DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 15     <-- 15 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS


UDK MO* 449 : 323,3.001 Šumarski list br. 3^t, CXX (19%), 101 — 106


ŠTETNICI SJEMENA I NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU SUMA U HRVATSKOJ


SEED PESTS AND THEIR IMPACT ON REFORESTATION EFFORTS IN CROATIA


Boris HRAŠOVEC, Josip MARGALETIĆ*


SAŽETAK: Štetnici šumskog sjemena mogu značajno umanjiti prirodnu obnovu
i otežati umjetno podizanje šuma u današnjem šumarstvu. U radu se iznose
rezultati do kojih smo došli višegodišnjim istraživanjima ove usko specijalizirane
grupe štetnih insekata.


Istraživanja su obuhvatila tipične šumske zajednice hrasta lužnjaka, šume
bukve i jele te obalnog i otočnog pojasa hrasta crnike. Glavnina istraživanja
usmjerena je na problematiku hrasta lužnjaka. Gubitak žira uslijed napada
seminifagnih insekata iznosio je od 4% do 25%. Značajne su ponegdje bile i
štete od šumskih glodavaca (do 18%). Utvrđene su 4 vrste ž.irotoča iz roda
Curculio s vrstom C. glandium kao najzastupljenijom.


Od prirodnih neprijatelja ovih vrsta, kao najvažnija utvrđena je entomopatogena
gljivica Metarrhizium anisopliae. Fenološka istraživanja otkrila su
prilagodljivost ovih vrsta promjenjivim uvjetima uroda žirom. Različit postotak
ostanka dijelova populacije u stadiju dijapauze utvrđen je višegodišnjim
praćenjem terenskih klopki.


Rezultati istraživanja štetnika češera i sjemena jele, smreke i crnog bora,
također otkrivaju entomofaunu, već poznatu za ove vrste, ali u nešto drukčijoj
brojnosti i postotnom udjelu.


Istraživanja u biologiji, mogućnosti kontrole brojnosti i utjecaja ovih štetnika
na količinu i kakvoću uroda, i dalje se kontinuirano provode.


UVOD


Šumski štetnici u stanju su ozbiljno ugroziti prirod- potreba za kvalitetnim sjemenom, glede činjenice da na
nu obnovu i onemogućiti silvikulturalne mjere u mo- mnogim terenima obnova mora realizirati već školovadernom
šumarstvu. Višegodišnje istraživanje započeto nim hrastovim sadnicama. Grube procjene kreću se
1989. godine usredotočeno je na grupu organizama ra- između 2000 i 2500 tona hrasta lužnjaka i kitnjaka za
zarača sjemena najvažnijih vrsta drveća u Hrvatskoj. Ra- potrebe hrvatskog šumarstva1. Godine bogatih uroda,
dovi na obnovi lužnjakovih šuma oslanjaju se u znat- kakve bi zadovoljile ove potrebe, vrlo su neredovite, a
noj mjeri na kvalitetno i bogato plodonošenje, odnosno u preostalim, slabijim godinama, slabe je kvalitete i nana
odavna poznat fenomen periodičnog bogatog uroda padnut znatnim brojem različitih štetnika. Upravo u ovažirom
(Sikora 1984; Prpić 1987; Starčević 1990; Matić kvoj situaciji višegodišnjih nizova godina slabih ili ni1993,
1994; Matić i dr. 1994). Temeljni preduvjet za kakvih uroda žira (i sjemena ostalih vrsta), posebno je
dovršenje ophodnje, tj. solidno formiran hrastov pod- naglašena važnost štetnika sjemena (Kristek 1973;Spaić
mlađak, sve je teže ostvariv. Prirodno plodonošenje, pa i Glavaš 1988; Mikloš 1991). To je ujedno i razlog zbog
i sjetva sjemena, često ne daju zadovoljavajuće rezul- kojeg smo pokrenuli sveobuhvatna istraživanja ove spetate.
U šumskim se rasadnicima također javlja velika cifične grupe šumskih štetnika. Težište istraživanja pro


vedeno je na štetnicima žira hrasta lužnjaka, među ko


* Mr. se. Boris Hrašovcc, Josip Margaletić dipl. inž., Zavod za zaštitu jj m a su j jz r0(Ja Qurculio L.2 (Coleoptera, CurClllišuma
i lovstvo. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. . .. . .1 osobna komunikacija sa djelatnicima "Hrvatskih šuma". omdae) zauzele najvažnije mjesto (Hrasovec, Glavaš 1


