DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Ž. Španjol: ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ


zaštita temelji na zakonu. Zaštićeni objekti počinju služiti
i u znanstvene svrhe, i istraživanja se obavljaju u
prvim osnovanim nacionalnim parkovima. Proglašenjem
prvih nacionalnih parkova Yellowstone 1872. godine
u SAD, zatim Royal 1879. godine u Australiji, te
prvi nacionalni park u Europi, Donji Eugardin 1909. godine
u Švicarskoj, otvaraju se prve stranice povijesti zaštite
prirode u svijetu, kao proces uzimanja pod kontrolu
države najvrednijih dijelova od osobite znanstvene,
kulturne i turističke vrijednosti.


U trećem razdoblju prirodu se gleda u cjelini, u svoj
svojoj složenosti i nedokučivosti. Uviđa se sve veći značaj
njenog složenog ekološkog sklada i savršenosti kao
i njene povredivosti. U tom kontekstu zaštita prirode i
okoliša poprima obilježje opće akcije i pokreta. Ukazuje
se znanstvenim čimbenicima na konfliktna stanja
i upućuje se na štetnost prekomjernog i neracionalnog
iskorišćivanja prirode.


To je smisao i način života. Teži se održivom (sustainable)
gospodarskom razvoju u skladu s okolišem.


Na području Hrvatske, ideje o zaštiti prirode počinju
se javljati gotovo istovremeno kada i u ostalom dijelu
svijeta, prvenstveno kod naših prirodoslovaca, koji
ideje o zaštiti prirode propagiraju pišući u časopisima
od kojih neki imaju stoljetnu godišnjicu izlaženja:
Šumarski list 1877, Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga
društva 1886, Lovačko-ribarski viestnik 1892, Hrvatski
planinar 1898, Priroda 1911, Zaštita prirode 1938.
godine. Provođenje aktivne zaštite započinje donošenjem
prvih zakona i propisa krajem prošlog stoljeća: Zakon
o lovu 1893, Zakon o zaštiti pećina 1900. godine i


Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 107—119


dr. i osnivanjem mnogih društava i odbora: Hrvatsko
naravoslovno društvo 1885. godine, Društvo za uređenje
i poljepšanje Plitvničkih jezera i okolice 1893, osnovan
u sklopu Hrvatskog prirodoslovnog društva i Odbor
za zaštitu prirodnih spomenika 1922. godine i drugi-


Kako je naznačeno, od zaštite pojedinih prirodnih
rijetkosti i zanimljivosti prešlo se na zaštitu prirodnih
cjelina širih razmjera. To je ujedno početak razvojnog
puta od pasivne na aktivnu zaštitu prirode. Tako zaštita
poprima cjelovitu funkciju, umjesto one ograničenog,
lokalnog značenja. Evolucija pokreta zaštite prirode počiva
na rezultatima prirodnih znanosti, tako da utemeljene
znanstvne misli postaju opće mjerilo i pokretačka
snaga koja će promijeniti mišljenja i stavove o prirodnim
dobrima i okolišu opće, njihovoj složenosti, povredivosti
i funkcionalnoj suptilnosti. Tako njena zaštita
nije više stvar pojedinaca entuzijasta i zanesenjaka,
već prerasta u opći interes. Aktivna zaštita znači napuštanje
statičkog poimanja, isključivo temeljenog na
zakonskim institucionalnim kategorijama. Aktivna zaštita
postaje pokretački čimbenik razvoja. Dosadašnje
pasivno i konzervativno djelovanje na pojedine prirodne
objekte i fenomene te kulturna dobra, je iza nas.
Aktivnom se zaštitom pokreće dinamički aspekt zaštite
koji uključuje prirodu kao element u planiranju prostora
i višefunkcionalni element racionalnog korištenja prirodnih
resursa (sirovine, prirodna bogatstva, ljepota,
motivi i si.) sa ciljem održavanja ravnoteže u prostoru,
kako ne bi došlo do poremećaja u ekološkim kriterijima
i estetskim kvalitetama prirode i osigurao održivi
društveni razvoj.


ZADACI I CILJEVI ZAŠTITE PRIRODE I OKOLIŠA — Tasks and Aims in the Protection of Environment


Definirati danas djelatnosti zaštite prirode i čovjekova
okoliša, njihove ciljeve i zadatke vrlo je kompleksno.
Mnogi danas za zaštitu prirode kažu daje primijenjena
ekologija. Bez obzira na definiranje samog pojma,
svjesni smo njene današnje aktualnosti i njeno zadiranje
u sve pore ljudske aktivnosti i mjere koje se poduzimaju
u svrhu kojima se unapređuje stanje okoliša,
sprečava njegovo ugrožavanje i suzbija njegovo zagađivanje.
Sve te aktivnosti i mjere imaju zadatak spriječiti
nepovratno narušavanje postojećeg stanja okoliša,
dakle racionalno korištenje zemljišta, šuma, zraka, voda,
vodotoka, jezera, mora, obala, rudnih blaga i drugih
prirodnih bogatstava, te svu ostalu prirodnu i kulturnu
baštinu. Zadatak je spriječiti sve aktivnosti koje
bi mogle ugroziti život, zdravlje i kvalitetu življenja. Poduzete
mjere moraju osigurati (održivi) trajni razvoj u
skladu s kvalitetom okoliša. Zaštita prirode kao sveobuhvatni
društveni interes na polju ljudske djelatnosti,


u cilju kvalitetnijeg i humanijeg života, može biti
učinkovit jedino stvaranjem jedinstvenog i funkcionalnog
sustava zaštite. Stoga treba odmah pristupiti provođenju
organiziranih i koordininarnih akcija na putu
dugoročne politike uređenja, unapređenja, zaštite i kontrole
čovjekova okoliša.


Mnogi teoretičari i znanstvenici ekolozi, prirodoslovci,
sociolozi i drugi, pokušavaju definirati i razlučiti
osnovne razlike ova dva pojma. Kako su priroda i okoliš
definirani zakonskim odredbama, donosim odredbe
članaka 1. i 2. važećih Zakona o zaštiti prirode ("Narodne
novine", br. 30/94) i Zakona o zaštiti okoliša
("Narodne novine", br. 82/94).


Iz njih je vidljivo koji su ciljevi i zadaci djelovanja
njihove definirane problematike. Možemo uočiti da se
problemi vezani uz okoliš odnose na kvalitetu življenja,
očuvanje i racionalno korišćenje prirodnih resursa.
Jednom rječju, očuvanja cjelokupnog prirodnog susta