarnih konstrikcija


*


Frequency Distribution or Secondary Constrictions


100
90
SO
I I 1 II II 1
70
I I I 1 II III
60
II II 1 1 1 II II III
50
40
II II 1 I I ´ 30
20
1
IO
! .Ci. : ´ >;--; * " * ´ €
10
2 0
30
II II II 1 III 1 III 1
40
1 III II 1 1 II III
50
1 II II III 1 1 1 1 II 1
60
70
III 1 II II 1 II 1
80
90
100


čija. Stoga i autori, poput Saylora (1961) i Yima
(1963), napominju u svojim radovima da identifikacija
pojedinih kromosoma nije mogla biti provedena na temelju
registriranja položaja sekundarnih konstrikcija.
Izuzetak je u tom pogledu P e d e r i c k (1967, 1970),
koji je upravo po položaju i izgledu sekundarnih i tercijarnih
konstrikcija ukazivao na razlike u kariotipu pojedinih
vrsta borova. Međutim, usporedbom kariotipova
crnog bora publiciranih u radu Pederick a (1970)
i S ay 1 or a (1964), sa svojim rezultatima istraživanja,
Borza n (1977) nije mogao potvrditi brojnost i položaj
konstrikcija koje je objavio P e d e r i c k , niti položaje
svih sekundarnih konstrikcija koje je objavio
S aylor.


Koji su razlozi takvim razlikama u rezultatima istraživanja
iste vrste nije moguće spoznati, dok se ne dogovorimo
o standardizaciji metoda istraživanja i načina
prezentacije rezultata. Tek će se tada dobiti jasnija
slika o unutarvrsnoj varijabilnosti. Primjenom standardne
metode kariotipizacije različitih stabala neke vrste,
koju u različito vrijeme i nezavisno mogu raditi različiti
autori, približavamo se saznanju o unutarvrsnoj slici
kariotipa te vrste. Time svaki takav rad postaje vrijedan
doprinos spoznajama o mogućoj varijabilnosti kariotipova.
Pritom moramo istaknuti važnost utvrđivanja
unutarvrsnih razlika u kariotipovima, jer bez takvih saznanja
nije moguće u cijelosti govoriti o razlikama kariotipova
između pojedinih vrsta.


e) Poteškoće i dileme kod izrade kariotipa - Difficulties
and dilemmas in revealing karyotypes


