DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1995 str. 46 <-- 46 --> PDF |
ZVONIMIR ZDELAR dipl. inž. šum. 1927. — 1995. Dana 3. travnja 1995. godine zauvijek nas je napustio naš dugogodišnji kolega i prijatelj, šumarski inženjer Zvonimir Zdelar. Naš »dragi Zvonko« kako smo ga mi svi od milja zvali rođenje 25. kolovoza 1927. godine u selu nedaleko rijeke Drave u Gornjem Predvorju u općini Slatina kao sin seljačkih roditelja, gdje i završava osnovnu školu. Godine 1939. upisuje se u Virovitičku gimna ziju koju prekida za vrijeme rata, u jesen 1994. godine kada su svi đaci te gimnazije mobilizirani u partizane, gdje je hodajući, bez gotovo ikakve liječničke brige, prebolio tifus, a od kojeg je imao poslijedice skoro cijeli svoj život. No, izvanrednim naporom završava u godini dana dva zadnja razreda gimnazije i 1947. godine maturira u virovitičkoj gimnaziji i iste godine se upisuje na Poljoprivredno - Šumarski fakultet u Zagrebu, te završava šumarski fakultet u jesen 1952. godine. Njegovo prvo radno mjesto je u Šumarskom gospodarstvu »Papuk« Osijek gdje radi par mjeseci i 1953. godine postaje upravitelj šumarije Voćin, u ono vrijeme najvećoj šumariji u osječkom gospodarstvu, sa godišnjim sječivim etatom preko 100.00 m3 drvne mase. Godine 1958. na vlastiti zahtjev odlazi iz Voćina i zapošljava se u šumariji Pleternica u osnutku Šumskog gospodarstva Slav. Požega, gdje u svojstvu upravitelja šumarije radi punih četrnaest godina, sve do 1972. godine kada preuzima dužnost rukovoditelja Odjela za uzgoj šuma u zajedničkim službama Šumskog gospodarstva Slavonska Požega, a kasnije kod osnivanja Šumskog gospodarstva po OOUR-ima postavljen je za direktora OOUR-a za »Gospodarenje šuma« koju dužnost vrši punih osam godina, do 1983. godine kada ulaskom Šumskog gospodarstva Slavonska Požega u ROŠ »Slavonska šuma« Vin kovci vraća se u Stručne službe već formiranog ROŠ-a Vinkovci. Godine 1986. odlazi Zvonko narušenog zdravlja u invalidsku mirovinu, provodeći umirovljeničke dane sa svojom suprugom, djecom i unučadi u osami svoje kuće. Najveći dio svog radnog vijeka proveo je u Požegi i oko Požege, te ako je smrt u zaboravu, a ne u materijalnom nestanku s ovog svijeta, onda će naš kolega i prijatel Zvonko trajno živjeti u našim srcima i našem sjećanju. Kolega Zvonko ostavio je iza sebe mnoštvo vidljivih tragova dobrote i poštenja osvijetlivši svoj životni put pravednošću i čovječnošću, te velikom ljubavi prema svojoj domovini Hrvatskoj, radi koje je bio čak i prognan kao član Hrvatske matice 1971. godine. Svi oni koji su imali sreće s njime raditi, sjećati će ga se kao dragog i vrlo duhovitog čovjeka, bogatog stručnog iskustva koje je tako nesebično prenosio na mlađe. Napose je bio zaljubljenik uzgajanja šuma i bioloških radova na proširenju šumskih površina. Zato što je nestao jedan naš dragi prijatelj, kolega i nadasve zaljubljenik u prirodu i šume, mi koji ćemo ga se sjećati i koji smo ostali iza njega, nikada ga ne možemo zaboraviti, a za sve što je učinio u svome radnom vijeku, neka mu je vječna slava i hvala. Zlatko Maurin, dipl. inž. šum. |