DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 125 <-- 125 --> PDF |
OBLJETNICE PRVI PROFESORI UREĐIVANJA SUMA U HRVATSKOJ Povodom 70. godišnjice smrti prof. ing. Ivana Partaša i 30. godišnjice smrti Prvi nastavnik uređivanja šuma bio je Čeh Dragutin Ferdinand Hlava (1837-1905). Šumarsko školovanje završio je u Šumarskom sveučilištu u Bieloj vodi (Weisswaser) 1855/56-1856/57 Godina 1861. izabran je D. Hlava za učitelja šumske struke u Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima, gdje je predavao neprekidno 30 godina, tj. sve do 1892. godine. Objavio je više članaka u Šumarskom listu (1877, 1880, 1884, 1885, 1887.i 1890.godine) i knjigu Šumska i tehnologijska iskustva, 1887-Forstliche u. Technologische Erfahrungen, 1888. Uređivanje šuma bilo je na početku uključeno u druge predmete. Tek 1887. godine, dolaskom Ivana Partaša, uređivanje šuma dobiva posebno mjesto u križevačkom učilištu. Ove godine navršava se 70 godina od smrti Ivana Partaša, pa je to prigoda da se o njemu osvježe uspomene. Ivan Partaš (1862-1926) rodio se u Zagrebu gdje je 1879. završio veliku realku. Nakon toga šumarsko obrazovanje stekao je na Visokoj školi za kulturu tla u Beču od 1879. do 1883. Uređivanje šuma i nauku o prihodu slušao je kod prof. Guttenberga. Poslije završenog studija ubrzo imenovanje privremenim općinskim šumarom u Samoboru. Kad je položio državni stručni ispit za samostalno šumarsko gospodarenje, i time stekao uvjete (prema Zakonu od 22. 1. 1894.) za šumarskog stručnjaka pri političkoj upravi, postavljen je za kotarskog šumara u Samoboru. Uspješno pošumljavanje u okolici Samobora, u Anindolu i Stražinku, može se pripisati ne samo tadašnjem samoborskom načelniku Ljudevitu Šmidhenu, nego i kotarskom šumaru Ivanu Partašu. (O tome sam prof. dr. Đure Nenadića pisao u Šumarskom listu 1992. godine na str. 13-14.) Nakon trogodišnje šumarske prakse, Ivan Partaš prelazi 1887. na Gospodarsko-šumarsko učilište u Križevcima, gdje predaje uređivanje šuma i računanje vrijednosti šuma do osnutka Šumarske akademije. Na temelju Zakona od 13. ožujka 1897. O promicanju gospodarstva u Kra- Ijevinah Hrvatskoj i Slavoniji, u paragrafu sedmom određuje se: "Ustrojava se Kraljevska šumarska akademija u Zagrebu prislonjena uz Filozovski fakultet Kr. sveučilišta Franje Josipa I. "Slijedeće godine naredbom Kr. hrv. - slav. - zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove, za bogoštovje i nastavu od 7. listopada 1898. uređuje se šumarska obuka na Kr. sveučilištu Franje Josipa I. u Zagrebu. Ovom naredbom propisuju se predmeti i vježbe u šest proljeća, tj. 6 semestara šumarske obuke. Predmet Uređivanje šuma predviđen je u 5. i 6. semestru, u svakom po 5 sati predavanja i 2 sata vježbi tjedno." (Izvor: A. Borošić; A. Goglia: Zakoni i naredbe tičući se Šumske uprave, Zagreb 1900). Godine 1898. Ivan Partaš prelazi na Šumarsku akademiju gdje predaje uređivanje šuma, najprije na trogodišnjem, a od "naučne 1907/08 godine" na četverogodišnjem šumarskom studiju. Godine 1908. Šumarska akademija dobila je svoju samostalnost na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Tada je prvi pročelnik Šumarske akademije bio prof. Fran Ž. Kesterčanek, a drugi prof. Ivan Partaš (1908/09). Obojica, školovani u Austriji, prvi na šumarskoj akademiji u Mariabrunnu, drugi na Visokoj školi za kulturu tla u Beču, zacrtali su razvojni put hrvatske šumar ske nastave, koja ubrzo preuzima vodeću ulogu u šumarstvu u Hrvatskoj i izvan nje. Partaševa predavanja iz uređivanja šuma bila su suvremena. To proizlazi iz njegovih članaka u Šumarskom listu, kojega je bio urednikom od 1899-1904. godine. Osobito je zanimljiv Partašev članak glede Naputka iz 1903. (v. Šumarski list 1903), ali ni ostali članci nisu manje vrijedni (v. Šumarski list 1896, 1897. i 1904.). Partaš je bi vrlo obrazovan, napredan i poštovan šumarski stručnjak. Zalagao