DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 24 <-- 24 --> PDF |
M. CiruhcSić, B. Njakara. J. Tomljanović: ANALIZA TROFEJA MUFLONA ODSTRIJELJENIH NA POLUOTOKU PELJEŠCU Šumarski list br. 9—10, CXIX (1995). 305-316 PODRUČJE ISTRAŽIV. Poluotok Pelješac nalazi se u južnom dijelu Republike Hrvatske. Prema administrativnoj podjeli pripada županiji Dubrovačko-Neretvanskoj. Vezanje s kopnom na jugoistočnom dijelu, dok su ostali dijelovi okruženi morem. Pruža se u smjeru sjeverozapada i ima uzak izdužen oblik. Dužine je oko 60 km, a širine između 3,5 i 8 km. Izdiže se vrlo visoko nad morem, čak do visine od 961 m (Sveti Ilija) te predstavlja impozantan masiv. Tako uzak i visok greben uvjetuje da su pojedini predjeli vrlo strmi i nepristupačni i obrasli su gustim mediteranskim raslinjem. Klimu ovog podneblja obilježavaju blage zime i suha ljeta s najmanje tri puta više oborina u najkišnijem mjesecu zimi nego najsušnijem mjesecu ljeti kada je količina oborina ispod 40 mm. Prosječna godišnja količina oborina ove klimatske zone iznosi 936 mm, a srednja godišnja temperatura 15,5 C. To je osnovni tip klime masline. Vegetacijski pokrov, posebno šumske cenoze, karakterizira hrast crnika (Quercus ilex). Na sjeverozapadnom dijelu poluotoka nalazimo zajednice hrasta crnike i alepskog bora, hrasta crnike i crnog jasena te hrasta crnike s mirtom (Rauš i ostali 1992). U sastojinama hrasta crnike i njenim degradacijskim stadijima nalazimo brojne vrste mediteranskog drveća i grmlja: oštriku (prnar), divlju maslinu, planiku, zeleniku, smrdljiku, tršlju, lovor, lempriku i druge (Rauš i ostali 1992). Pogodna klima i vegetacija omogućuje na tom prostoru dobre uvjete za obitavanje kako autoktone divljači (zec, jarebica kamenjarka) i predatora: čaglja, li- METODE RADA Pelješki mufloni često su spominjani kao najbolja trofejna grla u Republici Hrvatskoj, a pelješka lovišta kao najbolja za sticanje vrhunskih trofeja. Da bi potvrdili te navode bilo je potrebno prikupiti određeni broj podataka na bazi kojih bi dobili relevantne pokazatelje o stanju muflona, a prvenstveno o trofejnoj strukturi kao glavnom cilju u lovnom gospodarenju. Iako se s aktivnostima na prikupljanju podataka započelo dosta kasno, tek 1994. godine, kada je lovno gospodarenje u cijeloj Republici bilo zahvaćeno izravnim i neizravnim utjecajem agresije na Hrvatsku (Martić 1992), kada su brojni podaci nestali ili su nedostupni, te kada je znatan dio lovaca i uposlenih kraće ili duže vrijeme bio izvan svakodnevnih aktivnosti u lovištu, uspjelo se doći do dijela podataka, odnosno trofejnih listova, koji prate lovno gospodarenje muflona od njegovog naseljavanja pa sve do danas. Zbog ograničenih mogućnosti prikupljanja podataka o pelješkoj populaciji muflona, istraživanje je obuhvatilo podatke o trofejnoj strukturi muflona, dinamici razvoja trofeja i osobinama pojedinih elemenata ro \NJA — Forschungsgebiet sica, kuna, vrana i dr. tako i naseljenih muflona (1970. god.). Prve jedinke dopremljene su sa Brijuna i to 8 grla u omjeru 3:1 u korist ženki (6 ž i 2 m). Muflonska divljač unesena u lovište Lovačkog društva "Pelisac" iz Orebića, uz pojačanu brigu i nadzor, počela se dobro razvijati. Radi očuvanja fonda te divljači zabranjen je svaki lov iznad 350 metara nadmorske visine (osim uzgojnog odstrela uz posebna odobrenja), a čak je uz pristanak općine Korčula data zabrana ispaše stoke također iznad 350 mnv. To je rezultiralo nesmetanim razvojem fonda muflonske divljači, a uz povoljne stanišne uvjete dostignuta je brojnost od 300 grla u matičnom fondu. Ne samo da se populacija uspješno razvijala u pogledu brojnog stanja već su muška grla postigla trofejnu strukturu zapaženu i u svjetskim razmjerima (Macanović 1992). Zbog napučenosti lovišta muflonskom divljači došlo je do postupnog širenja te vrste i na druge prostore poluotoka, te su i u susjednom lovištu sticane trofeje zavidne vrijednosti (Hilić 1992). Sadašnje brojno stanje muflona u lovištu LD "Pelisac" (podaci s kraja 1994. godine) iznosi oko 80—90 grla u matičnom fondu. Ovom drastičnom padu brojnog stanja uzrok su ratne operacije na prostoru južne Hrvatske. Cilj ovog rada je analiza dosadašnjeg gospodarenja te stvaranje osnova i davanje smjernica za nastavak uzgoja te vrste na Pelješcu, ali i šire gdje postoje uvjeti za gospodarenje muflonskom divljači. Zbog čega je to najunosnija lovnogospodarska divljač u mediteranskom podneblju, nadamo se da će pokazati i ovaj rad. — Arbeitsmethoden govlja ovisno o starosti i obliku trofeja. Jedan izvor podataka predstavljaju trofejni listovi odstrijeljenih muflona u lovištu od početka planskog izlovljavanja trofejnih grla, a drugi dio podataka dobiven je detaljnim premjerom dvadeset dostupnih trofeja na kojima su utvrđivane dodatne vrijednosti svakog pojedinog trofeja, koje inače nisu uobičajene u izmjeri kod ocjenjivanja trofeja po međunarodnoj formuli CIC-a. Prvi izvor podataka, dakle trofejni listovi koji su izdani kao službeni dokument svakog odstrijeljenog muflona u lovištu LD "Pelisac", obuhvaća 94 grla odnosno trofej. Treba odmah napomenuti da su za analizu prikupljeni samo trofejni listovi rogovlja koje je postiglo jednu od medalja. Nažalost nismo bili u mogućnosti prikupiti trofejne listove onih grla koja nisu dostigla medalju. Takvih grla je bilo 37. Zbog toga će kasnija obrada podataka imati nedostatak, jer nisu u prosječnim vrijednostima i trofeji bez medalje, što bi nesumnjivo utjecalo na neke vrijednosti kod statističke obrade. |