DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 25 <-- 25 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630* 442 (Ulmus minor Mill.) (497.13)) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 183—188 PROPADANJE POLJSKOG BRIJESTA (ULMUS MINOR MILL., sin. ULMUS CARPINIFOLIA SUCKOW) U BIVŠEM PRIGORSKO-ZAGORSKOM PODRUČJU PERISHING OF ELM FIELD {ULMUS MINOR MILL., sin. ULMUS CARPINIFOLIA SUCKOW) IN THE EX-PRIGORJE ZAGORJE REGION Mladen STOJKOVIĆ Mjestimice se podigao i crni brijest, uspravan kao prst, sa sitnim obješenim hvojama i ljušturastom korom, uvijek nekako mrk i zlovoljan, pravi pesimista ... Kozara c J., Slavonska šuma SAŽETAK: Provedena inventura upet nizinskih gospodarskih jedinica pokazuje kako se u 4 gosp. jed. našlo svega 6 stabala poljskog brijesta. U petoj gosp. jed. nalazi se, uz rijeku Odru, grupa ovog brijesta. Inventura se odnosila na srednjedobna i starija stabla. U razdoblju od 60 god. na gospod. jedinici Turopoljski lug — nestalo je više od 40.000 m3 brijesta. Ne može se dokazati prirodna otpornost ovog nalazišta brijesta, ali se mole, pretpostaviti da za sada povoljni abiotski činitelji utječu da se brijest ovdje sačuvao. Za daljnji opstanak brijesta, kao i eventualne buduće radove ne spašavaju vrste, neophodno je proglasiti rezervatne površine za slične lokalitete kao ovaj uz rijeku Odru. Ključne riječi: Poljski brijest, inventura, propadanje brijesta, otpornost, abiotski činitelji. 1. UVOD — INTRODUCTION Rod Ulmus L. (brijestovi) obuhvaća nekih dvadepodručja. Danas se pitamo da li ova vrsta brijesta još setak vrsta koje rastu u umjerenim područjima sjeverpostoji i kakve su eventualne mogućnosti očuvanja ove ne hemisfere (Jovančević, 1975). vrijedne vrste? Da li se dobio odgovor na takve tvrdnje dat ćemo raspoložive podatke o propadanju poljskog Rehde r (1951) navodi 22 vrste brijestova i oko brijesta u našim sastojinama kao i današnje stanje 60 varijeteta i hibrida. (inventura) srednjodobnih i starijih stabala, što znači Prema Richensu, (1976) poljski brijest dolazi sko stabla koja mogu uroditi sjemenom. ro u cijeloj Europi izuzev najsjevernijih područja. Zastupljen je također u Alžiru i zapadnoj Aziji. Od raU 1987. godini pokušali smo sakupljati sjeme poljznih taksonomskih pojmova poljskog brijesta, pojam skog brijesta, ali kako smo se kasnije i uvjerili, za pro o jednoj vrsti najviše se slaže i s genetskim pogledom nalaženje rijetkih stabala brijesta utrošili smo više mjena vrstu. Po njemu svi europski poljski brijestovi priseci, pa u to vrijeme nismo pronašli stabla s urodom padaju jednoj vrsti, kojoj je ispravan naziv U. minor sjemena. Bolja sitacija ukazala se na Medvednici, gdje Miller sensu latissimo, što znači da ovaj naziv odgonam je terensko osoblje odmah pružilo pomoć u pro vara i U. carpinifolia Suckow. nalaženju stabala gorskog brijesta (Ulmos glabra Huds. sin., Ulmus montana Vith. Urod sjemenom bio je do U proteklih 50 godina dolazilo je do propadanja bri bar ali rezultati naše akcije bili su slabi iz razloga što jesta u nizinskim šumama bivšeg prigorsko-zagorskog je skupljeno sjeme bilo neoplođeno, kao i sjeme koje Mr. se. Mladen Stojković, Augusta Šenoe 44, 10410 Velika Gorica. smo još željeli sakupiti. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 26 <-- 26 --> PDF |
