DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 7     <-- 7 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 425.9 (001) Šumarski list br. 11 — 12, CXIX (1995), 361—371


PROPADANJE SUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH
UVJETA U ATMOSFERI


FOREST DIEBACK AS A MANIFESTATION OF THE ECOLOGICAL
CHANGES IN THE ATMOSPHERE


Ivica TIKVIĆ*, Zvonko SELETKOVIĆ*, Igor ANIĆ*


SAŽETAK: Procjena oštećenosti šuma u Hrvatskoj u 1993. godini provedena
je na 84 bioindikacijske točke (točke mreže 16x16 km Gauss-Kriigerova
koordinatnog sustava), a 1994. godine na 89 točaka. Procjenjivana je osutost
i požutjelost krošanja. Rezultati procjene oštećenosti prikazani su za glavne
vrste listača i četinjača. Utvrđena je prosječna oštećenost (osutost) od 37.9%
u 1993. godini i 53.8% u 1994. godini. Kod četinjača je iznosila u 1993. godini
45.1%, a kod listača 36.2%. Nešto veća oštećenost utvrđena je u 1994. godini
i iznosila je kod četinjača 56.8%, a kod listača 53.1%. Najviše su bila
oštećena stabla obične jele (87.5% — 1993.; 81.2% — 1994.), zatim hrasta
lužnjaka (60.6% — 1993.; 81.8% — 1994.) i hrasta kitnjaka (52.2% — 1993.;
71.9% — 1994.). Indeks oštećenosti stabala, odnosno stabla s osutošću krošnje
većom od 25% (stupnjevi oštećenja 2, 3 i 4) najveći je bio 1994. godine u
odnosu na posljednjih pet procjena: 1987. je iznosio 7.9%, 1988. — 10.2%,
1990. — 9.9%, 1992. — 15.2%, 1993. — 19.2%, a 1994. iznosio je 28.8%.
Posebno su analizirani uvjeti u atmosferi, priroda i izvori kiselosti atmosfere,
te depozicija i učinci zračnih polutanata na šumske ekosustave. Razmatrane
su i mjere putem kojih bi se u budućnosti trebala osigurati stabilnost šumskih
ekosustava.


1. UVOD — Introduction
Jasno je da su šume i šumska zemljišta vrijedno pribla
se suše i zbog poremećenih prirodnih uvjeta života.
rodno bogatstvo koje pokriva oko 31,8% ukupne poKada
se osuši veliki broj stabala ili cijele sastojine govršine
našega planeta. Same šume zauzimaju oko petivorimo
o propadanju šuma. Katastrofalni karakter tanu
Zemljine kopnene površine. Europa sudjeluje u šumkvih
pojava pokazuje da se radi o procesu koji odstupa
skoj površini svijeta s oko 5%. Današnja vrijednost svod
prirodnog procesa sušenja pojedinih stabala.
jetskih šuma nije izražena samo u gospodarskoj vrijedSušenje
šuma katastrofalnih razmjera u Europi i Sjenosti,
nego još i više u ekološkoj i socijalnoj vrijednovernoj
Americi dovelo je do poremećaja u normalnom


sti, koje sve više dobivaju na važnosti. gospodarenju. Budući da su šume vrijedan obnovljivi
Sušenje stabala svih vrsta drveća rezultat je borbe resurs, to je izazvalo veliki zamah istraživanja uzroka
za opstanak i prirodnog odumiranja stabala. Ono se javte
pojave i mjera zaštite. Jedno od istraživanja bazira
lja u većem ili manjem opsegu u svim sastojinama. Sta-se na praćenju oštećenosti stabala prema dogovorenoj
metodi i to na međunarodnoj razini. Europske zemlje
su prihvatile metodu Komisije europske zajednice za šu


* Dipl. inž. Ivica Tikvić, prof. dr. se. Zvonko Seletkovic, dipl. inž. Igor
marstvo i uzgajanje šuma koju od 1987. godine primje


Anić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska 25, 10000


Zagreb njujemo i mi u Hrvatskoj.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 8     <-- 8 -->        PDF

. Tikvić. Z. Seletković, I. Anic: PROPADANJE SUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA .
Šumarski list br. 11 —12, CXIX (1995), 361—371


Podaci procjene oštečenosti šuma na nacionalnoj razini
koriste se kao osnova za kontinuirano praćenje i
dokumentiranje opsega i razvoja oštečenosti šuma u Europi.
Danas postoje dva programa koji se bave ovom
problematikom. Prvi je Međunarodni kooperativni program
procjene i pračenja učinaka zračnog zagađenja na
šume (International Cooperative programme on the
Assessment and Monitoring of Air Pollution Effects on
Forests of UN/ECE). Drugi je Zaštita šuma Europske
Zajednice od atmosferskog zagađivanja (Protection of


the Community´s Forests against Atmospheric Pollution).
Zagađivanje zraka razmatra se s posebnim naglaskom
kod utvrđivanja uzroka propadanja šuma. Stoga
smo analizirali uvjete u atmosferi, izvore kiselosti atmosfere,
te depozicije i učinke zračnih polutanata na
šumske ekosustave.