2 Balaninus (Sam.) Germ. DiminiĆ 1993).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 16     <-- 16 -->        PDF

B. Hrašovec, J. Margalelić: ŠTETNICI SJEMENA I NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU ŠUMA U HRVATSKOJ Šumarski UsI br. 3—4, CXX (1996), 101 — 106
MATERIJALI I METODE


Pokusne plohe postavljene su u nizinskim hrastovim
šumama, miješanim bukovo-jelovim, te čistim jelovim
šumama Gorskog kotara i u pojasu submediteranskih i
mediteranskih šuma i njihovih degradacijskih stadija.
Na trajno definiranim, ali i promjenjivim pokusnim površinama,
obavljen je čitav niz različitih ekoloških istraživanja.
Sukladno štetniku i njegovom načinu života,
odnosno razvojnom stadiju, upotrijebljeno je više
metoda utvrđivanja brojnosti populacije. Kod istraživanja
mišolikih glodavaca korištene su gotove klopke (živolovke
i mrtvolovke), postavljene u sastojini po međunarodnim
metodama (pravokutna, "Y" i metoda transekta)
za praćenje promjena u brojnosti populacija i determinaciju
nazočnih vrsta (Gurnell i Flowerdew 1994;
Barnett i Dutton 1995). Njihov štetni utjecaj kvantificiran
je analizom zubnih otisaka na oštećenom žiru sabranom
na pokusnim plohama (Tvrtkovič 1993). Ličinke
i odrasli oblici štetnih pipa i leptira sabirani su kopanjem
zemljanih proba oblika prizme, dimenzija
25x25x30 cm. Analiza ovako oblikovanih uzoraka
obavljena je na terenu, dok su izdvojeni primjerci dopremani
u laboratorij na dalju obradu. Izlazak potpuno
formiranih kornjaša žirotoča praćenje na posebno izrađenim
lovnim okvirima s mrežom sitnog oka (manje od
3 mm), a njihov kasniji boravak u sastojini praćen je
na nekoliko načina (Slika 1.). Korištene su sve klasične
metode kolekcioniranja: od stresanja štapom, hvatanja
rukom, lova na umjetno svjetlo, hvatanja pomoću
ljepljivih pojaseva, pa do tretiranja pokusnih stabala
kontaktnim insekticidima. U laboratoriju je obavljana


determinacija vrsta, uzgoj pojedinih razvojnih stadija,
te izrada fotodokumentacije. U dosadašnjem radu sakupljen
je značajan broj primjeraka iz različitih šumskih
ekosustava, koji je većim dijelom prepariran i može
služiti u komparativne svrhe. Posebno izdvajamo
kontrolirane pokušaje operativnog suzbijanja žirotoča
uz pomoć aviona. Na posebno odabranim površinama
izvršenje u dva navrata tretman sintetičkim piretroidom
u količini 0,1 l/ha. Sredstvo (Fastac SC) je razrijeđeno
u vodi i u dozi radne tekućine 17-25 l/ha, metodom atomiziranja
uneseno u krošnje odabranih sastojina.


Slika 1 Lovni okvir (dolje lijevo: netom izašao imago Curculio elephas).
Figure I Forest floor trap (insert: freshly emerged Curculio elephas acorn
wevil).


REZULTAT1 RADA


Opseg šteta na žiru hrasta lužnjaka


Štetni razmjeri na lužnjakovom žiru varirali su u istraživanom
razdoblju. Rezultati analize žira iz 1991.
ukazuju na prosječni gubitak žira (onog koji je uspješno
prošao fazu zametanja) od 59%. Neoštećeno je prema
našim podacima u istraživanom području3 preostalo
tek 41% žira. Od štetnih čimbenika koji su napali žir
na prvom su mjestu žirotoči roda Curculio (25%), iza
njih slijede šumski glodavci (18%), zatim leptiri iz porodice
savijača (12%), te još neki manje značajni čimbenici,
među kojima možemo izdvojiti kao potencijalno
opasnu osu šiškaricu Andricus quercus calicis (Burgsd.).


