DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 27 <-- 27 --> PDF |
PRETHODNO PRIOPĆENJE — PRELIMINARY COMMUNICATION UDK 630* 449+453 (Pinus nigra) Šumarski list br. 7—8. CXIX (1995), 245—252 MIKOZE I ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA NA CRIKVENIČKO-VINODOLSKOM PODRUČJU U 1993. MYCOSES AND INSECT PESTS IN AUSTRIAN PINE PLANTATIONS OF CRIKVENICA-VINODOL AREA IN 1993. Danko DIMINIĆ, Milan GLAVAŠ & Boris HRAŠOVEC* SAŽETAK: Na temelju zdravstvenog pregleda kultura crnog bora na Crikveničko- vinodolskom području u srpnju, te kasnije u listopadu 1993. godine, zabilježena su sušenja manjeg intenziteta dijelova krošanja borova, prvenstveno najmlađih izbojaka. Jedino su u kulturi crnog bora u Klenovici u srpnju 1993. primijećena značajnija sušenja krošanja. Ista je situacija zapažena i u 1994. godini. Analizom skupljenih oboljelih i oštećenih uzoraka utvrđene su neke patogene gljive i štetni insekti. Među mikozama kao najučestalijom i najštetnijom izdvajamo gljivu Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton, a među insektima vrste iz porodice drvaša kuckara (Anobiidae). U radu su iznijeti rezultati istraživanja, odnosno utvrđene štete od pojedine bolesti, odnosno insekta na istraživanom području. Ključne riječi: crni bor, mikoze, štetni insekti, Crikveničko-vinodolsko područje, Hrvatska. UVOD - INTRODUCTION U posljednje vrijeme u različitim zemljama Europe duže vrijeme. Tako nam je iz domaće literature poznato javljaju se problemi sušenja borova (van Dam & de nekoliko značajnih uzročnika bolesti i štetnih insekata Kam 1984, den Boer & van den Tweel 1985, Bu-mediteranskih borova (Glavaš 1988, Harapin 1984). ssotti etal. 1992, Pagoney et al. 1993). Kao uzroč Međutim štete na borovima prisutne su i dalje. Iz tih nici navode se različiti abiotski i biotski čimbenici. razloga intenzivirana su zadnjih godina istraživanja na Oboljenja borova prisutna su i u našim primorskim području Istre, a proširena su i na Kvarnersko područje. krajevima. Na tim problemima naši stručnjaci rade već Istraživanjem ne području Istre provedenim tijekom 1991. i 1992. godine utvrđena su značajna sušenja crnog bora na nekoliko lokaliteta. Rezultati tih istraživanja pokazali su prisutnost različitih mikoza od kojih se Spha * Mr. se. Danko Diminić, Šumarski fakultet Zagreb eropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton smatra glavnim Izv. prof. dr. se. Milan Glavaš, Šumarski fakultet Zagreb uzročnikom sušenja najmlađih izbojaka, grana, te cije- Mr. se. Boris Hrašovec, Šumarski fakultet Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 28 <-- 28 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA . Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995). 245—252 lih stabala u pojedinim kulturama. Simptomi bolesti u oboljelim kulturama bili su klorotični vršni izbojci u različitim dijelovima krošanja. Napredovanje bolesti očitovalo se u nastavljanju sušenja duž grana, dok na kraju sušenje nije zahvatilo kompletnu krošnju. Istim istraživanjem utvrđeni su i štetni insekti medu kojim izdvajamo insekte iz porodice drvaša kuckara (Anobiidae) nađenih u pojedinim oboljelim izbojcima stabala crnog bo ra s nekih lokaliteta. U ovom radu prikazujemo rezultate istraživanja sušenja i šteta na borovima na Crkveničko-vinodolskom području koja smo obavili tijekom 1993. i nadopunili 1994. godine. Naša istraživanja o kojima je ovdje riječ ustvari predstavljaju nastavak dosadašnjih izučavanja zaštitarske komponente mediteranskih borova. MATERIJAL I METODE RADA — MATERIALS AND METHODS Borove kulture u kojima su vršena istraživanja nalaze se na području Šumarije Crikvenica. Istraživanja su obavljena u pet kultura crnog bora (si. 1): 1. Pališin: ukupna površina kulture 38, 1 ha, starost 20-40 godina; 2. Klenovica: ukupna površina kulture 8,8 ha, starost 60 godina; 