M. Stojković: PROPADANJE POLJSKOG (ULMUS MINOR MILL., sin. ULMUS CARP1N1FOLIA SUCKOW) . Šumarski list br. 5—6. CXIX (1995), 183—18 Kasnije je došla inicijativa iz Šumarskog instituta Jastrebarsko, odsjek sjemenarstva, s prijedlogom o mogućnosti pronalaženja stabala poljskog brijesta. Pronađena stabla trebalo je fenotipski ocijeniti i potom predložiti za priznavanje sjemenskih stabala. Zatim bi se s takvih stabala sakupljalo sjeme, uzgojile sadnice i dalje ispitivala otpornost matičnih stabala. Sto je pokazala inventura tj. brojnost poljskog brijesta u nekoliko gospodarskih jedinica? 2. PRIDOLAZAK POLJSKOG BRIJESTA NA NIZINSKIM SASTOJINAMA Arrival of Elm field on low-land stands. U 1988. godini pristupili smo sistematskoj akciji pronalaženja stabala poljskog brijesta na gospodarskim jedinicama: 1. Stupničko-obreški lug, 2. Duboki jarak 3. Božjakovina 4. Crnovšćak pronađeno -- 2 stabla pronađeno -- 2 stabla pronađeno -- 2 stabla pronađeno --1 stablo Bilo je još nekoliko stabala (Stupničko-Obreški lug), ali vrlo loših fenotipskih karakteristika pa nisu uzeta u obzir kao sjemenska stabla. Tijekom ove akcije propa lo je najljepše stablo na odjelu 9a gj. Crnovšćak. Ukupan rezultat pronalaženja poljskog brijesta na površini od 5269 ha obrasle površine, ili 5675 ha ukupne površine nizinskih šuma je taj da je pronađeno svega 6 stabala. Za pregled je ostala najveća gosp. jedinica. Turopoljski lug za koju nismo dobili podatke s terena o eventualno pronađenim stablima brijesta. Raspolagali smo podacima u osnovi područja iz kojih je vidljivo prema tablici 1, da je to gosp. jedinica ranije sadržavala poljskog brijesta, u ukupnoj drvnoj masi i do 7%. Stanje drvne mase i postotak udjela polj. brijesta gosp. jedinica Turopoljski lug Condition of volume of the wood and percentage of Elm Field share of the management unit Turopoljski lug Tablica — Table 1. Godina 1953. g. 1963. g. 1973. g. 1984. g. m% m% m% m% 3 3 3 3 Drvna zaliha 38.838 7 42.427 6 10.749 1 2.151 brijesta Sveukupna drvna zaliha 565.502 100 727.732 100 873.767 100 1,031.804 100 3 m volume wood Total Iz ovih podataka vidljivo je kako je u posljednjih 20 godina (1963—1984.) propalo ili posječeno oko 40.000 m3 brijestovih stabala ili 95% ukupne drvne mase ove vrste. Također je vidljivo da brijesta ima 2.151 m3 te smo se obratili Rj. Uređivanje šuma i potom uz pomoć inž. T. Kolarića, pronašli grupice brijestovih stabala na području predjela "Jalševa greda" uz rijeku Odru. Ovdje nam se ukazala mogućnost da izaberemo buduća sjemenska stabla uz strože kriterije, pa smo oba vili fenotipsko ocjenjivanje 12 sjemenki stabala na odjelu 54a i 9 stabala na odjelu 68. Prema Vajdi (1952) u šumi Turopoljski lug osušilo se u razdoblju 1920. - 48. 21000 brijestovih stabala u količini od 1500 m3. To su dovoljni dokazi propadanju brijesta za proteklih 60 godina u istoj gospodarskoj jedinici. Vrijedno je napomenuti da su prva propadanja brijesta opažena 1918. u Francuskoj i 1919. u Holandiji. 3. POLJSKI BRIJEST NA DIJELU POVRŠINE "JALSEVA GREDA" ELM FIELD ON THE PART OF THE PLOT "JALŠEVA GREDA". Pronađene zdrave grupe stabala poljskog brijesta na ko bi se dao uvid u današnje stanje ove površine poljpredjelu Jalševa greda zaslužuju više podataka o staskog brijesta, tim više, jer je ovdje u prošlosti bilo najnju sastojina kao i drugim raspoloživim podacima, kaviše brijesta. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 27 <-- 27 --> PDF |