3 Sume Jastrebarskog luga pokraj Jastrcbarskog, Turopoljskog luga pokraj
Velike Gorice. Varoškog luga pokraj Vrbovca, te Zdenačkog gaja pokraj
Grubišnog polja.


Utvrđeni štetnici žira hrasta lužnjaka


Mišoliki glodavci


Između više vrsta kolekcioniranih sitnih glodavaca,
najkonzistentnija pojava zapažena je kod dvije vrste: žutogrlog
šumskog miša (Apodemus flavicollis Melchior)
i šumske voluharice (Clethrionomys glareolus Schreber)
(Rodentia, Muridae). Ovdje posebno ističemo važnost
žutogrlog šumskog miša, za čije je populacije
utvrđeno da već kod 20% pojave u klopkama postoji
potreba za suzbijanjem, dok kod 30% pojave predstavljaju
veliku opasnost za žir u sastojini (Crnković 1982).
Njihova štetna uloga započinje u jesenskim mjesecima
kada se hrane otpalim žirom. Pritom ostavljaju dijelove
žira i kupula prema kojima se može utvrditi nazočnost
vrsta. Postoji međutim i njihova pozitivna uloga
preko ukopavanja žira u njihove podzemne nastam




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 17     <-- 17 -->        PDF

B. Hrašovec, J. Margaletić: ŠTETNICI SJEMENA I NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU ŠUMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 101—106
be, nakon čega dio žira ostaje "zaboravljen". Osim toga
u nekim je istraživanjima dokazano i selektivno hranjenje
žirom koji je već napadnut od žirotoča (Marquis,
Eckert, i Roach 1976; Semel i Anderson 1988), međutim
oba navedena ekološka aspekta nismo dosada
obuhvatili svojim istraživanjem.


Savijači i štetni opnokrilci


Dvije su najbrojnije vrste leptira savijača (Lepidoptera,
Tortricidae) utvrđene ovim istraživanjem: Cydia
amplana Hb. i C. splendana Hb. Obje su vrste zabilježene
na žiru hrasta lužnjaka. Veličina šteta varirala je s
obzirom na lokalitete, a u najgorem je slučaju iznosila
do 12% uroda. Oko 4% šteta na žiru pripisali smo "ostalim"
vrstama među kojima se posebno izdvajala hrastova
osa šiškarica A quercus calicis (Burgsd.) (Hymenoptera:
Cynipidae). Njihova relativna abundanca jako
je varirala prema lokalitetima i tijekom godina istraživanja,
a posebno je dobivala na značenju kod situacija
s minimalnim urodom žira. Tada je gotovo sav žir bio
napadnut od ove vrste4.


Pipe - razarači žira


Na istraživanom području utvrđene su četiri vrste:
Curculio glandium Marsh., C. elephas Gyll., C. venosus
Grav. i C. villosus F. Prve tri štetne su za žir hrasta
lužnjaka, dok se treća razvija u šiškama ose šiškarice
(Biorhiza terminalis F.). Redukcija je dosizala ponekad
i više od 1/4 uroda. Najveći dio šteta uzrokovala je vrsta