Najveća poteškoća za svakog istraživača je mogućnost
ponavljanja rezultata istraživanja nekoga od prethodnih
autora. Poteškoća leži u razumijevanju njegovih
izbora u načinu obrade podataka i prikazivanja rezultata.
Obično to autori čine tako, da se radom nekog
prethodnika posluže kao uzorom, a zatim dodaju vlastite
modifikacije. Veći broj različitih takvih radova kroz
duže razdoblje povećava poteškoće u izboru prikladne
metode za rad, ali i za analizu, usporedbe rezultata s
drugim istraživanjima te za prikaz vlastitih rezultata istraživanja.
Primjeri su za to brojni. Pojedini su autori
samo slikom metafazne ploče definirali kariotip istraživane
vrste. U takvom je slučaju vlastite rezultate istraživanja
teško uspoređivati sa slikom koja je u radu
objavljena (i pritom, ponekad, razmišljati o lošoj kvaliteti
reprodukcije). Drugi su autori vrlo detaljno opisivali
morfološke karakteristike kariotipova pojedinih
vrsta, ali nisu naveli broj analiziranih stanica za definiranje
tih kariotipova. Stoga se može zaključiti da su analizirali
samo jednu stanicu. U tom slučaju nije moguće
raspravljati o varijabilnosti unutar vrste, niti varijabilnosti
uzorka koji je trebao poslužiti kao podloga za izradu
kariotipa.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Z. Boran, M. Idžojtić. H. Oullenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski lisl br. 3—4, CXX (1996). 121 — 13]
U izboru metode konstrukcije idiograma kromosoljenog
na analizi 27 stanica, ali je idiogram prikazan na
mi mogu se poredati u niz od najmanjeg prema najve3
različita načina: prema metodi Borzan a (1988),
ćem, od najvećeg prema najmanjem, u niz od 1 do 12, Saylora (1961) i Gu t te n berge ra (1995). Iz slina
način da od najvećeg prema najmanjemu kromosoke
možemo zaključiti daje za očitavanje prikazanih remu
osnovni kriterij za redoslijed bude padajući niz duzultata
istraživanja s idiograma svakoga od ovih autora
žina kratkih krakova ili pak dužina dugih krakova. Nui
za uspoređivanje nekog novo izrađenog kariotipa Panmeričke
vrijednosti kariotipa ponekad se mogu, ali i ne čićeve omorike potrebno zapravo jedno novo istraživamoraju,
naći publicirane u radu. Ako su numeričke vrinje
o mogućnosti usporedbe dobivenih rezultata. Sličjednosti
publicirane, mogu predstavljati apsolutne vrino,
nužno istraživanje, radi mogućnosti usporedbe nejednosti
izmjera kromosoma ili pak preračunate, relakih
objavljenih i vlastitih rezultata istraživanja uslijetivne
vrijednosti dužina kromosoma. Vrlo često objavđuje
ako želimo usporediti objavljene numeričke kariljene
morfometrijske vrijednosti kojima se definira ka-otipove prikazane u apsolutnim vrijednostima sa vlariotip
ne sadrže statističke parametre kojima bi se defistitim
rezultatima koje smo izračunali u relativnim vrinirala
varijabilnost rezultata i moglo statistički usporejednostima.
Poteškoće naročito dolaze do izražaja ako
diti rezultate iz literature s vlastitim rezultatima istražisu
npr. apsolutne vrijednosti izmjere kontrahiranih krovanja.
Određivanje položaja centromere je uobičajeno mosoma diploidnih stanica a relativne vrijednosti izmjeprikazati
prema Saylor u (1961), Le v an u et al. ra kromosoma iz stanica endosperma. Tada moramo naj(
1964) ili prema Schlarbaum u & Tsuchiy i prije apsolutne vrijednosti iz nekog objavljenog rada
(1984). Sto se dešava ako se isti rezultati tumače prepreračunati
u relativne, ali za polovičan broj kromosoma
svakome od ovih autora, može se jasno vidjeti iz ma, kako bismo ih usporedili s vlastitim rezultatima istablice
3, jer različiti kriteriji dovode do, najblaže rečetraživanja.
no, terminološke zbrke.


Nabrajajući ove poteškoće u izboru metode rada u


Položaj i pojavljivanje sekundarnih konstrikcija je prikazivanju rezultata citoloških istraživanja (a sigurno
također veliki problem, jer se objavljuje njihov položaj je da ih nismo niti sve nabrojali), htjeli smo ukazati na
u idiogramu, navodi se kako nisu mogli služiti za idenogroman
nepotreban posao kojeg svaki znanstvenik motifikaciju
pojedinih kromosoma, a ne objašnjava se, kara
uložiti da bi usporedio vlastita istraživanja s već
ko se ipak mogao definirati njihov položaj na pojediobjavljenima
o istoj vrsti, samo ako se metode prikazinim
kromosomima. vanja rezultata razlikuju. To je razlog zašto apeliramo


Na slici 2 vide se izgledi idiograma Pančićeve omona
jedinstven način rada i prikazivanja rezultata kariorike
kao rezultat istraživanja kariotipa te vrste, temeloških
istraživanja za vrste porodice Pinaceae.


140


rt 130


1 &><*>


i


<&


c c 120


cR jg o o o
V 110 o o


1S o


o
Vi 100 1°


o


§ 0 d8 ´O.


>1 E o 6 ´<**


3 90 > V


T3 jdg V


u OO


U


80


oo°o


Oo o O OD1«


si ajj 8
rt rt 70 "

H u o o


ftS tf


60


50


40 H h H r--t r


25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50


*


Submetacentričnost - Submetacentricity Metacentričnost - Metacentricity
Centromerni indeks
Centromere index


SI. 5. Polikariogram analiziranog stabla Pančićeve omorike. Crne točke su srednje vrijednosti.