M. Stojković: PROPADANJE POLJSKOG (ULMUS MINOR MILL., sin. VIMVS CARPJN1F0LIA SUCKOW) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 183—188 3. 1. Poljski brijest na odjelu 54a. Elm field in forest compartment 54a. Nadmorska visina: 98 metara SI. 1. Stablo poljskog brijesta, gj. Vukomeričke gorice, odjel 53g. Fig. 1. Field Elm tree, management unit Vukomeričke gorice, forest compartment 53g. (Foto: M. Stojković) Geološka podloga: diluvij i aluvijalne naslage Tip tla: pseudoglej na postdiluvijalnim ilovima i glinama Biljna zajednica: Carpino-betuli querceto roboris fraxinetum parvifliae Obrast: 0,8 Uzgojni oblik: visoki, jednodobna sastojina, brijest stablimično i grupimično izmiješan s hrastom lužnja kom. Ekološki tip: (II -B - 10) Starost sastojine: 90 godina Drvna zaliha po ha/m3 : 344 m3, od toga brijest 24 m3 Godišnji prirast: 7,3 m3, od toga brijest 0,4 m3 Površina: potrebna izmjera dijela sastojine uz rije ku Odru gdje dolazi brijest. 3.2. Poljski brijest na odjelu 68. Elm field in forest compartment 68. Nadmorska visina: 98 metara Geološka podloga: isto kao odjel 54a Tip tla: pseudoglej, hidromorfna močvarna tla Biljna zajednica: Genisto-elatae querceto roboris var. fraxinetum parvifovilae Obrast: 0 -8 Uzgojni oblik: kao odjel 54a Ekološki tip: (II -B - 20) Drvna zaliha po ha/m3 : 358 m3 Godišnji prirast: 7,6 m3 Površina: potrebna izmjera kao kod odjela 54a. Napomena: Ovdje su biljne zajednice navedene prema gospodarskoj osnovi, a prema fitocenološkoj karti Šumarskog fakulteta (Vukelić i Rauš, 1993), ovi odjeli Turopoljskog luga pripadaju zajednici: Šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem var. s glogom. 4. ULMUS PINNATO RAMOSA DIECK — TURKESTANSKI BRIJEST ULMUS PINNATO RAMOSA DIECK — TURKESTAN ELM Usputno navodimo slučaj introdukcije turkestanskog brijesta Mr. Josip Karavla (Šumarski fakultet Zagreb) boravio je 1963. godine u bivšem SSSR-u. Tom je prilikom dobio od prof. Černjavskog sjeme turkestanskog brijesta. (U. pinnato ramosa Dieck). Sjeme je posijano u rasadniku Šumarskog fakulteta, i potom su ponikle biljke presađene u rasadniku Lukavec. Ojačane sadnice presađene su na odjelima 169b i 170 gosp. jedinice Šiljakovačka dubrava. Prema Šimanjoku (1964) Ulmus pinnato ramose Dieck raste u istočnom dijelu Srednje Azije, po dolinama rijeka. Voli svijetlo i otporan je na mraz, naraste do 15 m visine. Inventura je pokazala da postoji grupa ovog brijesta samo na odjelu 169b, dok je več ranije propao na odjelu 170 i to prvenstveno iz razloga što je tlo bilo dosta suho, a na odjelu 169b svježe do vlažno. Izmjerili smo nekoliko jačih stabala i ona su prsnog promjera od 25 - 29 cm i visine 15-17 metara. Stabla nisu do danas stradala od holandske bolesti, Ceratoc |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 28 <-- 28 --> PDF |
M. Stojkovič: PROPADANJE POLJSKOG (ULMUS MINOR MILL., sin. ULMUS CARPINIFOLIA SUCKOW) Šumarski list br. 5—6, CXIX (1995), 183—188 ystis ulmi (Schw.) M. U vrijeme sadnje, biljke su sa-Prema Vajdi (1952) azijski brijestovi, sibirski briđene gusto, pa je bilo i dosta potisnutih stabala kojima jest (U. pumila I.) i turkestanski (U. pinnato ramosa je mokri snijeg polomio slabe grane. Tako ozlijeđena Dieck) dosta su otporni prema brijestovoj holandskoj i oslabljena stabla napali su potkornjaci, a sanitarna bolesti, a kineski brijest (U. pavifolia Jacq.), U. Shirasječa nije potvrđena. Taj dio sastojine daje dojam nesawana Daveau, U. Sieboldii Daveau i U. coreana Naurednosti, pa tako ova grupa brijesta nije posebno obikai još su otporniji. U slučaju zaraze navedenih vrsta lježena kao pokusna ploha od posebnog značenja i čui varijacija, bolest se ne širi dalje po stablu, već ostaje vanja. Šumske štete suzile su broj najjačih stabala. Vjelokalizirana tako da ne može ugroziti život napadnurojatno bi stabla ove vrste brijesta na ovoj pokusnoj tog stabla. plohi mogla poslužiti za daljnja istraživanja otpornosti ili eventualno oplemenjivanja. 