Želimo ukazati na činjenicu da propadanje šuma na
nacionalnoj i svjetskoj razini nije samo šumarski problem
nego problem cijele nacionalne i svjetske zajednice.


KISELOST ATMOSFERE — Atmospheric acidity


Kod razmatranja kiselosti moramo naglasiti da pH
otopine ne predstavlja ukupnu kiselost otopine, več koncentraciju
kiselina u razrjeđenom obliku. Kiselost otopina
kao relativno jednostavan termin postaje kompliciran
u slučaju razmatranja atmosferske vode (koja dolazi
u obliku oblaka, magli i oborina). Razlog tome je
prisutnost ugljik(IV)oksida (C02) u zraku. Stoga se pH
vrijednost od 5,6 na temperaturi od 10 °C smatra točkom
neutralnosti. To znači da su vode atmosfere kisele
ako je njihov pH niži od gore navedene vrijednosti. Nadalje
u zraku se nalaze i različite kisele čestice aerosola
kao i plinovi koji mijenjaju pH atmosferskih voda.


2.1 Priroda atmosferske kiselosti
Nature of atmospeheric
acidity
Atmosferska opažanja u različitim dijelovima svijeta
pokazala su da su S042, NO, i Cl" najvažniji anioni
u oborinama (Tablica 1). U kontinentalnim prilikama
kiselost je prouzročena uglavnom sulfatnom (H2S04) i
nitratnom kiselinom (HNO,), dok u oceanskim prilikama
dimetil sulfid (DMS) igra važnu ulogu u kontroli
kiselosti atmosfere. Dobro je dokumentirano da H2S04
i HNO, u zraku i u atmosferskoj vodi nastaju od plinova
emitiranih iz prirodnih ili antropogenih izvora. Naj


Prosječni sastav oborinske vode sakupljene u južnoj Švedskoj 1970. god. Tablica 1
Average composition of precipitation water collected in southern Sweden in 1970 Table 1
Kationi Koncentracija Anioni Koncentracija
Cations Concentration Anions Concentration
(ueq litra ´) (ueq litra ´)
H+ 52 so4
2 70
Ca2+ 14 NO,31
Mg2+ 8 Cl 18
K+ 3
Na+ 15
NH/ 31


Ukupno
123


119


Prema: Swedish Ministry of Agriculture, Acidification Today and Tomorrow. Risbergs Tryckeri A.B., Uddevalla, Sweden. 1982.


važniji takvi plinovi su sumpor(IV)oksid (S02) i dušik


(II) oksid (NO). Iznad kontinenata sumporvodik (H.S)
ima mali utjecaj na atmosfersko zakiseljavanje.
Stanje u Americi je veoma slično stanju u Europi, i
tamo je doprinos S042 iona kiselosti oborina tri puta
važniji od NO," iona.


2.2 Koncentracija kiselih čestica u atmosferi — Concentrations
of acidic compounds in the atmosphere
Relativno veliki broj čestica uključen je u kontrolu
kiselosti atmosfere. Prostorna raspodjela koncentracije
sumpornih i dušičnih oksida u površinskom sloju atmo




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 9     <-- 9 -->        PDF

I. Tikvić. Z. Sclctković, I. Anic: PROPADANJE SUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. I 1 —12. CXLX (1995), 361—371
Slika 1 Prostorna raspodjela koncentracije SO -(a) i N(b) u površinskom zraku iznad Europe.


Figure 1 Spatial distribution of the concentration of (a) SO,-S and (b) NO,-N in the surface air over Europe.


js, Py^ ju.gSm-3
/^1


J 1


f 1


J 15


<^y-^S^~^^ žt\


«—-^7


i i ijryyF^—-——-^9
´ "r-UVsT v ^


11


/ \ t v .—zig^;.


—,
:^r_-9


11 :
Prema Popovics, M.. Szepesi, D. and Horvath, L., Territorial and temporal variations of air and precipitation quality for Europe (in Hungarian). Idojaras, 90
(1986) 131-42.


sfere iznad Europe prikazana je na Slici 1. Podaci su dijelu promatranog područja, slično kao i kod raspodjele


dobiveni na temelju mjrenja izvršenih u različitim programima
monitoringa između 1978. i 1982. godine. Možemo
vidjeti da su maksimalne koncentracije utvrđene
u zraku iznad središnjeg (centralnog), najnaseljenijeg
dijela europskog kontinenta, gdje je proizvodnja energije
kao i prometna gustoča najveća. Koncentracija sumpor(
IV)oksida (SOJ i dušik (IV) oksida (NOJ imaju
svoje maksimalne vrijednosti za vrijeme zime, a minimalne
za vrijeme ljeta. Republika Hrvatska nalazi se u
području niskih koncentracija SO, i NO,.


