DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 21 <-- 21 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS UDK 502.7.001 Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 107—119 ZAŠTITA PRIRODE I OKOLIŠA U REPUBLICI HRVATSKOJ ENVIRONMENTAL PROTECTION IN THE REPUBLIC OF CROATIA Željko ŠPANJOL* SAŽETAK: U radu autor najprije daje kratak povijesni prikaz razvoja zaštite priode i okoliša u svijetu i Republici Hrvatskoj. Analizirajući problematiku gospodarskog razvoja ljudskog društva, temeljenu na sveopćoj moralnoj i duhovnoj krizi, dani su osnovni ciljevi i zadaci zaštite prirode i okoliša; mada terminološki i funkcionalno mnogi autori još nisu rekli završnu riječ o ova dva termina. Stjecanjem samostalnosti i suverenosti, Republika Hrvatska počinje zakonsku zaštitu prirode i okoliša usklađivati prema međunarodnim demokratskim načelima i pravilima, noseći pritom više od stoljeća staru tradiciju zaštitarstva na ovim prostorima, nimalo ne zaostajući za svijetom. U radu je dan popis svih zakona i propisa kojima se uređuje pitanje zaštite prirode i okoliša prema područjima djelovanja. Donosi se također i popis međunarodnih ugovora, kojih je Republika Hrvatska, odlukom Vlade, stranka na temelju nostrifikacije o sukcesiji. Dan je organizacijski prikaz tijela i ustanova u čijem su djelokrugu poslovi zaštite prirode i okoliša. Republika Hrvatska sa svojom prirodnom baštinom i relativno dobro očuvanim okolišem ima sve komparativne prednosti za kvalitetan, promišljen i održivi gospodarski razvoj. Također, neka dosadašnjih 7,3% teritorija zaštićenih zakonom, što skorije bude planiranih 15%. Ključne riječi: Republika Hrvatska, zaštita prirode i okoliša, zakonska regulativa, organizacijski ustroj zaštite UVOD — Introduction Povijest razvoja ljudskog društva vezana je uz staljući fizički lik zemljine površine iznad dopuštenih granu borbu čovjeka kao misaonog bića za život i blagonica i na štetu humanizirane prirode i humanih vrijedstanje. U toj borbi čovjek uvijek mijenja prirodu i okonosti u životnom prostoru, čovjek sve ozbiljnije shvaća liš, iskorištava izvore prirodnog bogatstva, ovladava djenesagledivost mogućih loših posljedica za njega samolomično zakonima prirode, kako biju prilagodio svojim ga. Zadovoljavajući vječnu težnju za materijalnim i kulpotrebama. Ljudski um je u svom razvojnom putu doturnim potrebama, čovjek u određenim trenucima nije stigao fazu u kojoj je, zahvaljujući ubrzanom razvoju u stanju ili ne želi uvidjeti moguće posljedice svoga zaznanosti i tehnologije, stekao moć da mijenja svoju okodiranja u prirodu i njezina prilagođavanja svojim težnjalicu na bezbroj načina i u opsegu bez presedana, unoma. Izlišna su stvar bile promjene izazvane namjerno, seći tako razne promjene u prirodu. Pogrešno ili nebri-jer realno sagledavajući problematiku danas nije možljivo, ta moć može nanijeti i nanosi nepredvidivu šteguće obaviti bilo koji zahvat, koji na indirektan način tu životnom okolišu, a time i samom čovjeku. Tehnone donosi određenu opasnost. Ali čovjek te opasnosti loški napredak voden je putovima neracionalnosti, nemora spoznati, a rizik da se one dogode svesti na najodgovornosti, neprimjerenosti i netolerancije. Mijenja-manju moguću mjeru. Interakcija između društvenoga i prirodnog sustava, napose ljudskih težnji, dovela je do * Mr.sc. Željko Španjol, Zavod za uzgajanje šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. konfliktnih situacija, a time i do krize okoliša. Čovjek |