DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 13     <-- 13 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630* 235.2 (egzote) Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348


NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE


NEW SPECIES OF DENDROFLORA INTRODUCED TO THE REGION OF CROATIA


Mato JURKOVIĆ*


SAŽETAK: Istraživane egzote uzgajaju se već oko četiri desetljeća u
arboretumu Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu. Od izučavanih 27 egzota većina njih (19 sp. i 1 var.) podrijetlom
je iz istočne Azije, dvije vrste iz Sjeverne Amerike, dvije egzote su hibridnog
podrijetla i tri hortikulturna kultivara.


S obzirom na praćenje njihove adaptacije na uvjete zagrebačkog podneblja
kroz duže razdoblje, zatim aklimatizacije, fenološke promjene, opće vitalnosti,
otpornosti na urbana onečišćenja i dekorativnosti, pokazalo se da uglavnom
sve istraživane egzote mogu i zaslužuju širu primjenu u hortikulturi, a u
našim ekološkim prilikama i na većem području Hrvatske.


Ključne riječi: drvenaste egzote, introdukcija, adaptacija, aklimatizacija,
fenološka motrenja, opća vitalnost.


UVOD - Introduction


Krajem 19. stoljeća započeta su prva dendrološka mercijalni učinak, dok se o njihovoj ekologiji malo
proučavanja aloktonih vrsta i egzota u Hrvatskoj. Prve zna. Uvezene vrste uglavnom su nove za naše podnebradove
na ovom polju dao je Ettinge r (1892). Dalji lje, a prethodnog iskustva o ponašanju tih vrsta nema,
prilog problemu introduciranih vrsta dali su: Anić te su zato one interesantne u eksperimentalnom smislu.
(1954), Ugrenović (1953), Domac (1955) Kara-


U nakani da sa svoje strane damo doprinos istra


vla (1962, 1972), Ungar (1963, 1985), Rauš (1980),


živanjima u svezi s problemima introdukcije egzota, u


Jurkovi ć (1980, 1981, 1984, 1987, 1988.) i dr.


ovome radu ćemo opisati iskustva na uzgoju pojedinih


Do sada je opisano 392 vrste, egzota i nižih taksona taksona, a koji se uspješno uzgajaju više od 40 godina
aloktonih za područje Zagreba (Jurković , 1987). u arboretumu Botaničkog vrta Prirodoslovno-matemaMeđutim,
taj se broj neprestano povećava. Hortikul-tičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Višegodišnja
turne organizacije unose izvjestan broj novih vrsta iz iskustva autora bit će jednim dijelom iznijeta u ovome
europskih srodnih organizacija. Vrste koje se unose radu, što će, nadamo se, korisno poslužiti hortikulturprije
svega su visoke dekorativnosti, što osigurava ko-noj praksi.


GEOGRAFSKI POLOŽAJ I NEKE EKOLOŠKE OSOBITOSTI
BOTANIČKOG VRTA PMF-a u ZAGREBU
Geographical location and some ecological characteristics of Botanic Garden Faculty of Science in Zagreb


Površina vrta iznosi 47.000 m2. U Botaničkom vrtu Reljef: Botanički vrt nalazi se u nizinskom pojasu
danas se uzgaja više do 10.000 biljnih svojti (taksona). (ravničarskom) s najvišom točkom 115 m nadmorske
Geografski položaj i koordinate: visire.


L°N = 45°48´ Podneblje: Zagreb se ubraja u kontinentalni tip


y°E Gr = 15°59´ klime, koji u smislu Walterove klasifikacije, pripada


* Mr. se. Mato Jurković viši stručni savjetnik, Botanički vrt
PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, Marulićev trg 9a, Zagreb.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 14     <-- 14 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCiRANE NA PODRUČJU HRVATSKE
Šumarski list br. 11-12, CXV1II (1994), 339-348
glavnom klimatskom tipu — VI, tj. umjereno humid-
nom području s izrazitim ali ne vrlo dugim hladnim
razdobljem godine.


Uvažavajući tematiku u ovom radu i relevantne
podatke — za opis općenitih značajki podneblja na
istraživanom području Zagreba odabrani su podaci meteorološkog
opservatorija Zagreb - Maksimir (razdoblje
1948. - 1960. godine).


— Temperatura
zraka:
10,6°C = srednja godišnja
40,4°C = apsolutni maksimum (05. 07. 1950.)
-
27,3°C = apsolutni minimum (17. 02. 1956.)
Padaline: 871 mm = srednja godišnja količina oborina.
Maksimim, odnosno 57% ukupnih oborina padne
u toplijoj polovici godine (IV do IX mjeseca).


Opis tla: antropogeno aluvijalno tlo — rendzina na
šljunku i deposoli; pjeskovite ilovače do praskaste ilovače.


Stanište: Botanički vrt nalazi se na području prirodne
šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino
betuli — Quecetum roboris Jov.).


MATERIJAL I METODE RADA
Material and work methods


Biljke za ova istraživanja rastu već više desetljeća
u arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu. Manje grupe
ili pojedinačni primjerci — s obzirom da su se formirali
kroz više desetljeća pod utjecajem zagrebačkog podneblja
— odražavaju na sebi, vrlo instruktivno i vrlo
realno, svoje mogućnosti u postojećim ekološkim uvjetima.


Odabirajući vrste za ova istraživanja nastojalo se
da to uglavnom budu one ekološki prilagodljive tj.,
široke ekološke valencije, ali i vrste vrhunske estetske
vrijednosti koje namaju širok ekološki raspon te traže
veću pozornost i njegu, ali zato daju veliko zadovoljstvo
uzgajivaču.


Opažanja i zaključci autora ovog rada temelje se
na višegodišnjim motrenjima životnih pojava opisanih
vrsta: opća vitalnost i otpornost, rast, odnos prema
temperaturnim ekstremima kao i drugim klimatskim
čimbenicima, generativno i vegetativno razmnožavanje
i uzgoj podmlatka opažanih vrsta kao i fenološke pojave.


Za uzgojene i opažane vrste sjeme je nabavljeno
iz arboretuma raznih europskih gradova. Botanički vrt
u Zagrebu obavlja zamjenu sjemena s oko 350 botaničkih
vrtova i arboretuma u čitavom svijetu.


