DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 117     <-- 117 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 228.81 +221.4.001 Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 203—208


RAZVOJ I STRUKTURA BUKOVO-JELOVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD
GOSPODARENJA PREBORNOM ŠUMOM


ENTWICKLUNG UND STRUKTUR DER BUCHEN-TANNEN URWALDER UND IHRE
ANWENDUNG BEIM BEWIRTSHAFTEN DER PLENTERWALDER


Štefan KORPEL*


SAŽETAK: Uspoređujući rezultate istraživanja bukovo-(smrekovo)-jelovih
prašuma i bukovo-(smrekovo)-jelovih prebornih šuma Slovačke, došlo se do
značajnih zaključaka i preporuka za transformiranje prašume u prebornu šumu.
Najvažnije značajke (parametre) i taksacijske veličine koje su utvrđene
kod prašume, treba kod primjene na prebornu šumu ili reducirati približno
na polovicu, ili udvostručiti. Redukcija se odnosi na trajanje cijelog razvojnog
ciklusa u odnosu na vrijeme potrebno z,a proizvodnju stabala s konačnom
debljinom 60—70 cm, na vrijeme usporenog rasta, na prosječnu i maksimalnu
zalihu, i na udio debelih (iznad 50 cm) i vrlo debelih (iznad 70 cm) stabala
u ukupnoj zalihi. Treba udvostručiti površinski opseg obnove i broj jedinki
obnove s visinom iznad 20 cm.


Ključne riječi: jela, bukva, prašuma, preborna šuma, transformiranje.


1. UVOD
Prirodnu šumu, poglavito onu s karakterom prašumalno
djelotvorna šuma, mora se odlikovati beskriznom
me, vodeći šumari Europe smatraju nezamjenjivim izvodinamikom
i visokom ekološkom stabilnošću. Ove
rom spoznaja za ekološki usmjeren uzgoj šume. Većiodlike
može najbolje ispuniti raznodobna šuma sastavna
pristaša koncepcije prirodi bliskog gospodarenja ljena od autoktonog staništu primjerenog drveća, usmješumama,
pri utvrđivanju temeljnih značajki strukture šurava,
na prema osobinama i značajkama, potencijalne
me, te gospodarsko-funkcionalnih ciljeva i načina uzgofitocenoze
na konkretnom staništu. Najvjernijom potenja,
bila je inspirirana dinamikom i značajkama prirodcijalnom
fitocenozom smatra se prašuma prikazanog ponih
šuma određenog područja. Što se više proširuju i dručja (Tomasius 1992).
produbljuju spoznaje o razvoju i dinamici prirodnih šu


Na temelju arhivskih materijala i provedenih analima,
prije svega prašuma, šumarska praksa dobiva više


za sastojina, u nastanku sadašnjih prebornih šuma Slouvjerljivih
poticaja i pouzdanih teoretskih objašnjenja


vačke imala su udjela dva različita pravca. Jedan praza
primjenu onih načina i oblika gospodarenja koje


vac sastojao se u iskorištavanju bivših prašuma putem
svrstavamo u širu koncepciju prirodi bliskog gospodar


smanjivanja velike drvne zalihe, prekomjernog broja
stva. To posebno vrijedi za preborni način gospodare


vrlo debelih stabala i trajnog održavanja autoregeneranja
i prebornu šumu. U prebornoj šumi u najvećoj mje


tivnih procesa. Drugi pravac usmjerio se na formiranje
ri dolaze do izražaja samoregulacijski i samoregenera


gospodarskih ali još prirodnih šuma panjača, poticanjem
cijski procesi svojstveni stabilnom ekosustavu. Ovdje


visinske diferencijacije pomoću obnove u malim povrsu
najveće mogućnosti primjene biološke automatiza


šinama i prorjeđivanja dominantnih stabala, odnosno
cije, a time i nepovoljnoga utjecaja čovjeka u postiza


ostavljanjem snijegom i vjetrom jako oštećenih, ali ponju
proizvodnih i funkcionalnih ciljeva. Sigurna, s traj


stupno obnavljajućih sastojina. Prvi pravac bio je čenim
proizvodnim mogućnostima i po funkcijama opti


šći, uspješnji i utoliko povoljniji, što se pomoću njega
u najvećoj mjeri očuvao prvobitni sastav vrsta i što su
se održali prvotni genotipovi drveća. (Burgan 1970,


* Prof. Dr. Štefan Korpel, Šumarski fakultet Tehničkog sveučilišta, T.
G. Masaryka 24, 960 53 Zvolen, Slovačka Holubčik 1962.)


ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 118     <-- 118 -->        PDF

Š. Kurpel: RAZVOJ I STRUKTURA BUKOVO-JELOVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD GOSPODARENJA ... Šumarski lisc br. 3—4, CXX (1996), 203—208


2. TEMELJNE ZNAČAJKE I SVOJSTVA BUKOVO-JELOVE (SMREKOVE) PRAŠUME
Dinamika strukture, procesi rasta i razvoja mješovitih
prašuma bukve-jele-smreke u uvjetima Slovačke prate
se duže od 30 godina u 4 objekta koja su zaštićena
kao strogo prirodni (šumski) rezervati (NPR Badinsky
prales /Nacionalni prirodni rezervat Badinska prašuma/,
NPR Dobrocsky prales /NPR Dobročka prašuma,
NPR Stužica i NPR Hroncokovy grun /NPR Hrončokovi
obronak/). Površina svakog rezervata prelazi 30 ha,
dakle radi se o razvojno samostalnim, ekološki i proizvodno
ujednačenim objektima. Bitne značajke i taksacijske
veličine mjere se ili na čitavoj površini rezervata
ili na njegovom reprezentativnom dijelu. Detaljniji
podaci utvrđuju se na nizu trajnih istražnih površina,
veličine 0,5 ha i 3—6 puta za jedan objekt. Mjerenja se
ponavljaju u 5-godišnjim, odnosno 10-godišnjim intervalima.
Na 16 istražnih površina kroz 30—40 godišnja
promatranja provelo se ukupno 58 kompletnih mjerenja.
Taj opseg i značajna reprezentativnost omogućili
su stvaranje i karakterizaciju predodžbe dinamičkih promjena
i određivanje značajnih dendrometrijskih podataka
u okviru čitavog razvojnog ciklusa bukovo-jelove
(smrekove) prašume. Dobiveni rezultati odnose se, kako
na kvantitativne prirasno-proizvodne, tako i na kvalitativne
(razvojne) značajke. Kod karakterizacije posebno
se osvrćemo na tri osnovne vrste drveća (jela, bukva,
smreka), ali najveći naglasak stavljamo na jelu kao
glavnog indikatora ekosustava. Bez značajnijeg udjela
jele u 5. i 6. vegetacijskom stupnju (5 - šuma bukve i


jele, 6 - šuma bukve, jele i smreke) u europskim zemljama
nije moguće govoriti o stabilnoj, proizvodno i funkcionalno
djelotvornoj prebornoj šumi.
Na temelju prosječne fizičke starosti koju prirodno
doživljavaju krupna stabla, utvrdilo se da jela prosječno
doživi 400—430 godina, smreka 300—380 godina
a bukva 220—230 godina. Trajanje razvojnog ciklusa


0 : 100 200 300 ; 400 9°°i™.
stadij ; isiadij optimaistadij jpreborna faza
. „„ ,„, ^,,,1,,c .raspadanja prctarna f-iA; Cn-Mrulm j : ::´:i;i!lanja :
" M ´* . . .,,,, , IMI.i I .-, . T(.,i:, ´..1J- ....TU...-. ,


" .. " ´(Urjitvraa- 3" (Entwlcklunrjszyklus) đ*«0 stadiur.) :LcmUd^u3nja___^asta (
(MsrJii^nptBstO (ifera>edransstafiun)


SI. I. Izmjenjivanje i preplitanje razvojnog ciklusa, tijek i slijed razvojnih
stadija i razvojnih faza prikazani prema promjeni drvne zalihe i
strukture sastojine. Točkastocrtkasta krivulja označava zbroj zaliha
iz oba ispreplićuča ciklusa.


Bild I Abwechseln und Verflechten des Entwicklungszyklus, Verlauf und
Reihenfolge der Entwicklungsstadien und - Phasen, gemdfi der
Anderung von Hohvorrat und Bestandesstruktur. Striclv´Punkt´-Kurve
bezeichnet die Vorratssumme cms den beiden abwechselnden Zvklen.