C. glandium. Larvalni stadij temeljito je proučen, posebice
onaj dio koji ova vrsta provede u tlu. Analiza
zemljanih uzoraka načinjena je na terenu uz veliku
pozornost, čime je postignut visok stupanj sigurnosti u
shvaćanju njenog ciklusa razvoja, pa i prirodne strategije
razvoja populacije. Ličinke su u tlu nalažene kroz
čitavo trajanje istraživanja i na svim lokalitetima tijekom
čitave godine. Odrasle ličinke izlaze iz otpalog žira
u relativno kratkom vremenskom intervalu i odmah
se ukopavaju u šumsko tlo ispod krošanja hrastova u
čijem žiru su se razvijale. Što brže izvedu silazak u tlo,
manje su izložene napadu prirodnih neprijatelja. Gotovo
75% ličinki zaustavlja se na dubini između 5 i 15
cm. Samo oko 20% ličinki ukopava se pliće od 5 cm,
dok ostatak silazi dublje od 15 cm. Ovakav dubinski
raspored ličinki objašnjavamo potrebom za uporabom
najpovoljnije prostorne niše. Najveći broj ličinki nalazi
se upravo toliko duboko da izbjegne većinu prirodnih
neprijatelja i nepovoljnih klimatskih čimbenika, a
dovoljno plitko da se odrasli insekt bez većih problema
probije na površinu kada za to dođe vrijeme. Prostorni
raspored u tlu nije se mijenjao tijekom vremena, što ukazuje
na statičnost jednom ukopanih ličinki. To je posve
razumljivo kad uzmemo u obzir da boravak u tlu kori4
Napominjemo da se radi o ekstremno malenim količinama žira kada
nije vrijedio postotni odnos štetnih vrsta koji je izložen u ovome radu.


ste za medij u kojem će proći kroz najintenzivnije procese
metamorfoze. Isto tako, utvrđen je i insularan raspored
svih razvojnih stadija u tlu, a koji je najuže povezan
s plodonošenjem pojedinih hrastova.


Stadij kukuljice proučavanje na terenu i u laboratoriju.
Prve kukuljice nalažene su u zemljanim probama
početkom srpnja, a posljednje su iskopavane početkom
rujna. Utvrdili smo daje kukuljica najkraći razvojni stadij
kod istraživanih populacija. Zanimljiva je činjenica
koja se redovno potvrđivala na terenu i u laboratoriju,
da nijedan novonastali imago (razdoblje kolovoz - rujan)
nije još iste godine izašao iz tla. Ovo je proturječno
sa dosadašnjim podacima o postojanju jednogodišnjih
generacija. U našim istraživanjima nismo utvrdili
niti jedan izlazak imaga iz tla u ljetnom razdoblju. U
tipičnim hrastovim nizinskim šumama tlo je tada obično
suho i vrlo tvrdo, a žir je već postigao skoro pune
dimenzije i nema više vremena, a niti razloga za izlazak
imaga iz tla.


Razvojni stadij imaga motren je na više načina. Jedan
od najhitnijih podataka o ekologiji vrste, vrijeme
njenog prelaska iz faze mirovanja u aktivnu fazu u nadzemnoj
šumskoj etaži, dobiven je posredstvom lovnih
okvira koji su postavljani na više lokacija tijekom razdoblja
istraživanja. Izlazak imaga u sastojini događao
se isključivo u proljetnim mjesecima. Slika 2. prikazuje
rezultat hvatanja imaga na tri klopke postavljene u
istoj sastojini u tri različite godine. Uočava se sličnost


Slika 2 Dinamika izlaska žirotoča zabilježena na tri lovna okvira 1991.,
1992 i 1995. godine.
Figure 2 Emergence period of acorn weevils recorded on three forest floor
traps in years 1991. 1992 and 1995.


između dvije uzastopne godine (većina kornjaša izašla
je do kraja prve polovice svibnja), dok je 1995. izlazak
pomaknut na početak lipnja. Drugi važan rezultat dobiven
pomoću lovnih okvira bio je podatak o trajanju
životnog ciklusa, odnosno način cijepanja populacije u
nekoliko višegodišnjih serija5. Do ovog smo podatka do


3 Na samom početku istraživanja utvrđena je mogućnost prevladavanja
dvogodišnje i nepostojanje jednogodišnje generacije žiročeta (Hrašovec 1993).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 18     <-- 18 -->        PDF