Prostorna raspodjela čestica SOJ u Europi je karakterizirana
s dva maksimuma: u zapadnom i u istočnom


Oblici sumpora u atmosferskom kruženju


Terms of the globalatmospheric cycle od sulfur


Emisije (Tmol god1)
Emissions
*
Antropogeni SO, 2,47
Morska sol 1,37
Vulkani 0,06
DMS (kontinent) 0,15
DMS (oceani) 1,10
Izgaranje biomase 0,20


Ukupno 5,35


SO,.


2.3. Kruženje tvari u atmosferi — Atmospheric cycle
Kruženje vode i kiselih čestica u jakom je međuodnosu.
Voda ima važnu ulogu u kontroli kruženja tih čestica
u atmosferi. Sto se tiče sumpora iz Tablice 2 vidljivo
je da učešće antropogenih emisija iznosi oko polovice
ukupno oslobođenog sumpora. To znači da u globalnom
smislu ljudska aktivnost znatno mijenja tok kruženja
atmosferskog sumpora i kao posljedicu toga kiselost
depozicija.


Tablica 2
Tabe 2
Depozicije
Depositions
(Tmol god"1)
SO, 1,50
SOJ (morska sol) 1,37
SOJ (ekscesi) 1,93


4,80


Prema: Meszaros, E. & Varhelyi G., An evaluation of the possible effects of antrhopogcnic sulfate particles on the precipitation ability of clouds. Idojaras,
86(1982)76-81.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 10     <-- 10 -->        PDF

I. Tikvić. /.. Selctković, I, Anič: PROPADANJE SUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. U —12, CXIX (1995). 361—371
Podaci u Tablici 3 pokazuju nam da sklad između
izvora i taloženja dušičnih oksida (NO„) nije kao kod
sumpornih spojeva. Ljudska aktivnost igra i ovdje važnu
ulogu u kontroli kruženja atmosferskog NOx. Kruženje
klora u atmosferi nije još dovoljno poznato. Ve


Ukupni sadržaj atmosferskog NOx


Global atmospheric budget of NOx


Izvori
Sources


Izgaranje fosilnih goriva
Spaljivanje biomase
Munja
Mikrobiološka aktivnost u tlu
Oksidacija NH^


Ukupno


(Tmol god"1)


1,50
0,86
0,57
0,57
-0,36


3,86


Prema: Logan J. A., Nigrogcn oxides in the tropsphere: global and regional budgets. J. Geophys. Res., 88 (1983) 10785-807


Izvori atmosferskog klora


Global atmospheric sources of gaseous chlorine


Izvori
Sources


Oslobođeno iz morske soli
Antropogeni
Vulkani
Oblici iz CH3C1
Spaljivanje biomase


Ukupno


Prema različitim autorima


2.4 Porijeklo atmosferske kiselosti
mospheric acidity


Sources of at-


Kiselost atmosfere uzrokovana je prirodnim i antropogenim
putem. Od prirodnih izvora koji doprinose kiselosti
atmosfere spominjemo vulkane. Općenito se
smatra daje dominantan plin kod erupcije vulkana sumporne
vrste i to sumpor(IV)oksid (S02). Prosječan odnos
S02/H2S kod erupcije vulkana St. Helens 1980. godine
iznosio je oko 7. Ugljik-disulfid (CS2) karbonilsulfid
(OCS) bili su iznad iznosa koji su se mogli izmjeriti.
Prosječni S042" bio je mali dio ukupnog sumpora,
reda veličine oko 5%. U atmosferi se PL.S prevodi
u SO, i otuda eventualno u sulfatnu kiselinu (H2S04)
s potencijalnim kiselinskim učinkom oborine. Danas u
svijetu ima oko 600 aktivnih vulkana, međutim manje


lika većina atmosferskog klora potječe iz morske soli
tako da ovdje ljudska aktivnost nema neko veće značenje
na ukupan sadržaj klora u atmosferi (Tablica 4). O
ukupnom atmosferskom kruženju organskih kiselina
ima malo kvanititativnih informacija.


Taloženja
Sinks
Mokra depozicija
Suha depozicija


Tablica 3


Tabe 3
(Tmol god"´)


0,86-3,00
0,86-1,60


1,72-4,60


Tablica 4


Table 4


(Tmol god"1)


1,01


0,18


0,02


0,06


0,005


1,28


od 10% njih su aktivni u tijeku jedne godine. Većina
autora slaže se daje prirodna emisija sumpora istog reda
veličine kao i antropogena, ali ipak neznatno veća
od antropogene emisije (Tablica 5).