5. RASPRAVA I NEKA PITANJA OČUVANJA POLJSKOG BRIJESTA DISCUSSION AND SOME QUESTIONS ABOUT PREZERVATION OF ELM FIELD Provedena inventura stanja poljskog brijesta bivšeg Zagorsko-Prigorskog područja pokazuje da u nizinskim predjelima sastojina više nema srednjedobnog i starijeg brijesta. Izuzetak je manja površina na predjelu »Jalševa greda« gosp. jedinica Turopoljski lug, pa je potrebno zadržati se na tome kako bismo, ako je moguće, objavili eventualne razloge opstanka brijesta na tom lokalitetu, s obzirom da ovaj predjel pripada labilnom ekosustavu gospodarske jedinice. U prošlosti, ovdje u predjelu Jalševa greda najviše je propalo poljskog brijesta, jer ga je i bilo najviše. Ostala je ova manja površina uz samu rijeku po prilici 100 metara od rijeke. Nameće se pitanje zašto se održao poljski brijest u grupama — izmiješan s hrastom lužnjakom na ovom lokalitetu? Navodimo pretpostavke koje najvjerojatnije uvjetuju ovakvo današnje stanje. 1. Obrast 0.8 sprečava kod povišenih temperatura isušenje tla. Tu su povoljne metode gospodarenja, a to je veoma važno za brijest. Za sada osnovom gospodarenja ovdje nije propisana sječa. 2. Ovakvo stanje sastojine koja se nalazi uz rijeku, pridonosi očuvanju vlažnosti tla, zraka, kao i sadržaju vode u stablima. 3. Također se može pretpostaviti kako u sadašnjem stanju sastojine tempereturne prilike i vlažnost zraka ne utječu povoljno na razvoj brijestovi potkornjaka. Prema Vajdi (1952) utvrđeno je da velika većina Scolytus vrste za svoj razvoj u suhim i toplim klimatskim prilikama treba gotovo četiri puta manje vremena nego u hladnim i vlažnim. ´ Po našem mišljenju, naveli smo najvažnije činitelje kao pretpostavke, vjerojatno ih ima još, jer brijest ovdje još uvijek postoji. Za postojeću biljnu zajednicu moći će se reći nešto više nakon eventualne usporedbe na drugim lokalitetima na području Republike Hrvatske. Tu je i uzajamno djelovanje hrasta na poljski brijest i obratno. Vidljivo je kako je poljski brijest na bivšem zagorsko- prigorskom području o opasnosti da potpuno nestane. Ranije je bilo prijedloga u radovima za očuvanja ove vrste. Navodimo neke autore: Motal (1974), Jovančević (1975), Vidaković - Krstinić (1974), Kišpatić (1980), Vajda (1952), Vajda (1952 b), Vidaković - Gračan (1994). SI. 2. Ulmuš pinnato ramosa Dieck, gj. Šiljakovačka dubrava, odjel 169b, snimljeno 15. XII1988. Fig. 2. Ulmus pinnato ramasa Dieck, forest compartment 169b, Photograph taken on 15th December 1988. (Foto: M. Stojković) |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 29 <-- 29 --> PDF |
M. Stojković: PROPADANJE POLJSKOG (ULMUS MINOR MILL., sin. ULMUS CARP1NIF0L1A SUCKOW)... Šumarski liši br. 5—6, CXIX (1995), 183—188 Tako prvi autor svoj rad zasniva na zaštiti u sasto-Nasuprot poljskom brijestu u nizinskim predjelima jinama gdje dolazi brijest. Jovančević predlaže rad na gdje dolazi s hrastom lužnjakom Vajda (1952 b) navoselekciji brijesta na otpornost kao i hibridizaciju te indi kako prema dobivenim podacima brijestovi koji ratrodukciju sjemena selekcioniranog na otpornost prestu u suhim predjelima naše države pokazuju