B. Hrašovec. J. Margaletić: ŠTETNICI SJEMENA I NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU ŠUMA U HRVATSKOJ Šumarski liši br. .1—4, CXX (1996), 101 — 106
šli pomoću trajno postavljenih okvira koje smo tijekom
istraživanja popravljali i održavali ih funkcionalnim
kroz cijelu godinu (Slika 3). Prema našim saznanjima
64% populacije prolazi dvogodišnji ciklus razvoja, 30%
ima trogodišnji ciklus, a najviše 6% jedinki ima četverogodišnji
ciklus razvoja. Moguće je da vrlo malen postotak
individua za potpuni ciklus razvoja treba i više
od četiri godine, što nismo zabilježili našim istraživanjem.
Omjer spolova nije se znatno mijenjao u praćenim
serijama izlazećih imaga. Utvrđene su vrijednosti
seksualnog indeksa za 1991. (0,47), 1992. (0,65) i 1993.
(0,5).


45
40
1" 30 1
20
15
i ženke -females
10 1D mužjaci moles
[
5
0
1991 1992 1993


Slika 3 Izlazak imaga žirotoča na trajnim lovnim okvirima u trogodišnjem
razdoblju.
Figure 3 Emergence of acorn weevils on permanent forest floor traps in a
three year period.


Aktivnost imaga u krošnjama praćena je metodom
opservacije dostupnih hrastovih grana, kao i trenutnim
insekticidnim tretmanom odabranih primjernih stabala
u razdoblju nastanka prvih šteta na žiru. Vrijeme od izlaska
imaga iz tla pa do nastanka prvih šteta (bušenje žira
i prva odlaganja jaja) ostaje i nadalje predmetom nagađanja.
Istraživanjem nismo utvrdili kuda odlaze imaga
žirotoča nakon što u svibnju (lipnju) napuste tlo. Na rastućem
žiru se koncentriraju i počinju sa štetnim djelovanjem
tek početkom kolovoza.


Usporedo sa praćenjem bioekologije žirotoča, započelo
se i sa pokusnim akcijama tretiranja sastojina iz
zraka sa svrhom uništavanja ovih štetnika u razvojnom
stadiju imaga. Prva aviotretiranja obavljena su u proljeće
1993. godine (2400 ha u jednom tretmanu), dok
je 1995. godine nad odabranim hrastovim šumama
obavljeno dvostruko tretiranje tijekom razdoblja sazrijevanja
žira6. Obrada rezultata je u tijeku i trebala bi
pokazati kakva je uspješnost provedenih mjera zaštite.


6 Područje Uprava šuma Bjelovar i Vinkovci, prema osobnom kontaktu
i pisanim materijalima mr. B. Bradica i dipl. ing. M. Simunića. Cijeli je rad
na represivnim metodama obavljan u suglasju i pod vodstvom Odjela za
uzgoj i zaštitu šuma Šumarskog instituta u Jastrebarskom (dr. M. Harapin).


Posebnu pozornost posvetili smo istraživanju parazitskog
kompleksa štetnih pipa. Do sada nemamo rezultata
među insekatskom predatorskom i parazitskom
entomofaunom, ali smo došli do zanimljivih rezultata
kod skupine entomopatogenih gljiva. Na svim istraživanim
lokalitetima utvrdili smo veću ili manju prisutnost
gljive Metarrhiz.ium anisopliae (Metsch.) Sor.
(Hyphomycetes) (Glavaš, Hrašovec i Diminić 1993). U
terenskim uzorcima mortalitet ličinki, kukuljica i imaga
žirotoča nije prelazio 3%. U laboratorijskom je uzgoju
dolazilo i do 100% mortaliteta. Razlog može biti u
ometanju prirodnog zakopavanja ličinki i stvaranju povoljnijih
prilika za razvoj ove entomopatogene gljive.
No, postoji i vrlo realna mogućnost da je u terenskim
uzorcima podcijenjeno njeno pravo djelovanje, obzirom
da se napadnuti žirotoči raspadaju i postaju teško uočljivi
pri pregledu zemljanih uzoraka. Daljnje istraživanje
trebalo bi polučiti nove spoznaje o pravoj ulozi ove
gljive i mogućnostima njene primjene u biološkoj kontroli
žirotoča.