Dušični spojevi u atmosferi su N20, NO, N02, i NOx
(Tablica 6). Dušik(I)oksid (N20) oslobađa se iz tla djelovanjem
bakterija.


Emisija NO i NO iz tla nastaje aktivnošću nitrofilnih
bakterija u aerobnim uvjetima i denitrofilnih bakterija
u anaerobnim uvjetima. Nitrofilne bakterije koje oksidiraju
NH4+ u nitrite i nitrate vrlo su važne. Spaljivanje
biomase takođe je jedan od izvora pojave dušičnih
spojeva u atmosferi. Pod ovim pojmom razumijeva se
spaljivanje vegetacije koje nastaje kod čišćenja zemljišta
u tropima, zatim spaljivanje savana, upotreba drva
kao goriva i šumski požari.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 11     <-- 11 -->        PDF

I. Tikvić, Z. Seletković, I. Anić: PROPADANJE SUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list hr. 11 — 12, CXIX (1995). 361—371
Ukupne emisije sumpora prema različitim autorima (Tg S god1) Tablica 5


Global sulphur emissions according to different authors (Tg S year1) Table 5


Grant Ryabo-Cullis & Moller Other
et al. shapko Hirschler
(1976) (1983.) (1980) (1984) (1981-85.)
Prirodni izvori
Vulkani 3 28 5 <2
Eolske emisije -20 --
Biogeni plinovi iz tla 5 18 48 35 64
Biogeni plinovi iz vode 27 23 50 35 39
Morska vodena prašina 44 140 44 171
Ukupna prirodna Antropogena emisija 65 113 104 75 79


Ukupni izvori NOx prema različitim autorima (Tg N god1) Tablica 6


Global sources of NOX according to different authors (Tg N year1) Table 6


Enhalt & Logan Stedman &
Drummond Shetter
(1982) (1983) (1983)
Prirodni izvori
Munje 5 (2-8) 8(2-20) 3(2)
NH1 oksidacija 3,1 (1,2-4,9) 1-10 1(2)
Iz stratosfere 0,6 (0,3-0,9) 0,5 1(2)
Biogena proizvodnja 5,5(1-10) 8(4-16) 10(2)
Spaljivanje biomase 11,2(5,6-16,4) 12 (4-24) 5 (3)
Ukupno 25 33 20
Antropogeni izvori
Izgaranje goriva 13,5(8,2-18,5) 21 (14-28) 20(1,1)


Kao što je ranije rečeno spojevi klora u atmosferi jedeći značajan izvor emisija sumpora. Talionice, rafiuglavnom
su prirodnog porijekla. Glavni prirodni izvor nerije ulja, industrija celuloze (lokalna emisija), cemenklora
je morska emisija metil klorida (CK,C1) koji se tna, kemijska i staklarska industrija značajni su proiprevodi
u atmosferi u klorovodik (HC1). zvođači emisija.


I organske kiseline prirodnog porijekla su prisutne Tablica 7 pokazuje raspodjelu S02, NOx i HC1 emiu
atmosferi. Analize oborina sakupljenih na mjestima sija iz različitih izvora u Ujedinjenom Kraljevstvu (UK).
uzduž cijelog svijeta pokazale su široko rasprostranje-Kako se vidi elektrane proizvode blizu 75% ukupnih
nje organskih kiselina. Mravlja (HCOOH) i octena kinacionalnih
emisija S02, rafinerije i ostala industrija daselina
(CH,COOH) obično su pronađene s mravlojm ljih 18%, a domaćinstva i javne komercijalne kategorikao
glavnom kiselinom. je samo 7%. Ova slika će se vjerojatno postupno mjenjati
u slijedećim desetljećima s promjenama upotrebe


Antropogeni izvori koji utječu na atmosfersku kise


goriva, uzimajući u obzir lagano povećanje upotrebe nu


lost su brojni. Na prvom mjestu je izgaranje fosilnih goklearne
energije, kao i uvođenje odsumporavanja gori


riva. Sumpor je prisutan kao značajan onečišćivač u većine
industrijskih goriva s izuzetkom prirodnog plina. vih plinova na nekim postojećim elektranama na ugljen,
U naftnim derivatima iznosi sumpora su su opsega makao
i kroz projekte novih elektrana.
nje od 0,05 težinskih % za benzin, manje od 0,3 težinEmisije
NOx u UK govore nam o dominaciji ceska
% za dizel gorivo ili plinsko ulje, do preko 3 težinstovnog
prometa (45%) i elektrana (35%) kao glavnih
ska % za neka uljna goriva. Industrijski procesi su sliizvora.
Usporedne vrijednosti za cijelu Europu su 43%




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 12     <-- 12 -->        PDF

I. Tikvici, Z. Seletković, I. Anić: PROPADANJE ŠUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. 1 1 — 12. CXIX (1995), 361—371
Godišnje emisije (lfft) SOv NOx i HCI u UK Tablica 7


Anual UK emissions (103t)"of SO,, NOv and HCI Table 7


Izvori
Sources


Domaćinstva
Javne usluge
Elektrane
Rafinerije
Poljoprivreda
Ostala industrija
Željeznički prijevoz
Cestovni prijevoz
Spaljivanje u polj.