razmjerma holandskoj bolesti. Vidaković - Krstinić navode kano veliku otpornost prema holandskoj bolesti. Bilo bi ko je u Holandiji mnogo rađeno na otpornosti brijestokorisno i potrebno, da se prije ispita otporna sposobva. Proizvedeno je više tipova koji su se pokazali otnost i da se utvrdi bi li bilo moguće da se izginuli bripornima, kao na pr. U. holandica klon 296 i 390. Glejestovi zamijene ovim otpornim vrstama, odnosno da de postojeće situacije ove vrste, program oplemenjivase selekcijom ili hibridizacijom uzgoje nove otporne nja ne bi trebao imati prioritetni karakter. vrste i tako osigura opstanak brijestova u našim šuma ma. Prema Ki spati ću (1980) u nizinskim šumama hrasta lužnjaka preostali su stari brijestovi. Može se pretU gosp. jedinici Vukomerečke gorice, odjel 53 g, u postaviti, ali nije dokazano, da se radi o otpornim inbrdskom predjelu pronađen je poljski brijest na suhom dividuama. To bi bilo vrijedno istražiti. Tako kod zemljištu, među četinjačama. Ovo jedno stablo posaumjetne infekcije čistom kulturom gljive Ceratocystis đeno je prije 30 godina prilikom podizanja četinjača ulmi vrši se provjeravanje eventualne otpornosti. Vjena ovom predjelu. Nije poznato podrijetlo. Govorilo rojatnost da će steći otpornost je 1 : 10.000, tj. u 10.000 se o holanskom brijestu, ali to danas nije dokazano. jedan će zadovoljiti postavljene kriterije. Rad je skup, Za ovu grupu stabala poljskog brijesta uz rijeku ali se ipak provodi u nekim zemljama (Holandija, Odru, pretpostavlja se, kako povoljni abiotski čimbe SAD). Kod ovih starih brijestova nađe se i podmlatka, nici utječu na opstanak brijesta na ovom lokalitetu. ali on u pravilu propada kad prijeđe 10 godina (juve- Ovi povoljni čimbenici mogu prijeći u nepovoljne. nilna rezistentnost). Autor također spominje križanje s Za to je dovoljan sječni zahvat stabala u okolini bri otpornim azijskim vrstama. jesta. Za sada ovdje nije propisana sječa, ali to nije Prema Vidakoviću i Gračanu (1994), osim djejamstvo, jer do sječe može doći u nekom drugom ralomičnog gubitka genetskog bogatstva jedne vrste ili zdoblju. To su i velika sušenja hrasta lužnjaka na po rase, učestale su pojave potpunog nestajanja genofon-dručju ove gospodarske jedinice. Smatramo da će prida jednog dijela populacije ili pak cijele populacije jedje eventualnih budućih radova na konzervaciji ili hi- ne rase, pa čak i cijele vrste. Takav je slučaj s crnom bridizaciji, neophodno za ovakve predjele kao ovaj uz topolom {Populus nigra L.) i poljskim brijestom (Ul-rijeku Odru, kod uređivanja šuma (odobravanja gosp. mus minor Mill.) koji su potpuno nestali iz naših šuosnova) propisati rezervatne površine. Svakako, to je ma. Čuvanje genofonda konverzacijom ima prioritete ovisno i o stanju poljskog brijesta na drugim lokalitekod nekih vrsta i medu njima je poljski brijest. tima u Republici Hrvatskoj. ZAKLJUČAK — CONCLUSION 1. Na području bivšeg Prigorsko-Zagorskog podrupinnato ramosa Dieck, koja je nešto stradala od potčja nestala su srednjedobna i starija stabla poljskog brikornjaka, ali ne i od holandske bolesti. jesta. Jedan izuzetak je grupa ove vrste uz rijeku Odru 4. Za grupu brijesta uz rijeku Odru ne može se dou gosp. jedinici Turopoljski lug. kazati prirodna otpornost, ali najvjerojatnije povoljni 2. Podaci pokazuju kako je na ovom lokalitetu, u abiotski čimbenici utječu na postojanje ovog brijesta. razdoblju od 60 godina propalo ili posječeno 41.500 5. Za daljnji