DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1995 str. 63 <-- 63 --> PDF |
S. Hranilović. O. Piskorić: DOPRINOS HRVATSKIH ŠUMARA ARGENTINSKOM ŠUMARSTVU ... bito u patagonskim provincijama Rio Negro, Chubut i Santa Cruz, između atlantske obale na istoku i planinskog lanca na zapadu, koji imaju stepske a ponegdje i pustinjske osobine. U tim područjima postoje također i dijelovi s nešto vode i većom vlažnošću tla gdje je moguće samo ekstenzivno pašnjačko gospodarenje i gdje se pojavljuju i manje oaze vrbe, jablana te drugih topola. Takve i njima slične površine oko 100 000 km2 mogu se konvenirati u šumska tla. Između mnogobrojnih vrsta šumskog drveća, zbog svojih tehnoloških i kemijskih osobina, kao najznačajniju vrstu valja naglasiti Quebracho Colorado—Schinopsis balanseae. Kvebračo se ubraja u vrste s najtvrđim drvom (otud mu i domaće ime: kebračo — lomi sjekiru). Radi dugotrajnosti upotrebljava se za željezničke pragove a po kalorijskoj vrijednosti blizu je kamenom ugljenu. Kvebračo je, međutim, posebno tražen, zbog velikog sadržaja trijeslovne kiseline, za proizvodnju kvalitetnog tanina i vrlo traženog u kožarskoj industriji. Zbog bioloških osobina i mnogostrane upotrebe treba spomenuti iAustrocedrus chilensis, u Argentini zvan cipres. Međutim rodu Austrocedrusu prijeti nestanak iz nepoznatih fizioloških razloga ili dosada nepoznate bolesti, koja je nazvana Ma 1 del cipres (zlo cipresa). U traženju uzroka propadanja ove vrste angažiran je i FAO (Organizacija Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu) ali brojne komisije fitopatologa i geologa nisu uspjeli otkriti uzročnike toga "zla". U Patagoniji tipične prirodne šume sačinjava rod Nothofagus. Sume te vrste nalaze se na većim nadmorskim visinama, a zbog osobina tla i klime gotovo su sve te šume zaštitnog karaktera pa se tek manji dio iskorištava i pašarenjem. No zbog opasnosti od erozije gospodarenje u tim šumama zahtijeva posebnu opreznost. U svim tim neuređenim šumama inače postoji biološka ravnoteža. Drvna masa se ne povećava, a s prirastom se nadoknađuje drvna masa ugibanjem prestarih i bolesnih stabala. Takve šume ne daju traženi ekonomski učinak te im je funkcija ekološka i zaštitna. 1.3. Do dolaska hrvatskih šumara u Argentinu "šumarima" su smatrani inženjeri agronomije koji su apsolvirali i jednogodišnji studij Silvicultura na Agronomskom fakultetu. Nije bilo ni Zakona o šumama, koji se tek pripremao. Stoga je za izradu tog Zakona dobro došao prof. dr. Josip Balen, koji je sudjelovao i na izradi jugoslavenskog Zakona o šumama iz 1929. godine. Argentinski Zakon — Defensa de la Riquoza Foresta N°13 273 — dovršenje i proglašen 1948. godine. Hrvatske šumare dočekale su ogromne površine prirodnih šuma i prašuma od kojih su neke nazvane i selva virgen. Kako je već naprijed rečeno, takve šume ne mijenjaju količinu drvne mase, jer se prirastom samo Šumarski list. II —12. CXIX (1995). 415—427 nadoknađuje drvna masa prirodno uginulih stabala. Stoga je prva zadaća bila evidentirati smještaj, površine i strukturu tih šuma tj. urediti katastar, utvrditi inventar i odrediti smjernice gospodarenja, jednom rječju izraditi uređajne elaborate za gospodarenje tim šumama. U većinu tih šuma čovjek je jedva i zalazio te su mnogi predjeli, rijeke i jezera, kao i drugi geomorfološki oblici, bili bez imena. U nekim područjima, da karte budu više informativne a ne nijeme mape, uređivači im daju hrvatska imena kao npr. za potoke imena naših rijeka Bosne, Bosuta, Korane, Like, Save, Une i druge, dva manja jezera nazvana su Jasna i Mirna (po nestalim kćerima Frkovića), jedan slap imenovanje Mimin, po kolegi Mirni Rosandiću, a drugi Budak, po hrvatskom književniku Mili Budaku . Od izrađenih elaborata poimence navodimo onaj iz 1949/50. godine Plan de ordenacicu "Cuarte Forest al Lago Epeyen," u Provinciji Chubut, kojeg su izradili I. Frković, I. Asančaić i M. Hranilović. To je prva osnova toga tipa u Južnoj Americi uopće te je služila i kao uzor izrađivanju osnova za druge šumske komplekse. Značajno je za taj posao da nije bilo nikakove literature te su ih autori izradili na osnovi svog stručnog znanja i uočavanja problematike šumarstva i općeg gospodarstva Argentine. Drukčija je problematika bila u južnoj Argentini, u Patagoniji duž planinskog vijenca Los Andes.U tom području dominiraju vrste roda Nothofagus, koje prema lokalnim edafskim uvjetima tvore sastojine različitih tipova. Sve su te šume zaštitnog karaktera ali su neke i proizvodne i koriste se za pašarenje. U tim šumama uslijed tamošnjih prilika klime i tla postoji velika opasnost od erozije te je nužna osobita opreznost u racionalnom gospodarenju. Tu su planirane tvornice celuloze i papira kao i proizvodi koji podnose troškove transporta i na veće udaljenosti ali je iskorišćivanje usmjeravano za osiguranje prirodnog pomlađivanja. U Argentini postoje velike površine šumskog zemljišta i u tijeku je pošumljavanje uz povoljne državne kredite. U Argentini radovi u šumarstvu su vrlo različiti i zahtijevaju svestranog stručnjaka. Kako je već spomenuto, u Argentini u vrijeme dolaska hrvatskih šumara nije bilo šumarskih učilišta, već je samo na Agronomskom fakultetu predavan predmet Silvicultura . Prvi šumarski fakultet osnovan je 1960. godine u Provinciji S an ti ago del Ester o u istoimenom glavnom gradu te Provincije. U njegovom osnivanju sudjelovali su Hrvati prof. dr. Josip Balen te diplomirani šumarski inženjeri Juraj Petrak, Luka Poduje i Kazimir Uhrin, koji su bili i prvi nastavnici. Danas djeluju već četiri šumarska fakulteta i jedna srednja šumarska škola. |