Štetnici sjemena četinjača


Analiza štetnika sjemena naših najvažnijih vrsta četinjača
započela je 1992. godine. Sveobuhvatno sabiranje
uzoraka češera obavljeno je dvije godine kasnije.
To je bila godina punog uroda obične jele, pa je najveći
uzorak načinjen na ovoj vrsti. Početni uzorak predstavljali
su još neraspadnuti češeri jele iz čitave Hrvatske
(1099 kg. u prosušenim stanju). Na njima je utvrđena
prisutna entomofauna konofaga7, a na istrušenom sjemenu
(166 kg) utvrđena je prisutnost seminifaga8 i konoseminifaga.
U prostorima trušnice u Jastrebarskom9


Slika 4 Oštećeni jelov češer s izlaznim rupama i ekskrementima gusjeni


ce plamenca smrekovih češera Dioryctria abietella (lijevo gore:


Barbara herrichiana, desno dolje: Dioryctria abietella).
Figure 4 Damaged fir cone with exit hole and caterpillar frass from pyralid


moth Dioryctria abietella (left insert: Barbara herrichiana, right in


sert: Dioryctria abietella).


7 Štetnici koji se hrane tkivom češera.
8 Štetnici koji se isključivo hrane sjemenom.
9Zalaganjem dr. J. Gračana, dipl. ing.Ž. Oreškovičaidipl. ing. V.Rotha.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 19     <-- 19 -->        PDF

. Hrašovec, J. Margaletić: ŠTETNICI SJEMENA I NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU SUMA U HRVATSKOJ Šumarski list te. 3—4, CXX (1996), 101 — 106


iz dopremljenih češera jele izdvajani su uzorci na kojima
je utvrdivana prisutnost krupnih štetnika kono- i seminifaga
(Slika 4). Kasnijom determinacijom na ovaj
su način utvrđene sljedeće vrste: Dioryctria abietella
Den. et Schiff. (Lepidoptera, Pyralidae), Barbara herrichiana
Obr. (Lep., Tortricidae) i Earomyia impossibile
Morge (Diptera, Lonchaeidae). Sljedeća faza uzorkovanja
načinjena je na neotkriljenom otrušenom sjemenu
gdje smo sa 19 dostupnih lokaliteta iz čitave
Hrvatske uzeli oko 1 litru sjemenki. Iz te smo količine
brojanjem izdvojili 1000 sjemenki, na kojima je disekcijom
utvrđena prisutna entomofauna seminifaga. Rezultati
potvrđuju poznatu činjenicu o velikoj količini
gluhog sjemena, ali ukazuju i na određen značaj štetne
entomofaune. Utvrđene su vrste koje navodimo prema
brojnosti kako slijedi: Resseliella piceae Seit. (Diptera,
Cecidomyiidae), D. abietella, B. herrichiana, E. impossibile
i Megastigmus suspectus Borr. (Hymenoptera,
Torymidae) (Slika 5). Potrebno je naglasiti da je ovakva
slika napada utvrđena u godini bogatog uroda, pa
je stoga umanjen značaj svih ovih štetnika. Sasvim je
sigurno da u godinama slabijih uroda koje slijede njihove
populacije u većoj mjeri oštećuju sjeme i češere jele.


Na češerima i sjemenu ostalih četinjača (obična
smreka) prisutna je bila također vrsta D. abietella uz
koju su utvrđene Ernobius abietis Fabr. (Coleoptera,
Anobiidae) i Laspeyresia strobillela L. (Lepidoptera,
Tortrcidae) te Pissodes validirostris Gyll. (Coleoptera,
Curculionidae) na crnom boru.


neoštećeno undamaged


Resseliella piceae


(59X|
(5%)


Tortricidae, Pyralidae
(4%)


Earomyia impossibile
(2%)
Megastigmus suspectus


0%)


gluho sjeme infertile
seed
129X1


Slika 5 Štete na sjemenu jele u 1994. godini (godina bogatog uroda u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj).
Figure 5 Common fir seed loss by seed pests (1994 mast year in NW Croatia).