Istraživane vrste — ukupno 27 egzota — prikazane
su abecednim redom znanstvenog naziva rodova i
vrsta. (Pored botaničkog imena, autora i sinonima navedena
je i porodica). Naziv na hrvatskom jeziku izostavljen
je iz razloga što su to kod nas rijetke vrste i
nemaju narodno ime. Također se izostavlja detaljni
morfološki opis roda i vrste s ciljem da više pozornosti
posvetimo onom što je manje poznato i do sada neopisano
za naše ekološke uvjete. Međutim, detaljnije
iznosimo rezultate fenoloških opažanja, a što je veoma
važna životna pojava kod procjene stupnja aklimatizacije.
Za svaki opažani takson iznosi se kratak zaključak


o njegovim ekološkim traženjima u kulturi, estetskoj
vrijednosti te najpovoljnijem načinu primjene u hortikulturnoj
praksi.
Priložene fotografije u radu snimljene su u arboretumu
Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu, a snimio ih
je autor ovoga rada.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA
Research results and discussion


ACER BUERGERIANUM Miq. (= A. trifidum
Hook, et Arn.). (Aceraceae). Visoko drvo, podrijetlom
iz Japana i istočne Kine. U Europi se dosta često
uzgaja kao ukrasna vrsta od 1890. Kod nas je vrlo
rijedak.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgojen
je ovaj javor iz sjemena nabavljenog 1968. godine iz
arboretuma u Taschkent-u. Ovdje se dobro razvija i
sada su to primjerci do 9 m visoki. Niske zimske
temperature im ne smetaju. Traže sunčane položaje.
Redovno fruktificiraju i donose sjeme dobre klijavosti.
Zanimljiv je zbog trokrpastih listova i atraktivne jesenske
boje lišća. Kora stabla je smeđe boje i ljušti se u
uzdužnim prugama. Fenofaza listanja javlja se već u
prvoj polovici travnja. Cvate gotovo istovremeno s


prelistavanjem. Plodovi dozrijevaju sredinom listopada
i preko zime ostaju na granama. Sredinom rujna listovi
poprimaju intenzivno crvenu boju, a naglo opadaju
početkom studenog.


Ova vrsta javora dobro podnosi onečišćenje zraka.
Prema tlu nema posebnih zahtjeva. Pogodan je za
pojedinačnu sadnju ili u manjim grupama.


ACER CARPINIFOLIUM Sieb. et Zucc. (Aceraceae).
Prirodno raste u Japanu kao manje drvo do 10
m visoko. U Europu introducirano 1879.


U arboretumu zagrebačkog Botaničkog vrta uspješno
se uzgaja već više desetljeća. Redovito fruktificira
i daje sjeme dobre klijavosti. Vegetaciju započinje rano.
Cvjetovi se pojavljuju krajem ožujka odnosno po




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 15     <-- 15 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348
četkom travnja, desetak dana prije listanja. Jednostavni
listovi tamnozelene boje slični običnom grabu
potpuno su razvijeni početkom svibnja. Početak fenofaze
promjene boje lista u smedkastožutu boju nastupa
sredinom listopada. Plodovi dozrijevaju u drugoj polovici
studenog. Plodovi i suho lišće ostaju preko zime
na stablu.


Spororastuća vrsta javora, osjetljiva na vapnenasta
tla. Pogodna za pojedinačnu sadnju u prvom planu.


ACER CISSIFOLIUM (Sieb. et Zucc.) K. Koch
(= Negundo cissifolium Sieb. et Zucc). (Aceraceae).
Prirodno raste u Japanu kao drvo do 12 m visoko. U
nasadima Europe uzgaja se kao dekorativna vrsta od
1875.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu zadivljuje
nas ova vrsta javora svojom visinom od 10 m te
širokom i prozračnom krošnjom. Listovi su trodjelni,
a duge peteljke su crvenkaste. Naši primjerci uzgojeni
su iz sjemena 1967. godine nabavljenog iz arboretuma
Poznan. Cvate početkom druge polovice travnja. Prelistavanje
počinje desetak dana iza cvatnje, a listovi
su posve razvijeni u drugoj polovici svibnja. Plodovi
opadaju sredinom listopada. Karakteristična crvenožuta
boja listova pojavljuje se krajem rujna, koja zatim
prelazi u prekrasnu narančastu boju. Listovi naglo opadaju
u prvoj polovici studenog.


Brzorastuća vrsta javora, koja najbolje uspjeva na
sunčanim položajima, a do izražaja dolazi ako se sadi
pojedinačno.


ACER DAVIDU Franch. (= A. laxiflorum var.
ningpoense Pax). {Aceraceae). Varijabilna vrsta, podrijetlom
iz planinskih predjela srednje Kine (Yunnan,
Hupeh, Setschuan), gdje raste kao drvo do 15 m visoko.
Kao veoma dekorativna vrsta kore, maslinastozelene
boje s uzdužnim bijelim prugama i velikih, cjelovitih
te usiljenih listova, uzgaja se u nasadima Europe
od 1879. godine.


U zagrebačkom Botaničkom vrtu primjerci su uzgojeni
iz sjemena nabavljenog 1965. godine iz arboretuma
u Kuling-u. Poslije 15-te godine počeli su fruktificirati.
Sjeme je slabije klijavosti. Otporan je na niske zimske
temperature. U mladosti sporo raste, traži sunčane
položaje te vlažnije tlo bez vapna. Fenofaza listanja i
cvatnje pojavljuje se istovremeno u prvoj polovici travnja.
Plodovi dozrijevaju u drugoj polovici listopada.
Krajem rujna listovi poprimaju zlatnožutu boju, a zatim
postupno poprimaju ljubičaste tonove. Početkom
studenog listovi naglo opadaju.


Ova osobito dekorativna, spororastuća vrsta javora,
može se preporučiti za sadnju u manjim vrtovima te
kao soliter na istaknutim mjestima.