Ukupno


Postotak ukupne
potencijalne kiselosti


SO, NOx HCL
Emisije
Emissions
% Emisije
Emissions
% Emisije
Emissions
%
171 4 74 3 22 9
106 3 61 3 2 1
2830 73 809 35 178 69
162 4 43 2 --
8 -4 ---
539 14 236 10 39 15
4 -35 2 --
46 1 1031 45 0,4 -
--12 1 16 6
3867 100 2303 100 257 100
68 28 4


Podaci za S02 i NOX su iz 1987. godine, a podaci za HCI su prema: Lightowerls, P. J. & Cape J. N., Sources and fate of atmospheric HCI in the UK
and Western Europe. Atmos. Environ., 22(1988) 7-15.


i 28%. Emisije HCI dolaze pretežno iz elektrana uprakuje
2/3, NOx manje od 1/3 a HCI ostalo. Ovo je privo
zbog toga što je ugljen glavno gorivo. kaz za cijelo područje UK, dok se lokalno javljaju raU
Tablici 7 prikazan je postotak ukupne potencijalzlike.
ne kiselosti prouzročene od ova tri polutanta. SOz uzro


MATERIJAL I METODE — Materials and methods


Metodologija procjene oštećenosti stabala zasniva se
na načelu uzoraka. Stajališta promatranih površina (ploha)
nalaze na presjecištima kilometarske mreže Gauss-
Kriigerovog koordinatnog sustava. Ovdje razlikujemo
tri tipa kvadratne mreže: 2-kilometarsku (dopunsku), 4kilometarsku
(osnovnu) i 16-kilometarsku mrežu (tzv.
bioindikacijsku mrežu).


Za procjenu oštećenosti stabala u odraslim sastojinama
izabrana su na promatranim površinama po 24 stabla,
koja su označena i na kojima se vrši procjena kroz
duži niz godina.


Procjena oštećenosti stabala obavlja se vizualnim putem,
uz popunjavanje popisnih obrazaca. Da bi rezultati
procjene bili što kvalitetniji, odnosno da bi se uskladili
kriteriji popisivača, izrađeni su i posebni priručnici
sa slikama krošanja i određenim postotkom osutosti. Isto
tako se održavaju i povremeni seminari na kojima se
teoretski i praktično obavlja uvježbavanje popisivača i
usklađuju kriteriji. Procjena se obavlja u srpnju ili kolovozu.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA — Results


Poremećaj prirodne ravnoteže uvjetovan tehnološkim
i industrijskim napretkom, utječe na stabilnost i
postojanost šumskih ekosustava. Posljedica tog poremećaja
je sušenje i propadanje naših najvrjednijih hrastovih
i jelovih sastojina (Tablica 8).


Važno je napomenuti da je i u prošlosti dolazilo do
sušenja stabala pojedinih vrsta. Tako je kod nas zabilježeno
sušenje hrasta lužnjaka još početkom ovoga stoljeća
(1910. godine), ali je današnja pojava karakterizirana
sušenjem stabala gotovo svih glavnih vrsta drve




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 13     <-- 13 -->        PDF

I. Tikvić, Z. Selctković, I. Anić: PROPADANJE ŠUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. I 1 — 12, CXIX (19951, 361—371
Postoci osutosti stabala u Republici Hrvatskoj Tablica 8