RASPRAVA I ZAKLJUČCI


Provedenim istraživanjem obuhvaćene su najvažnije
šumske vrste drveća s gledišta njihove ekonomske i
ekološke uloge u Hrvatskom šumarstvu. Osim toga primat
je dan trenutno najugroženijim vrstama (hrast lužnjak
i obična jela). Provedeno je istraživanje štetnika
sjemena kao jednog od najvažnijih čimbenika koji sudjeluje
u smanjenju uroda i ometanju prirodne, a posredno
i umjetne obnove naših šuma.


Rezultati do kojih smo došli prilikom višegodišnjeg
praćenja populacija žirotoča, upućuju na donošenje
određenih zaključaka.


1. U uvjetima istraživanog područja (gornja Posavina)
najvažnija je s gledišta štetnosti bila vrsta C. glandium.
U pojedinim godinama njeno štetno djelovanje
uzrokovalo je gubitak od 25% uroda. Uz mišolike glodavce
(žutogrlog šumskog miša i šumske voluharice),
te plodotočce - savijače (Cydia amplana i C. splendana),
u sastojini je od ukupnog uroda ostajalo tek 41%
žira.
2. Rezultati istraživanja bioekologije žirotoča ukazuju
na iznimno dobru prilagođenost vrste oscilirajućim
i nesigurnim urodima žira. Postojanje više kohorti,
iste roditeljske populacije sa dvo-, tro-, pa i višegodišnjim
razvojnim ciklusom, osigurava ovim vrstama preživljavanje
i u vrlo nepovoljnim trofičkim uvjetima. Stoga
je njena važnost još veća, ako pretpostavimo da ćemo
i nadalje imati problema sa dostatnim urodima hrasta
lužnjaka.


3. Utvrđeno vrijeme izlaska žirotoča u razdoblju travanj
- svibanj - lipanj, s maksimumom u mjesecu svibnju,
ima značajnu prognostičku vrijednost, a korištena
metoda lovnih okvira može praktično poslužiti u idućim
operativnim radovima.
4. Početna pokusna suzbijanja i istraživanje bioloških
agensa u borbi protiv žirotoča, kao i inozemna iskustva,
upućuju na još neiskorištene mogućnosti kontrole
brojnosti ovih štetnika.
5. Rezultati istraživanja štetnika sjemena jele pokazuju
tipični spektar konofagnih i seminifagnih insekata,
čije štetno djelovanje u sprezi sa smanjenim učešćem
zametnutog sjemena može predstavljati prepreku u budućem
intenzivnom uzgoju i obnovi ove četinjače.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 20     <-- 20 -->        PDF

B. Hrašovec, J. Margaletić: ŠTETNICI SJEMENA 1 NJIHOV UTJECAJ NA OBNOVU ŠUMA U HRVATSKOJ Šumarski list br. 3—4. CXX (1996), 101 — 106
LITERATURA REFERENCES


Barnett , A. iDutto n J. (1995): Small Mammals (excluding Mati c , S. (1994): Prilog poznavanju broja biljaka i količine sjebats)
- Expedition Field Techniques, Expedition Advisory mena za kvalitetno pomlađivanje i pošumljavanje, ŠumarCentre,
Royal Geographic Society, 125 str., London. ski list 3-4, str. 71-78, Zagreb.


Glavaš, M., Hrašovec, B. iDiminić, D. (1993): VažMatić,
S.,Prpić, B.,Rauš, Š. i S e le t ko v i ć , Z. (1992):
nost mikoza šumskih insekata s posebnim osvrtom na zeleObnova
šuma hrasta lužnjaka u šumskom gospodarstvu Sini
muskardin žirotoča, Glasnik za šumske pokuse, posebno sak, Glasnik za šumske pokuse 30, str. 299-336, Zagreb.
izdanje 4, str. 381-389, Zagreb.


Mikloš , I. (1991): Onečišćenje zraka i urod žira u našim šuma


Gurnell , J. iFlowerdew , J.R. (1994): Live Trapping Small ma hrasta lužnjaka, Šumarski list 3-5, str. 151-162, Zagreb.
Mammals - A practical Giude, The Mammal Society, OcPrpić
, B. (1987): Ekološka i šumsko-uzgojna problematika šucasional
Publication No. 3, 36 str, London. ma hrasta lužnjaka u Jugoslaviji, Šumarski list 1-2, str. 41


52, Zagreb.