ACER GROSSERI Pax (= A. davidii var. horizontale
Pax). (Aceraceae). Manje drvo 6-9 m visoko,
podrijetlom iz sjeverne i srednje Kine (Honan, Schensi).
Kao dekorativna vrsta javora koja se odlikuje trokrpastim
listovima te atraktivnom maslinastozelenom


bojom kore s bijelim prugama, intruducirana je u Europu
1927. godine.


U zagrebačkom Botaničkom vrtu dobro se razvija
već više godina. Vegetaciju započinje listanjem u prvoj
polovici travnja. Cvate početkom svibnja. Plodovi se
formiraju, ali gotovo zeleni naglo opadaju krajem kolovoza.
Jesenska boja listova, krajem rujna, ima sve
nijanse crvene boje. Listovi otpadaju tijekom studenog.


Ova vrsta javora nema posebnih zahtjeva prema
tlu, ali traži izrazoto sunčane položaje. Uspješno se
razvija u našem podneblju a kao ukrasna vrsta može
se preporučiti za sadnju u manjim vrtovima.


ACER GROSSERI Pax VAR. HERSII (Rehd.)
Rehd. (= A. hersii Rehd.). (Aceraceae). Drvo do 15
m visoko. Prirodno raste u srednjoj Kini. U Europu
introducirana oko 1923. godine, gdje se uzgaja kao
uresna vrsta. I ova vrsta javora odlikuje se veoma
atraktivnom sivozelenom bojom kore s izrazitim uzdužnim
bijelim prugama, te trokrpastim ili peterokrpastim
listovima.


U arboretumu našeg Botaničkog vrta primjerci su
visoki u prosjeku 7 m. Redovno donose sjeme koje
je klijavo. Traži sunčane položaje i hranjivo tlo. Vegetaciju
započinje listanjem i istovremeno cvatnjom u
prvoj dekadi travnja. Plodovi sazrijavaju krajem listopada
i ostaju na stablu preko zime. Krajem rujna
listovi poprimaju sve tonove žute, narančaste i crvene
boje, a postepeno opadaju tijekom studenog. Vrsta
pogodna za pojedinačnu sadnju i u manjim skupinama
na sunčanim mjestima.


ACER JAPONICUM Thunb. ´ACONITIFOLIUM´
(= A. japonicum ´Laciniatum´ A. japonicum ´Filicifolium´).
(Aceraceae). Japanski javor raste kao grm ili
nisko drvo 5—7 m visoko. Podrijetlom je iz sjevernog
Japana. U Europi se vrlo često kultivira od 1864.
godine kao osobito uresna vrsta. Međutim, u nas se
neopravdano rijetko uzgaja ova vrsta japanskog javora,
koja zbog svog niskog i širokog rasta te boje i oblika
listova čini ovaj javor jednim od najljepših u svom
rodu.


U hortikulturnoj praksi koristi se i kultivar Acer
japonicom ´Aconitifolium´ koji se uspješno uzgaja i u
arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu. Niske zimske
temperature dobro podnosi. U mladosti traži polusjenovito
mjesto. Razmnožava se u pravilu cijepljenjem
ili povaljenicama. Karakteristični oblik listova s 9—11
krpa te jesenska boja lišća čini ovaj kultivar izvanredno
dekorativnim grmom. Fenofaza cvatnje počima početkom
travnja desetak dana prije listanja. Listovi u drugoj
polovici rujna poprimaju intenzivno crvenu boju,
a ziitim prelaze u zagasitocrvenu boju. Djelomično
listovi naglo otpadaju početkom studenog dok jedan
dio ostaje na granama preko zime. Plodovi sazrijevaju
krajem listopada, a ostaju na granama tijekom zime.


Spororastući kultivar japanskog javora. Vrlo je
efektan, ako u pozadini raste crnogorica, ali jednako
je dekorativan ispred svijetlog zida neke zgrade.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 16     <-- 16 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348
ACER PLATANOIDES L. ´CRIMSON KING´ (=


A. platanoides schwedleri nigrum Barbier). (Aceraceae).
Smatra se mutacijom javora mliječa, zagasitocrvenih
mladih izbojaka i pupova.
Primjerak u arboretumu Botaničkog vrta uzgaja se
od 1965. godine, a nabavljen je iz rasadnika Volčji
Potok. U hortikulturnoj praksi ovaj se kultivar razmnožava
cijepljenjem na podlogu tipičnog javora mliječa.
Međutim, zapazili smo, da kijanci u većem postotku
zadržavaju obilježja majke, tj. zagasitocrveno obojene
vegetativne dijelove, a pigment je postojan tijekom
cijele vegetacije. Crvenolisni mliječ cvate u uspravnim
cvatovima koji se pojavljuju u prvoj polovici travnja
desetak dana prije listanja isto kao kod tipičnog javora
mliječa. Traži sunčane položaje, kada je boja listova
intenzivno tamnocrvena do tamnoljubičasta. Listovi otpadaju
tijekom studenog. Plodovi dozrijevaju krajem
listopada.


U kontinentalnom području Hrvatske u poslijednjih
15-20 godina skoro se u svakom gradu sadi crvenolisni
mliječ u novim nasadima i drvoredima. Pokazao se
veoma otporan na nepovoljne gradske uvjete. Po brzini
rasta gotovo ne zaostaje za tipičnim javorom mliječom.
Međutim, zapaža se da se bolje razvija u većim zelenim
masivima, nego kao pojedinačni primjerci na malim
trgovima.


ASIMINA TRILOBA (L.) Dun. (= Annona triloba
L.). (Annonaceae). Do 12 m visoko sjeveroameričko
drvo — iz jugoistočnih djelova SAD, od države New
Jersy do Texasa i Floride. U Europu je unesena oko
1736., gdje se uzgaja u nasadima i uglavnom raste kao
grm 4—5 m visoko.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu ova je
egzota uzgojena iz sjemena 1963. godine nabavljenog
iz botaničkih vrtova: Lyon i Ottawa. U nas se uspješno
uzgaja i dobro razvija. Tjera mnogo mladica iz korijena.
Cvate i obilno plodonosi gotovo svaki godine. Iz
sjemena od našeg primjerka, sijano u jesen, uzgojeno
je više desetina mladih biljaka koje se dobro razvijaju
u polusjeni. Osim iz sjemena razmnožava se povaljenicama
ili reznicama iz žilja.


