DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 86 <-- 86 --> PDF |
IN MEMORIAM DRAGO VIN Dana 20. kolovoza 1995. godine iznenađuje preminuo u Đakovu naš dugogodišnji kolega i dragi prijatelj mnogima, diplomirani šumarski inženjer Dragutin-Drago Vin. Na vječni počinak otpratili su ga njegovi najbliži, rođaci, prijatelji i znanci sljedećega dana 21. kolovoza 1995. godine na mjesnom groblju u Đakovu. Drago Vin rođen je u Sisku, u željezničkoj obitelji, dana 30. listopada 1921. godine. Osnovnu školu kao i gimnaziju pohađao je u svom rodnome gradu, koju je završio 1941. godine. Iste godine u jesen upisao se na Poljoprivrednošumarski fakultet u Zagrebu, na šumarske studije. Studije pohađa do 19. lipnja 1943. godine. Toga, naime, dana odlazi na poziv u vojsku hrvatskog domobranstva, gdje ostaje sve do kraja rata t.j. do 14. svibnja 1945. godine. U jesen iste godine upisuje se na fakultet na ranije započeti studij i diplomira 15. prosinca 1949. godine. Nakon završetka studija prva mu je služba bila u "Šumsko građevnom poduzeću" u Novoj Gradiški dana 16. siječnja 1950. godine. Radi na projektiranju i izvođenju radova na šumskim prometnicama do proljeća 1952. godine. Tih dana premješten je u "Šumsko građevno poduzeće" u Delnicama i radi u njemu do srpnja 1958. godine, na stručnim poslovima i zadacima u šumarskom građevinarstvu (visokogradnje i niskogradnje). Polovicom 1958. godine premješten je u Šumariju Novska u Novskoj (ustanova sa samostal. financiranjem) na mjesto referenta za iskorišćavanje šuma sa zadatkom da se bavi i izgradnjom prometnica na području šumarije. Ovdje ostaje do 1960. godine. Te godine raspoređen je za rukovoditelja građevinske operative u novoosnovanom "Šumskom gospodarstvu Nova Gradiška" u Novoj Gradiški (kasnije nazvano Š.G:. "Josip Kozarac" Nova Gradiška), kasnije za upravitelja OOUR Građevinarstvo u istom gospodarstvu do 1. srpnja 1985. godine. Od 1. srpnja 1985. godine imenovan je za savjetnika u gospodarstvu na kojoj dužnosti ostaje do mjeseca kolovoza 1987. godine, kada odlazi u mirovinu s radnim stažem od 37 god. i 7 mj. Nakon umirovljenja i dalje ostaje živjeti u Novoj Gradiški do 1993. godine, a do kraja života, zajedno sa svojom obitelji, živi u Đakovu. Sav svoj radni vijek proveo je radeći na poslovima u šumarskom građevinarstvu. Gotovo jednako toliko svoj stručni rad, marljivost i upornost ugradio je u izgradnju kilometara i kilometara šumskih prometnica, vlakova, mostova i propusta te drugih objekata u šumama novogradiškog, novskog, lipovljanskog, kutinskog, popovačkog, novoselačkog i ivanićgradskog kraja, ali, iako manje, i u šume lijepoga Gorskog kotara. Svi ti izgrađeni objekti, ma gdje se nalazili, nijemi su svjedoci njegovog (i njegovih radnika) strpljivog i dugogodišnjeg rada, koji pobuđuje poštovanje i zahvalnost. I zaista, velika mu hvala! Naš dragi kolega Drago bio je tiha, blaga, ali čestita i poštena priroda, susretljiv i blizak prema svakome, cijenio je istinu i pravdu. Zbog svega toga ljudi su ga cijenili i poštovali. Iznad svega volio je svoj dom i obitelj. Njegova ljubav, skrb i pažnja prema obitelji pobuđivala je u svima njima topao i drag osjećaj mira i zadovoljstva. Bio je dobar i plemenit otac i suprug. U trenucima posljednjeg opraštanja i rastanka s Tobom, primi Drago naše veliko hvala za sve što si kroz svoj životni vijek učinio za hrvatsku domovinu, svoju obitelj i za sve s kojima si za života radio, živio i radovao se. Laka ti Hrvatska zemlja! Dragutin Smojver, dipl. ing. |