DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 20     <-- 20 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348
crvenkastosmeđe tonove u prvoj polovici studenog, a
suho lišće ostaje na granama sve do zime. Ovu egzotičnu
vrstu treba saditi na južnim sunčanim položajima,
a osobito je efektna ako se sadi u prvom planu.


NANDINA DOMESTICA Thunb. (Berberidaceae).
Raste kao vazdazeleno, niže drvo 5—6 m visoko.
Podrijetlom je iz Kine i Japana. Kultivira se u umjerenim
krajevima Europe, gdje je unesena 1804.


U našem arboretumu rastu primjerci uzgojeni iz
sjemena, koje je nabavljeno iz botaničkih vrtova Kyoto
1961. godine i Osaka 1974. Ovdje oni rastu kao niži
grmovi koji cvatu i donose plodove. Nadzemni se dijelovi
mogu smrznuti ili se samo pojedine grane osuše
poslije dugotrajnih niskih zimskih temperatura, ali se
iste godine brzo regeneriraju. Za uspješan razvoj ova
vrsta traži humusom bogato tlo te sunčan ili malo
sjenovit položaj. Razmnožava se sjemenom i reznicama.
Po fenološkim osobinama spada u kasne vrste
kako po listanju tako i po cvatnji. U proljeće, treća
dekada travnja, razvijaju se mladi, veliki, perastosastavljeni
listovi crvenkaste boje, dok tijekom ljeta su
tamnozelene boje, a ujesen, početkom listopada poprimaju
crvenu ili grimiznu boju, sve do proljeća, kada
postaju opet zelene boje. Bijeli cvjetovi skupljeni su
u terminalne metlice, a pojavljuju se početkom treće
dekada lipnja. Cvate sve do kraja kolovoza. Crveni
plodovi sazrijevaju početkom studenog, a ostaju na
granama sve do zime.


Za uspješnu i širu primjenu ove dekorativne vrste
potreban je južni i zaštićeni položaj. Osobito je atraktivna
ako se sadi u manjim skupinama u prvom planu.


OSMANTHUS HETEROPHYLLUS (G. Don) P.


S. Green (= O. ilicifolius (Hassk.) Mouillef.). (Oleaceae).
Vazdazeleni grm koji obično naraste oko 3 m
visoko. Međutim, na vrlo dobrom tlu, može postići
visinu i do 6 metara. Na prirodnom staništu, u Japanu,
ova je vrsta podrast u polusjenovitim šumama. Introducirana
je u Europu 1856. Kod nas se uglavnom
uzgaja u primorskim nasadima (Opatija, Pula, Brijuni
i dr.).
U zagrebačkom Botaničkom vrtu uzgaja se od 1963.
godine, gdje raste kao niži grm. Zapaženo je da eventualna
oštećenja nakon zimskog razdoblja ne nastaju
samo zbog niskih temperatura već i zbog nedostatka
vlage. Znači, i za zimskog razdoblja, ako je sušno,
potrebno je zalijevanje. Razmnožava se sjemenom (potrebna
stratifikacija), reznicama, povaljenicama kao i
cijepljenjem na podlogu Ligustrum ovalifolium. Kožasti,
sjajni listovi, koji oblikom listova sliče božikovini
pojavljuju se krajem travnja, sporo se razvijaju tako
da su posve formirani krajem druge polovice lipnja.
Cvjetovi su bijeli, a javljaju se krajem ljeta (rujan ili
listopad) u obliku aksilarnih hrpica, neupadljivi su, ali
ugodna mirisa pa privlače pčele i druge kukce. Vrsta
nije posebno izbirljiva prema tlu. Može se saditi kao
pojedinačni grm ili kao živica. Uz odgovarajuće rezanje


stvara veoma dekorativne i guste trajno zelene žive
ograde.


PHOTIMA SERRULATA Lindl. (Rosaceae). Vazdazeleno,
10—12 m visoko drvo koje prirodno raste
u Kini. Introducirano u Europu 1804. U nas se kultivira
u primorskim parkovima i vrtovima.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se već više godina, gdje raste kao grm. Dosta dobro
podnosi niske temperature, ako su kratkotajne. Razmnožava
se sjemenom, a u hortikulturi reznicama i
to poluodrvenjelim (u srpnju ili kolovozu) i potpuno
odrvenjelim (listopad ili studeni). Vegetaciju započinje
rano, prosječno početkom ožujka kada se pojavljuju
mladi, crvenkasti izbojci. Kožasti i sjajni listovi sporo
se razvijaju, a formirani su krajem svibnja kada poprimaju
tamnozelenu boju. Stariji listovi u jesen i u zimu,
prije postupnog i djelomičnog opadanja u proljeće (travanja
i svibanj), imaju jarkocrvenu boju, što doprinosi
većoj dekorativnosti ove vrste. Sitni, bijeli cvjetovi u
metličastim cvatovima pojavljuju se u trećoj dekadi
travnja. Plodovi okruglasti, crveni, dozrijevaju početkom
studenog.


Vrsta je veoma dekorativna cijele godine (list,
cvjet, plod). Dolazi u obzir kao ukrasna vrsta u toplijim
predjelima naše zemlje. Traži svijetla i otvorena
staništa te duboka i svježa tla.


SARCOCOCCA HUMILIS Stapf. (= S. hookeriana
var. humilis Rehd. et Wils.). (Buxaceae). Niski,
do 60 cm visok, vazdazelen grm. Podrijetlom je iz
Kine (Hupeh, Setschuan). U zapadnu Europu introduciran
1907. godine i čest je ukrasni grm u zemljama
u kojima zima nije suviše oštra (Britanski otoci, mediteranske
zemlje i dr.)


U zagrebačkom Botaničkom vrtu uzgaja se od 1956.
On se ovdje uspješno razvija, ali traži zimsku zaštitu.
Dobro uspijeva na humusom bogatom i vlažnijem tlu
i dobro podnosi zasjenu. Redovito cvate i donosi zrele
plodove. Razmnožava se sjemenom i reznicama u kasno
ljeto. Po fenološkim osobinama što se tiče cvatnje
spada u rane vrste. Krajem jeseni formira cvjetne pupove
za slijedeću godinu. Sitni, bijeli, neugledni, intenzivno
mirisni cvjetovi, u kratkim pazušnim gronjama
pojavljuju se prosječno u prvoj polovici veljače. Tamnozeleni,
kožasti, sjajni listovi sporo se razvijaju početkom
svibnja, a razvijeni su sredinom lipnja. Bobičasti
plodovi crni i sjajni sazrijevaju sredinom studenog.
Ova egzotična i veoma dekorativna vrsta zaslužuje
češću primjenu u našim toplijim predjelima.


STACHYURUS CHINENSIS Franch. {Stachyuraceae).
Listopadni grm oko 2,5 m visok i toliko širok.
Podrijetlom je iz Kine. Kao osobito zanimljiv grm
kultivira se u nasadima Europe od 1908. godine.


U našem arboretumu uspješno se razvija od 1962.
uzgojen iz sjemena nabavljenog iz botaničkog vrta u
Lushanu. Pokazuje dobru opću vitalnost i donosi zrele
plodove. Uspješno se razmnožava iz sjemena, reznicama
u kasno ljeto i povaljenicama u proljeće. Krajem