Vegetaciju započinje kasno u proljeće. Tamnopurpurni
cvjetovi pojavljuju se oko 20. travnja neposredno
iz starog drveta. Listovi se pojavljuju desetak dana
kasnije i sporo se razvijaju. Jestivi plodovi tamnosmede
boje i oblika boce dozrijevaju krajem listopada i odmah
otpadaju. Listovi veliki i ovalni do 25 cm dugi, viseći,
nasuprotno poredani i cjelovita ruba imaju lijepu svjetložutu
boju u prvoj polovici listopada, a postupno
otpadaju krajem studenog.


Ova veoma dekorativna biljka i botanički vrijedna
vrsta jedini je predstavnik vrlo raširene tropske porodice
Annonaceae, koja u nas uspješno raste na otvorenom
prostoru. Za uspješno uzgajanje traži hranjivo i
svježe tlo humidnog područja.


CALLICARPA JAPONICA Thunb. (Verbenaceae).
Japanski listopadni grm oko 1,5 visok. Kao
dekorativna vrsta u Europi uzgaja se od 1845.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu prvi primjerci
ovog egzotičnog grma posađeni su krajem 19.
stoljeća (Ettinger , 1892). Današnji primjerci uzgajaju
se od 50-tih godina ovoga stoljeća. Vegetaciju
započinju listanjem sredinom travnja. Mali, ružičasti
cvjetovi skupljeni su u cvatove, koji se javljaju sredinom
lipnja. Ljubičastocrveni plodovi, veličine bibera,
skupljeni u hrpicama javljaju se u prvoj polovici studenog.
Listovi lijepe svijetložute jesenske boje krajem
listopada vrlo brzo otpadaju. Tek nakon opadanja lišća
dolaze do izražaja vrlo dekorativni plodovi koji ostaju
sve do kasne jeseni na granama. Uspješno ovu vrstu
razmnožavamo reznicama ili ključićima. Mrazom oštećeni
grmovi ili zbog niskih zimskih temperatura lako
se regeneriraju i iste godine obilno cvatu, jer cvjetovi
izbijaju iz novih mladica. Za ove grmove velike dekorativne
vrijednosti, idealno mjesto za sadnju je južni
sunčani položaj, uza zid. Pogodni su za sadnju u male
grupe i za ukrasne žive ograde.


CEANOTHUS CERULEUS Lag. (= C. azureus
Desf.). (Rhamnaceae). Listopadni, do 2 m visok grm,
podrijetlom iz Meksika. U nasadima Europe uzgaja
se od oko 1818. godine.


U arboretumu našeg Botaničkog vrta prvi primjerci
posađeni su prije 102. godine (Ettinger , 1892). Današnji
primjerci uzgajaju se više od 40 godina. Za jačih
zima grane se često smrznu, ali se grm redovito obnovi
iz donjih pupova i cvate. Metličasti cvatovi tamnoplave
boje pojavljuju se početkom srpnja, na vrhu ovogodišnjih
grana. Kod blagog vremena i na zaštićenom položaju,
cvatnja traje sve do listopada. Početak vegetacije
nastupa kasno, sredinom travnja pojavom listova,
koji se sporo razvijaju te su posve formirani krajem
svibnja. Listovi imaju gotovo zelenu boju sve do kraja
prosinca. Suho lišće ostaje na granama preko zime.


Najpoznatije sorte nastale su križanjem, a neke od
njih imamo i u našem Botaničkom vrtu: Ceanothus x
delilianus Spach ´Gloire de Versailles´ ima svijetloplave
metličaste cvatove, dok su oni kod Ceanothus x pallidus
Lindl ´Marie Simon´ ružičasti. Ovi uresni grmovi
zaslužuju mnogo više pozornosti zbog svoje cvatnje,
koja se odvija u kasno ljeto, kada su mnoge vrste
ukrasnog grmlja već odavno prestale cvasti. Cvatnja
traje prilično dugo, od srpnja pa sve do listopada, a
kod toplog vremena i na zaštićenom položaju. Razmnožavaju
se sjemenom, odnosno sorte reznicama ili
povaljenicama. Dobro uspijevaju na humusnom, rastresitom
tlu koje je siromašno vapnom. Za nesmetan
razvitak traže topli, južni položaj, a u zimskom razdoblju
potrebno je osigurati i dobru zaštitu. Ljepota ovih
grmova dolazi do punog izražaja sadnjom uz rubove
travnjaka ili ispred skupine drveća.


CLERODENDRUM TRICHOTOMUM Thunb.
(= C. serotinum Carr.). (Verbenaceae). Listopadni,




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 17     <-- 17 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU
uspravni grm ili do 8 m visoko drvo, iz istočne Kine
i Japana. Introduciran 1880. u europske nasade i najbolje
se razvija u umjerenim i toplim područjima.


Ovo je vrlo zanimljiva, dekorativna subtropska
vrsta koja može na otvorenom prostoru izdržati i preko


— 20°C. U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu
uzgajamo već broj primjeraka uzgojenih iz sjemena.
Širi se vegetativno korijenovim izdancima. Brzo raste
i ako se nadzemni dijelovi smrznu za duge i hladne
zime u proljeće redovito potjeraju novi izbojci. U sjevernom
dijelu grada Zagreba (Voćarska, Bijenička,
Schrottova ulica i dr.) zapazili smo — u privatnim
vrtovima — da se ova vrsta lijepo razvija na zaštićenim
mjestima. Po fenološkim osobinama ubraja se u kasne
vrste kako po listanju tako i po cvatnji. Listovi se
pojavljuju krajem travnja, a potpuno su razvijeni u
prvoj polovici lipnja. Cjevasti bijeli cvjetovi koji su
skupljeni u paštitce i ugodnog mirisa pojavljuju se
početkom kolovoza. Plodovi dozrijevaju krajem listopada.
Vrsta je veoma zanimljiva i dekorativna zbog
ljubičastocrvene časke koja ostaje na cvjetnoj peteljci
te obavija plodove kobalt plave boje (si. 1).