3. Vinište: ukupna površina kulture 66,4 ha, starost 80 godina; 4. Ravna strana: ukupna površina kulture 101,0 ha, starost 10-50 godina; 5. Ruševo: ukupna površina kulture 103,5 ha, starost 20 godina. Svaka je od pet navedenih kultura zdravstveno ocijenjena u cjelini, da bi nakon toga bili odabrani borovi s kojih su onda uzimani uzorci. Skupljane su oboljele (suhe) iglice, vršni izbojci, grane i češeri (iz krošanja i s tla). Broj stabla s kojih su uzimani uzorci varirao je od kulture do kulture ovisno o izgledu same kulture, odnosno pojedinih stabala crnog bora. Taj je broj iznosio od tri do deset stabala. Sa svih lokaliteta uzorci su uzeti s ukupno 27 stabala. Večina skupljenih uzoraka odnosila se na oboljele najmlađe izbojke s isto tako na njima bolesnim iglicama. Broj uzoraka po stablu također je varirao ovisno o zdravstvenom stanju pojedinog bora. Skupljanje uzoraka obavljeno je 30. 06. i 01. 07. 1993. na svim lokalitetima, te 30. 10. 1993. na lokalitetu Kleno- Lokaliteti istraživanja - Research localities 1 Pališin 2 Klenovica 3 Vinište *Em Ravna strana m Ruševo SI. I. Lokaliteti istraživanja Fig. 1. Research localitites. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 29 <-- 29 --> PDF |
D. Diminič, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA . vica gdje je prvim pregledom utvrđeno značajnije sušenje crnog bora. Ponovni pregled kultura obavljen je tijekom vegetacije 1994. godine. S obzirom da tom prilikom nisu uočene promjene na bolesnim stablima uzorci za laboratorijsku obradu nisu uzimani. Skupljeni uzorci analizirani su u laboratorijskim uvjetima. Prva analiza uzoraka obavljena je pod stereomikroskopom, s povećanjem 4-16 x. Tom su analizom izdvojeni utvrđeni insekti. Nakon toga oboljele iglice i izbojci, te dijelovi suhih grana i štitići češera, stavljeni Šumarski list br. 7—8. CXIX (1995), 245—252 su na vlagu u petrijeve posude radi bubrenja i dozrijevanja, eventualno prisutnih plodnih tijela gljiva u / na navedenim organima. Nakon 1 do 3 dana pristupilo se ponovno analizi uzoraka pod stereomikroskopom. Uočena plodna tijela gljiva rezana su zatim poprečno zajedno sa cijelim (iglica) ili dijelom (izbojak, kora grane, štitić češera) biljnog organa. Pripremljen preparat analiziran je pod klasičnim mikroskopom, s povećanjem 100 - 400 x. Na temelju analize dobivenih podataka determinirani su nađeni insekti i gljive. REZULTATI RADA — RESULTS Pregledom kultura u srpnju 1993. godine utvrđeno je u cjelini relativno dobro zdravstveno stanje crnog bora. Izuzetak je bila kultura u Klenovici gdje su zabilježena sušenja dijelova krošanja crnog bora u nešto značajnijem intenzitetu. Zbog toga je i ponovljen pregled i uzimanje uzoraka u listopadu iste godine na tom lokalitetu da bi se utvrdilo da li su se sušenja intenzivirala. Primijećeno je da su simptomi sušenja bili izraženiji na mlađim borovima bliže obali (si. 2.). Ista slika zabilježena je i u 1994. godini. Najčešći simptomi oboljenja bili su sušenje vršnih jedno- i dvogodišnjih izbojaka iz različitih dijelova krošanja borova na svim istraživanim lokalitetima. Sušenja cijelih grana i većih dijelova ili cijelih krošanja zabilježeno je na svega nekoliko stabala. Pregledom kultura utvrđeni su, u manjem intenzitetu, zapretci borova četnjaka (Cnethocampa pytiocampa Schiff). Analiza skupljenih uzoraka (iglice, izbojci, grane i češeri) pokazala je prisutnost različitih gljiva i štetnih insekata. Od gljiva utvrđene su: Sphaeropsis sapinea (FT.) Dyko et Sutton, Cyclaneusma niveum (Fr.) Di Cosmo, Peredo et Minter, Lophodermium seditiosum Minter, Staley et Millar, Cenangiumferruginosum Fr. i Truncatella hartigii (Tub.) Stay. Od štetnih insekata utvrđeni su: Ernobius sp., Blastophagus minor Htg., i Leucaspis sp. U daljem tekstu dat je opis pojedine bolesti i štetnika, te njihova učestalost i štetnost. UTVRĐENE MIKOZE — MYCOSES SPHAEROPSIS SAPINEA (FR.) DYKO ET SUTTON Sinonim: Diplodia pinea (Desm.) Kickx. Gljiva Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton uzrokuje klorozu i nekrozu ovogodišnjih iglica, nekrozu izbojaka i grana, rak debla, prstenastu trulež, bolest korije- Sl. 2. Oboljeli borovi u kulturi Klenovica SI. 3. Piknide Sphaeropsis sapinea na oboljeloj iglici crnog bora Fig. 2. Injured pines in the Klenovica plantation Fig. 3. Sphaeropsis sapinea pycnidia on infected Austrian pine needle (Foto-Photo D. Diminić). (Foto-Photo B. Hrašovec). 