DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 52     <-- 52 -->        PDF

MARIJAN MATIJAŠEVIĆ
(Iz zbirke NEMIR SAMOĆE, posvećene sreći Mlade Hrvatske)


JELA


Modra gospođica, drugarica mira
Planinama snježnim vestalinski služi
I rijetko se kada bilo s kime druži,
Samoća joj je draža od vita kavalira.


U društvo sebi blijedu bukvu bira,
Kad joj je dosadno i kad joj se stuii;
Zabava im draga: orao što kruži
Nad kudravim stadom gorskoga pastira.


Struka vitka i krhka u pasu,
Nadvisuju je samo gorski vrsi,
A ujutro, dok još rosa sniva
Lahor joj kosu zelenu pomrsi
I cijeli dan se radi toga skriva
U klepke stada što u daljini pasu.


A CHIARO Dl LUNA


Sjedim sanen i osamljen pri vinu,


Ja tako jako volim mjesečinu.
I crne sjene kuća, punih sna i tmine,
Kad mjesec sine i siđe u doline.


I prolazi poljem puna zrele raži,


Ko sanjar, što snove izgubljene traži.
Poljubi cvijeće i grmlje i pospanoga zeca,
U granju bolestan vjetar spava i u snu jeca.


A noć protječe i ljeska se ko vino,
O izgubljeni snovi, o plava mjesečino!