DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 62     <-- 62 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


Knjigu Dragutina Franiča "Plitvička
jezera i njihova okolica", koju je autor
izdao 1910. godine, ponovo je izdala
Uprava Nacionalnog parka "Plitvička
jezera" uz pripomoć Ministarstva
graditeljstva i zaštite okoliša Republike
Hrvatske - zavoda za zaštitu prirode"
"povodom obilježavanja 45-te obljetnice
proglašenja Plitvičkih jezera nacionalnim
parkom Republike Hrvatske, te
povodom treće godine njihove okupacije",
kako je u pretisku ove knjige
obrazložio Izdavač.2´


Prof. Dragutin Franić rođen jeli .


VII. 1864. u Smiljanu kraj Gospića, a
umro u Zagrebu 11. IV. 1924. Po struci
geograf sa studijem na Sveučilištu u
Zagrebu i Sveučilištu u Beču, a zvanjem
srednjoškolski profesor Više trgovačke
škole u Osijeku te u gimnazijama
u Gospiću i u Zagrebu.
"Plitvička jezera i njihova okolica"
Franićevo je najveće i najznačajnije
djelo ali ne i jedino. Između 1894. i
1920. godine pedesetak članaka objavljeno
mu je u 23 časopisa i novina kao
i u "Glasniku naravoslovnog društva",
"Nastavnom vjesniku", "Školskom vjesniku"
(Sarajevo), "Narodnim novinama",
"Starčevićancu" (Gospić) i dr., a
izdao je i 10 samostalnih publikacija.
Publikacija, jer veći dio čine posebni
otisci (separati) u časopisima objavljenih
članaka.


Ovu knjigu Franić je izdao "troškom
piščevim" tj. u vlastitoj nakladi


1) Od 1995. godine Zavod je sastavni dio
Državne uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine.


2) Cijena 1910. godine iznosila je za "elegantno
i tvrdo ukoričenu knjigu sa zlatnini porubom
12.98 K(runa) a originalno i meko vezanoj
knjizi 10,98 K."


PLITVIČKA JEZERA
i njihova okolica


Napisao
Profesor Dragutin FRANIĆ
U Zagrebu 1910.
II. izdanje — Zagreb 1994.


ali iz njegovog Uvoda saznajemo daje
"visoka kr. zemaljska vlada u Zagrebu
... pripomogla sa 600 K´Vgodišnja pretplata
na Šumarski list u 1910. godini
iznosila je 12 kruna.


Iz Uvoda saznajemo da je Franić
knjigu završio: "O Uskrsu", dakle u
proljeće, 1910. godine. Na pisanje knjige
odlučio se što se "o Jezerima dosta
piše i govori, ali ipak o njima sve do danas
nemamo potpunoga opisa", a "živi
narodni kucaj srca za Plitvička jezera
pobudio me, da po mogućnosti priberem
sve, što se poslije o tim jezerima
pisalo i naustice predavalo". I odmah da
spomenemo daje pod naslovom "Upoznavanje
Plitvičkih jezera i literatura o
njima" (str. 380 - 426) za vrijeme od


XVI. stoljeća do 1910. godine naveo i
djelomično prikazao 384 naslova knjiga
i članaka.
Knjiga počinje s uputama kako stići
do Plitvičkih jezera i kretanjima u
njihovom području (A - C). slijedi: "D.
Opisivanje Plitvičkih Jezera" podijeljeno
na "gornja" (1 - 2) i "donja" (13 16).
Sastavci, slapovi Korane i Gornje
pogledala na Sastavke".


Slijedi


E. Glavni pritoci i izvori Plitvičkih
jezera,
F. Najhitnije pojave krša u prirodi i
u literaturi s posebnim opisom Baračeve
Spilje,
G. Geološka građa Plitvičkih jezera
H. Fizikalne prilike Plitvičkih jezera
I. Biološke prilike Plitvičkih jezera
i okolice
J. Vrijednost šuma po Plitvička jezera
K. Antopogene crtice s Plitvičkih
jezera
L. Drevno doba Plitivičkih jezera i
njihove okolice.
Završni dio knjige je kazalo stvari i
lica.
U knjizi se nalaze 19 fotografija, 9
povijesnih i zemljopisnih karata te 3
vlastoručne crtanje saskog kralja Fridricha
Augusta II. koji je na Plitvičkim jezerima
boravio u lipnju 1845. godine
kada se popeo i na Golu Plješivicu (car
se bavio i botanikom pa je i to bio motiv
uspona na Golu Plješivicu).