za cijeli taj prirodni ekosustav zaokruženo je na 400 godina.
Razvojni procesi i formiranje strukture sastojine
otežani su značajnim razlikama u dosegnutoj starosti jele
(smreke) i bukve. To čini ritam rasta jele složenim,
jer se kod veće zastupljenosti bukve jela može biti za
vrijeme jedne svoje generacije dva puta potisnuta od
strane dosta ekspanzivne bukve. Najpogodnija i najizrazitija
značajka, koja se može sa sigurnošću utvrditi
je drva zaliha živih stabala i njene promjene u okviru
razvojnog ciklusa. Drvna zaliha se zavisno od razvojne
faze i od zastupljenosti stabala kreće od 450—550 do
900—1100 m3 po ha. Kod udjela bukve većeg od 40%
raspon je oko 450—900 m3, a kod većeg udjela četinjača
(naročito jele) raspon iznosi 500—1000, odnosno
1100 m3 po ha (si. 1). Kako bi se smanjila subjektivnost
u razlikovanju pojedinih dijelova razvojnog ciklusa,
raščlanili smo ih i definirali na dvije razine. Na razvojne
stadije koji su nadređeni dijelovi (etape), objektivizirani
prije svega promjenama zalihe, te na razvojne faze
koje su u odnosu na ove podređene etape (dijelovi) prije
svega prema izgledu strukture sastojina.


SI. 2. Bukovo-(smrekovo)-jelova prašuma u prirodnom rezervatu Dobročka
prašuma u početnoj fazi stadija dorastanja.


Bild 2 Buchen-(Fichten)-Tannen-Urwald im Naturreservat Dobročka Prales,
in der Anfangsphase des Aufwachsstadiums.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 119     <-- 119 -->        PDF

Š. Korpel: RAZVOJ 1 STRUKTURA BUKOVO-JELOVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD GOSPODARENJA ... Šumarski list br. 3^4, CXX (19%). 203—208


O dugoročnoj dinamici promjena drvne zalihe ovise
i promjene strukture prašume. Za vrijeme povećanja
zaliha (intenzivnog rasta), kad istovremeno egzistiraju
stabla dvaju nadovezujućih ciklusa, ali u volumnom prirastu
prvenstveno sudjeluju stabla nove generacije postoji
najveća razlika u starosti, debljini a time i najveća
visinska diferencijacija. Ovu etapu razvoja nazvali smo
"stadijem dorastanja", a u okviru nje javlja se faza pre-
borne strukture (si. 2). Prpić (1994) je ovu razvojnu
fazu nazvao "optimalna faza". Drvna zaliha nakon dostizanja
svog volumnog maksimuma (nakon kulminacije)
stagnira duže vijeme. Ta razvojna etapa odlikuje
se izrazitom nivelizacijom strukture sastojine, stagnacijom
obnove i smanjenom vitalnošću stabala. Dosta neprikladno,
nastojeći se pridržavati Leibundguta,
1982 nazvali smo je "stadijem optimuma". Nakon faze
starenja kao posljednje etape stadija optimuma, počinje
masovnije odumiranje stabala i dugoročno smanjivanje
zalihe, koje smo nazvali "stadijem raspada" (si.
3). U okviru ovog stadija razlikuju se faze obnove i faze
dvoetažne izgradnje. Navedene promjene odvijaju se
na većoj povšini mozaički nepravilno, međutim šire gledano,
odvijaju se zakonito i istovremeno na raznom
stupnju, zavisno od sastava prašume. Konkretnije ih je
moguće pratiti na uže određenim površinama (otprilike
0,5—1,5 ha), tj. površinama koje u mozaiku razvojnih
stadija i faza zauzima jedna razvojna faza. Utanovili
smo da variranje zalihe na takvim usko određenim površinama
za vrijeme čitavog razvojnog ciklusa u takvom
ekosustavu iznosi i do 50% (si. 1). Ovo se variranje pri
povećanju površine kojom su obuhvaćene i daljnje razvojne
faze brzo smanjuje. Na površini od 10—12 ha
pada na 20—25%, a kod površine veće od 30 ha ovo
variranje, i u slučaju uobičajenih priodnih katastrofa,
pada ispod 10%. Prosječna zaliha za cijelu jelovo-(smrekovo)-
bukovu prašumu veličine preko 30 ha kreće se
između 720—750 m3 po 1 ha. Uobičajeni prirast na po


vršini do 1,0 ha približno se kreće, zavisno od razvojne
faze, između 5—9 m3 po ha, međutim već na površini
od oko 10 ha iznosi 7—8 m3 po ha.