247 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 30 <-- 30 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovcc: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA SI. 4. Borovu kultura napadnutu od malog borovog srčikara (Blastophagus minor) Fig. 4. Pineplantation attacked by Blastophagus minor (Foto-Photo B. Hrašovec). na, deformaciju krošnje, te plavilo bijeli živućih i oborenih stabala (Brown 1968, Brookhouser & Peterson 1971, Swart etal. 1988, Chou &MacKenzie 1988). Utvrđena je na više vrsta četinjača, a posebno je česta na borovima. Od svih četinjača najosjetljiviji su na napad ove gljive Pinus nigra Arn. i Pinus radiata Don. Gljiva je široko rasprostranjena u cijelom svijetu (Bohm 1959, Brown 1968, Chou 1987, Ferreirinha 1955, Kobayashi 1964, Mađar et al. 1990, Peace 1962,Sanchez 1967,Sutton 1980, Waterman 1943). U nas je Sphaeropsis sapinea zabilježena 1986. godine na crnom boru u Istri, Primorju i Dalmaciji (Halambek & Liović 1988), te 1992. godine na alepskom, brucijskom i crnom boru u Istri (Diminić 1994). Pojava prvih simptoma uslijed napada gljive vezana je uz pojavu kapi smole na izbojcima. Obično se u blizini smolnih kapi mogu uočiti jedna ili više nekrotiranih Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995), 245—252 iglica. Te su uglice znatno kraće od zdravih. Iglice mogu nekrotirati još dok su zatvorene u zajedničkom ovoju, dakle u početnoj fazi njihova razvoja. Nekroza se u izbojcima brzo razvija, te oni vrlo brzo dobivaju žutu do smeđu boju. Gubitak prirodne boje prvo se javlja na najmlađim vršnim izbojcima krošnje, a tek kasnije zahvaća i starije izbojke (Peterson 1977, Slagg & Wirght 1943). Uvriježeno je mišljenje da Sphaeropsis sapinea napada fiziološki oslabljele borove uslijed suše ili neadekvatnih uvjeta staništa, te one koji su pretrpjeli oštećenja od raznih abiotskih i biotskih čimbenika (Peace 1962). Gljiva fruktificira stvarajući plodno tijelo - piknidu. To je vrčasto plodni tijelo koje u unutrašnjosti stvara nespolne spore - kondije. Piknide se razvijaju u tkivima iglica (si. 3.), izbojaka, grana i štitića češera. Zrele piknide probijaju kožno staničje napadnutih organa. Veličina plodnih tijela Sphaeropsis sapinea je po Suttonu (1980) do 250 pm u promjeru, a kondija 3045 x 10-16 pm. U nas je utvrđena veličina plodnih tijela u promjeru od 169 do 863 pm, a konidija 28,7-46,7 x 10,7-16,4pm(Diminić 1994). Na Crikveničko-vinodolskom području gljiva je utvrđena u kulturama Vinište i Ravna strana na uzorcima skupljenim u srpnju, te u kulturi Klenovica na uzorcima skupljenim u listopadu mjesecu. Sphaeropsis sapineaje nađena na iglicama, izbojcima, granama i češerima. Najčešće je naležena na jedno- i dvogodišnjim izbojcima i češerima. Gljiva je u prve dvije spomenute kulture prisutna u manjem intenzitetu, dok je u Klenovici nešto učestalija. Analiza skupljenih iglica, izbojaka, grana i češera u toj kulturi pokazala je njenu prisutnost na ukupno do 30% tih uzoraka. Gljiva je nalažena ili sama na izbojcima ili zajedno s drvašem kuckarom (Ernobius sp.). Sphaeropsis sapinea je jedan od čimbenika koji su utjecali na sušenje dijelova krošanja pojedinih borova. CYCLANEUSMA NIVEUM (FR.) DiCOSMO, PEREDO ET MINTER Sinonim: Naemacyclus niveus (Pers. ex Fr.) Fuck. ex Sacc. PremaMinteru &Millaru (1980) Cyclaneusma niveum dolazi na više vrsta borova, a najčešći domaćini gljivi jesu Pinus halepensis Mill., P. nigra Arn. i P. pinaster Ait. Rasprostranjena je u europi, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu (Minter & Millar 1980, Osorio &Rack 1980, Fonseca 1981, Glavaš 1981). O gljivi Cyclaneusma niveum postoje proturječni podaci u literaturi, pojedini autori je smatraju za parazita ko |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 31 <-- 31 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA Šumarski list br. 7—8, CXIX (1995), 245—252 ji uzrokuje klorozu i osip borovih iglica (Butin 1973, Minter & Millar 1980, Glavaš 1981, Fonseca 1981), a drugi za saprofita. U nas gljivu spominje Glavaš (1981) na iglicama alepskog i primorskog bora u Dalmaciji, te Diminić et al. (1993) na iglicama alepskog i crnog bora u Istri. Cyclaneusma niveumje česta i rasprostranjena. Utvrđena je na iglicama borova u krošnji i u mnogo većem broju na iglicama s tla. U krošnji borova gljiva je utvrđena samo na dvogodišnjim i starijim iglicama (Diminić 1994). Na Crikveničko-vinodolskom području ova je mikoza utvrđena na iglicama crnog bora u kulturama Klenovica, Vinište i Ravna strana. Cyclaneusma niveum je u tim kulturama prisutna bez neke značajnije štete za same borove. CENANGIUM FER UGINOSUM Fr. Gljiva Cenangium ferruginosum Fr. dolazi na vrstama roda Pinus. Rasprostranjena je u Europi, Aziji i Sjevernoj Americi (Kalandra et al. 1960, Kobayashi &Mamiya 1963, Brown 1968, Sinclar &Hudler 1980). Cenangium ferruginosum navodi se u literaturi kao česta saprofitska gljiva na borovim granama, koja se povremeno ponaša kao parazit slabosti i tada je u stanju uzrokovati sušenje izbojakai grana (Brown 1968, Lanier etal. 1976). Na istraživanom području gljiva je zabilježena na crnom boru u kulturi Pališin na pojedinim donjim suhim granama. Cenangium ferruginosum je u toj kulturi slabo prisutna, bez nekog značajnijeg štetnog utjecaja. LOPHODERMIUM SEDITIOSUM MINTER, STALEY ET MILLAR Domaćini ove gljive jesu vrste iz roda Pinus, a rasprostranjena je u Europi i Sjevernoj Americi. Medu različitim Eophodermium vrstama Lophodermium seditiosum se smatra za jakog patogena koji napada mlade iglice, uzrokuje njihovu nekrozu i osip. Uslijed jakog napada sadnice ili mladi borovi mogu odumrijeti (Minter & Millar 1978). Gljiva je utvrđena u malom intenzitetu na borovima u kulturi Pališin, bez neke značajnije štete za njih. TRUNCATELLA HARTIGII(TUB.) STAY. Truncatella hartigii dolazi na različitim vrstama četinjača (Sutton 1980). Zabilježena je u Europi i Sjevernoj Americi (Brown 1968). Glavaš (1988) zaključuje daje Truncatella hartigii vrlo česta na iglicama alepskog bora i pinije u Dalmaciji. Napominje da se gljiva ponaša kao saprofit i da nema utjecaja na njihovo sušenje. Rezultati istraživanja mikoza borova u Istri potvrdili su navedeno (Diminić 1994). Truncatella hartigii konstatirana je na iglicama i češerima borova u kulturi Klenovica. UTVRĐENI ŠTETNI INSEKTI — INSECTS ERNOBIUS SP. THOMSON Na tankim granama (2 i 3 godišnjim izbojima) borova mogu se često kao sekundarni štetnici pojaviti drvaši ili kuckari, pripadnici roda Ernobius (Anobiidae; Coleoptera). U znanstvenim radovima spominju se 4 vrste: Ernobius nigrinus Sturm,_ii. pini Sturm, E. longicornis Sturm i E. angusticolisRatz. (Schwenke 1974; Kovačević 1956;Kudela 1970). Najčešća vrst tankih borovih grana je E. nigrinus. Ličinke spomenutih vrsta izgrizaju unutrašnjost odrvenjelih izbojaka fiziološki oslabljenih borova. Njihova je pojava uvijek vezana uz prethodni napad nekog primarnog štetnika (npr. potkornjaka, malog borova srčikara, Blastophagus minorWtg. pri dopunskom žderanju ili borovog savijača Rhyacionia buoliana Ben. et Schiff.). Zanimljivo je napomenuti da pridolazak kuckara može biti uvjetovan i