Ovaj egzotični grm treba saditi na zaštićene, južne
položaje. Prema tlu nema posebnih zahtjeva. Razmno-


Sl. 1. Clerodendrum trichotomum, zreli plodovi krajem
listopada. (Foto: M. Jurković).
Fig. 1. Clerodendrum trichotomum, ripe fruits by the end
of October.


HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348


žava se iz sjemena ili reznicama od korijena. Veoma
je efektan kao pojedinačni grm ili u manjim skupinama.


CORNUS KOUSA (Buerg.) Hance (= Benthamia
japonica Sieb. et Zucc). {Cornaceae). Grm ili nisko
drvo, do 7 m visoko, podrijetlom iz istočnog Japana
i Koreje. U Europu unesen je 1875. godine te u njenim
se zapadnim i srednjim dijelovima često uzgaja u nasadima
i ocijenjen kao veoma otporna dekorativna
vrsta.


SI. 2. Cornus kousa, u cvatu početkom lipnja.
(Foto: M. Jurković).
Fig. 2. Cornus kousa, in bloom in the beginning of June.


U zagrebačkom Botaničkom vrtu rastu primjerci
stari preko 35 godina. Cvatu i plodonose klijavim sjemenom.
Zanimljivi su cvjetovi, odnosno cvatovi obuhvaćeni
sa 4 velike mlječno bijele brakteje koji dolaze
na ovogodišnjim grančicama (si. 2), a javljaju se poslije
listanja (glavna razlika od Cornus florida). Jestivi,
krupni i koraljnocrveni plodovi - nalik na jagodu —
nalaze se na dugim peteljkama (si. 3). Japanski dren
vegetaciju započinje u prvoj polovici travnja. Listanje




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 18     <-- 18 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU
SI. 3. Cornus kousa, zreli plodovi krajem kolovoza.
(Foto: M. Jurković).
Fig. 3. Cornus kousa, ripe fruits by the end of August.


se odvija sporo i završava sredinom svibnja. Cvatnja
traje skoro punih mjesec dana, od kraja svibnja do
kraja lipnja. Plodovi dozrijevaju sredinom kolovoza,
a sasvim zreli opadaju početkom rujna. Sredinom listopada
listovi poprimaju sve tonove od crvene do zagasitoljubičaste
boje. Lišće dugo ostaje na granama, a
postupno opada od druge polovice studenog.


Japanski ukrasni dren je vrsta visoke dekorativnosti
i izrazita vrsta sunčanih položaja. Prema tlu nema
posebnih zahtjeva. Vrsta zaslužuje širu primjenu u kontinentalnom
dijelu Hrvatske zbog svoje otpornosti na
nepovoljne uvjete gradskog okoliša.


CORYLOPSIS SPICATA Sieb. et Zucc. {Hamamelidaceae).
Listopadni grm, 2—3 m visok, podrijetlom
iz Japana. Češće se uzgaja u parkovima zapadne i
južne Europe, kamo je unesen 1863. Nažalost, u našoj
je zemlji vrlo rijetka parkovna vrsta.


Ettinge r (1892) bilježi ovaj egzotični grm u zagrebačkom
Botaničkom vrtu. Današnji primjerci koji se


HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348


u našem vrtu uzgajaju razmnoženi su iz sjemena nabavljenog
iz botaničkih vrtova u Linzu 1958. i Amsterdamu
1969. godine. Ovdje se ovi grmovi uspješno
uzgajaju i dobro razvijaju u polusjeno vi tom mjestu.
Redovito cvatu i donose sjeme dobre klijavosti. Po
fenološkim osobinama spada u rane vrste. Kada krajem
zime temperatura poraste javljaju se upadljivi 3—5
cm dugi, žuti cvjetovi u visećim grozdovima ugodna
mirisa (si. 4). Kad cvjetovi ocvatu, javljaju se sredinom
travnja listovi koji su prvo crvenkasti, a kasnije svijetlozelene
boje. Nakon toplog i suhog ljeta listovi poprimaju
upadljivu crvenkastu jesensku boju, a postupno
otpadaju od sredine listopada. Zreli plodovi
krajem rujna ostaju na granama do zime. Razmnožava
se sjemenom i povaljenicama. Za uspješan uzgoj traži
pjeskovito, humusno i tresetno tlo, te zaštićeniji položaj
koji ne bi smio biti previše sunčan.


DAVIDIA INVOLUCRATA Baill. (Nyssaceae).
Poznata je samo jedna vrsta, podrijetlom iz zapadne
Kine, otkrivena od strane francuskog misionara Pere
Armand Davida, u drugoj polovici prošlog stoljeća. U
Europu (Engleska) introducirana 1904. godine od
strane Ernesta Henry Wilsona, gdje se češće uzgaja u
parkovima kao sasvim otporna i veoma cijenjena uresna
vrsta. Ovaj dendrološki raritet, nažalost, kod nas
dolazi uglavnom samo u dendrološkim kolekcijama.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se Davidia involucrata Baill var vilmoriniana (Dođe)
Wanger (= D. vilmoriniana Dođe) a rasprostranjena
je u središnjoj Kini (Sečuan), gdje raste kao listopadno
drvo, do 20 m visoko. U našem arboretumu vrsta se
uzgaja od 1962. godine, a nabavljena je iz rasadnika
Volčji Potok. Ovdje se ona pokazala zadovoljavajuće
otpornom i vitalnom vrstom, koja danas ima visinu
11 m. Cvate i plodonosi svake godine. Veoma je dekorativna
osobito u doba cvatnje (si. 5), kao i zimi,
kada je krase krupni (veličine oraha) crvenkastosmeđe
nakuhani plodovi koji vise na crvenkastim, dugim peteljkama,
a ostaju do duboko u zimu na granama. Iz


SI. 5. Davidia involucrata var. vilmoriniana, u cvatu srediSI.
4. Corylopsis spicata, u cvatu sredinom ožujka. nom travnja (Foto: M. Jurković).
(Foto: M. Jurković). Fig. 5. Davidia involucrata var. vilmoriniana, in bloom in
Fig. 4. Corylopsis spicata, in bloom in the middle of March. the middle of April.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 19     <-- 19 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU
plodova od našeg primjerka uzgojeno je više desetaka
mladih biljaka, koje se lijepo razvijaju u polusjeni.
Kod generativnog razmnožavanja moramo uzeti u obzir
činjenicu da je dormantnost bitno izražena u ove
vrste (Jurković, 1984).


