DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 19 <-- 19 --> PDF |
M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU plodova od našeg primjerka uzgojeno je više desetaka mladih biljaka, koje se lijepo razvijaju u polusjeni. Kod generativnog razmnožavanja moramo uzeti u obzir činjenicu da je dormantnost bitno izražena u ove vrste (Jurković, 1984). Fenofaze listanja i cvatnje pojavljuju se gotovo istovremeno u prvoj polovici travnja. Listovi se sporo razvijaju, a potpuno su raszvijeni u drugoj polovici svibnja. Sitni cvjetovi skupljeni su u glavičaste cvatove koji na bazi imaju dva velika, nasuprotna, vrlo atraktivna, bjelkastosiva i nejednako duga (8-12 cm) pricvjetna lista. Krajem rujna listovi poprimaju izrazito svijetložutu boju, a otpadaju postupno sredinom studenog. Plodovi dozrijevaju u drugoj polovici studenog. Ovo je zahvalna vrsta za naše nasade kontinentalnih predjela zbog mnogih kvaliteta. Otporna je prema niskim zimskim temperaturama, a dobro podnosi onečišćeni zrak urbanih sredina. Najbolje uspijeva na sunčanim položajima, a osobito je atraktivna kao soliter u intenzivno njegovanim nasadima, zbog velikih brakteja, jesenje boje lista i krupnih plodova te pupova. Traži hranjivo vlažnije tlo. EDGEWORTHIA PAPYRIFERA Zucc. (= Daphne papyrifera Sieb.) (Thymelaeaceae). Do 2 m visok listopadni grm, podrijetlom iz Japane i Kine. U parkovnim nasadima toplijih krajeva Europe kultivira se od 1845. godine kao cijenjena uresna vrsta. U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja se od 1960. Ona se ovdje uspješno razvija, ali treba zimsku zaštitu. Redovito cvate svake godine. Uspješno se razmnožava ljetnim reznicama. Po fenološkim osobinama spada u rane vrste. Cvjetni pupovi se pojavljuju već ujesen, a otvaraju se u rano proljeće prije listanja. Cvjetovi zlatnožute boje, izvana blijedodlakavi, mirisavi, smješteni su u široke terminalne i guste glavičaste cvatove, a pojavljuju se tijekom ožujka te traju mjesec dana. Dugi, uski listovi javljaju se u drugoj polovici travnja i sporo se razvijaju te su posve razvijeni početkom lipnja. Listovi gotovo zelene boje otpadaju krajem studenog. Ova egzotična vrsta gustog rasta dolazi u obzir za parkovne nasade toplijih krajeva naše zemlje. Za uspješan razvoj traži svjež položaj, bez dužih suša i dobro hranjivo tlo. Osobito je efektna kao pojedinačna ili u manjim skupinama grm, a saden u prvom planu. EXOCHORDA GIRALDII Hesse (Rosaceae). Listopadni grm 3-4 m visok, podrijetlom iz Kine, pokrajina Schensi. U nasadima Europe uzgaja se dosta često od 1897. godine. U našem arboretumu uspješno uzgajamo ovu egzotičnu vrstu već više godina, a pokazala se sasvim otporna na niske zimske temperature. Redovito cvate i donosi zrele plodove. Lako se razmnožava sjemenom, koje treba sijati odmah ujesen. Najbolje uspijeva na dobro ocjednom, pjeskovito-ilovastom i svježem tlu te na sunčanom položaju. Po fenološkim osobinama HRVATSKE Šumarski list br. 11-12. CXVIII (1994), 339-348 spada u vrste koje u proljeće medu prvima pupaju, a u jesen vrlo kasno odbacuju lišće. Listanje započinje sredinom ožujka, a listovi su posve razvijeni nakon mjesec dana. Veliki, bijeli cvjetovi u terminalnim grozdastim cvatovima pojavljuju se u prvoj polovici travnja i cvatu skoro do sredine svibnja. Peterobridasti plod, duboko izbrazdan tobolac dozrijeva u drugoj polovici rujna i ostaje preko zime na granama. Listovi poprimaju svjetložutu boju krajem rujna, a otpadaju početkom studenog. Vrsta je efektna ako se sadi u manjim skupinama. Zaslužuje češću primjenu u našim parkovima. HOVENIA DULCIS Thunb. (Rhamnaceae). Listopadno, do 10 m visoko drvo, iz Kine. Često se kultivira u Japanu i Indiji. Introducirano u Europu 1812. U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja se od 1951. razmnoženo iz sjemena nabavljenog iz botaničkih vrtova npr. Lushan, Coimbra, Palermo. Ova se vrsta ovdje dobro razvija, bez zaštite zimi. Uzgojene mlade biljke rastu brzo i lijepo se razvijaju na sunčanom položaju. Ova egzotična vrsta je interesantna zbog cvatnje u ljetnom razdoblju i zbog jestivih cvjetnih stapki. Po fenološkim osobinama spada u kasne vrste. Listovi se pojavljuju u drugoj polovici travnja i sporo se razvijaju. U trećoj polovici lipnja pojavljuju se zelenkasti cvjetovi, ugodnog mirisa, u pazušnim i vršnim cvatovima, koji su široki i na dugim stapkama. Po otpadanju cvjetnih listića, cvjetne stapke nabujaju i postanu mesnate, savinute i crvene boje. One su slatke, obiluju šećerom, jestive, a okus im je poput suha grožđa. Okruglasti plodovi kožasta ovoja, sivkaste ili smeđe boje sazrijevaju krajem listopada i ostaju na granama do zime. Listovi gotovo zelene boje naglo otpadaju početkom studenog. Ovoj vrsti potrebno je svježe, hranjivo i dosta rahlo tlo. U kontinentalnim uvjetima naše domovine treba je saditi na južnim od vjetra zaštićenim položajima. U našim primorskim krajevima dolazi u obzir češća primjena ove egzotične vrste. LEYCESTERIA FORMOSA Wall. {Caprifoliaceae). Uspravan, listopadni grm do 2 m visine, podrijetlom: Himalaja i jugozapadna Kina. U Europi se uzgaja od 1824. godine. U našem Botaničkom vrtu nalazi se od 1954. godine uzgojen iz sjemena nabavljenog iz botaničkih vrtova Strasburg, Porto, Bordeaux i dr. Ova se vrsta ovdje dobro razvija, ali zimi treba zaštitu. Traži hranjivo tlo i sunčan položaj. Razmnožava se sjemenom ili reznicama. U nas redovito cvate i donosi plodove. Nasuprotno smješteni, jajoliki listovi pojavljuju se početkom druge polovice travnja i sporo se razvijaju tako da su posve formirani krajem svibnja. Crvenkastobijeli cvjetovi skupljeni su u klasaste cvatove, koji imaju velike pricvjetne listove, a javljaju se početkom kolovoza. Cvate i u rujnu. Pricvjetni listovi ostaju te kasnije krase crvene plodove, koji sazrijevaju početkom studenog i ostaju na granama preko zime. Listovi poprimaju |