DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 49 <-- 49 --> PDF |
D. Kajba: KLONSKO ŠUMARSTVO [ NJEGOVE PERSPEKTIVE vegetativnim načinom razmnožavanja mogu se sačuvati aditivna i neaditivna genetska komponenta varijance. Na taj se način može dobiti natprosječna genetska dobit, u kraćem razdoblju, selekcijom plus stabala i vegetativnim razmnožavanjem plus varijanata u najboljim familijama (SI. 1). Dobivena genetska dobit je prosječno poboljšanje u potomstvu u odnosu na srednju vrijednost roditelja ili roditeljske generacije, a ovisi o intenzitetu selekcije (i), širini varijabilnosti u roditeljskoj generaciji i nasljednosti (h2). Kod aditivnog učinka gena, genetska dobit (AG) predstavlja produkt selekcijskog diferencijala i nasljednosti. Genetsku dobit i osobine neaditivne genetske varijabilnosti ili specifične kombinacijske sposobnosti (SKS) roditelja moguće je održati i reproducirati samo klonskim putem. Takve superiorne genotipove možemo selekcionirati u bilo kojoj fazi razvoja i izravno koristiti u operativnom uzgoju, pod uvjetom da su testirani u klonskim terenskim testovima, divlja populacija selekcionirani dio populacije * populacije selekcionirana potomstva plus varijante f potomstava %onovi A G= i h = genetska dobit i = selekcijski diferencijal h*= nasljednost za određeni sistem selekcije SI. 1. Ostvarena genetska dobit (AG) kod uzgoja potomstava sa selekcioniranih plus stabala i selekcioniranih klonova Fig. 1 The realized genetic gain (AG) from phenotypic selection and from the selected clones Klonski se materijal, kao genetski uniforman, koristi i u proučavanju interakcije genotip x okolina, za očuvanje genofonda "ex situ" metodom, a također i u fiksaciji određenih vrijednih hibrida, mutanata i poliploi Šumarski list br. 9—10, CXIX (1995). 329-334 da primjenjivih u hortikulturi, praktičnom uzgoju te daljnjem oplemenjivanju. Zato je veliko značenje brzog multipliciranja provjerenog genetskog materijala. Metode vegetativne reprodukcije postaju važne u oplemenjivanju sve većeg broja šumskog drveća. Bazirane su na totipotentnosti biljne stanice, u smislu posjedovanja svih genetskih informacija potrebnih za regeneriranje kompletnog organizma. Prednost vegetativnog razmnožavanja je u potencijalno većoj genetskoj dobiti i većoj uniformnosti, te u udjelu aditivne i neaditivne varijance. Njime je moguće sačuvati i prenijeti u novu jedinku sav genetski potencijal, a proizvodnjom sjemenskog materijala samo dio aditivnog dijela (Zobel 1982). Nadalje, nije neophodno čekati proizvodnju sjemena za operativnu upotrebu, već se kod vrsta koje se lako zakorjenjuju, jedinku za koju pretpostavljamo da će biti dobar genotip, može izravno upotrijebiti. Masovna upotreba moguća je onda, kada je aktualna metoda dovoljno razvijena. Mnogi autori navode očigledne prednosti vegetativnog razmnožavanja prema generativnom, koje se ogledaju u nizu značajki kreiranih u mnogim istraživačkim programima. Kleinschmit (1988, 1989) komparira oba načina razmnožavanja i navodi neke prednosti vegetativnog razmnožavanja: genetski oplemenjeni materijal može se reproducirati kao istovjetan, razmnožavanje ne ovisi o urodu sjemena, pa se razmnožavanje ne mora odgađati, dobivaju se i homogenije biljke. Osim učešća negenetskog dijela varijance, L i b b y (1983) navodi i cijeli niz ostalih prednosti: potencijalna mogućnost osiguranja klonova za stres okoline, eliminacija svih inbrida i samooplodnje, masovna proizvodnja, identifikacija adaptiranih klonova, optimalno razvijanje smjese klonova, te reduciranje negativne interakcije i kompeticije klonova, kao i to daje kod većine vrsta potrebno puno kraće vrijeme od selekcije do kraja ophodnje. Optimalne modifikacije u uzgoju selekcioniranih klonova moguće je polučiti kada kulturu predstavljaju superiorni genotipovi, koji su dobro adaptirani na dano stanište. Razlikujemo osnovne tipove adaptacije: specifična adaptacija na stresna staništa, specifična adaptacija na optimalna staništa te adaptacija na veliki raspon staništa, što čini opću adaptaciju genotipova (Krstinić 1984, Krstinić & Kajba 1993). Upotrebom smjese klonova u šumskim kulturama postiže se i bolja bufernost. PROBLEMI KLONSKOG ŠUMARSTVA — Problems with Clonal Forestry U novije je vrijeme uočena biološka opasnost u kul pulacije, biva na ovaj način znatno reducirana. Ekosutiviranju velikih površina s istim ili sličnim genotipovi stavi slijede pravilo, prema kojem raznolikost uvjetuje ma, jer genetička varijabilnost u odnosu na prirodne po njihovu stabilnost. Genetska ujednačenost je kod po |