Ova knjiga riznica je podataka, opažanja,
prijedloga i opisa te gotovo´ svaka
stranica zavređuje pažnju. No iznosimo
samo u čemu je "vrijednost šuma
po Plitvička jezera" (str. 262 - 267). Ta
je vrijednost sadržana u zaštitnoj funkciji
šume ne samo uz jezera nego i na
širem području. Tu navodi i "nekoliko
narodnih rečenica o vrijednosti šume po
vodu" kao "Gora i kamen daju vrelima
vodu", "Goru voda najviše hvata" - veli
umnik narod. I dalje navodi Jakova Perišića
koji kaže "nestaje šume, nestaje
vode", a jednako kaže i Savo Daić:
"Nesta gore, nesta vode".


Franić zapisuje (str. 267), da "se je
šuma i oko Plitvičkih jezera mijenjala;
to se može naslućivati i po riječima Le-
še Delića3´, koji veli: "Sada je Lumbardenik
gorom zarastao a prije se od vrela
Jasenice do vrha Korenice nije mogao
smotati ni teljig volovski, jer nije
bilo gore".


"Oko Plitvičkih jezera mora se najviše
paziti na zaštitu vode i na ljepotu


3) Lešo Delic, kbr. 209., star oko 70 godina,
iz Babinoga Potoka (str. 419).




ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 63     <-- 63 -->        PDF

šume" završava Franić ovaj odlomak
svoje knjige.


Pod naslovom vlasnost Plitvičkih
jezera (str. 292) Franić, pozivajući se na
Buchwald-a41, navodi: "Kada je iza razvojačenja
Krajine došlo do diobe šume
između države i imovne otočke općine
(1874 - 187475. i 1883. god.) nije
se ni jedna stranka otimala na taj gotovo
nepoznati jezerski kraj, dok napokon
vladin zastupnik ("der Regierungsvertreter")
nije izjavio, da će Jezera preuzeti
u zemaljsku brigu. To je svakako
bio srećan dan, jer ta jezera danas već
imaju vrijednost od više milijuna" (str.
292).


Franićeva knjiga Plitvička jezera riznica
je podataka i, kako piše akademik
Andre Mohorovičić u Predgovoru
ovom izdanju, "potrebno je istaknuti
osobitu važnost ovog djela, koje, unatoč
mnogobrojnim kasnijim radovima i
studijama, predstavlja jedinstveni i dragocjeni
prilog hrvatskoj znanosti i kulturi".
A dr. Srećko Božičević u Pogovoru
utvrđuje da "zbog svoje temeljitosti
u obradi, svi marljivo prikupljeni podaci
još i danas imaju svoju veliku nezaboravnu
vrijednost. Taje knjiga i današnjem
stručnjaku koji istražuje Plitvička
jezera, osnovna literatura i bez
svake sumnje najbolja polazna točka za
upoznavanje starije znanstvene građe te
geografske književnosti, kako u Plitvicama,
tako i o čitavoj Lici do piščeva
vremena".


Izdavanjem ove knjige Dragutina
Franića, koju je posvetio LJEPOTI I
SLAVI HRVATSKE, Uprava Nacionalnog
parka "Plitvička jezera" dostojno
je obilježila 45-godišnjicu njezinog
formalnog postojanja. Za pedesetu godišnjicu
treba ići dalje, izdavanjem biografije
Dragutina Franića s podrobnom
analizom ne samo knjige Plitivička
jezera nego cjelokupnog njegovog
rada, a u parku "oživiti" ga istom, ka


4) Franić navodi "Buchwald, Die Plitvicer
Seen, str. 38." ali u cijeloj knjizi, iako se Buchwald
više puta spominje, ne nalazi se podatak da
li se radi o knjizi ili članku u nekom časopisu
ili nekom izvješću.


ko bi ga mogao uočiti svaki posjetitelj.
Da to ne bude samo trenutačan susret s
njime treba poslužiti brošura - portret
izdan na jezicima naroda koji posjećuju
Nacionalni park.


