DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 63 <-- 63 --> PDF |
šume" završava Franić ovaj odlomak svoje knjige. Pod naslovom vlasnost Plitvičkih jezera (str. 292) Franić, pozivajući se na Buchwald-a41, navodi: "Kada je iza razvojačenja Krajine došlo do diobe šume između države i imovne otočke općine (1874 - 187475. i 1883. god.) nije se ni jedna stranka otimala na taj gotovo nepoznati jezerski kraj, dok napokon vladin zastupnik ("der Regierungsvertreter") nije izjavio, da će Jezera preuzeti u zemaljsku brigu. To je svakako bio srećan dan, jer ta jezera danas već imaju vrijednost od više milijuna" (str. 292). Franićeva knjiga Plitvička jezera riznica je podataka i, kako piše akademik Andre Mohorovičić u Predgovoru ovom izdanju, "potrebno je istaknuti osobitu važnost ovog djela, koje, unatoč mnogobrojnim kasnijim radovima i studijama, predstavlja jedinstveni i dragocjeni prilog hrvatskoj znanosti i kulturi". A dr. Srećko Božičević u Pogovoru utvrđuje da "zbog svoje temeljitosti u obradi, svi marljivo prikupljeni podaci još i danas imaju svoju veliku nezaboravnu vrijednost. Taje knjiga i današnjem stručnjaku koji istražuje Plitvička jezera, osnovna literatura i bez svake sumnje najbolja polazna točka za upoznavanje starije znanstvene građe te geografske književnosti, kako u Plitvicama, tako i o čitavoj Lici do piščeva vremena". Izdavanjem ove knjige Dragutina Franića, koju je posvetio LJEPOTI I SLAVI HRVATSKE, Uprava Nacionalnog parka "Plitvička jezera" dostojno je obilježila 45-godišnjicu njezinog formalnog postojanja. Za pedesetu godišnjicu treba ići dalje, izdavanjem biografije Dragutina Franića s podrobnom analizom ne samo knjige Plitivička jezera nego cjelokupnog njegovog rada, a u parku "oživiti" ga istom, ka 4) Franić navodi "Buchwald, Die Plitvicer Seen, str. 38." ali u cijeloj knjizi, iako se Buchwald više puta spominje, ne nalazi se podatak da li se radi o knjizi ili članku u nekom časopisu ili nekom izvješću. ko bi ga mogao uočiti svaki posjetitelj. Da to ne bude samo trenutačan susret s njime treba poslužiti brošura - portret izdan na jezicima naroda koji posjećuju Nacionalni park. Na Plitivčka jezera odnose se i članci "Organizacija kulturnog rada na Plitvičkim jezerima i njihovoj okolici" u listu "Hrvat" 1920. god. br. 4. te "Narodnogospodarska vrijednost Plitvičkih jezera i nekih drugih dijelova Like i Krbave" u izdanju "Privredne biblioteke Jugoslavenskog Lloyda", Zagreb. To je predavanje održano u družbi Braće hrvatskog zmaja 1919. godine. U ovom predavanju Franić je zabilježio, da je krajem 1913. godine, uoči dovršetka željezničke pruge Ogulin - Plaški51 U Zagrebu "konzorcij grofova, odvjetnika i politika iz Miinchena, Rijeke i Zagreba podnio za podijeljenje dozvole za uporabu vode iz Prošćanskog jezera i Kozjaka jezera duž rijeke Korane za proizvodnju električne snage u industrijske i rasvjetne svrhe". I Franić je suglasan s takvom idejom ali i da se intenzivira stočarstvo (goveda, ovce, sanske koze - sve prvenstveno za proizvodnju mliječnih proizvoda) te uzgoj pastrva. Predlaže intenzivniju parcelaciju "državnog šumskog zemljišta oko Plitvičkih jezera za granju ljetnikovaca na lijevoj i desnoj obali jezera Kozjak", jer "na prodaju stavljenih 29 dionica (parcela) nije vrijedno ni spomena za potrebiti građevni razvoj Plitvičkih jezera i za veliko turističko (slavensko) stjecište" Kao knjigu izdao je, tako glasi naslov knjige: "Ocjene, prikazi i objave, pa preporuke, zahvale i recenzije o djelu Plitvička jezera i njihova okolica" u vremenu od 1910. do uključivo lipnja 1913. godine. To je, zacijelo, jedinstven slučaj, daje pisac sakupio i objavio takav materijal. Ova publikacija upotpunjuje sli 5) Željeznička pruga u Ogulin - Plaški predana je u promet 1914. godine, a Plaški - Vrhovine 11. lipnja 1918. ku Franića ali i njegovog zauzimanja za Plitvička jezera, danas nacionalnog parka, jer iz zahvala proizlazi daje knjigu odstavio i Habsburškom carskom dvoru, c. i kr. dvorskoj Knjižnici u Beču, Nacionalnom geografskom društvu u Washingtonu, L. Legem, profesoru slavistike u Parizu i dr. The National Geographic Society na sjednici održanoj 13. prosinca 1911. godine izabralo ga je za društvenog člana, a L. Leger "obznanio je tu knjigu u Le Tour de Mondo, Paris 1911. Vo. 44. Knjiga sadrži ukupno 206 zahvala, preporuka (Zem. vlade, županija i dr.) i prikaza od tridesetak izvan Hrvatske (Slovenija, njemačko jezično područje. Mađarska, Češka, Novi Sad i Cetinje), a uvrštene su i polemike koje je Franić vodio s nekim recenzentima njegove knjige. Franić je prenio i veći dio prikaza knjige iz Šumarskog lista (1911. god. br. 9, str. 360 - 362). Prema tadašnjem običaju nepotpisani članci potječu iz uredništva, a 1911. godine Šumarski list uređivao je Ante Kevrn, kr. zemaljski šumarski nadzornik. Iznijevši sadržaj knjige, uz ostalo Kern je napisao: "Pisac je predočenjem tih preraznih prilika iz sviju prirodnih carstva dokazao i veliku svoju stručnu spremu, a i osobitu marljivost i požrtvovnost, stoje sa citatima mnogobrojnih stručnih pisaca, bivstvo tih prirodnih prilika sistematično, lijepo i temeljito podkrepio, pribrao i znanstveno predočio. Kruna sviju dosadašnjih literarnih djela o Plitvičkim jezerima, jest nepobitno ovo Franićevo djelo, sa kojim se radi njegove potpunosti, savršenosti i tiskarske ljepote i ukusnosti hrvatsko knižtvo ponositi može, te koje je radi toga primljeno i u samu c. i kr. dvorsku knjižnicu, s čim je ujedno g. piscu za njegov patriotski rad izraženo i samo Previšenje priznanje. I mi ćemo svoje priznanje g. piscu iskazati, ako nas što više sa tim krasnim djelom obogatimo svoje skromne privatne knjižnice, pa mu na taj način omogućimo pokriće ogromnih nakladnih troškova". Oskar Piškorić |