DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 32 <-- 32 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE 1 ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA 1972). Način ishrane je tipičan za ovu grupu štetnika i očituje se u sisanju sokova iz tkiva iglica no osobit je način razmještanja ovih uši po biljci koju naseljavaju. Mužjaci i ženke zavlače se između iglica bora i na ravnim unutrašnjim plohama iglica stalno se naseljavaju. Ondje probadaju epidermu i sišu biljne sokove. Njihova prisutnost najlakše se uočava po bijeloj boji njihovih štitova koji se vide tek kada se razmaknu iglice. Najgušće naseljavaju bazalnu partiju iglice do otprilike 1/3 duljine iglice. Takvim svojim razmještajem osiguravaju optimalnu ravnotežu u pribavljanju hrane i zaštite od prirodnih neprijatelja. I ovi štetnici utvrđeni su na cijelom području istraživanja s tendencijom jače pojave na nižim lokacijama (Klenovica i Vinište). Intenzitet napada je varirao od vrlo malog, kada su uši utvrđene detaljnim pregledom borovih iglica u laboratoriju, pa do vrlo velikog intenziteta koji je utvrđen na terenu golim okom. Posebno treba istaknuti daje posljedica napada ovih štetnika diskoloracija iglica u obliku pjega ili prstenastih zona što konačno rezultira i opadanjem iglica. Siguran determinacijski pokazatelj uzročnika ovakvih oštećenja su bijele voštane nakupine na unutarnjim plohama ovakvih već odumrlih iglica. Borove štitaste uši primarnog su karaktera što se tiče načina ishrane i nakon što iscrpe iglicu i same ugibaju odnosno stvaraju potomstvo koje se seli na obližnje još vitalne iglice u kojima ima dovoljno sokova za njihov uspješni razvoj. Osim neposredne važnosti za kondiciju borovih kultura u kojima su se pojavile, štitaste uši slabe otpornost borova na ostale abiotske i biotske čimbe Šumarski list br. 7—S. CXIX (1995), 245—252 nike pa nije rijetkost da se u takvim napadnutim kulturama pojave u većoj brojnosti i potkornjaci kao tipični sekundarni štetnici. BLASTOPHAGUS MINOR HART. Mali borov srčikar (Blastophagus minorHart., Scolytidae; Coleoptera) dobro je poznata europska vrsta potkornjaka koja je prema svom osobitom načinu života i dobila ime. Mladi, netom izašli kornjaši moraju dopunskim žderanjem pomoći potpunom razvoju svojih gonada da bi mogli kopulirati i uspješno produljiti vrstu. U tu svrhu ubušuju se u vršne izbojke potpuno zdravih borova i ondje buše u srčiki i do desetak centimetara duge uzdužne hodnike. Posljedica ovog osobitog oštećenja je prilično naglo i upadljivo sušenje izbojaka te njihovo lagano opadanje pri malo jačem vjetru. Pri dugogodišnjem napadu ovog štetnika borova stabla izgledaju kao da ih netko redovno obrezuje (Kovačević 1956;Schwenke 1974; Titovš ek 1994).´ Na oštećenja od dopunskog žderanja malog borovog srčikara naišli smo samo na lokalitetu Vinište gdje su se uvjeti za njegov razvoj poklopili pa je došlo do napada srednjeg intenziteta na jednogodišnje izboje kulture crnoga bora (si. 4.). radovima u njezi stvorena je veća količina podesnog materijala za razvoj ovog potkornjaka odnosno njihovih ličinaka pa je u kratkom vremenu višestruko povećao svoju populaciju što se odrazilo u štetama na mladim izbojcima dubećih stabala. Uklanjanje grana i stabala izvora zaraze iz kulture i njihovo uništavanje, kao jedna od uobičajenih mjera šumske higijene smanjit će i intenzitet napada ovog potkornjaka. RASPRAVA I ZAKLJUČAK — DISCUSSION AND CONCLUSION Zdravstvenim pregledom kultura crnog bora (Pališin, Klenovica, Vinište, Ravna strana i Ruševo) na Crikveničko- vinodolskom području 1993. i 1994. godine uočena su sušenja manjeg intenziteta dijelova krošanja borovih stabala, prvenstveno najmlađih izbojaka. U kulturi crnog bora u Klenovici primijećena su nešto značajnija sušenja. S oboljelih stabala skupljeni su i analizirani uzorci s obzirom na prisutnost gljiva i insekata. Analizom skupljenih oboljelih i oštećenih iglica, izbojaka, grana i češera utvrđene su neke patogene gljive i štetni insekti. Među mikozama kao najučestlijom i najštetnijom izdvajamo gljivu Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton, a među insektima vrste iz porodice drvaša kuckara (Anobiidae). Potrebno je napomenuti da su vrlo često u suhim najmlađim izbojcima utvrđena oba spomenuta štetna organizma (Sphaeropsis sapinea i drvaš kuckar Emobius sp.). Utvrđena su tri načina njihova pridolaska: pojedinačan napad gljive, pojedinačan napad insekta i napad insekta i gljive zajedno. Trebalo bi utvrditi da li u njihovom pridolasku postoji veza i kakvog je karaktera. Drugo pitanje koje se nameće je problem pojave ovih organizama s obzirom na opće zdravstveno stanje borova u istraživanim kulturama. Oba navedena organizma uzrokovala su spomenuta sušenja borova na Crikveničkovinodolskom području. Ista slika pridolaska gljive i insekta zabilježena je i na uzorcima sa različitih lokaliteta u Istri 1992. godine (Diminić 1994). Usporedbom rezultata ovog istraživanja i podataka koje navode inozemni autori (Brook 1 u njemačkom govornom području ovog štetnika nazivaju šumskim vrtlarem - waldgartner |