Fig. 5 Polykariogram of the analyzed Picea omorica tree. Filled dots are average values.


129




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 44     <-- 44 -->        PDF

Ž. Burzan, M. Idžojtič, H. Guuenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA ... Šumarski list br. 3-4 , CXX (1996), 121—131


ZAKLJUČAK - Conclusion


Prijedlog standardiziranog načina kariotipizacije
vrsta porodice Pinaceae - Proposed standard method
of karyotyping species of the Pinaceae family


Ako u citološkim istraživanjima nema posebnih razloga
zbog kojih su odabrane diploidne stanice (npr. za
bioindikacijska istraživanja), za kariološka istraživanja
borovki preporuča se koristiti haploidno tkivo endosperma
u razvoju.


Preparati se mogu raditi kao trajni ili polutrajni. Ako
se preparati rade kao polutrajni, obrađene stanice je potrebno
sačuvati ili kao fotografiju ili kao snimak načinjen
videokamerom montiranom na mikroskop, spremljen
na tvrdom disku priključenog računala. Jedini nedostatak
u radu s polutrajnim preparatima jest u tome,
da se isti preparati ne mogu naknadno pregledavati, kada
je znanstvenik, koji ih je ranije pretraživao, postao iskusan
citolog.


S obzirom da je standardiziranje bojenja preparata
jedan od najvećih problema u citologiji, preporuča se
primjena bilo koje metode bojenja, koja će za krajnji
rezultat imati dobro kontrastirane i obojene kromosome.
Kao prihvatljiv vodič svakom istraživaču mogu općenito
poslužiti Feulgenova squash metoda bojenja preparata,
bojenje acetokarminom, Giemsa - C metoda
oprugavanja kromosoma ili neka od fluorescentnih metoda.


Vrlo je važan dovoljan broj analiziranih stanica u
radu, s ciljem dobivanja najvećeg mogućeg broja pokazatelja
u varijabilnosti analiziranog uzorka. Ne preporuča
se analizirati manje od osamnaest stanica, a uzorak
od trideset analiziranih stanica trebao bi biti dovoljan
za dobivanje rezultata koji su statistički dobro dokumentirani.
F i t test su jednostavni i dobro ih je koristiti
u analizi vlastitih rezultata i za komparaciju s rezultatima
istraživanja drugih autora.


U raduje nužno objaviti sliku najbolje stanice s dobro
raspoređenim kromosomima ili stanice sa značajnim
i zanimljivim detaljima o kojima se u radu diskutira.


Preporuča se rasporediti kromosome od najdužeg,
obilježenog brojem I, do najkraćeg, obilježenog brojem


XII. Dužine kromosoma i krakova u stanicama trebaju
biti prikazane relativnim vrijednostima u odnosu na dužinu
prosječnog kromosoma u svakoj stanici (= 100).
Sekundarne konstrikcije treba prikazivati kao postotak
udaljenosti od centromere, u odnosu na ukupnu dužinu
kraka na kojem se nalaze. U idiogramu ih treba
ucrtati na krak kromosoma na kojem su najčešće registrirane,
kao prosječan rezultat učestalosti njihovog pojavljivanja.
Primjer prikazujemo u tablici 5. Veličinu
same sekundarne konstrikcije ne treba uključivati u
ukupnu dužinu kraka kromosoma na kojem se nalazi,
iako se preporuča u radu posebno registrirati i navesti
broj i učestalost prominentnih sekundarnih konstrikcija
(jasno neobojenih dijelova krakova kromosoma).


Položaj centromere i pripadajuću nomenklaturu kromosoma
za vrste porodice Pinaceae treba koristiti prema
Saylor u (1961). Prema toj klasifikaciji submetacentrični
kromosomi imaju odnos kratki/dugi krak (S/
L) manji od 0.75, dok metacenrični kromosomi imaju
veću vrijednost od navedene. Sto se opreme tiče, uputno
je koristiti se najboljom raspoloživom opremom.
Svakako se preporuča spremanje podataka na računalu,
njihova analiza, numerička i grafička prezenacija.
U ovom trenutku moderna oprema za citološka istraživanja
opisana je u radu Guttenbergera et al.
(1995), uz primjenu tzv. ekspertnog sistema, koji se može
primijeniti i ako se u citološkim istraživanjima računalo
niti ne koristi za analizu.


