DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1996 str. 25 <-- 25 --> PDF |
A. Tomasević: VJETROZAŠT1TA SINJSKOG POLJA Šumarski list br. 1—2, CXX (1996), 19—34 3.2. Polupropusni pojas — Permeable belt: Kod polupropusnog pojasa zračne struje dijele se u dva smjera. Jedan dio prelazi preko vrha pojasa i ponaša se kao kod nepropusnog pojasa, dok drugi dio prolazi kroz sami pojas, između stabala, granja, lišća i djeluje kao aerodinamična rešetka. Ovo strujanje odbacuje vihor, zračni valjak, koji se stvara na zavjetrinoj strani pojasa, uslijed čega zračni valjak, vihor, slabi i spušta se prema zemljištu na većoj udaljenosti, u odnosu na nepropusni pojas (shema 4. i 5.). 3.3. Propusni pojas — Impermeable belt: Kod propusnog pojasa dio zračnih masa prolazi većom brzinom između debala ispod krošanja drveća i na zavjetrinoj strani djeluje poput difuzora. Na taj način se strujanje zračnih masa povećava, a brzina vjetra opada. Ovo strujanje odbacuje vihor, zračni valjak, od površine tla i štiti zemljište od ispuhivanja. Smoljko J.A. smatra da propusni pojasevi osiguravaju najveću širinu područja zaštićenog utjecaja (shema 3.). 4. DJELOVANJE VJETROZASTITNOG POJASA The impact of shelterbelts Želimo li smanjiti turbulentna stanja u zavjetrini, kretanje zračnih masa, pojasevi se izvode na način da se biljke sade u etažama (shema 6.). Na taj način dobivamo postupno uzvišenje od tla do vrha zaštitnog pojasa. Kod zaštitnog pojasa veće propusnosti za vjetar, polupropusni pojas, turbulencije zračne mase su manje izražene. Kod takvih pojaseva brzina vjetra se velikim dijelom reducira i jednim dijelom prolazi kroz pojas, te tako u zavjetrini do određene udaljenosti gubi brzinu i snagu, a nakon toga postupno dobiva početnu brzinu. Prema istraživanjima Bodrova i Zepalova o učinkovitosti jednog zaštitnog pojasa od breze visoke 17 m, pri početnoj brzini vjetra od 2,5—3,0 m/sek, zaštitni pojas mu je smanjio brzinu za 20%, a pri brzini od 6 m/sek za 30%. Kada je riječ o dužini zaštićene površine u zavjetrini, podaci istraživača se djelomično razlikuju. Tako naprimjer, prema Batesu (1931) dužina zaštićene površine ne prelazi dvadeseterostruku visinu pojasa. S druge strane je Pjatnicki (1931) odredio kako se djelovanje zaštite prostire na udaljenost koja se može izraziti formulom x = 2,5 x H2, gdje je H visina zaštitnog pojasa Prema formuli, odnos između visine zaštitnog pojasa i dužine zaštićene površine je sljedeći: VISINA ZAŠTITNOG DUŽINA ZAŠTIĆENE POJASA POVRŠINE Height of shelterbelt Length of protected area 3,0 m 22.5 m 5,7 m 81,225 m 6,0 m 90,0 m 9,0 m 202,5 m Proučavanje Panfilova (1935) i Sousa (1936) isto tako su pokazala visok koeficijent zaštite, odnosno, dužina zaštićene površine bila je 40—80 puta veća od visine pojasa, što ovisi o propusnosti pojasa. Novija istraživanja su pokazala kako se s propusnošću pojasa od 30—40% na ravnom terenu brzina vjetra reducira za 50% na udaljenosti 10 visina zaštitnog pojasa, što znači, ako je zaštitni pojas visok 10 m, brzina vjetra se reducira za 50% na udaljenosti od 100 m. Međutim, pozitivni učinci redukcije brzine vjetra postižu se do udaljenosti od 40 visina zaštitnog pojasa, a u zavjetrini i do 15 visina na vjetrenoj strani pojasa (shema 7.) (Landscape tecniques, 1979). Posebno bi trebalo analizirati upade vjetra. Prema Negeliu (Švicarska), na udaljenosti od 25 visina od pojasa postignuti su sljedeći postoci brzine vjetra od brzine vjetra na otvorenom: kut 90° — 54%, kut 68° — 63%, kut 45° — 80% i kut 23° — 95%. Iz navedenog proizlazi daje brzina vjetra više reducirana stoje kut upada veći, odnosno da se pojasevi ne bi smjeli postavljati pod kutem manjim od 68° u odnosu na kut upada vjetra. U bivšem SSSR-u, ovom problematikom bavio se je i GORSENIN i mjerenjima je utvrdio kako je brzina vjetra na zaštićenom prostoru iznosila 58% od brzine vjetra izvan vjetrobranskog pojasa. Dakle, smanjenje je iznosilo 42% kada su pojasevi bili smješteni pod kutem od 69° — 90° na pravac glavnog vjetra. Kada vjetrobrane pojaseve podižemo na neravnom terenu s uzvišenjima, zaštitni pojas se postavlja na samoj uzvisini okomito na pravac glavnog vjetra. Na taj način postižemo kut uzvisine na kojoj se pojas nalazi i vjetar se usmjerava vertikalno, u zrak (shema 8.). Na taj način smanjena su turbulentna kretanja zračnih masa, a vjetar se spušta na većoj udaljenosti od zaštitnog pojasa nego kada je teren ravan. |