Percentages of defoliation in Croatia Table 8


VRSTA DRVEĆA GODINA
0
% PO STUPNJU OŠTEĆENJA
1 2 3+4
BROJ
STABALA
ZNAČAJNO
OŠTEĆENO
2+3+4
UKUPNO 1987
1988
1990
1992
1993
1994
0-10%
73.2
67.1
69.3
57.9
62.0
46.2
11-25%
18.9
22.7
20.8
26.9
18.8
25.0
26-60%
6.0
7.8
7.9
12.5
16.6
24.6
>60%
1.9
2.4
2.0
2.7
2.6
4.2
N
29176
47496
47547
25653
2016
2174
%
7.9
10.2
9.9
15.2
19.2
28.8
LISTACE 1987
1988
1990
1992
1993
1994
0-10%
76.8
69.1
72.1
58.9
63.7
46.8
11-25%
17.2
21.9
19.7
27.8
20.7
26.8
26-60%
4.6
6.8
6.5
11.1
13.8
22.4
>60%
1.4
2.2
1.7
2.2
1.8
4.0
N
26009
40981
41412
21717
1621
1767
%
6.0
9.0
8.2
13.3
15.6
26.4
ČETINJAČE 1987
1988
1990
1992
1993
1994
0-10%
44.4
55.0
50.3
52.3
54.9
43.3
11-25%
32.9
27.8
28.7
21.7
11.2
17.4
26-60%
17.2
13.9
17.6
20.5
28.1
34.1
>60%
5.5
3.3
3.4
5.5
5.8
5.2
N
3167
6605
6135
3936
395
407
%
22.7
17.2
21.0
26.0
33.9
39.3
Osutost stabla po vrstama drveća u Republici Hrvatskoj
Defoliation for some coniferous and broadleaved trees in Croatia
Tablica 9
Table 9
VRSTA Godine 0 1 2 3+4
Značajno
oštećeno
2+3+4
Abies alba 1987
1988
1990
1993
1994
27.8
24.2
24.4
12.5
18.8
33.7
39.2
32.2
16.7
15.8
27.0
28.5
35.7
58.3
53.5
12.8
8.1
7.7
12.5
11.9
39.8
36.6
43.4
70.8
65.4
Quercus robur 1987
1988
1990
1993
62.3
61.8
61.9
39.4
28.8
30.1
23.1
24.9
7.2
6.3
11.1
30.7
1.7
1.8
4.0
5.0
8.9
8.1
15.1
35.7
Quercus petraea 1987
1988
1990
1993
1994
72.1
63.4
67.9
47.8
28.1
20.6
26.2
21.7
19.3
33.3
0.1
7.8
8.2
31.1
36.5
2.2
2.6
2.1
1.8
2.1
2.3
10.4
10.3
32.9
38.6
Fagus sylvatica 1987
1988
1990
1993
1994
80.6
72.1
77.6
73.9
67.3
14.4
20.7
16.9
21.8
24.7
4.1
6.0
5.0
4.3
7.5
0.9
1.2
0.5
0
0.4
5.0
7.2
5.5
4.3
8.0
Pinus halepensis 1993
1994
72.7
37.3
8.7
18.7
18.0
38.1
0.6
6.0
18.6
44.1
Pinus nigra 1993
1994
63.9
64.5
9.0
15.6
19.7
19.9
7.4
0
27.1
19.9
367




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 14     <-- 14 -->        PDF

I. Tikvić, Z. Seletković. I. Anić: PROPADANJE ŠUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. 11 — 12. CXIX (1995), 361—371
ča, kao i svih dobi. Do danas je u Republici Hrvatskoj
obavljeno šest procjena oštećenosti stabala.


Procjena oštećenosti šuma u Hrvatskoj u 1993. godini
provedena je na 84 bioindikacijske točke (točke
mreže 16x 16 km Gauss-Kriigerova koordinatnog sustava),
a 1994. godine na 89 točaka. To znači daje svake
godine procjenjivano preko 2000 stabala svih vrsta.


Ako promotrimo procjene osutosti stabala svih vrsta,
možemo zaključiti da se stanje od 1987. godine do danas
postupno pogoršava. Kod opće oštećenosti stanje
se u dva navrata neznatno popravilo (1990. i 1993.
god.), međutim postotak značajno oštećenih stabala je
gotovo u stalnom porastu. Iz Tablice 8 možemo vidjeti
daje u 1994. godini došlo do značajnog povećanja u
stupnju 2 što je izravno utjecalo na postotak značajno
oštećenih stabala u toj godini.


Listopadne vrste drveća za koje se smatralo da su
manje izložene sušenju pokazuju u zadnjih nekoliko godina
značajan porast oštećenih stabala. Postotak značajno
oštećenih stabala je od 1992. god. do 1994. godine
gotovo udvostručen (od 13—26%). Kod četinjača sta


Osutost stablu po vrstama drveća u Republici Hrvatskoj


Defoliation for some coniferous and broadleaved trees in Croatia


Zemlja — Country 1986 1987 1988
Portugal
Španjolska 8.3 9.7
1.3
6.9
Francuska 8.3 9.7 6.9
Italija
Grčka 17.0
Bugarska 8.1 3.6 7.4
Rumunjska
Mađarska 7.5
Hrvatska 7.9 10.2
Slovenija
Austrija
Švicarska 12.0 15.0 12.0
Njemačka 18.9 17.3 14.9
Nizozemska 23.3 21.4 18.3
Velika Britanija 22.0 25.0
Češka
Slovačka 38.8
Poljska
Švedska
20.4
Finska 12.1 16.1


ZAKLJUČAK


Brojna istraživanja vezana uz problematiku propadanja
šuma pokazuju da se radi o problemu kompleksne
naravi. Danas nam je jasno daje u tim šumama došlo
do poremećaja ekološke ravnoteže. Zagađivanje zraka
otpadnim tvarima odražava se izravno i neizravno
na tu ravnotežu. Zbog poremetnje fizioloških procesa
u biljci se javljaju simptomi djelovanja štetnih tvari u


nje je i dalje najnepovoljnije. Postotak značajno oštećenih
stabala je u porastu (od 20% povećao se na gotovo
40%).