mikološkim čimbenicima. Ličinke E. nigrinus nalažene su u dvogodišnjim izbojcima crnog bora koji je bio napad-´ nutmikozomBrunchorstiapinea(Siepmann apudSchwenke 1974). Biologija svih navedenih vrsta površno je proučena djelomice i radi njihova sekundarnog karaktera no mogućnost postojanja tješnje veze između njihove bioekologije i razvoja parazitskih borovih mikoza upućuje na detaljnija istraživanja ovih vrsta. Ličinke kuckara utvrđene su na svim istraživanim lokalitetima s različitim intenzitetom pojave. Mjesta nalaza ove vrste jesu jednogodišnji i dvogodišnji izbojci crnog bora na kojima su nekrotirane sve iglice. Unutrašnjost izbojka oštećena je tako daje sačuvana samo srčika dok je drvenasti dio nepravilno izgrižen i ispunjen ekskrementima ličinaka. Kuckari su u izbojcima nalaženi sami ili zajedno s gljivom Sphaeropsis sapinea. LEUCASPIS SP. TARGIONI-TOZZETTI U području Sredozemlja pridolazi nekoliko vrsta borovih štitastih uši (Diaspididae; Homoptera) s dvije najčešće vrste: Leucaspis pusilla Loew i L. loewi Colvee (Cecconi 1924; Kovačević 1956; Schwenke |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 32 <-- 32 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE 1 ŠTETNI INSERTI U KULTURAMA CRNOG BORA 1972). Način ishrane je tipičan za ovu grupu štetnika i očituje se u sisanju sokova iz tkiva iglica no osobit je način razmještanja ovih uši po biljci koju naseljavaju. Mužjaci i ženke zavlače se između iglica bora i na ravnim unutrašnjim plohama iglica stalno se naseljavaju. Ondje probadaju epidermu i sišu biljne sokove. Njihova prisutnost najlakše se uočava po bijeloj boji njihovih štitova koji se vide tek kada se razmaknu iglice. Najgušće naseljavaju bazalnu partiju iglice do otprilike 1/3 duljine iglice. Takvim svojim razmještajem osiguravaju optimalnu ravnotežu u pribavljanju hrane i zaštite od prirodnih neprijatelja. I ovi štetnici utvrđeni su na cijelom području istraživanja s tendencijom jače pojave na nižim lokacijama (Klenovica i Vinište). Intenzitet napada je varirao od vrlo malog, kada su uši utvrđene detaljnim pregledom borovih iglica u laboratoriju, pa do vrlo velikog intenziteta koji je utvrđen na terenu golim okom. Posebno treba istaknuti daje posljedica napada ovih štetnika diskoloracija iglica u obliku pjega ili prstenastih zona što konačno rezultira i opadanjem iglica. Siguran determinacijski pokazatelj uzročnika ovakvih oštećenja su bijele voštane nakupine na unutarnjim plohama ovakvih već odumrlih iglica. Borove štitaste uši primarnog su karaktera što se tiče načina ishrane i nakon što iscrpe iglicu i same ugibaju odnosno stvaraju potomstvo koje se seli na obližnje još vitalne iglice u kojima ima dovoljno sokova za njihov uspješni razvoj. Osim neposredne važnosti za kondiciju borovih kultura u kojima su se pojavile, štitaste uši slabe otpornost borova na ostale abiotske i biotske čimbe Šumarski list br. 7—S. CXIX (1995), 245—252 nike pa nije rijetkost da se u takvim napadnutim kulturama pojave u većoj brojnosti i potkornjaci kao tipični sekundarni štetnici. BLASTOPHAGUS MINOR HART. Mali borov srčikar (Blastophagus minorHart., Scolytidae; Coleoptera) dobro je poznata europska vrsta potkornjaka koja je prema svom osobitom načinu života i dobila ime. Mladi, netom izašli kornjaši moraju dopunskim žderanjem pomoći potpunom razvoju svojih gonada da bi mogli kopulirati i uspješno produljiti vrstu. U tu svrhu ubušuju se u vršne izbojke potpuno zdravih borova i ondje buše u srčiki i do desetak centimetara duge uzdužne hodnike. Posljedica ovog osobitog oštećenja je prilično naglo i upadljivo sušenje izbojaka te njihovo lagano opadanje pri malo jačem vjetru. Pri dugogodišnjem napadu ovog štetnika borova stabla izgledaju kao da ih netko redovno obrezuje (Kovačević 1956;Schwenke 1974; Titovš ek 1994).