DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 19     <-- 19 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU
plodova od našeg primjerka uzgojeno je više desetaka
mladih biljaka, koje se lijepo razvijaju u polusjeni.
Kod generativnog razmnožavanja moramo uzeti u obzir
činjenicu da je dormantnost bitno izražena u ove
vrste (Jurković, 1984).


Fenofaze listanja i cvatnje pojavljuju se gotovo istovremeno
u prvoj polovici travnja. Listovi se sporo
razvijaju, a potpuno su raszvijeni u drugoj polovici
svibnja. Sitni cvjetovi skupljeni su u glavičaste cvatove
koji na bazi imaju dva velika, nasuprotna, vrlo atraktivna,
bjelkastosiva i nejednako duga (8-12 cm) pricvjetna
lista. Krajem rujna listovi poprimaju izrazito
svijetložutu boju, a otpadaju postupno sredinom studenog.
Plodovi dozrijevaju u drugoj polovici studenog.


Ovo je zahvalna vrsta za naše nasade kontinentalnih
predjela zbog mnogih kvaliteta. Otporna je prema
niskim zimskim temperaturama, a dobro podnosi onečišćeni
zrak urbanih sredina. Najbolje uspijeva na sunčanim
položajima, a osobito je atraktivna kao soliter
u intenzivno njegovanim nasadima, zbog velikih brakteja,
jesenje boje lista i krupnih plodova te pupova.
Traži hranjivo vlažnije tlo.


EDGEWORTHIA PAPYRIFERA Zucc. (= Daphne
papyrifera Sieb.) (Thymelaeaceae). Do 2 m visok
listopadni grm, podrijetlom iz Japane i Kine. U parkovnim
nasadima toplijih krajeva Europe kultivira se
od 1845. godine kao cijenjena uresna vrsta.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se od 1960. Ona se ovdje uspješno razvija, ali treba
zimsku zaštitu. Redovito cvate svake godine. Uspješno
se razmnožava ljetnim reznicama. Po fenološkim osobinama
spada u rane vrste. Cvjetni pupovi se pojavljuju
već ujesen, a otvaraju se u rano proljeće prije listanja.
Cvjetovi zlatnožute boje, izvana blijedodlakavi, mirisavi,
smješteni su u široke terminalne i guste glavičaste
cvatove, a pojavljuju se tijekom ožujka te traju mjesec
dana. Dugi, uski listovi javljaju se u drugoj polovici
travnja i sporo se razvijaju te su posve razvijeni početkom
lipnja. Listovi gotovo zelene boje otpadaju krajem
studenog.


Ova egzotična vrsta gustog rasta dolazi u obzir za
parkovne nasade toplijih krajeva naše zemlje. Za uspješan
razvoj traži svjež položaj, bez dužih suša i dobro
hranjivo tlo. Osobito je efektna kao pojedinačna ili u
manjim skupinama grm, a saden u prvom planu.


EXOCHORDA GIRALDII Hesse (Rosaceae). Listopadni
grm 3-4 m visok, podrijetlom iz Kine, pokrajina
Schensi. U nasadima Europe uzgaja se dosta često
od 1897. godine.


U našem arboretumu uspješno uzgajamo ovu egzotičnu
vrstu već više godina, a pokazala se sasvim otporna
na niske zimske temperature. Redovito cvate i
donosi zrele plodove. Lako se razmnožava sjemenom,
koje treba sijati odmah ujesen. Najbolje uspijeva na
dobro ocjednom, pjeskovito-ilovastom i svježem tlu te
na sunčanom položaju. Po fenološkim osobinama


HRVATSKE Šumarski list br. 11-12. CXVIII (1994), 339-348


spada u vrste koje u proljeće medu prvima pupaju, a
u jesen vrlo kasno odbacuju lišće. Listanje započinje
sredinom ožujka, a listovi su posve razvijeni nakon
mjesec dana. Veliki, bijeli cvjetovi u terminalnim grozdastim
cvatovima pojavljuju se u prvoj polovici travnja
i cvatu skoro do sredine svibnja. Peterobridasti plod,
duboko izbrazdan tobolac dozrijeva u drugoj polovici
rujna i ostaje preko zime na granama. Listovi poprimaju
svjetložutu boju krajem rujna, a otpadaju početkom
studenog. Vrsta je efektna ako se sadi u manjim
skupinama. Zaslužuje češću primjenu u našim parkovima.


HOVENIA DULCIS Thunb. (Rhamnaceae). Listopadno,
do 10 m visoko drvo, iz Kine. Često se kultivira
u Japanu i Indiji. Introducirano u Europu 1812.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se od 1951. razmnoženo iz sjemena nabavljenog iz
botaničkih vrtova npr. Lushan, Coimbra, Palermo.
Ova se vrsta ovdje dobro razvija, bez zaštite zimi.
Uzgojene mlade biljke rastu brzo i lijepo se razvijaju
na sunčanom položaju. Ova egzotična vrsta je interesantna
zbog cvatnje u ljetnom razdoblju i zbog jestivih
cvjetnih stapki. Po fenološkim osobinama spada u kasne
vrste. Listovi se pojavljuju u drugoj polovici travnja
i sporo se razvijaju. U trećoj polovici lipnja pojavljuju
se zelenkasti cvjetovi, ugodnog mirisa, u pazušnim i
vršnim cvatovima, koji su široki i na dugim stapkama.
Po otpadanju cvjetnih listića, cvjetne stapke nabujaju
i postanu mesnate, savinute i crvene boje. One su
slatke, obiluju šećerom, jestive, a okus im je poput
suha grožđa. Okruglasti plodovi kožasta ovoja, sivkaste
ili smeđe boje sazrijevaju krajem listopada i ostaju na
granama do zime. Listovi gotovo zelene boje naglo
otpadaju početkom studenog.


Ovoj vrsti potrebno je svježe, hranjivo i dosta rahlo
tlo. U kontinentalnim uvjetima naše domovine treba
je saditi na južnim od vjetra zaštićenim položajima. U
našim primorskim krajevima dolazi u obzir češća primjena
ove egzotične vrste.


LEYCESTERIA FORMOSA Wall. {Caprifoliaceae).
Uspravan, listopadni grm do 2 m visine, podrijetlom:
Himalaja i jugozapadna Kina. U Europi se
uzgaja od 1824. godine.


U našem Botaničkom vrtu nalazi se od 1954. godine
uzgojen iz sjemena nabavljenog iz botaničkih vrtova
Strasburg, Porto, Bordeaux i dr. Ova se vrsta ovdje
dobro razvija, ali zimi treba zaštitu. Traži hranjivo tlo
i sunčan položaj. Razmnožava se sjemenom ili reznicama.
U nas redovito cvate i donosi plodove. Nasuprotno
smješteni, jajoliki listovi pojavljuju se početkom
druge polovice travnja i sporo se razvijaju tako da su
posve formirani krajem svibnja. Crvenkastobijeli cvjetovi
skupljeni su u klasaste cvatove, koji imaju velike
pricvjetne listove, a javljaju se početkom kolovoza.
Cvate i u rujnu. Pricvjetni listovi ostaju te kasnije
krase crvene plodove, koji sazrijevaju početkom studenog
i ostaju na granama preko zime. Listovi poprimaju