Razred debelih stabala (preko 52 cm) predstavlja
ukupno 75—78% zalihe, međutim u tzv. terminalnoj fazi
čini i do 90%. Udio veoma debelih stabala (preko 72
cm) čini 41—45% od ukupne drvne zalihe. Prosječni
broj stabala s debljinom preko 72 cm po 1 ha u prašumama
s prevagom zastupljenosti bukve (iznad 50%)
iznosi 16—18 stabala po 1 ha, a u prašumama s prevagom
četinjača (jela i smreka zajedno iznad 60%) 25—
29 stabala po 1 ha. Prosječan broj stabala po 1 ha s debljinom
preko 100 cm je 3—4 (od toga 2—3 jele). Debljinu
veću od 130 cm dosegne proječno samo jedno stablo
na 3—4 ha površine, a od stabala koja dosegnu takvu
debljinu u cijeloj prašumi jela čini oko 75%. Debljinu
preko 150 cm dosegne otprilike samo jedno stablo
(u pravilu jela, rijetko smreka) na oko 10.000 debelih
stabala.


Plošni udio faze obnove čini 15—20% od površine
prašume. Broj jedinki obnove od visine 0,2 m do debljine
2 cm, značajno se razlikuje zavisno od vegetacijskog
stupnja, razvojne faze i zastupljenosti drveća. U
jelovo-bukovom (5.) vegetacijskom stupnju prosječno
se kreće od 8.100 do 9.900 jedinki po 1 ha. Međutim u
stadiju raspada i u fazi obnove doseže 21.700—25.600
jedinki po 1 ha. U 6. (smrekovo-bukovo-jelovom) vegetacijskom
stupnju prosječni broj iznosi 1.400—1.800
jedinki po 1 ha, dok u naprednijoj fazi raspada doseže
3.800—5.100 jedinki po 1 ha. Za vrijeme napredne faze
stadija dorastanja (intenzivnog rasta) i stadija optimuma
(terminalna faza prema May eru 1978 i Prpiću
1994) obnova u pravilu stagnira, tako daje broj jedinki
obnove s visinom iznad 20 cm neznatan. Tipična
obnova ovih šumskih ekosustava je dugo vrijeme potiskivanja
(snažne zasjene) jedinki obnove i donjeg sloja.
Kao posljedica tog snažnog zastiranja javlja se izrazito
usporeni rast kako u širinu tako i u visinu. Ovo pri-


Sl. 4. Tijek debljinskog rasta jele u bukovo-jelovoj prašumi na lokacijama
Sl. 3. Bukovo-jelova prašuma u prirodnom rezervatu. Badinska prašuma u Mlačik i Badin. 1 - pojedinačno analizirana stabla, 2 - prosječan tijek.
naprednoj fazi stadija raspada. Bild 4 Verlauf des Duchmesserwachstums der Tanne im Buchen-Tannen
Bild 3 Buchen-Tannen-Urwald im Naturreservat. Badinska Prašuma in der Unvald von Mlačik und Badin. 1 - einzeln analysierte Bdume, 2 fortschreitenden
Phase des Zerfallstadiums. Durchschnittsverlauf.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 120     <-- 120 -->        PDF

S. Korpel: RAZVOJ I STRUKTURA BUKOVO-JEI.OVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD GOSPODARENJA . Šumarski list br. 3—4. CXX (1996), 203—208
gušavanje rasta traje kod jele 70—140 godina (si. 4).
Kod smreke i bukve vrijeme potiskivanja bitno je kraće
zbog manje tolerancije prema zasjeni, otprilike upola
manje nego kod jele. U prašumama s većom zastupljenošću
bukve ovo prigušavanje rasta može se kod jele
manifestirati i u naprednijoj dobi starosti (od 100—
150 godina) s trajanjem 60—80 godina i s ponovljenim
prosperitetom rasta u trajanju od 40—70 godina.
Taj posebni ritam rasta jele zavisi od izmjene ciklusa


(generacija) bukve. S obzirom na dinamiku strukture
sastojina, kroz cijeli otprilike 400-godišnji razvojni ciklus,
pojedini se razvojni ciklusi bukve, koji slijede jedan
iza drugog, naročito u 6. vegetacijskom stupnju,
većinom odvijaju u znatno različitim sastojinskim, a time
i mikroekološkim uvjetima. Ako je zastupljenost
četinjača (jele i smreke) veća od 70%, može se
desiti da bukva ne bude zastupljena na većoj površini
kroz duže razdoblje.