Fenofaze listanja i cvatnje pojavljuju se gotovo istovremeno
u prvoj polovici travnja. Listovi se sporo
razvijaju, a potpuno su raszvijeni u drugoj polovici
svibnja. Sitni cvjetovi skupljeni su u glavičaste cvatove
koji na bazi imaju dva velika, nasuprotna, vrlo atraktivna,
bjelkastosiva i nejednako duga (8-12 cm) pricvjetna
lista. Krajem rujna listovi poprimaju izrazito
svijetložutu boju, a otpadaju postupno sredinom studenog.
Plodovi dozrijevaju u drugoj polovici studenog.


Ovo je zahvalna vrsta za naše nasade kontinentalnih
predjela zbog mnogih kvaliteta. Otporna je prema
niskim zimskim temperaturama, a dobro podnosi onečišćeni
zrak urbanih sredina. Najbolje uspijeva na sunčanim
položajima, a osobito je atraktivna kao soliter
u intenzivno njegovanim nasadima, zbog velikih brakteja,
jesenje boje lista i krupnih plodova te pupova.
Traži hranjivo vlažnije tlo.


EDGEWORTHIA PAPYRIFERA Zucc. (= Daphne
papyrifera Sieb.) (Thymelaeaceae). Do 2 m visok
listopadni grm, podrijetlom iz Japane i Kine. U parkovnim
nasadima toplijih krajeva Europe kultivira se
od 1845. godine kao cijenjena uresna vrsta.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se od 1960. Ona se ovdje uspješno razvija, ali treba
zimsku zaštitu. Redovito cvate svake godine. Uspješno
se razmnožava ljetnim reznicama. Po fenološkim osobinama
spada u rane vrste. Cvjetni pupovi se pojavljuju
već ujesen, a otvaraju se u rano proljeće prije listanja.
Cvjetovi zlatnožute boje, izvana blijedodlakavi, mirisavi,
smješteni su u široke terminalne i guste glavičaste
cvatove, a pojavljuju se tijekom ožujka te traju mjesec
dana. Dugi, uski listovi javljaju se u drugoj polovici
travnja i sporo se razvijaju te su posve razvijeni početkom
lipnja. Listovi gotovo zelene boje otpadaju krajem
studenog.


Ova egzotična vrsta gustog rasta dolazi u obzir za
parkovne nasade toplijih krajeva naše zemlje. Za uspješan
razvoj traži svjež položaj, bez dužih suša i dobro
hranjivo tlo. Osobito je efektna kao pojedinačna ili u
manjim skupinama grm, a saden u prvom planu.


EXOCHORDA GIRALDII Hesse (Rosaceae). Listopadni
grm 3-4 m visok, podrijetlom iz Kine, pokrajina
Schensi. U nasadima Europe uzgaja se dosta često
od 1897. godine.


U našem arboretumu uspješno uzgajamo ovu egzotičnu
vrstu već više godina, a pokazala se sasvim otporna
na niske zimske temperature. Redovito cvate i
donosi zrele plodove. Lako se razmnožava sjemenom,
koje treba sijati odmah ujesen. Najbolje uspijeva na
dobro ocjednom, pjeskovito-ilovastom i svježem tlu te
na sunčanom položaju. Po fenološkim osobinama


HRVATSKE Šumarski list br. 11-12. CXVIII (1994), 339-348


spada u vrste koje u proljeće medu prvima pupaju, a
u jesen vrlo kasno odbacuju lišće. Listanje započinje
sredinom ožujka, a listovi su posve razvijeni nakon
mjesec dana. Veliki, bijeli cvjetovi u terminalnim grozdastim
cvatovima pojavljuju se u prvoj polovici travnja
i cvatu skoro do sredine svibnja. Peterobridasti plod,
duboko izbrazdan tobolac dozrijeva u drugoj polovici
rujna i ostaje preko zime na granama. Listovi poprimaju
svjetložutu boju krajem rujna, a otpadaju početkom
studenog. Vrsta je efektna ako se sadi u manjim
skupinama. Zaslužuje češću primjenu u našim parkovima.


HOVENIA DULCIS Thunb. (Rhamnaceae). Listopadno,
do 10 m visoko drvo, iz Kine. Često se kultivira
u Japanu i Indiji. Introducirano u Europu 1812.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se od 1951. razmnoženo iz sjemena nabavljenog iz
botaničkih vrtova npr. Lushan, Coimbra, Palermo.
Ova se vrsta ovdje dobro razvija, bez zaštite zimi.
Uzgojene mlade biljke rastu brzo i lijepo se razvijaju
na sunčanom položaju. Ova egzotična vrsta je interesantna
zbog cvatnje u ljetnom razdoblju i zbog jestivih
cvjetnih stapki. Po fenološkim osobinama spada u kasne
vrste. Listovi se pojavljuju u drugoj polovici travnja
i sporo se razvijaju. U trećoj polovici lipnja pojavljuju
se zelenkasti cvjetovi, ugodnog mirisa, u pazušnim i
vršnim cvatovima, koji su široki i na dugim stapkama.
Po otpadanju cvjetnih listića, cvjetne stapke nabujaju
i postanu mesnate, savinute i crvene boje. One su
slatke, obiluju šećerom, jestive, a okus im je poput
suha grožđa. Okruglasti plodovi kožasta ovoja, sivkaste
ili smeđe boje sazrijevaju krajem listopada i ostaju na
granama do zime. Listovi gotovo zelene boje naglo
otpadaju početkom studenog.


Ovoj vrsti potrebno je svježe, hranjivo i dosta rahlo
tlo. U kontinentalnim uvjetima naše domovine treba
je saditi na južnim od vjetra zaštićenim položajima. U
našim primorskim krajevima dolazi u obzir češća primjena
ove egzotične vrste.