Ako promotrimo oštećenost stabala prema vrstama
drveća uočavamo daje došlo do pogoršanja stanja naročito
kod hrasta lužnjaka pa i kod hrasta kitnjaka, dok
obična bukva i dalje pokazuje visoku stabilnost s relativno
malim pogoršanjem stanja u razdoblju procjene
oštećenosti od 1987. godine do danas. Naša najoštećenija
vrsta drveća i dalje je obična jela (Abies alba Mill.),
kod koje je u posljednje vrijeme utvrđeno više od 80%
oštećenih stabala, odnosno više od 65% značajno oštećenih
stabala (Tablica 9).


Rezultati procjene oštećenosti stabala po upravama
šuma iz 1994. godine pokazali su daje u Upravama šuma
Buzet, Senj, Delnice i Ogulin postotak značajno
oštećenih stabala iznad 40%. To je sukladno ranijim rezultatima,
koje prikazujemo na slici 2. Uočavamo daje
i dalje u području Gorskog kotara najintenzivnije sušenje
stabala.


Tablica 10
Table 10
1989 1990 1991 1992 1993 X
9.1 30.7 29.6 22.5 7.3 16.8
5.6 7.3 7.1 8.0 8.3 7.7
5.6 7.3 7.1 8.0 8.3 7.7
16.4 18.2 17.3
12.0 17.5 16.9 18.1 21.2 17.1
24.9 29.1 21.8 23.1 23.2 17.7
9.7 16.7 20.5 15.6
12.7 21.7 19.6 21.5 21.0 17.3
9.9 15.6 19.2 12.6
22.6 18.2 15.9 19.0 18.9
10.8 9.1 7.5 6.9 8.2 8.5
14.0 17.0 21.0 16.0 18.0 15.6
15.9 15.9 25.2 26.0 24.2 19.8
16.1 17.8 17.2 33.4 25.0 21.6
28.0 39.0 56.7 58.3 16.9 35.1
56.4 53.0 54.7
49.2 41.5 28.5 36.0 37.6 38.6
31.9 38.4 45.0 48.8 50.0 39.1


procjenjivana samo osutost četinjača 0.0


18.0 17.3 16.0 14.5 15.2 15.6
— Conclusion
obliku nekroza, kloroza te promjena i deformacija u rastu
i prirastu. Neizravno djelovanje štetnih tvari očituje
se kroz zakiseljavanje tla, oštećivanje korijenja, promjene
u fizikalnim, kemijskim i biokemijskim procesima
u tlu.


Prostorna raspodjela koncentracija sumpornih i dušičnih
spojeva u atmosferi iznad Europe pokazuje mak




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 15     <-- 15 -->        PDF

. Tikvić, Z. Scletkovic, I. Anić: PROPADANJE ŠUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski lisl br. 11—12. CXIX (1995), 361—371


simalne koncentracije iznad središnjeg, najnaseljenijeg pravlja nego se povremeno i pogoršava tako da će zaudijela
Europe. Budući daje u tom području zabilježeno stavljanje procesa sušenja šuma tražiti kompleksan prinajintenzivnije
propadanje šuma (Nizozemska, Njemačstup
rješavanju. Mislimo da će se s lokalnog morati preći
ka, Poljska, Češka i Slovačka) s pravom možemo usna
globalni način rješavanja tog problema (zaustavljatvrditi
da je propadanje šuma rezultat promjena u ekonje
ekosustavnih promjena).
sustavu izazvanih zračnim zagađivanjem.


Zabrinjavajući su podaci o značajno oštećenim sta


Učešće antropogenih emisija sumpornih i dušičnih blima u Hrvatskoj. U razdoblju od 1987. do 1994. gospojeva
u ukupnom kruženju tih tvari u atmosferi je znadine
od 13 do 26 stabala listača je s osutošću krošnje
čajno. To znači da čovjek može utjecati na tok kružeiznad
25%. Neposredno je smanjen prirast tih stabala,


nja tih tvari u atmosferi. Stoga je potrebno ograničiti a posredno su umanjene sve općekorisne funkcije šu


ma. Oštećenost stabala četinjača u promatranom razdob


antropogene emisije tih tvari kako bi se zaustavilo i spri


lju iznosila je od 20 do 40% stabala s osutošću krošnje


ječilo dalje narušavanje prirodne ravnoteže biosfere. U


iznad 25%. Vidimo da su četinjače kod nas jače ošte


Hrvatskoj je potrebno utvrditi ukupne emisije, te pre


ćene kao i u Europi. Prosječna oštećenost stabala izra


ma pojedinim djelatnostima, kako bi se moglo planira


čunata za pojedine europske zemlje pokazuje da su šu


ti njihovo smanjivanje.


me u Hrvatskoj malo oštećene u odnosu na ostale zemUnatoč
stalnim i obimnim zahvatima na postizanju lje. To svakako možemo zahvaliti prirodnom sastavu i
stabilnosti u šumama uočavamo da se stabilnost ne popovoljnoj
strukturi naših šuma.