3. ZNAČAJKE I SVOJSTVA BUKOVO-JELOVE (SMREKOVE) PREBORNE SUME U USPOREDBI S
PRAŠUMOM
U šumarskim krugovima prašumu često označavaju
kao uzor (model) za prebornu šumu. Struktura prašume
je više od dvije trećine trajanja ukupnog razvojnog
ciklusa prilično udaljena od tipične preborne strukture.
Samo necijelu trećinu od trajanja razvojnog ciklusa, i
to na manjem dijelu nego što iznosi trećina ukupne površine,
kroz tzv. "prebornu fazu", struktura prašume nalikuje
strukturi ujednačene preborne šume. U ovoj fazi
dolazi do stvaranja vertikalnog (odnosno stupnjevitog)
sklopa, stabla su raspoređena u sva tri visinska sloja,
na odgovarajućem dijelu traje obnova i kontinuirano se
odvijaju pozitivna visinska pomicanja. Ova faza javlja
se u onom dijelu ukupnog razvoja, u kojem je drvna


I


100


80


l\ 1


i


40 \


Ij


0´ 1


10 IB 26 34 42 50 58 66 74 82 90 98
đl,3


SI. 5. Razvrstavanje broja stabala prema debljinskom stupnju i drveća u
Dobročkoj prašumi u početnoj fazi (A - na temelju mjerenja iz 1958.
g.) i u naprednoj fazi (B - na temelju mjerenja iz 1988. g.) stadija
dorastanja.


Bild 5 Baumzahleinordnung nach Stdrkeklasse und Einordnung der Biiume
in Anfangsphase (A - aufgrund der Vermessung aus 1958), und in
fortschreitender Phase (B - aufgrund der Vermessung aus 1988) des
Aufwachsstadiums.


Dobrocsky prales


1 jela (Ta)
bukva (Bu)


^r-LF A^ b**/


zaliha (sva stabla oba isprepletena ciklusa) najmanja (si.
1, 2). U ovoj fazi najlakše se i najbrže može provesti
transformiranje prašume u prebornu šumu. Redovnim
oduzimanjem akumuliranog volumnog prirasta pomoću
prekomjerno debelih stabala sprečava se stagnacija
obnove i nestanak donjeg sloja. Krivulja debljinskc raščlanbe
broja stabala u cijeloj prašumi, ali i posebno za
dijelove koji su u stadiju dorastanja, ima tipično silaznu
liniju. Razlike su u manjem udjelu stabala srednjeg
sloja i velikom udjelu debelih i vrlo debelih stabala (si.


SI. 6. Bukovo-(smrekovo)-jelova mješovita preborna šuma na Šumskom
dobru Mnfšek (LZ Margecany).


Bi/d 6 Buchen-(Fiehten)-Tannen-Plenterwald im Waldgut Mnišek (LZ
Margecany).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 121     <-- 121 -->        PDF

S. Korpel: RAZVOJ 1 STRUKTURA BUKOVO-JELOVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD GOSPODARENJA . Šumarski lisl br. 3—i, CXX (1996), 203—208
5). Usprkos navedenim činjenicama, poznavanje dinamike
prašume određenih ekosustava dobar je naputak
za obrazlaganje načela i značajki preborne šume, kao
prirodi najbližeg (usmjerenog) gospodarenja šumom
(Prpić 1979, 1994, Schtitz 1989). Pomoću pogodne
transformacije značajki (parametara) i svojstava bukovo-(
smrekovo)-jelove prašume moguće je postići stabilne,
proizvodno i funkcionalno djelotvorne preborne
šume (si. 6).


Prirodna šuma (prašuma), usprkos svoje izrazite raznodobnosti,
postupno gubi na visinskoj izdiferenciranosti
i poprima oblik jednoslojne gradnje. Karakteristična
preborna struktura, uravnotežena preborna šuma nije
prirodni fenomen. Ona nestaje i moguće ju je trajno
održati samo sistematičnim planskim šumskim gospodarenjem,
tj. sustavnim prebornim sječama (Schiitz
1989). I uravnotežena preborna šuma s optimalnom
strukturom, s vertikalnim sklopom, bez prebornih sječa,
prepuštena samoregulacijskim procesima postepeno
osiromašuje stablima donje i srednje etaže i pretvara
se u jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom.


Na temelju usporednih analiza prebornih šuma na
području prirodne raširenosti bukve, jele i smeke, utvrdili
smo koje značajke, koje taksacijske veličine i bitne
procese treba eliminirati, transformirati, poticati,te u kojoj
mjeri i kojom proporcionalnošću.