LEYCESTERIA FORMOSA Wall. {Caprifoliaceae).
Uspravan, listopadni grm do 2 m visine, podrijetlom:
Himalaja i jugozapadna Kina. U Europi se
uzgaja od 1824. godine.


U našem Botaničkom vrtu nalazi se od 1954. godine
uzgojen iz sjemena nabavljenog iz botaničkih vrtova
Strasburg, Porto, Bordeaux i dr. Ova se vrsta ovdje
dobro razvija, ali zimi treba zaštitu. Traži hranjivo tlo
i sunčan položaj. Razmnožava se sjemenom ili reznicama.
U nas redovito cvate i donosi plodove. Nasuprotno
smješteni, jajoliki listovi pojavljuju se početkom
druge polovice travnja i sporo se razvijaju tako da su
posve formirani krajem svibnja. Crvenkastobijeli cvjetovi
skupljeni su u klasaste cvatove, koji imaju velike
pricvjetne listove, a javljaju se početkom kolovoza.
Cvate i u rujnu. Pricvjetni listovi ostaju te kasnije
krase crvene plodove, koji sazrijevaju početkom studenog
i ostaju na granama preko zime. Listovi poprimaju




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 20     <-- 20 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348
crvenkastosmeđe tonove u prvoj polovici studenog, a
suho lišće ostaje na granama sve do zime. Ovu egzotičnu
vrstu treba saditi na južnim sunčanim položajima,
a osobito je efektna ako se sadi u prvom planu.


NANDINA DOMESTICA Thunb. (Berberidaceae).
Raste kao vazdazeleno, niže drvo 5—6 m visoko.
Podrijetlom je iz Kine i Japana. Kultivira se u umjerenim
krajevima Europe, gdje je unesena 1804.


U našem arboretumu rastu primjerci uzgojeni iz
sjemena, koje je nabavljeno iz botaničkih vrtova Kyoto
1961. godine i Osaka 1974. Ovdje oni rastu kao niži
grmovi koji cvatu i donose plodove. Nadzemni se dijelovi
mogu smrznuti ili se samo pojedine grane osuše
poslije dugotrajnih niskih zimskih temperatura, ali se
iste godine brzo regeneriraju. Za uspješan razvoj ova
vrsta traži humusom bogato tlo te sunčan ili malo
sjenovit položaj. Razmnožava se sjemenom i reznicama.
Po fenološkim osobinama spada u kasne vrste
kako po listanju tako i po cvatnji. U proljeće, treća
dekada travnja, razvijaju se mladi, veliki, perastosastavljeni
listovi crvenkaste boje, dok tijekom ljeta su
tamnozelene boje, a ujesen, početkom listopada poprimaju
crvenu ili grimiznu boju, sve do proljeća, kada
postaju opet zelene boje. Bijeli cvjetovi skupljeni su
u terminalne metlice, a pojavljuju se početkom treće
dekada lipnja. Cvate sve do kraja kolovoza. Crveni
plodovi sazrijevaju početkom studenog, a ostaju na
granama sve do zime.


Za uspješnu i širu primjenu ove dekorativne vrste
potreban je južni i zaštićeni položaj. Osobito je atraktivna
ako se sadi u manjim skupinama u prvom planu.


OSMANTHUS HETEROPHYLLUS (G. Don) P.


S. Green (= O. ilicifolius (Hassk.) Mouillef.). (Oleaceae).
Vazdazeleni grm koji obično naraste oko 3 m
visoko. Međutim, na vrlo dobrom tlu, može postići
visinu i do 6 metara. Na prirodnom staništu, u Japanu,
ova je vrsta podrast u polusjenovitim šumama. Introducirana
je u Europu 1856. Kod nas se uglavnom
uzgaja u primorskim nasadima (Opatija, Pula, Brijuni
i dr.).
U zagrebačkom Botaničkom vrtu uzgaja se od 1963.
godine, gdje raste kao niži grm. Zapaženo je da eventualna
oštećenja nakon zimskog razdoblja ne nastaju
samo zbog niskih temperatura već i zbog nedostatka
vlage. Znači, i za zimskog razdoblja, ako je sušno,
potrebno je zalijevanje. Razmnožava se sjemenom (potrebna
stratifikacija), reznicama, povaljenicama kao i
cijepljenjem na podlogu Ligustrum ovalifolium. Kožasti,
sjajni listovi, koji oblikom listova sliče božikovini
pojavljuju se krajem travnja, sporo se razvijaju tako
da su posve formirani krajem druge polovice lipnja.
Cvjetovi su bijeli, a javljaju se krajem ljeta (rujan ili
listopad) u obliku aksilarnih hrpica, neupadljivi su, ali
ugodna mirisa pa privlače pčele i druge kukce. Vrsta
nije posebno izbirljiva prema tlu. Može se saditi kao
pojedinačni grm ili kao živica. Uz odgovarajuće rezanje


stvara veoma dekorativne i guste trajno zelene žive
ograde.


PHOTIMA SERRULATA Lindl. (Rosaceae). Vazdazeleno,
10—12 m visoko drvo koje prirodno raste
u Kini. Introducirano u Europu 1804. U nas se kultivira
u primorskim parkovima i vrtovima.


U arboretumu Botaničkog vrta u Zagrebu uzgaja
se već više godina, gdje raste kao grm. Dosta dobro
podnosi niske temperature, ako su kratkotajne. Razmnožava
se sjemenom, a u hortikulturi reznicama i
to poluodrvenjelim (u srpnju ili kolovozu) i potpuno
odrvenjelim (listopad ili studeni). Vegetaciju započinje
rano, prosječno početkom ožujka kada se pojavljuju
mladi, crvenkasti izbojci. Kožasti i sjajni listovi sporo
se razvijaju, a formirani su krajem svibnja kada poprimaju
tamnozelenu boju. Stariji listovi u jesen i u zimu,
prije postupnog i djelomičnog opadanja u proljeće (travanja
i svibanj), imaju jarkocrvenu boju, što doprinosi
većoj dekorativnosti ove vrste. Sitni, bijeli cvjetovi u
metličastim cvatovima pojavljuju se u trećoj dekadi
travnja. Plodovi okruglasti, crveni, dozrijevaju početkom
studenog.