Hrašovec , B. (1993): Prilog poznavanju bioekologije insekata
iz roda Balaninus Germ., štetnika hrasta lužnjaka (Quercus Semel , B. i Anderson , D.C. (1988): Vulnerability of acorn
robur L.), Glasnik za šumske pokuse 29, str. 1-38, Zagreb. weevils (Coleoptera: Curculionidae) and attractiveness of


weevils and infested Quercus alba acorns to Peromyscus le-


Hrašovec , B., Glavaš, M. i Diminić, D. (1993): Istraživanje po


ucopus and Blarina brevicauda, American Midland Natura


pulacije štetnika hrastova žira i drugog šumskog sjemena,


list 119, str. 385-393.


Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje 4, str. 213-222,
Zagreb. S i k o ra , J. (1984): Dosadašnja dostignuća i mogućnosti unapređenja
gospodarenja nizinskim šumama, Diskusija, Glasnik


Kri s tek , J. (1973): The damage to acorns by forest insects, Le


za šumske pokuse, posebno izdanje 1 (separatum): str. 144


snictvi 19:11, str. 1029-1054.


145, Zagreb.


Marquis, D.A., Eckert, P.L. i Roach, P.A. (1976): Acorn


Spaić, I. i Glavaš, M. (1988): Uzročnici šteta na hrastu lu


weevils, rodents and deer all contribute to oak-regeneration


žnjaku u Jugoslaviji, Glasnik za šumske pokuse 24, str. 199


difficulties in Pennsylvania, USDA Forest Service Resear


224, Zagreb.


ch Paper, Northeastern Forest Experiment Station, No. NE356,
5 str. Starčević , T. (1990): Prirodna obnova lužnjakovih sastojina u
uvjetima slabog i neredovitog uroda sjemenom, Glasnik za


Mati ć , S. (1993): Brojnost pomlatka glavne vrste drveća kao te


šumske pokuse 26, str. 351-359, Zagreb.


meljni preduvjet kvalitetne obnove, podizanja i njege šuma,
Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje 4, str. 365-Tvrtković , N. (1993): Upoznajmo puhove, Lovački vjesnik 9,


380, Zagreb. str. 41, Zagreb.


SUMMARY: Seed pests can significantly lessen natural regeneration and
hamper silvicultural reforestation practices in modern forestry. The most important
pests are highly specialized forest insects that thrive on tree seed crops.
Our research focused on seed pests of the most important forest tree species
in Croatia. Surveys were made in typical forest communities including lowland
oak forests, mixed fir and beech stands and the Mediterranean belt of
holm oak forest. Major research emphasis was on acorn pests from lowland forests of pedunculate oak, Quercus robur.


Losses of acorn crops due to seminiphagous insects ranged from 4% to
25%. In some areas small rodents were equally important, causing acorn losses
up to 18%. Four species of acorn weevils were identified. The most numerous
was Curculio glandium Marsh. Extensive ground surveys for buried
larvae revealed their spatial distribution and provided details of their biology.
Field trials were used to evaluate protection measures for applied control.
The entomopathogenic fungus Metarrhizium anisopliae (Mitach.) Sor.,
was the most consistent natural suppression agent throughout the study area.
Soil dwelling larvae of Curculio species were killed by this widely distributed fungus, which often reduced their populations to non-pest levels. Other acorn
pests included Cydia splendana Hb., C. amplana Hb. and Andricus quercus
calicis Burgs.


Conifer cones and seed were attacked by several species of conophagous
and seminiphagous insects: Dioryctria abietella Den. et Schiff., Barbara herrichiana
Obr., Megastigmus suspectus Borr., Earomyia impossibile Morge and
Resseliella piceae Seit. on common silver fir; Ernobius abietis Fabr., Laspeyresia
strobillela L. on common spruce, and C. strobilella and Pissodes validirostris
Gyll. on Austrian pine cones.


Further investigation on the biology, potential of biological control and
the effects of crop size are continuing for these seed pests.