Iz usporednog pregleda proizlazi da se samo neke
značajke (veličine) prašume prenose u prebornu šumu
približno jednakom proporcionalnošću. To je zastupljenost
drveća, uobičajeni i prosječni periodični volumni
prirast (otprilike 7—8 m3) i površinski sklop. Kod većine
hitnijih značajki i pojava potrebno je prilikom transformacije
proporcionalnost ili smanjiti na polovicu ili
udvostručiti. Brojka 2 javlja se kao najčešći (najpovolj


ponicka Kuta (12 SlDvensk.1 Cupča)


odjel 161a


drvna zaliha (Vorrat) r


1930


SI. 7. Tijek prirodne obnove i visinskog rasta jele (1) i smreke (2) ovisno o
starosti (kalendarske starosti) i promjenama drvne zalihe u mješovitoj
prebornoj šumi (Prirodni rezervat Ponieka Huta, Šumsko dobro
Slovenska Cupča, sastojina 161a).


Bild 7 Der Verlauf der Naturverjiingung und Hohenwaehstums der Tanne


(I) und Fichte (2) abhdngend vom Alter und Holzvorratsdnderung
im gemischten Plenterwald (Naturreservat Ponickd Huta, Waldgut
Slovenska Lupča, Bestand 161a).
niji) transformacijski faktor. U prašumi se fiziološki granične
(za života dosegnute) debljine (koje iznose otprilike
130—150 cm za jelu i smreku, 110—120 cm za
bukvu) planirano smanjuju na otprilike 70—80 cm, odnosno
60 cm. Za ovo je dovoljno razdoblje od oko
180—200 godina, tj. otprilike polovica razvojnog ciklusa.


Prosječna zaliha po 1 ha treba se smanjiti na otprilike
polovicu (sa 750 na 350—400 m3), maksimalna zaliha
(s 1.000 na 500 m3 po ha), udio debelih stabala (sa
75% na 35^0% ) i vrlo debelih stabala (s 40 na 20%).
Prosječno vrijeme izrazitog usporavanja početnog rasta
zbog snažne zasjene skraćuje se otprilike na polovicu
(sa 75—85 godina na 30—40 godina) (si. 7, 8) kao i
prosječno vrijeme debljinskog pomaka (za 4 cm debljinski
stupanj) stabala srednjeg i gornjeg sloja (s 15—
20 godina na 7—9 godina). Iz polovičnog trajanja proizvodnog
ciklusa proistekao je dvostruki površinski opseg
obnove (s 15—20% na 30—40% ukupne površine)
i otprilike dvostruka količina jedinki biološki osigurane
obnove (s visinom iznad 20 cm).


Iz cjelokupnog razvojnog ciklusa prašume eliminira
se stadij optimuma (terminalni), napredna faza stadija
dorastanja, čime se istovremeno eliminiraju etape
sa stagnacijom obnove. Na nižoj razini zaliha, dolazi
do ekološkog i proizvodnog spajanja stadija intenzivnog
rasta sa stadijem raspada u kojem se vrši preborna
sječa radi postizanja trajnosti obnove.


Optimalna zaliha stabilne (uravnotežene) jelovo(
smrekovo)-bukove preborne šume, s dobrim proizvodnim
mogućnostima, trebala bi se na kvalitetnijim staništima,
zavisno od udjela drveća, kretati u rasponu od
350—450 m3 po 1 ha. U interesu kontinuirano ujednačenog
ostvarivanja pirasta, stalne obnove i pozitivnih
visinskih pomaka matičnih stabala, zaliha ne bi smjela
pasti ispod 300 m3 niti porasti iznad 500 m3 po 1 ha
(Holubčik 1962, Matić 1979, Schiitz 1989). Kada
je zaliha veća od 450 m3, prednost u pogledu obnove
i rasta (u visinskim pomacima) daje se jeli u odnosu
na smreku i bukvu. Kod zalihe koja iznosi 350—400
m3 po 1 ha stvaraju se uvjeti (prije svega svjetlosni uvjeti)
koji su pogodni za obnovu i odrastanje svih triju
vrsta stabala (si. 7). Kada se kod povećane zastupljenosti
bukve prekorači zaliha od 400 m3 po 1 ha, nastaju
teškoće u trajnosti obnove i u kontinuiranosti visinskih
pomaka. Sume kojima se može dobro upravljati i koje
su pogodne za obnovu jesu preborne šume s finalnom
debljinom do 70 cm, kada uobičajni prirast, (odnosno
prosječni periodični prirast) iznosi oko 7—8 m3 po 1
ha. Zalihe iznad 450 m3 obično su povezane s finalniim
debljinama iznad 80 cm. Kod ovakvih debljina prerada
je ograničena, transport otežan, a ekonomičnost eksploatacije
smanjena (povećane štete u donjem sloju i
podrastu).