´ Na oštećenja od dopunskog žderanja malog borovog srčikara naišli smo samo na lokalitetu Vinište gdje su se uvjeti za njegov razvoj poklopili pa je došlo do napada srednjeg intenziteta na jednogodišnje izboje kulture crnoga bora (si. 4.). radovima u njezi stvorena je veća količina podesnog materijala za razvoj ovog potkornjaka odnosno njihovih ličinaka pa je u kratkom vremenu višestruko povećao svoju populaciju što se odrazilo u štetama na mladim izbojcima dubećih stabala. Uklanjanje grana i stabala izvora zaraze iz kulture i njihovo uništavanje, kao jedna od uobičajenih mjera šumske higijene smanjit će i intenzitet napada ovog potkornjaka. RASPRAVA I ZAKLJUČAK — DISCUSSION AND CONCLUSION Zdravstvenim pregledom kultura crnog bora (Pališin, Klenovica, Vinište, Ravna strana i Ruševo) na Crikveničko- vinodolskom području 1993. i 1994. godine uočena su sušenja manjeg intenziteta dijelova krošanja borovih stabala, prvenstveno najmlađih izbojaka. U kulturi crnog bora u Klenovici primijećena su nešto značajnija sušenja. S oboljelih stabala skupljeni su i analizirani uzorci s obzirom na prisutnost gljiva i insekata. Analizom skupljenih oboljelih i oštećenih iglica, izbojaka, grana i češera utvrđene su neke patogene gljive i štetni insekti. Među mikozama kao najučestlijom i najštetnijom izdvajamo gljivu Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton, a među insektima vrste iz porodice drvaša kuckara (Anobiidae). Potrebno je napomenuti da su vrlo često u suhim najmlađim izbojcima utvrđena oba spomenuta štetna organizma (Sphaeropsis sapinea i drvaš kuckar Emobius sp.). Utvrđena su tri načina njihova pridolaska: pojedinačan napad gljive, pojedinačan napad insekta i napad insekta i gljive zajedno. Trebalo bi utvrditi da li u njihovom pridolasku postoji veza i kakvog je karaktera. Drugo pitanje koje se nameće je problem pojave ovih organizama s obzirom na opće zdravstveno stanje borova u istraživanim kulturama. Oba navedena organizma uzrokovala su spomenuta sušenja borova na Crikveničkovinodolskom području. Ista slika pridolaska gljive i insekta zabilježena je i na uzorcima sa različitih lokaliteta u Istri 1992. godine (Diminić 1994). Usporedbom rezultata ovog istraživanja i podataka koje navode inozemni autori (Brook 1 u njemačkom govornom području ovog štetnika nazivaju šumskim vrtlarem - waldgartner |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 33 <-- 33 --> PDF |
D. Diminić, M. Glavaš, B. Hrašovec: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA houser &Peterson 1971,Brown 1968,Swart et al. 1988, Chou & MacKenzie 1988) dolazimo do zaključka o važnosti gljive Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton kao glavnog uzročnika sušenja crnog bora na pojedinim istraživanim lokalitetima. Suša i siromašniji stanišni uvjeti jesu čimbenici koji su utjecali na povećanu predispoziciju stabala crnog bora na njen napad. Povećan pridolazak insekata sekundarnog karaktera na Crikveničko-vinodolskom području ukazuje na to da je u pojedinim borovim kulturama došlo do snižavanja otpornosti stabala na napad štetnika. Regularne mjere šumske higijene i pravilno izvođenje šumskouzgojnih radova smanjit će opasnost napada ove katergorije štetnika. Šumarski list br. 7—8, CX1X (1995), 245—252 Rezimirajući rezultate istraživanja treba napomenuti da u buduće treba više voditi računa o patogenoj gljivi Sphaeropsis sapinea, koja u određenim uvjetima može uzrokovati kalamitete. Ista je prisutna u borovim kulturama Klenovica, Vinište i Ravna strana Crikveničko-vinodolskog područja. Do sada su poznati samo neki čimbenici koji uvjetuju masovnu pojavu ove gljive. Uloga ostalih članova štetne mikoflore i entomofaune koja pridolazi u borovim kulturama nije još u cijelosti rasvijetljena. Bioekološka istraživanja ove bolesti i spomenutih štetnih insekata treba nastaviti, a područje istraživanja potrebno je proširiti i na