Numerički kariotip treba prikazati kao u ovom radu
u tablicama 4a, 4b i 4c. Grafički prikaz karioloških istraživanja
idiogramom (slika 2a) je obvezan. Vrlo su
informativni i preporučuju se također izraditi tzv. polikariogrami
(11 c h e n k o , 1975; Muratova, 1978;
B o r z a n , 1988), prikazani u ovom radu na slici 5.


Konačno, bit ćemo zahvalni kolegama za svaki komentar
na ovaj rad, jer ne smatramo da su preporuke
za standardizaciju koje smo ovdje iznijeli bez nedostataka.
Ovim radom bila nam je namjera ukazati na nužnost
u standardiziranju kariotipizacije vrsta porodice
Pinaceae, te se nadamo da ćemo uz pomoć primjedbi
koje bi trebale uslijediti, biti u mogućnosti unaprijediti
naša istraživanja i time postići bolje rezultate.


CITIRANA LITERATURA - References


B o r z a n , Ž., 1977: Contribution to the karyotype analysis of the Borzan , Ž. & Pape š , D., 1978: Karyotype analysis in Pinus:
European black pine (Pinus nigra Am.). Ann. Forest, vol. A contribution to the standardization of the karyotype anal8(
3), pp. 29-50. ysis and review of some applied techniques. Silvae Geneti-


B o r z a n , Ž., 1981: Karyotype analysis from the endosperm of Euca,
vol. 27(3-4), pp. 144-150.
ropean black pine and Scots pine. Ann. Forest., vol. 10(1),


pp. 1-42. Guttenberger , H., 1993: Image analysis and pattern recogniB
o r z a n , Ž., 1988: Kariotipovi nekih borova podsekcije Sylves-tion for cytogenetic studies. IUFRO Cytogenetic Working
tres. Glasnik za šumske pokuse, Zagreb, vol. 24, pp. 1-100. Party (S2.04-08) Symposium, Brijuni, Croatia. Manuscript,
(In Croatian with English summary). pp. 1-12.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Ž. Borzan. M. Idžojtić, H. Gimenberger: STANDARDIZACIJA ISTRAŽIVANJA KARIOTIPOVA ČETINJAČA . Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 121—131


Guttenberger, H., Kohler, B. &Borzan,Z„ 1995: ChroMergen,
F. & Bur 1 ey , J., 1964: Abies karyotype analysis. Silmosome
banding for identification of the chromosomes of vae Genetica, vol. 13(3), pp. 63-68.


Spruce trees. Manuscript. Cytogenetics Working party me


eting, IUFRO Congress Tampere, Finland, August 7-13,
1995.


Hizume , M., 1988: Karyomorphological studies in the family
Pinaceae. Mem. Fac. Educ. Ehime Univ., Nat. Sci., vol. 8,
pp. 1-108.


Hizume, M., Ohgiku, A.&Tanaka, A., 1983: Chromosome
banding in the genus Pinus. I. Identification of chromosomes
in Pinus nigra by fluorescent banding method.
Bot. Mag. Tokyo, vol. 96, pp. 273-276.


11 c h e n k o , T. P., 1975: Sravnitteljno- kariologicheskoe issledovanie
listtvenic primorja. Akademija nauk SSSR, Krasnojarsk.
pp. 1-34.


lilies , Z. M., 1971: First results on karyological investigations
in the endosperm of an aneuploid Larch derived from a C
generation of Larix decidua x C0 Larix leptolepis. Ann.
Univ. etA.R.E.R.S. vol. 9, pp. 12-15.


Kondo, T.&Hizume, M„ 1982: Banding for the chromosomes
of Cryptomeria japonica D. Don. J. Jap. For. Soc,
vol. 64(9), pp. 356-358.


