DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 15     <-- 15 -->        PDF

J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA () LOVU Šumarski list br. 9—10. CXIX(1995), 293-298
ne može platiti 450 DEM godišnje ne može biti "na štangovoru
s novim lovozakupnicima mogu poduzimati
du". Naravno da se dio svih ovih troškova može namirimnoge
radnje na uzgoju i zaštiti divljači, njihovom foti
iz racionalnog odstrela divljači čime se oni još više tografiranju, promatranju, istraživanju i slično, a da za
smanjuju. Tsto tako istinski ljubitelji prirode i lova u do-taj veliki užitak ne plaćaju nikakvu naknadu.


ZAKLJUČNE NAPOMENE


Rezimirajući ovaj kratki prikaz provedbe Zakona o
lovu nameće se neprijeporno uvjerenje da se u Hrvatskoj
i njenom lovstvu nema za čim žaliti. Matični fondovi
divljači su desetkovani, krivolov veći nego ikada,
nedisciplina caruje, nema lovne etike u koju se uprazno
zaklinjemo, smrtni slučajevi u krivolovu i u lovu su u
1994. godini bili upravo dramatični.


Ovakav sustav formiranja i ostvarivanja prava lova
generalno gledajući Hrvatsku bez obzira na pojedine proteste
nužan je i dobar. On omogućava da trećinu boljih
lovišta zakupe pravne i fizičke osobe koji imaju dobru
financijsku podlogu i spremne su ulagati u lovstvo od
šireg interesa za Republiku Hrvatsku. Jednu trećinu zakupit
će uglavnom i ranije bolje organizirane lovačke
udruge koje će se prosječnim ulaganjima i angažmanom
i dalje baviti lovom ostvarujući konstantne rezultate,
povremeno i jače trofeje i bez ulaganja izvan lovišta čime
će zadovoljiti svoju lovačku strast i socijalni moment.
Treća trećina uglavnom zajedničkih lovišta zakupit
će se uz vrlo male lovozakupnine, bez brzih ulaganja
i poboljšanju stanja u njima i nastavit će se s dosadašnjim
načinom rada. No opći pozitivan trend u razvoju
lovstva u Hrvatskoj i financijske obveze osigurat će
postupan napredak i u ovim lovištima.


Nadalje, ovakav Zakon uvodi red u organizaciju lovočuvarske
službe, lovnu kinologiju, izradu i provedbu
lovnogospodarskih osnova, onemogućava povlastice u
sticanju trofeja, vlasniku zemljišta osigurava naknadu
za korištenje prava lova na njegovom vlasništvu, onemogućava
bilo kakve monopole i sigurno vodi k poboljšanju
stanja.


I nema nikakve sumnje da su mu ove prednosti neusporedivo
izražajnije od osporavanih nedostataka kao
što je zabrana korištenja poluautomatskih pušaka, zabrana
lova divljih svinja puškama s glatkom cijevi, spornih
300 m od naselja i slično, a što se može promijeniti
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lovu kad
za to dođe vrijeme. Treba ustrojiti sva lovišta, provesti
javna nadmetanja, jamčiti novim lovozakupnicima njihova
prava ali i tražiti njihove obveze i neće biti problem
promijeniti propise koji će naprimjer, omogućiti
lov s poluautomatskim puškama s blokadom na trećem


metku, ili pak spornih 300 m uključiti u lovište ali u
njima zabraniti skupni lov i slično.


Stručnjaci Javnog poduzeća "Hrvatske šume" moraju
shvatiti da primjena članka 15. stavka 2. ne znači za
njih nikakvu povlasticu, već iznimno važnu obvezu koju
im je nametnula Vlada Republike Hrvatske. Oni su
dužni zaštititi državni interes u gospodarenju divljači, i
služiti kao repro i razvojni centri za ravnomjerni i svestrani
razvoj lova na cijelom teritoriju Republike Hrvatske,
a posebno na područjima koja su nam zbog okupacije
bila četiri godine nedostupna. Isto tako moraju konačno
shvatiti da se u šumi ne proizvodi samo drvna
sirovina i da se trebaju svi angažirati na iskorištenju onoga
što često samo deklarativno nazivamo "sporedn i
šumski proizvodi" a što je u pojedinim dijelovima
Hrvatske zapravo "glavni šumski proizvod".
Ovakva organizacija poduzeća to apsolutno omogućava,
osobito ulaganja koja će se vratiti tek pri kraju realizacije
lovnogospodarske osnove ili još kasnije. Poslovati
se mora na način kaji državi najviše koristi sagledavajući
osim financijskog i socijalni, strateški, demografski
i svaki drugi interes. Na ravnopravan tretman lovstva
sa uzgajanjem, iskorišćivanjem i uređivanjem šuma
obvezuju nas i velika šumarska imena, autori lovačkih
udžbenika i nositelji lova u hrvatskoj povijesti kao što
su Kesterčanek, Ettinger, Čeović, Rohrimnogi
drugi šumari. Niti jedna druga struka kao šumarska
ne može obuhvatiti cjelovitost staništa na kojima obitava
divljač i povezati ga s njenim biološkim i ekološkim
odnosima.


Moramo svi shvatiti da će samo tako Hrvatska moći
dostići mjesto koje joj u lovnom svijetu prema prirodnim,
pa i stručnim potencijalima i pripada. Jedan od prvih
preduvjeta za to je i primjena novog Zakona o lovu. Sve
državne institucije od Sabora i Vlade Republike hrvatske
na niže moraju to prepoznati i na tome ustrajati. Ne
prepoznaju li to i ne podrže, mi koji smo preuzeli najveći
posao i odgovornost na provedbi ovoga Zakona morat
ćemo otići. S druge strane, želimo li ostvarenje napretka
lova u okvirima ovog Zakona trebaju se promijeniti
oni koji promjene ne žele, ne razumiju ili ih nisu u
stanju provesti, bez obzira koje strane i institucije zastupali.