se da se šumarska nastava digne na razinu sveučilišta. To je obrazlagao u svome članku Kratki nacrt historijskog razvitka višje šumarske nastave i njezino sadanjestanje (Šumarski list, 1892, str. 218223). U tom članku spominje različite oblike organiziranja šumarske nastave i ističe kao najbolji primjer šumarsku Akademiju u Giessenu, gdje je 1831. godine šumarska nastava bila inkorporirana na Sveučilište. Nema sumnje daje Partaševo zalaganje za takvu šumarsku nastavu imalo određenog utjecaja, pa se s pravom može reći da su Fran Ž. Kesterčanek i Ivan Partaš uz mnoge druge zaslužni da je Šumarska kademija 1908. godine dobila svoju autonomiju pri Mudroslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i daje ušla u rang sveučilšne nastave. Ivan Partaš unaprijedio je nastavu iz uređivanja šuma. Možemo ga smatrati našim prvim profesorom uređivanja šuma, tim više, stoje naslov profesora dobio i formalno 1894. godine. Zbog bolesti povukao se u mirovinu 1911. Od tada njegova predavanja na Šumarskoj akademiji preuzima njegov đak Đuro |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 126 <-- 126 --> PDF |
Nenadić (1876-1966). Rodio se 1876. u Rudopolju, završio veliku realku, a 1901. godine prvi je apsolvent Šumarske akadmije u Zagrebu kao i Andrija Petračić. Doktorirao je 1907. na bavarskom sveučilištu u Munchenu, postigavši titulu "doktora oeconomiae publicae". Od 19071911. radi u šumarskoj operativnoj službi. Najprije kao suplent (19101912), potom kao stalni profesor Šumarske akademije, preuzima predavanja od prof. Ivana Partaša. To je vrijeme kad dvojica sveučilišnih profesora, naši uvaženi šumari Andrija Petračić i Đuro Nenadić, počinju najprije razmišljati a onda i aktivno djelovati da osamostale šumarsku nastavu. To im je uspjelo godine 1919. u novoosnovanom Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu, kojem je prvi dekan bio (1919-1920) šumar prof. dr. Andrija Petračić. A daje šumarska nastava u to vrijeme ne samo formalno nego istinski bila na razini sveučilišta, svjedoči izbor šumara dr. Dure Nenadića za rektora Hrvatskog Sveučilišta 1927/28. godine. Danas, nakon 30 godina od smrti Đure Nenadića, ugodno je sjetiti se tog nestora hrvatskog šumarstva. Uz ostale knjige i članke Đ. Nenadić napisao je prvu knjigu Uređivanje šuma, Zagreb 1929, str. 1-304, koja je dugo vremena služila kao sveučilišni udžbenik. Teorijski dio Nenadićeve knjige odgovarao je Judeichovoj knjizi Die Forsteinrichtung, 8. izdanje, Berlin 1923, a praktični dio je originalan, te može u mnogim dijelovima poslužiti i danas našim uređivačima. Đ. Nenadić je preko 30 godina predavao uređivanje šuma tijekom 2 semestra (VII. i VIII), 5+2 sata tjedno. Zahtijevao je da se prisustvuje njegovim predavanjima: davao je mnogo i tražio od studenata mnogo. Rezultat nije izostao. Nenadićevi đaci postali su vrlo dobri šumari u zemlji i u svijetu, mnogi od njih bili su odlični taksatori kojima se i danas diči naše šumarstvo. Nenadićev postulat bio je načelo potrajnosti. On gaje zvao željeznim zakonom u šumarstvu. Ostao je karakteristika zagrebačke šumarske škole. Nenadić se okušao i u praktičnom uređivanju šuma. Izradio je dvije gospodarske osnove: jednu za šumu Lepoglavske kaznionice, gospodarsku jedinicu "Očura" i drugu za šumu Prvostolnoga Kaptola Zagrebačkoga, gospodarsku jedinicu "Markuševačka Gora". Ova druga ušla je u Šumarsku enciklopediju 3, Zagreb 1987, str. 551, kao primjer uređenja šume po kombiniranom rešestarenju, kakvo je bilo propisano po Naputku iz 1903. Godine 1987. Šumarski fakultet u Zagrebu priredio je svečanost u povodu 80-godišnjice prvih doktora šumarskih znanosti (Đ. Nenadića, A. Petračića i A. Ugrenovića). Ove godine navršava se 30 godina od smrti profesora uređivanja šuma dr. Đure Nenadića, pa se s poštovanjem sjećam tog zaslužnog šumara kao i njegovog učitelja prof. Ivana Partaša. Dušan Klepac |