DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 47 <-- 47 --> PDF |
1. Tolić: PROIZVODNJA ŠUMSKOG SADNOG MATERIJALA U KRAŠKIM UVJETIMA Šumarski list br. 7—X. CXIX (1995). 261—266 Tijekom rata onemogućena je nabava tog treseta pa su se morali iznalaziti novi dobavljači. Uvozio se treset čak iz Latvije, pa je cijena takvog supstrata bila znatno skuplja, jer su veliki transportni troškovi i devizna plaćanja. Da bi se dijelom umanjili troškovi supstrata ovom tresetu dodavale su se veće količine supstrata iz lokalnih izvora. Zbog nastalih okolnosti počelo se ozbiljno razmišljati o vlastitim izvorima supstrata. Prije svega, na području krša postoje značajne količine biomase koja se dobije iz njega šuma, koju bi trebalo sitnilicom (iveračom) sitniti i kompostirati. Ranije se ova biomasa uglavnom palila. Za ovaj način dobivanja supstrata, pored financijske analize treba izučiti mogućnosti kompostiranja ove biomase i utvrditi njene uporabne vrijednosti. U kontejnerskoj proizvodnji treba koristiti supstrat gdje je osiguran povoljan vodno-zračni režim koji omogućuje optimalne biokemijske procese potrebne za razvoj korijenovog sustava i nadzemnog dijela mlade biljke. Kraško područje najvećim dijelom pripada mediteranskom i submediteranskom klimatskom tipu koji karakteriziraju povišene temperature i sušna ljeta. Ta dva klimatska čimbenika daju naročito obilježje biljnom svijetu. Iako čitave godine pada relativno dosta oborina, raspored im je opoćenito nepovoljan jer najveće količine padaju ujesen i zimu, a najmanje u ljeto kad su vegetaciji najpotrebnije. Pored toga čest je suh i hladan vjetar — bura koja brzo isušuje tlo. Kako proces proizvodnje sadnog materijala, koji je najintezivniji u proljetnoljetnim mjesecima zahtijeva velike količine vode, poseban naglasak u projektiranju treba dati irigacijskom sustavu. Potreba za sustavom ravnomjernijeg zalijevanja izraženija je kod kontejnerske proizvodnje sadnica. Sustav irigacije mora ispunjavati dva osnovna uvjeta da ima dovoljan kapacitet i da nema prekida u opskrbi s vodom. Iz navedenih razloga uputno je da rasad nik posjeduje vlastitu vodoopskrbu. Potreba za vlastitim izvorištem pored navedenih razloga je i zbog financijskih izdataka za utrošak vode tijekom zalijevanja iz javnog vodovoda. Zalijevanje mora biti ravnomjerno i kontrolirano. Nije opravdano odrediti vremenske razmake, već je obveza stručnjaka-rasadničara da kontrolom i mjerenjem odredi vrijeme zalijevanja. Kod nestanka opskrbe vodom ili neredovitog zalijevanja mogu nastupiti velike štetne posljedice u rasadniku, a poseboce kod proizvodnje sustavom »air pruning«. Isušivanjem supstrata u kontejneru, nadzemni dio mlade biljke vene, reducira se korijenov sustav i sadnica u cjelini gubi u razvoju, pa čak nastupa i sušenje. Isušeni supstrat (gdje je osnovna komponenta treset) dotokom vode teško apsorbira vodu i postaje »vodopropustan«, pa zbog toga treba dugotrajno zalijevanje — namakanje dok ne primi vodu. Prihranjivanje u rasadnicima je vrlo bitna mjera u procesu proizvodnje i zahtijeva temeljit pristup. Zahtijeva analizu supstrata, potrebe određene biljne vrste, način i vrijeme uzgoja te željeni cilj u rasadničkoj proizvodnji. Treba voditi računa o proporcijama između visine i debljine biljke. Svaka improvizacija može donijeti veliku štetu u rasadniku. Rasadnička proizvodnja kao zaokruženi proces proizvodnje tijekom proizvodnog ciklusa mora planirati sve mjere zaštite u rasadniku. Stalni suvremeni rasadnik sa svim infrastrukturnim objektima mora biti ograđen. U svim rasadnicima treba provoditi mjere zaštite od biotskih i abiotskih čimbenika. Zbog klimatskih uvjeta koji vladaju na kršu, posebnu pozornost treba dati tehničkom rješenju sjenila koji su od velikog značenja u zaštiti ponika i mladih biljaka od prejake insolacije i zaštita prejakog isušivanja. Zasjenjivanjem se postiže povišenje relativne vlage zraka i povoljniji mikroklimatski uvjeti za razvoj mlade biljke. ZAKLJUČAK Rasadnička proizvodnja kao osnova umjetne obnove šuma, iako na kraškom području ima stoljenu tradiciju, ali zbog ekonomskog položaja šumskog gospodarstva na kršu je rasadničarstvo ostalo na relativno niskoj tehničko- tehnološkoj razini. Od prvih početaka uzgoja sadnica s golim korijenovim sustavom u malim rasadnicima, proizvodnja je bila privremenog karaktera i većina takvih rasadnika se napuštala dok su neki ostajali trajnog karaktera i proizvodili sadni materijal kako su po vremenskim razdobljima nalagale ekonomske prilike. I pored vječite brige za proizvodnju kvalitetnog sadnog materijala postojeći rasadnici ne udovoljavaju kriterijima suvremenog rasadništva. Zbog takvog stanja na kršu, a posebice u južnom dijelu Hrvatske, nužno je osuvremeniti šumsko rasadništvo. Pri izboru mjesta za suvremene rasadnike glede klimatskih uvjeta i tehnologije uzgoja te namjene rasadnika, mora se voditi računa da budući rasadnici zadovolje osnovne zahtjeve. Prije svega treba osigurati rasadničku proizvodnju za eumediteran i submediteran. |