ostale kulture crnog bora u Hrvatskoj. Na taj način doći ćemo do potpunijeg uvida u opće zdravstveno stanje kultura crnog bora i boljeg razumijevanja razloga koji dovode do njihova slabljenja. LITERATURA — REFERENCES Boer, W. M. J den, Tweel, P. A. van den, (1985): The health condition of the Dutch forests in 1984. Netherlands Journal of Agricultural Science, Vol. 33, str. 167-174. Bohm, A., (1959): Diplodia pinea (Desm.) Kickx - uzročnik sušenja sadnica bora. Šumarski list, br. 1-3, str. 48-50. Brookhouser,L. W., Peterson, G. W., (1971): Infection of Austrian, Scots, and Ponderosa Pines by Diplodia pinea. Phytopathology, Vol. 61, pp. 409-414. Brown, F. G., (1968): Pests and Diseases of Forest Plantation Trees. Oxford. Bussotti,F„Gellini,R.,Grossoni, P., Raddi,S., (1992): Mediterranean Forest Tree Decline in Italy. Centro di studio per la Patologia delle Specie Legnose Montane, CNR, Firenza. Butin, H., (1973): Morphologische und taxonomische Untersuchungen an Naemacyclus niveus (Pers. ex Fr.) Fuck, ex Sacc. und verwandten Arten. European Journal of Forest Pathology, Vol. 3, pp. 146-163. Cecconi, G., (1924): Manuale di entomologia forestale. Padova. Chou, C.K.S., (1978): Crown wilt of Punu.s radiate associated with Diplodia pinea infection of woody stems. European Journal of Forest Pathology, Vol. 17, No. 7. pp. 398-411 (L. S. 19861988). Chou, C. K. S., MacKenzie, M., (1988): Effect of pruning intensity and season on Diplodia pinea infection of Pinus radiata stem through pruning wounds. European Journal of Forest Pathology, Vol. 18, pp. 437-444. Dam, B. C. van, Kam, M. de, (1984): Sphaeropsis sapinea (= Diplodia pinea), cause of dieback of top shoots of Pinus in the Netherlands. Nederlands Bosbouwtijdschrift, Vol. 56, No. 6, pp. 173-177. Diminić, D., (1994): Prilog poznavanju mikoza borovih kultura u Istri. Glasnik za šumske pokuse, Vol. 30, str. 21-60. Diminić, D., Glavaš, M., Hrašovec, B., (1993): Važniji uzročnici bolesti borova u Istri. Glasnik za šumske pokuse, poseb. izd.4, str. 223-230. Ferreirinha, M. P., (1955): Identificaco de uma doenca de Pinus insignis Dougl. e de Pinus pinaster Sol. ex Ait. Estud. Inform. Serv. flor. aquic, 46, p. 43. (R.A.M. 35, 131). Fonseca, N., (1981): The main conifer needle diseases in Portugal. Current research on conifer needle diseases. Aberdeen University Forestry Department, pp. 5-8. Glavaš, M., (1981): Prilog poznavanju proširenosti gljive Naemacyclus niveus Fuck, ex Sacc. na borovim iglicama u SR Hrvatskoj. Zaštita bilja, Vol. 32 (2), br. 156, str. 155-159. Glavaš, M., (1988): Istraživanja parazitske gljive Elytroderma torres- juanii Diamandis et Minter na borovim iglicama u Dalmaciji. Zagreb, doktorska disertacija. Halambek, M., Liović, B., (1988): Propadanje crnog bora (Pinus nigra Arn.) na području Istre, Primorja i Dalmacije. Zbornik radova. Drugo savjetovanje o naučno-istraživačkom radu Šumarskog instituta Jastrebarsko, vol. 23, br. 75, str. 135 139. Harapin, M., (1984): Parazitski kompleks borova četnjaka (Thaumatopoea pityocampa Schiff.) i njegov utjecaj na dinamiku populacije. Zagreb, doktorska disertacija. Kalandra, A., Uroševič, B., Šrot, M., (1969): Pozor na kalamiti usychani borovic Doprovazene cenangiosou. Lesn. Prace, 8, pp. 361-363. (R. P. P. 40, 568). Kobayashi, T., (1964): Two needle blights of Pinus densiflora seedlings. Forest Protection News, Vol. 13, pp. 14-15. (Diplodia twig and needle blight of conifers. Bibliography). Kobayashi, T., Mamiya, Y., (1963): A Cenagium causing dieback of Japanese Pines, bull. For. Exp. Sta. Meguro, 161, pp. 123-150. (R. P. P. 43, 2096): Kovačević, Ž., (1956): Primijenjena entomologija. III, Šumski štetnici, Zagreb. Kudela, M., (1970): Atlas lesniho hmyzu, škudci na jehličnanech. Praha. Lanier,L., Joly, P.,Bondoux,P.,Bellemere, A., (1976): Mycologie et Pathologie Forestieres. II Pathologie forestiere. Masson, Paris. M adar, Z., Solel, Z., Sztejnberg, A., (1990): The effect of Diplodia pineaL sp. cupressi and Seiridium cardinaleon water flow in cypress branches. Physiol. Mol. Plant Pathol., Vol. 37, No. 5, pp. 380-398. (L. S. 1989-1992). Minter, D. W.,Mi liar, C. S., (1978): Lophodermiumseditiosum. CMI Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria No. 568. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1995 str. 34 <-- 34 --> PDF |