Kondo, T., Hizume, M. &Kubota,R., 1985: Variation of
fluorescent chromosome bands of Cryptomeria japonica. J.
Jap. For. Soc, vol. 67(5), pp. 184-189.


Kohler, B. Guttenberger, H. &Borzan,Ž„ 1995: Karyotype
analysis based on female gametophyte of Norway
spruce. Forest Genetics, vol. 2(1), pp. 41-48.


Levan,A., Fredga K. &Sandberg, A. A., 1964: Nomenclature
for centromeric position on chromosomes. Hereditas,
vol. 52, pp. 201-220.


MacPherson, P. &Filion, W. G. 1981: Karyotype analysis
and the distribution of constitutive heterochromatin in five
species of Pinus. Hereditas, vol. 72, pp. 193-198.


Matern, B. &Simak, M. 1968: Statistical problems in karyotype
analysis. Hereditas, vol. 59, pp. 280-288.


Muratova , E. N., 1978: Kariotipi kedrovih sosen. I. Kariotip
Pinus sibirica Du Tour. Citologija, vol. 20(8), pp. 972-976.


Pederick , L. A., 1967: The structure and identification of the
chromosomes of Pinus radiata D. Don. Silvae Genetica, vol.
16, pp. 69-77.


Pederick , L. A., 1969: The potential of cytogenetic research in
Conifer species as indicated by some studies with Pinus radiata.
2nd FAO/IUFRO World Consult. For. Tree Breed.,
Wash., No FO-FTB-69-8/14, pp. 1-6.


Pederick , L. A., 1970: Chromosome relationships between Pinus
species. Silvae Genetica, vol. 19, pp. 171-180.
Santamour , F. S.Jr.,1960: New chromosome counts in Pinus
and Picea. Silvae Genetica, vol. 9, pp. 87-88.
Sarkar , P., 1963: Chromosome studies on Pinus species. (Abstract).
Canad. J. Genet. Cytol, vol. 5., p. 107.
Sax , K.&Sa x H. J., 1933: Chromosome number and morphology
in the Conifers. /. Arnold Art., vol. 14, pp. 356-375.
Sa y lor , L. C , 1961: A karyotypic analysis of selected species
of Pinus. Silvae Genetica 10(3), pp. 77-84.
S a y 1 o r, L. C, 1964: Karyotype analysis of Pinus-group Lariciones.
Silvae Genetica, vol. 13(6), pp. 165-170.


Schlarbaum, S. E. &Tsuchia, T., 1984: The Chromosomes
of Cunninghamia konishii, C. lanceolata, and Taiwania
cryptomerioides (Taxodiaceae). Plant Systematics and
Evolution, vol. 145, pp. 169-181.


S i m a k, M., 1966: Karyotype analysis of Larix grijfithiana Carr.
Hereditas, vol. 56, pp. 137-141.


Tanaka, R.&Hizume M., 1980: C-banding treatment for the
chromosomes of some Gymnosperms. Bot. Mag. Tokyo, vol.
93, pp. 167-170.


Y i m , K. B., 1963: Karyotype analysis of Pinus rigida. Hereditas,
vol. 49, pp. 274-276.


SUMMARY: The karyotype analysis of a single Picea omorica (PANČ.)
PURK. tree was completed using female gametophyte tissue. Most chromosomes
(n=12) were metacentric, but chromosomes IX and XII were submetacentric.
The positions of the centromeres of chromosomes X and XI were close
to submetacentric, but were classified as metacentric. Some authors, however,
could have considered the smallest four chromosomes as submetacentric.
This variance among authors in describing karyotypes is problematic when
comparisons are made among studies.


Based on a review of literature on karyotype analyses of gymnosperms, a
standardization for gymnosperm karyotypes is presented. Recommendations
for standardization are given including: karyotype analyses using metaphase
or anaphase cells, presentations of numerical karyotypes in absolute or relative
length, definitions of centromere position, karyotype graphs, and reliability
of position and frequency of secondary constrictions.


Key words: Picea omorica (PANC.) PURK., Karyotypes, Endosperm
in development, Gymnosperms, Centromere nomenclature, Feulgen squash
method