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 122     <-- 122 -->        PDF

Š. Korpel: RAZVOJ 1 STRUKTURA BUKOVO-JELOVIH PRAŠUMA I NJIHOVA PRIMJENA KOD GOSPODARENJA
Šumarski list br. 3—4, CXX (1996), 203—208


s/v-; ,—,—,—,—,—,—,—,—,—,—,— u i—i—<-._*—,—,—,—-——, , — .
10 30 50 70 90 110 130 godina 10 30 50 70 90 110 130 godina
starost (Alter) Oanre) starost (Jahre) Oanre)


Zvuči paradoksalno da bukva koja u prašumskim formacijama
predstavlja element koji povećava starosnu i
visinsku diferecijaciju, u prebornim šumama povećava
opasnost od nepravilne obnove i narušavanja strukture
sastojine, posebice kod izostanka redovne eksploatacije
u svrhu preborne sječe.


SI. 8. Tijek visinskog rasta (A) i kontinuiranog visinskog prirasta (B) jele u
bukovo-jelovoj mješovitoj prebornoj šumi (Šumsko dobro Mnfšek.
LZ Margecany, sastojina 180) (prema Holubčfku 1962).


Bild 8 Verlauf des Hohenwachstums (A) und des kontinuirten
Hohenzuwachses (B) der Tanne im gemischten Buchen-Tannen
Plenterwald (Waldgut Mnišek, LZ Margecany, Bestand 180) (Laut
Holbučki 1962).


4. ZAKLJUČCI
Poznavanje karaktera i dinamike prašume određenih
šumskih zajednica predstavlja vrlo vrijedan naputak
za transformiranje (pregradnju) prašume u usmjeravane
preborne šume. Prašuma ne predstavlja model
koji se može izravno prenijeti na preborno načelo. Struktura
i proporcinalnost prašume kroz većinu trajanja razvojnog
ciklusa znatno se razlikuje od preborne šume.
Prašuma se značajno približuje prebornoj šumi u etapi
u kojoj nakon njniže drvne zalihe dolazi do intenzivnog
volumnog prirasta. U toj etapi razvoja dobna i visinska
diferencijacija je najveća, pa je stoga nazvana
prebornom fazom. Usporedbom bukovo-jelovih (smrekovih)
prašuma s bukovo-jelovim prebornim šumama
koje su nastale transformacijom nekadašnjih prirodnih
šuma, ustanovila se potreba za prilagodbom (uređenjem)
proporcijonalnosti bitnih značajki, taksacijskih veličina,
odnosno za eliminiranjem ili poticanjem značajnih
procesa. Potvrdilo se da ih većinom treba reducirati pri


bližno na polovicu. To se odnosi na vrijeme koje je potrebno
za postizanje finalnih debljina u odnosu na cijeli
razvojni ciklus, zatim na trajanje doba zastarčivanja,
na doba debljinskih pomaka, prosječne i maksimalne
drvne zalihe, udjela debelih i vrlo debelih stabala. Na
temelju polovičnih vremenskih pokazatelja, ukazala se
potreba za dvostrukom veličinom površine obnove i
dvostrukim brojem biološki osiguranih jedinki obnove
(s visinim većom od 20 cm). Potrebno je eliminirati one
etape razvojnog ciklusa u kojima se samoredukcijom
oslobađa prostor donjeg i srednjeg sloja, a obnova stagnira.
To se odnosi na naprednu fazu dorastanja i na cijeli
stadij optimuma (terminalnu fazu). Uspjeh transformiranja
leži u kontinuiranom spajanju stadija dorastanja
s fazom obnove pomoću sistematskog reduciranja
zaliha za akumulirani prirast u obliku vrlo debelih i debelih
stabala, čime se nadomješta stadij raspada.


LITERATURA


B u r g a n, J., 1970: Prfspevok k problematike prevodov v TANAP-


u. Zbornik prac o Tatranskom narodnom parku, 12, s. 335380.
H o 1 u b č i k, M., 1960: O vyvoji, prirastku a strukture vyberkovych
lesov lesneho zavodu Smolnicka Huta. Matematicko-štatisticke
metody v hospodarskej uprave a pestovani lesa.
Vydav. SAV, Bratislava, s. 77-186.