opstanak brijesta, kao i eventualne ram3 ili 95% ove vrste. dove na spašavanju vrste neophodno je proglasiti re 3. U gosp. jedinici Šiljakovačka dubrava postoji gruzervatne površine za slične lokalitete kao ovaj uz rijepa sađenog 30-godišnjeg turkestanskog brijesta (Ulmus ku Odru. LITERATURA — REFERENCES Jovančević, M., (1975): Mogućnost i potreba zaštite i održaRehder, A., (1951): Manual of cultivated tress and shrnbs. p.p. vanje nizinskog brijesta selekcijom i uzgojem. Zbornik JA996, New-York. ZU, CZZR, II: 433-451, Zagreb. Richens, H. R., (1976): Variation, cytogenetic and breeding of Kišpatić, J., (1980): Holandska bolest brijestova. Šumarska enthe european Field Elm. Anali za šumarstvo, JAZU 7/4 : ciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, I: 196-198, 145, Zagreb. Zagreb. Simanjok, A., (1964): Biologija drevesnijih i kustarnikovljih Motal, Z., (1974): Mjere koje bi trebalo poduzimati da se spriparod. Izdateljstvo »Prosvesnenie», 447, Moskva. ječi masovno propadanje brijesra. Sto godina bilogorsko Vajda, Z., (1952): Uzroci epidemijskog ugibanja brijestova. Gla podravske regije, str. 213-227, Bjelovar. snik za šumarske pokuse, 10 : 105-197, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1995 str. 30 <-- 30 --> PDF |
M. Stojković: PROPADANJE POLJSKOG (ULMUS MINOR MILL., sin. VLMUS CARPINIFOUA SUCKOW)... Šumarski list br 5—6, CXIX (1995), 183—188 Vajda, Z., (1952 B): Borba protiv sušenja brijestova. Šumarski Vukelić, J., i Rauš, Dj., (1993): Fitocenološki aspekti sulist, 76 : 326-355, Zagreb. šenja šuma u Turopoljskom lugu. Glasnik za šumske po kuse 29 Vidaković, M: i Krstinić, A., (1974): Oplemenjivanje eko-´ ; 275-295, Zagreb. nomski važnijh vrsta šumarskog drveća jugoistočne Slavo- Zander, R., (1993): Handworterbuch der Pflanzennahmen 14 nije. Zbornik JAZU, CZZR, I : 115-134, Vinkovci-Slavon- Afl, Sttutgart, pp. 812. SKI Rrofl v Sumskogospodarska osnova za Prigorsko-Zagorsko područje (1986 Vidaković, M., i Gračan, J., (1994): Čuvanje i povećanje . 1995 „\ biološke raznolikosti naših šuma. Zbornik radova savjeto vanje: Privatne šume u Hrvatskoj u ozračju rezolucija Hel- Gospodarska osnova Turopoljski lug, (1984 - 1994). sinške konferencije o zaštiti i očuvanju europskih šuma. HAZU, str. 17-27, Zagreb. SUMMARY: The inventory which is carried out through five low -land management units of former Prigorje Zagorje region, shows that there are no more medium age and older trees of Elm Field, except one of this group by the river Odra. In the period of 1920 - 1948, and 1953 - 1984, that means, in the period of 60 years, by this river (management unit Turopoljski lug) more than 40.000 m3 of Elm Field had been fallen through and felld. The natural resistance of this Elm Field can´t be proved, but it can be supposed that, at present, the accomodating abiotic factors influence on the preservation of Elm Field in this region. In the management unit Siljakovačka dubrava, compartment 169 b there is one group of Elm Ulmus pinnato ramosa Dieck. The planting was in 1965. and until today it hasn ´t perrished from holland desease. We consider that it is necessary, before conservation and hybridization, to regulate the reservation area (the approval of management unit), on the places where the Elm Field is, such like this by the river Odra (compartment 54 a and 68). Certainly, it depends on the condition (habitat) of the Elm Field in other locations in the Republic of Croatia. |