DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 50     <-- 50 -->        PDF

M Juroković, B. JurkovioBevilacqua: GOLEMI MAMUTOVAC Šumarski list br. 1—2, CXX (19%), 47—53


o


SI 1. Sequoiadendron giganteum: rasprostranjenost (prema Harlow-
u i Harrar-u, 1958).


Ovaj danas monotipski rod bio je veoma raširen s
većim brojem vrsta na sjevernoj hemisferi u doba krede
i tercijara. Opisano je oko 40 fosilnih oblika. Sada
postoji samo jedna vrsta, dolazi u srednjoj Kaliforniji.
Vrsta samoniklo raste u izoliranim staništima u jednom
uskom pojasu oko 420 km dugom usmjerenom u pravcu
sjever-jug na zapadnim padinama gorja Sierra Nevada,
između 1500 i 2500 m nadmorske visine (si. 1). Na
svom prirodnom staništu tvori guste, čiste i mješovite
šume s Pinus ponderosa Laws., Pinus
lambertiana Dougl., Abies magnifica A.
Murr., Abies lowiana (Gordon) A. Murray,
Calocedrus decurrens (Torr.) Florin i dr.
vrstama. Budući da je broj starih stabala ove vrste sad
već ograničen, prirodna su staništa dobrim dijelom
proglašena za nacionalne parkove, gdje je zabranjena
svaka sječa.


Razmnožava se iz sjemena i vegetativno. Klijavost
sjemena je oko 15%. Ne tjera iz panja i korijenja nove
izdanke, ali se razmnožava pomoću reznica. Počinje
rađati u starosti od 18 do 25 godina, a obilnije plodonosi
između 50. i 75. godine. Urod češera je redovno svake
godine.


Golemi mamutovac je relativno spororastuća vrsta
osobito prvih 10—15 godina. Također vrsta je relativno
otporna na mraz. Najopasnija joj je dugotrajna zimska
hladnoća, a može da podnese kratkotrajne niske
temperature do —24"C. U domovini raste tamo gdje se
temperature rijetko spuštaju ispod —11°C, a ne penju
se više od 35°C. Međutim na svom prirodnom arealu
raste i u kanjonima gdje se temperatura katkada spusti
i do —25°C. Prosječna godišnja količina oborina iznosi
1000 mm. Raste u izoliranim grupama, na kiselim tlima,
koja su se razvila iz eruptivnih stijena.


Vrsta dobro uspijeva na lakim pjeskovito-ilovastim
tlima koja su umjereno vlažna i dobro propusna.
Najbolje raste na rastresitim, dubokim i svježim tlima
te u krajevima s vlažnom klimom i na zaštićenim
položajima, od jakih vjetrova. Pogoduju joj manji
ocjediti brežuljci ili padine na povišenim mjestima.
Traži slobodan prostor, a za dobar rast treba puno gornje
svjetlo. Također za njen uspješan razvoj treba voditi
računa o činjenici da vršni izbojak može do zime
odrvenjeti. Golema sekvoja razvija široko razgranat i
snažan korijenov sustav.


U ove vrste nisu poznate rase i hibridi, ali prema
uzrastu, boji iglica i drugim morfološkim osobinama
izdvojeno je nekoliko hortikulturnih oblika:
´Argentum´ — iglice su djelomično bjelkaste; ´Aurea´
— izbojci i iglice su žućkaste boje; ´Compactum´ —
do 20 m visoko stablo, usko piramidalne krošnje, a
iglice su veoma priklonjene; ´Glaucum´ — iglice su
modrozelene boje; ´Pendulum´ — raste kao stablo
veoma bizarnog habitusa, grane priklonjene i
otklonjene, vrh krošnje prema gore i dolje usmjeren, a
izbojci dugi, ili kraći i viseći; ´Pygmaeum´ — patuljasta
forma, gusto grmastoga habitusa.


U Europi i Sjevernoj Americi uzgaja se pretežno kao
parkovna vrsta zbog izvanrednih, dekorativnih i
uzgojnih osobina. S obzirom na svoj habitus traži uzgoj
na velikim otvorenim površinama, gdje se uzgaja kao
soliter ili u manjim grupama. U Europi su prvi primjerci
goleme sekvoje zasađeni 1853. u Škotskoj, uzgojeni od
sjemena iz domovine ove egzotične vrste.


Hartesveldt, 1969. (prema Li bby , 1981)
navodi 591 lokalitet u 25 zemalja Europe, gdje se golemi
mamutovac uzgaja pojedinačno, u grupama ili manjim
kulturama. U europskim uvjetima (Španjolska) isti autor
navodi najveće stablo prsnog promjera 396 cm i visine
oko 50 m. Najstariji primjerci očuvani su u Škotskoj
zasađeni 1853., Njemačka i Engleska 1854., Austrija
1862, Norveška 1865. godine i dr. Fuldne r (1977)
smatra, na temelju eksperimenata provedenih u
Njemačkoj, da ova vrsta vrlo dobro uspijeva u
mješovitim sastojinama, osobito s raznim vrstama jela
(Vidaković, 1982). Zatim, Libby (1981) iznosi
neka svoja zapažanja o uspijevanju ove vrste u više