H o 1 u b č i k, M., 1962: Prfspevok k otazke priestorovej vystavby
vyberkoveho lesa, jej zmeny a produkcie na prfklade ploch
v Smolnfckej Hute. Vedecke prace VULH v Banskej Štiavnici,
s. 97-196.


Korpel´ ,
Š., 1995: Die Urvalder der Westkarpaten. Stuttgart-Jena-
New York, 310 s.
Korpel´ , S., Saniga , M., 1993: Vyberny hospodarsky sposob.
Matica lesnfcka, Pisek, 127 s.
Leibundgut , H., 1982: Europaische Urwalder der Bergstufe.
Bern, Haupt.


Mayer , H., 1978: Liber die Bedeutung der Urwaldforschung fur
den Gebirgswaldbau. Allgem. Forstzeitschr., 24, 691-693.


Matić , S., 1979: Ekološke i strukturne karakteristike prebornih šuma
jele i bukve u Gorskom Kotaru. Drugi Kongres ekologa
Jugoslavije, Zagreb, 741-765.


Prpić, B., 1979: Struktura i funkcioniranje prašume bukve i jele (Abieti-
Fagetum illyricum Horv. 1938) u Dinaridima SR Hrvatske,
Drugi kongres ekologa Jugoslavije, Zagreb, 899-924.


Prpić, B., Seletković, E., Vukelić, J„ 1994: Der Urwald
Corkova Uvala — ein Modeli fiir den multifunktionalen
Buchen-Tannen-Planterwald. Ergebnisse d. 7. IUFRO-Tannensymposiums.
Mainz, 250-253.


S c h u t z, J.-Ph., 1989: Der Plenterbetrieb. ETH Zurich, 54 s.


Thoma s ius , H., 1992: Prinzipien eines okologisch orientieren
Waldbaus. Forstwiss. Cbl. Ill, 141-155.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1996 str. 123     <-- 123 -->        PDF

SCHLUfiFOLGERUNGEN: Kenntnisse iiber den Charakter und Dynamik
einiger Urwaldgesellschaften ist ein guter Weg zur Transformation des
Urwalds in die gerichteten Plenterwdlder. Der Urwald ist kein unmittelbar in
das Plenterprinzip iibertragendes Modeli. Die Struktur und Proportionalitdt
des Urwalds im Laufe des grofiten Zyklusteils unterscheiden sich bedeutend
vom Plenterwald. Der Urwald ndhert sich besonders dem Plenterwald in der
Etappe in welcher nach dem niedrigsten Holzvorrat zum intensiven
Volumenzuwachs kommt. In dieser Entwicklungsetappe sind die Alters-und
Hohendifferenzierungen am hochsten, deshalb nennt man sie Plenterphase.
Nach Vergleich der Buchen-Tannen (Fichten)-Urwdlder mit den Buchen-
Tannen Plenterwaldern, die durch Transformation der einstigen Naturwdlder
enstanden sind, hat man den Bedarf nach Anpassung der Haupteigenschaftsund
Waldtaxierungswerten-Proportionalitdten, sowie nach einer Elimination
oder Anregen der bedeutsamen Prozesse festgestellt. Es wurde bestdtigt, dafi
sie meistens um die Halfte reduziert sein miissen. Dies bezieht sich auf die
Zeit fiir Erreichung der Endstdrken im Verhaltnis mit dem ganzen
lEntwicklungszyklus, welter auf die Dauer des Zuriickdrangens (des
Wachstums), auf die Zeit der Durchmesserrucke, des Durchschnitts-und
Hochstholzvorrats, und des Antels der dicken und sehr dicken Bdume. Aufgrund
der Halbzeitanzeiger hat man den Bedarf nach der doppelten Grofie der
Verjiingungsoberflache und nach der doppelten Anzahl der biologisch
versicherten Verjungungseinheiten (hoher als 20 cm) festgestellt. Man soil die
Entwicklungsetappen eliminieren, in welchen durch Selbstreduktion der Raum
der unteren und mittleren Schicht befreit ist, und die Verjiingung stagniert.
Es bezieht sich auf die fortschreitende Aufwachssphase und auf das ganze
Optimumstadium (Terminalphase). Der Transformierungserfolg liegt in einer
kontinuierten Verbindung des Aufwachssstadiums und des Verjungsstadiums
mit Hilfe einer systematischen Reduzierung des Vorratsfiir den akkumulierten
Zuwachs in Form sehr dicker und dicker Bdume, womit das Zerfallstadium
ersetzt wird.