Na Plitivčka jezera odnose se i članci
"Organizacija kulturnog rada na Plitvičkim
jezerima i njihovoj okolici" u
listu "Hrvat" 1920. god. br. 4. te "Narodnogospodarska
vrijednost Plitvičkih
jezera i nekih drugih dijelova Like i
Krbave" u izdanju "Privredne biblioteke
Jugoslavenskog Lloyda", Zagreb. To
je predavanje održano u družbi Braće
hrvatskog zmaja 1919. godine. U ovom
predavanju Franić je zabilježio, da je
krajem 1913. godine, uoči dovršetka željezničke
pruge Ogulin - Plaški51 U Zagrebu
"konzorcij grofova, odvjetnika i
politika iz Miinchena, Rijeke i Zagreba
podnio za podijeljenje dozvole za
uporabu vode iz Prošćanskog jezera i
Kozjaka jezera duž rijeke Korane za
proizvodnju električne snage u industrijske
i rasvjetne svrhe". I Franić je suglasan
s takvom idejom ali i da se intenzivira
stočarstvo (goveda, ovce, sanske
koze - sve prvenstveno za proizvodnju
mliječnih proizvoda) te uzgoj pastrva.
Predlaže intenzivniju parcelaciju
"državnog šumskog zemljišta oko Plitvičkih
jezera za granju ljetnikovaca na
lijevoj i desnoj obali jezera Kozjak", jer
"na prodaju stavljenih 29 dionica (parcela)
nije vrijedno ni spomena za potrebiti
građevni razvoj Plitvičkih jezera i
za veliko turističko (slavensko) stjecište"


Kao knjigu izdao je, tako glasi naslov
knjige:


"Ocjene, prikazi i objave, pa preporuke,
zahvale i recenzije o djelu Plitvička
jezera i njihova okolica" u vremenu
od 1910. do uključivo lipnja 1913. godine.
To je, zacijelo, jedinstven slučaj,
daje pisac sakupio i objavio takav materijal.
Ova publikacija upotpunjuje sli


5) Željeznička pruga u Ogulin - Plaški predana
je u promet 1914. godine, a Plaški - Vrhovine
11. lipnja 1918.


ku Franića ali i njegovog zauzimanja za
Plitvička jezera, danas nacionalnog parka,
jer iz zahvala proizlazi daje knjigu
odstavio i Habsburškom carskom dvoru,
c. i kr. dvorskoj Knjižnici u Beču,
Nacionalnom geografskom društvu u
Washingtonu, L. Legem, profesoru slavistike
u Parizu i dr. The National Geographic
Society na sjednici održanoj


13. prosinca 1911. godine izabralo ga
je za društvenog člana, a L. Leger "obznanio
je tu knjigu u Le Tour de Mondo,
Paris 1911. Vo. 44. Knjiga sadrži
ukupno 206 zahvala, preporuka (Zem.
vlade, županija i dr.) i prikaza od tridesetak
izvan Hrvatske (Slovenija, njemačko
jezično područje. Mađarska, Češka,
Novi Sad i Cetinje), a uvrštene su
i polemike koje je Franić vodio s nekim
recenzentima njegove knjige.
Franić je prenio i veći dio prikaza
knjige iz Šumarskog lista (1911. god.
br. 9, str. 360 - 362). Prema tadašnjem
običaju nepotpisani članci potječu iz
uredništva, a 1911. godine Šumarski list
uređivao je Ante Kevrn, kr. zemaljski
šumarski nadzornik. Iznijevši sadržaj
knjige, uz ostalo Kern je napisao:


"Pisac je predočenjem tih preraznih
prilika iz sviju prirodnih carstva dokazao
i veliku svoju stručnu spremu, a i
osobitu marljivost i požrtvovnost, stoje
sa citatima mnogobrojnih stručnih pisaca,
bivstvo tih prirodnih prilika sistematično,
lijepo i temeljito podkrepio, pribrao
i znanstveno predočio.


Kruna sviju dosadašnjih literarnih
djela o Plitvičkim jezerima, jest nepobitno
ovo Franićevo djelo, sa kojim se
radi njegove potpunosti, savršenosti i tiskarske
ljepote i ukusnosti hrvatsko
knižtvo ponositi može, te koje je radi
toga primljeno i u samu c. i kr. dvorsku
knjižnicu, s čim je ujedno g. piscu
za njegov patriotski rad izraženo i samo
Previšenje priznanje. I mi ćemo
svoje priznanje g. piscu iskazati, ako
nas što više sa tim krasnim djelom obogatimo
svoje skromne privatne knjižnice,
pa mu na taj način omogućimo pokriće
ogromnih nakladnih troškova".


Oskar Piškorić