DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 42     <-- 42 -->        PDF

J. Sikora: POTRAJNOST I PRIRODNO OBNAVLJANJE ŠUMSKE VEGETACIJE POPLAVNOG PODRUČJA Šumarski list br. 9—10, CXIX (1995), 323-328
Dva osnovna problema pristupa u gospodarenju ovim tura i plantaža, čije je učešće na području ovih šuma


šumama danas su: značajno.
U ovom članku bit će iznesena određena iskustva u


— mogućnost očuvanja kontinuiteta prirodne obnosvezi
s prvim problemom, koja se temelje na gospodar


ve radi očuvanja genofonda i prirodnog bogatstva vrsta


skim aktivnostima i opažanjima u ovim šumama, uglav


i njihovih pojavnih oblika u raznim šumskim zajedni


nom na području istočne Hrvatske u razdoblju od 1960.


cama vegetacije ovog područja,


god. do danas. Prilikom razmatranja i rasprave predmet


— utvrđivanje optimalnih ekoloških, bioloških i gone
materije konzultiran je dio stručne literature koji se
spodarskih okvira za podizanje i obnovu intenzivnih kul-bavio ovom problematikom.
PROBLEM I RASPRAVA


U sistematskom pregledu šumskih zajednica prema
R a u š u na ovom području dolaze:


— Šuma crne i bijele topole (Populetum nigro-albae
Slavnić 1952.). Zauzima grede koje su izložene poplavama,
ali se voda sa njih brzo povlači. Obrašćuje najbolja
staništa, uz izuzetke manjih ili većih plješina bez
šumskog drveća na mjestima, gdje su nanosi krupnih
frakcija čistog pijeska.
— Suma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom
(Salici-Populetum nigrae rubetosum caesii, Rauš 1973.).
Zauzima srednje visoke položaje. Plava kupina je indikator
za granicu uspijevanja crne topole. Smatra se optimalnom
fitocenozom ovih šuma a njena zastupljenost
je također najveća.
— Suma bijele vrbe s broćikom (Galio-Salicetum
albae, Rauš 1973.). Suma zauzima niže gdje je izloženost
djelovanju vode (poplave) vrlo velika te je prisutno
oglejavanje u tlu. To su uglavnom čiste sastojine bijele
vrbe slabije kvalitete.
Suma bademaste vrbe (Salicetum albo-amygdalinae,
Slav. 1952.) koja čini prelaznu zajednicu u pravcu progresije
prema stabilnijim oblicima šumske vegetacije.


Sibljak rakite (Salicetum purpureae, Wend.-Zel.
1952.) čini barsku granicu šume i zauzima rubove zamočvarenih
depresija u kojima voda trajno zaostaje nakon
poplava.


Glede heterogenosti staništa, s izraženim mikroreljefnim
i mikropedološkim karakteristikama, navedene
zajednice rijetko pokrivaju veća suvisla područja, te se
vrlo često pojavljuju kao fragmenti jedna unutar druge.
Kako su i uvjeti u svezi s pojavom sjemena i ponika
slični, a kasniji razvoj međusobno povezan u svojoj dinamici,
problem potrajnosti i prirodnog obnavljanja šumske
vegetacije poplavnog područja može se razmatrati i
raspraviti zajedno za sve navedene biljne zajednice.


Za očuvanje potrajnosti i izvornog bogatstva oblika
šumske vegetacije na poplavnom području nužno je osigurati
uvjete koji omogućuju prirodnu obnovu iz sjemena.


Masovna pojava ponika iz sjemena vazana je gotovo
isključivo za nove površine aluvijalnih tala koja nastaju
taloženjem materijala nošenog riječnom vodom uz
dijelove obale od kojih se matica odmiče ili u samom
koritu rijeke pojavom plićaka i nanosa, sprudova, iz kojih
nastaju riječni otoci. Kada se razina aluvija podigne
dovoljno visoko, te u godinama povoljnog vodostaja i
odgovarajućih klimatskih prilika, u vrijeme naleta sjemena,
dolazi do pojave ponika. U poniku se pojavljuje
pretežno ona vrsta čije se dozrijevanje i nalet sjemena
poklopilo s povoljnim uvjetima za klijanje. Tako prema
Herpki prvo se pojavljuje sjeme bijele topole početkom
svibnja, zatim crne topole i bijele vrbe koncem svibnja.
Pojava sjemena može biti i kasnije ovisno o klimatskim
prilikama i vodostaju (stabla koja dugo stoje u vodi odbacuju
sjeme kasnije). Bademasta vrba (Salix amygdalina)
odbacuje sjeme gotovo cijelo vrijeme trajanja vegetacije,
što je jedan od razloga za njenu pionirsku ulogu
na novonastalim sprudovima.


Za pojavu ponika svakako je važna klijavost sjemena.
Zajednička karakteristika rodova Populus i Salix su
velike količine sjemena, koje se lagano šire na veće udaljenosti
vjetrom, ali nažalost i brzi gubitak klijavosti.


57 I.Karakterističan stepeničasti izgled mladih sastojina bijele vrbe na aluviju
"Ptičjeg otoka " u Dunavu kod Hulova (Baranja). Snimljeno u proljeće
1990. god. (Foto: D. Getz)