DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1995 str. 14 <-- 14 --> PDF |
J. Vukelić: PROVEDBA ZAKONA 0 LOVU Šumarski lisl br. 9—10, CXIX (1 nizinskom području u kojima je zbog različitih uzroka Osim toga posebno ističem da su dotična lovišta povporemećena stabilnost i ugroženi su veliki šumski komjerena poduzeću koje inače koristi zemljište u državpleksi. Tu se kod podizanja posušenih sastojina moraju nom vlasništvu i to na vrijeme dok se ne promjene uvjeprovoditi često vrlo skupe mjere zaštite, multidiscipli-ti zbog kojih je takva odluka donesena. Sve su to bili narno gospodariti cijelim ekosustavom, a to opet ne morazlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske gu drugi lovozakupnici. odbio pokrenuti postupak za ocjenu ustavnosti spornih Prema tome, Vlada Republike Hrvatske i Ministarsodredbi jer Država naprosto štiti svoj interes, a takva tvo poljoprivrede i šumarstva moraju u provedbi Zakomogućnost u ovom slučaju proizlazi i iz Ustava Repuna gledati razvoj cijele Hrvatske, a ne samo pojedinih blike Hrvatske. POTEŠKOĆE I NESPORAZUMI OKO PROVEDBE Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva čvrsto stoji na provedbi Zakona i potrebnoj dinamici. Nema sumnje da će ga uz suradnju nadležnih županijskih institucija i provesti. Izmjene i dopune Zakona zasada nisu potrebne, a napominjem da su saborski zastupnici samo uz jedan glas protiv prihvatili ovaj Zakon. Mi bismo bili sretni daje rasprava bila plodnija i konstruktivnija no to je u nas bilo vrijeme negativnih asocijacija i konotacija oko lova. Protesti pojedinih lovačkih društava i pojedinaca proizlaze iz jednostranog gledanja, nepoznavanja i nepriznavanja činjenica. Lov je pored ostalog i velika strast, a ona budi silne emocije. No mi se svi moramo pomiriti sa činjenicom da su prošla vremena lova kao socijalne kategorije u kojoj se obveze često nisu poštivale, trofeji sticali bez naknada, a lovozakupnina nije postizala ni simbolične iznose. Lov je svuda u svijetu djelatnost koja traži velika ulaganja, a ako je nekome hobi onda je skup. Moramo se pomiriti sa činjenicom da neki nećemo loviti na površinama na kojima smo dosada jer ih je zakupio netko treći, noja sam više nego uvjeren da će se strasti brzo smiriti. Osobito kada lovci vide da će ukupno vlastitih i zajedničkih lovišta biti više nego potencijalnih lovozakupnika, da će lovozakupnine biti primjerene tržišnim odnosima i kad se uvjere u sve pozitivne činjenice koje proizlaze iz primjene Zakona o lovu. Dio prigovora odnosi se na visinu početnih lovozakupnina. One su određene u okvirima članaka 22. i 27. Zakona o lovu kao i već spomenute Uredbe o izmjenama Zakona o lovu, a izračunate su na temelju stručnih podloga o bonitiranju lovišta koje je izradio stručni tim Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U njima je sadržana pedesetpostotna vrijednost odstrela divljači koja u određeno vrijeme važenja lovnogospodarske osnove može na tom lovištu obitavati, a nikako na temelju sadašnjeg brojnog stanja dviljači za koje nam se sad predbacuje da nije utvrđeno , ili da divljači uopće nema, a još prošle godine u godišnjim planovima odstrela div ljači prikazivana su nerealna stanja samo da se odobri plan koji je dopuštao veći odstrel od mogućeg. Primjenom sustava prema sadašnjem brojnom stanju divljači dobili bi apsurdnu situaciju: onaj tko je dobro radio i ima divljači morao bi, prođe li na natječaju, platiti lovozakupninu neusporedivo više od onoga tko nije poštivao lovnogospodarsku osnovu, zakonske propise i nije bio aktivan. Osim toga, tko bi i u kojem vremenu mogao utvrditi brojno stanje divljači za svako lovište u državi. No javna nadmetanja su pokazala da lovozakupnici smatraju tražene lovozakupnine niskima pa prosječno nude dvostruko veće sume. Za sada, obzirom na stanje u državi, kao i stanje lovstva smatram da su početne visine realne, a izlicitirane previsoke. Silno griješe oni koji misle da će lovozakupnine i druge financijske obveze koje proizlaze iz Zakona o lovu moći platiti samo iz odstreljene divljači jer će za par godina potpuno ostati bez nje. Takve, u prošlom sustavu već viđene situacije devastacije lovišta, raskida i napuštanja ugovora bez posljedica neće se sigurno više dešavati. U ugovorima o zakupu i koncesiji prava lova istaći će se visina osiguranih sredstava uglavnom u hipotekarnom obliku kojima se jamči izvršavanje obveza koje proizlaze iz ugovora, programa i lovnogospodarskih osnova. Lov se kao i svuda u svijetu mora plaćati iz "vlastitog džepa" osobito ako odstrel ne realiziramo na tržištu već u vlastitoj režiji. Jednako tako apsurdne su tvrdnje iz napisa u "Lovačkom vjesniku" daje sad sav lov samo za bogate, da se oni koji su branili domovinu tjeraju iz lovišta i slično. Mi naprosto moramo shvatiti da se lov mora platiti. Jednostavna računica govori da oko 4 milijuna ha lovne površine koliko će u Hrvatskoj biti u natječaju sa prosječnom cijenom od oko 2,5 DEM/ha stoji 10 milijuna DEM što podijeljeno sa 40.000 lovaca Hrvatske iznosi 250 DEM po lovcu. Dodamo li još tome 200 DEM drugih obveza godišnje dobijamo približno 450 DEM po lovcu stoje i do deset puta manje nego u nekim drugim zemljama. Prema tome mi moramo shvatiti da onaj tko |