5. LITERATURA — References
Glavač, V., Koenies, H., Prpić, B., (1985): O unosu Komlenović, N., Graćan, J., Pezdirc, N., Razračnih
polutanata i bukovo-jelove šume dinarskog gorja sjestovski
, P. , (1988): Utjecaj polutanata na bukove šume
verozapadne Jugoslavije. Šumarski list, Zagreb, str. 429— i kulture smreke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Šumarski li


447. st, Zagreb, str. 217—230.
Kauzlarić, K.,(l 985): Štetno djelovanje zagađujućih tvari na Sciitt, P., (1989): Međunarodni aspekti problematike umiranja
šume s posebnim osvrtom na TE Plomin. Šumarski list, Zašuma.
Šumarski list, Zagreb, str. 329—333.
greb, str. 363—371.


Prpić, B., Seletković, Z., Ivkov, M., (1991): Pro


Prpić , B. , (1987): Sušenje šumskog drveća u SR Hrvatskoj s padanje šuma u Hrvatskoj i odnos pojave prema biotskim i
posebnim osvrtom na opterećenje Gorskog kotara kiselim abiotskim činiteljima danas i u prošlosti. Šumarski list, Zakišama
s teškim metalima. Šumarski list, Zagreb, str. 53— greb, str. 107—129.


60.
Radojević, M., Harisson, Roy M. (1992): Atmosp


Kauzlarić, K., (1988): Utjecaj štetnih polutanata na propaheric
Acidity: Sources, Consequences and Abatement, Londanje
šuma u Gorskom kotaru. Šumarski list, Zagreb, str. don i New York, str. 1—72.
231—245.


SUMMARY: An evaluation of the forest damage in Croatia in 1993 was
carried out on 84 bioindicating points (16x16 km network of the Gauss-Kriiger
coordination system) and in 1994 on 89 points. The results of the evaluation
have been shown for the major broadleaved and coniferous tree specoes. The
sledding and yellowness of crowns has been estimated. The assessed mean
demage was established as 37.9% in 1993 and 53.8% in 1994. the conifers
amounting to 45.1% in 1993 and 56.8% in 1994, the broadleaves 36.2% in
1993 and 53.1% in 994. The most damaged trees were of the common fir
(87.5% in 1993; 81.2% in 1994), followed by the peduncled oak (60.6% in
1993; 81.8% in 1994), and sessile-flowered oak (52.2% in 1993; 71.9% in
1994). The index of tree damage, i.e. sledding higher than 25%, damage degrees
being 2, 3, and 4, is the highest in the last five estimates: 1987 it was
7.9%; 1988 —10.2%; 1990 —9.9%; 1992 —15.3%, 1993 —19.2% and 1994
it was 28.8%. The atmospheric conditions, the natural environment, the deposition
and yhe impact of the air pollution upon the forest ecosystems in the
future were also considered.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 16     <-- 16 -->        PDF

I. Tikvic. Z. Sclclkovic, 1. Anic: PROPADANJE SUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. I 1 — 12. CXIX (1995). 361—371
Slika 2 Osutost stabala u Republici Hrvatskoj 1987. godine.


Figure 2 Defoliation of all species in Croatia 1987.


0(<10%) - 1(11-25%) = 2(26-40%) - 3 (> 60%)


Slika 2 Osutost stabala u Republici Hrvatskoj 1988. godine.


Figure 2 Defoliation of all species in Croatia 1988.


o 0(<10%) - 1(11-25%) - 2(26-40%) - 3 (> 60%)


ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 17     <-- 17 -->        PDF

. Tikvić, Z. Seletković, I. Anic: PROPADANJE ŠUMA KAO POKAZATELJ PROMJENE EKOLOŠKIH UVJETA . Šumarski list br. II —12, CXIX (1995). 361—371


Slika 2 Osutost stabala u Republici Hrvatskoj 1990. godine.


Figure 2 Defoliation of all species in Croatia 1990.


1990


1


nlS^TPi^tfe3 ^^™fŽHf«ian Q*^_ > ^


^S^lSf


\ ** Jr*^ "^v


>


^Lf§^V


a S IM "Go ´ oa


* 0(<10%) - 1(11-25%) 2(26-40%) - 3 (> 60%)
Slika 2 Osutost stabala u Republici Hrvatskoj 1992. godine.


Figure 2 Defoliation of all species in Croatia 1992.


» 0(<10%) - 1(11-25%) 2(26^10%) - 3(>60%)