DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 121 <-- 121 --> PDF |
S. Korpel: RAZVOJ 1 STRUKTURA BUKOVO-JELOVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD GOSPODARENJA . Šumarski lisl br. 3—i, CXX (1996), 203—208 5). Usprkos navedenim činjenicama, poznavanje dinamike prašume određenih ekosustava dobar je naputak za obrazlaganje načela i značajki preborne šume, kao prirodi najbližeg (usmjerenog) gospodarenja šumom (Prpić 1979, 1994, Schtitz 1989). Pomoću pogodne transformacije značajki (parametara) i svojstava bukovo-( smrekovo)-jelove prašume moguće je postići stabilne, proizvodno i funkcionalno djelotvorne preborne šume (si. 6). Prirodna šuma (prašuma), usprkos svoje izrazite raznodobnosti, postupno gubi na visinskoj izdiferenciranosti i poprima oblik jednoslojne gradnje. Karakteristična preborna struktura, uravnotežena preborna šuma nije prirodni fenomen. Ona nestaje i moguće ju je trajno održati samo sistematičnim planskim šumskim gospodarenjem, tj. sustavnim prebornim sječama (Schiitz 1989). I uravnotežena preborna šuma s optimalnom strukturom, s vertikalnim sklopom, bez prebornih sječa, prepuštena samoregulacijskim procesima postepeno osiromašuje stablima donje i srednje etaže i pretvara se u jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom. Na temelju usporednih analiza prebornih šuma na području prirodne raširenosti bukve, jele i smeke, utvrdili smo koje značajke, koje taksacijske veličine i bitne procese treba eliminirati, transformirati, poticati,te u kojoj mjeri i kojom proporcionalnošću. Iz usporednog pregleda proizlazi da se samo neke značajke (veličine) prašume prenose u prebornu šumu približno jednakom proporcionalnošću. To je zastupljenost drveća, uobičajeni i prosječni periodični volumni prirast (otprilike 7—8 m3) i površinski sklop. Kod većine hitnijih značajki i pojava potrebno je prilikom transformacije proporcionalnost ili smanjiti na polovicu ili udvostručiti. Brojka 2 javlja se kao najčešći (najpovolj ponicka Kuta (12 SlDvensk.1 Cupča) odjel 161a drvna zaliha (Vorrat) r 1930 SI. 7. Tijek prirodne obnove i visinskog rasta jele (1) i smreke (2) ovisno o starosti (kalendarske starosti) i promjenama drvne zalihe u mješovitoj prebornoj šumi (Prirodni rezervat Ponieka Huta, Šumsko dobro Slovenska Cupča, sastojina 161a). Bild 7 Der Verlauf der Naturverjiingung und Hohenwaehstums der Tanne (I) und Fichte (2) abhdngend vom Alter und Holzvorratsdnderung im gemischten Plenterwald (Naturreservat Ponickd Huta, Waldgut Slovenska Lupča, Bestand 161a). niji) transformacijski faktor. U prašumi se fiziološki granične (za života dosegnute) debljine (koje iznose otprilike 130—150 cm za jelu i smreku, 110—120 cm za bukvu) planirano smanjuju na otprilike 70—80 cm, odnosno 60 cm. Za ovo je dovoljno razdoblje od oko 180—200 godina, tj. otprilike polovica razvojnog ciklusa. Prosječna zaliha po 1 ha treba se smanjiti na otprilike polovicu (sa 750 na 350—400 m3), maksimalna zaliha (s 1.000 na 500 m3 po ha), udio debelih stabala (sa 75% na 35^0% ) i vrlo debelih stabala (s 40 na 20%). Prosječno vrijeme izrazitog usporavanja početnog rasta zbog snažne zasjene skraćuje se otprilike na polovicu (sa 75—85 godina na 30—40 godina) (si. 7, 8) kao i prosječno vrijeme debljinskog pomaka (za 4 cm debljinski stupanj) stabala srednjeg i gornjeg sloja (s 15— 20 godina na 7—9 godina). Iz polovičnog trajanja proizvodnog ciklusa proistekao je dvostruki površinski opseg obnove (s 15—20% na 30—40% ukupne površine) i otprilike dvostruka količina jedinki biološki osigurane obnove (s visinom iznad 20 cm). Iz cjelokupnog razvojnog ciklusa prašume eliminira se stadij optimuma (terminalni), napredna faza stadija dorastanja, čime se istovremeno eliminiraju etape sa stagnacijom obnove. Na nižoj razini zaliha, dolazi do ekološkog i proizvodnog spajanja stadija intenzivnog rasta sa stadijem raspada u kojem se vrši preborna sječa radi postizanja trajnosti obnove. Optimalna zaliha stabilne (uravnotežene) jelovo( smrekovo)-bukove preborne šume, s dobrim proizvodnim mogućnostima, trebala bi se na kvalitetnijim staništima, zavisno od udjela drveća, kretati u rasponu od 350—450 m3 po 1 ha. U interesu kontinuirano ujednačenog ostvarivanja pirasta, stalne obnove i pozitivnih visinskih pomaka matičnih stabala, zaliha ne bi smjela pasti ispod 300 m3 niti porasti iznad 500 m3 po 1 ha (Holubčik 1962, Matić 1979, Schiitz 1989). Kada je zaliha veća od 450 m3, prednost u pogledu obnove i rasta (u visinskim pomacima) daje se jeli u odnosu na smreku i bukvu. Kod zalihe koja iznosi 350—400 m3 po 1 ha stvaraju se uvjeti (prije svega svjetlosni uvjeti) koji su pogodni za obnovu i odrastanje svih triju vrsta stabala (si. 7). Kada se kod povećane zastupljenosti bukve prekorači zaliha od 400 m3 po 1 ha, nastaju teškoće u trajnosti obnove i u kontinuiranosti visinskih pomaka. Sume kojima se može dobro upravljati i koje su pogodne za obnovu jesu preborne šume s finalnom debljinom do 70 cm, kada uobičajni prirast, (odnosno prosječni periodični prirast) iznosi oko 7—8 m3 po 1 ha. Zalihe iznad 450 m3 obično su povezane s finalniim debljinama iznad 80 cm. Kod ovakvih debljina prerada je ograničena, transport otežan, a ekonomičnost eksploatacije smanjena (povećane štete u donjem sloju i podrastu). |