D. Diminić. M. Glavaš, B. Hrašovcc: MIKOZE I ŠTETNI INSEKTI U KULTURAMA CRNOG BORA Šumarski liši br. 7—8, CXIX (1995), 245—252 Minter, D. W., Millar, C. S., (1980): Naemacyclus niveus. CMI Sinclar, W. A., Hudler, g.W., (1980): Tree and shrub pathogens Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria No. 660. new or noteworthy in New York state. Plant Disease, Vol. 64, No. 6, pp. 590-592. (R. P. P. 60, 2200). Osorio, M., Rack, K., (1980): Beobachtungen tiber Wechselwir kungen dreier Nadelpilze der Kiefer in vitro. European JoSlagg, C. ML, Wright, E., (1943): Diplodia Blight in Coniferous urnal of Forest Pathology, Vol. 10, pp. 242-252. Seedbeds. Phytopathology, Vol. 33, pp. 390-393. Pagony, H., et al., (1993): Erdei karositok. Budapest. Sutton, B. C, (1980): The Coelomycetes. Commonwealth Myco logical Institute. Kew, Surrey. Peace, T. R., (1962): Pathology of Trees and Schrubs. Oxford. Swart, W. J., Wingfield, M. J., Knox- Davies, P. S., (1988): Peterson, G. W., (1977): Infection, Epidemiology, and Control of Relative susceptibilities to Sphaeropsis sapinea of six Pinus Diplodia Blight of Austrian, Ponderosa, and Scots Pines. spp. cultivated in South Africa. European Journal of Forest Phytopathology, Vol. 67, No. 4, pp. 511-514. Pathology, Vol. 18, pp. 184-189. Sanchez, D., (1967): Efermedales en los viveros de Pinus elliotti Titovšek, J., (1994): Gradacije škodljivih gozdnih insektov v Slo y Araucaria angustifolia en Paraguay. Fitopatologia, Vol. 2, veniji. Zbornik gozdarstva in lesarstva, Vol. 43, pp. 31-76. pp. 27-28. (R. A. M. 48, 483). Waterman, A. M., (1943): Diplodiapinea and Sphaeropsis malo- Schwenke, W., (1974): Die Fortschadlinge Europas, II, Kafer. rum on Soft Pines. Phytopathology, Vol. 33, pp. 828-831. Hamburg und Berlin. SUMMARY: A health evaluation in 1993 of the five Austrian pine plantations in the Crikvenica-Vinodol region (Fig. 1.) has revealed mainly dieback of one- and two-year old shoots from the different part of crowns. In four plantations (Pališin, Vinište, Ravna strana and Ruševo) the dieback was less frequently present, but in Klenovica it has been observed with more frequent presentation. Young pines, near the sea, were more injured than other pines in the Klenovica plantation (Fig. 2.). Field observation of the mentioned five plantations showed the low frequency presence of pine processionary moth (Cnethocampa pytiocampa Schiff). Laboratory analyses of the collected samples (needles, shoots, branches and cones) showed occurrence of some mycoses and insects: Sphaeropsis sapinea (Fr.) Dyko et Sutton (Fig. 3.), Cyclaneusma niveum (Fr.) DiCosmo, Peredo et Minter, Lophodermium seditiosum Minter, Staley et Millar, Cenangium ferruginosum Fr. and Truncatella hartigii (Tub.) Stay.; Ernobius sp., Blastophagus minor Htg. (Fig. 4.) and Leucaspis sp. Among them Sphaeropsis sapinea and Ernobius sp. were the most frequent and also with significant injurious impact on the dieback of one- and two-year old pine shoots. The analysis showed that some of the shoots were attacked by Sphaeropsis sapinea, some by Ernobius sp., and some shoots both by Sphaeropsis sapinea and Ernobius sp. It has not been established if there was or was not any connection in occurrence of the mycosis and insect. Key words: Austrian pine, mycoses, insect pests, Crikvenica -Vinodol area, Croatia. |