Vrsta je veoma dekorativna cijele godine (list,
cvjet, plod). Dolazi u obzir kao ukrasna vrsta u toplijim
predjelima naše zemlje. Traži svijetla i otvorena
staništa te duboka i svježa tla.


SARCOCOCCA HUMILIS Stapf. (= S. hookeriana
var. humilis Rehd. et Wils.). (Buxaceae). Niski,
do 60 cm visok, vazdazelen grm. Podrijetlom je iz
Kine (Hupeh, Setschuan). U zapadnu Europu introduciran
1907. godine i čest je ukrasni grm u zemljama
u kojima zima nije suviše oštra (Britanski otoci, mediteranske
zemlje i dr.)


U zagrebačkom Botaničkom vrtu uzgaja se od 1956.
On se ovdje uspješno razvija, ali traži zimsku zaštitu.
Dobro uspijeva na humusom bogatom i vlažnijem tlu
i dobro podnosi zasjenu. Redovito cvate i donosi zrele
plodove. Razmnožava se sjemenom i reznicama u kasno
ljeto. Po fenološkim osobinama što se tiče cvatnje
spada u rane vrste. Krajem jeseni formira cvjetne pupove
za slijedeću godinu. Sitni, bijeli, neugledni, intenzivno
mirisni cvjetovi, u kratkim pazušnim gronjama
pojavljuju se prosječno u prvoj polovici veljače. Tamnozeleni,
kožasti, sjajni listovi sporo se razvijaju početkom
svibnja, a razvijeni su sredinom lipnja. Bobičasti
plodovi crni i sjajni sazrijevaju sredinom studenog.
Ova egzotična i veoma dekorativna vrsta zaslužuje
češću primjenu u našim toplijim predjelima.


STACHYURUS CHINENSIS Franch. {Stachyuraceae).
Listopadni grm oko 2,5 m visok i toliko širok.
Podrijetlom je iz Kine. Kao osobito zanimljiv grm
kultivira se u nasadima Europe od 1908. godine.


U našem arboretumu uspješno se razvija od 1962.
uzgojen iz sjemena nabavljenog iz botaničkog vrta u
Lushanu. Pokazuje dobru opću vitalnost i donosi zrele
plodove. Uspješno se razmnožava iz sjemena, reznicama
u kasno ljeto i povaljenicama u proljeće. Krajem




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 21     <-- 21 -->        PDF

M. Jurković: NOVE VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVIII (1994), 339-348
jeseni formiraju se vrlo uočljivi cvjetni pupovi za sljei
Japana. Introducirana u Europu 1844.


deću godinu. Cvate prije listanja. Početkom treće dekade
ožujka pojavljuju se svjetložuti cvjetovi, u visećim
grozdovima do 10 cm dugim, a koji su gusto poredani
duž vitkih grana, što grmu daje osobitu atraktivnost.
Po završetku cvatnje, sredinom travnja razvijaju se
listovi, koji u prvoj polovici studenog poprimaju crvenkastu
boju, a početkom prosinca brzo otpadaju. Plodovi
sazrijevaju krajem listopada. Za širu i uspješnu
primjenu u kontinentalnim predjelima Hrvatske, dolazi
u obzir zaštićeni, sunčani i južni položaj, a dosta dobro
podnosi i djelomičnu zasjenu. Traži humusom bogato
tlo.


VIBURNUM PLICATUM Thunb. ´MARIESIF.
(Caprifoliaceae). Tipična vrsta podrijetlom je iz Kine


ZAKLJUČAK


Istraživanje vrste introducirane su u arboretumu
Botaničkog vrta Prirodoslovno-matematičkog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu prije četiri desetljeća. Budući,
da su se uzgajale i razvijale pod utjecajem zagrebačkog
podneblja, održavaju na sebi, vrlo realno, svoje mogućnosti
uspijevanja u postojećim ekološkim uvjetima
i mnogobrojne probleme u svezi s izborom aloktonih
vrsta za potrebe naše hortikulturne prakse.


Od izučavanih 27 egzota većina njih (19 sp.) podrijetlom
je iz istočne Azije, dvije iz Sjeverne Amerike:
Asimina triloba (L.) Dun., Ceanothus coeruleus Lag.,
jedan varijetet (Acer grosseri var. hersii (Rehd.)
Rehd., koji je prirodno rasprostranjen u srednjoj Kini,
dvije hibridnog podrijetla: Ceanothus x delilianus
Spach ´Gloire de Versailles´ Ceanothus x pallidus Lindl
´Marie Simon´ i tri hortikulturna kultivara: Acer japonicum
Thunb. ´Aconitifolium´, Acer platanoides L.
´Crimson King´, Viburnum plicatum Thunb. ´Mariesii´.


Glede aklimatizacije, opće vitalnosti, otpornosti na
urbama aeroonečišćenja i dekorativnost istraživanih egzota,
može se zaključiti da uglavnom sve one zaslužuju
češću primjenu u našim ekološkim prilikama u kontinentalnom
dijelu Hrvatske. Međutim, u toplijim pred-


LITERATURA


Anić, M. (1954): Dendrološka i uzgojna važnost nekoliko


starih parkova u području Varaždina. Šum. list, 9—10


: 413-433, Zagreb.
Beckett, K. A. (1983): The Concise Encyclopedia of Gar


den Plants. London.
Bertović, S. (1983): Reljef, podneblje i vegetacijski pokrov


Zagrebačke regije. Prostorni plan Zagrebačke regije,


Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb.
Domac, R. (1955): Opatija, parkovi i šetališta. Hrvatska


seljačka tiskara, Zagreb.
Ettinger, J. (1892): Botanički vrt kr. Sveučilišta Franje
Josipa I u Zagrebu. Šum. list, 9-10 : 409-422, Zagreb.


U našem arboretumu uzgaja se veoma dekorativan
kultivar Viburnum plicatum Thunb. ´Mariesii´, nabavljen
1965. godine u rasadniku Volčji Potok. Razmnožili
smo reznicama ili ključićima više stotina primjeraka,
koji su veoma otporni i vitalni, a razvijaju se u širok
grm oko 3 m visok. Po fenološkim osobinama spada
u vrste koje početkom travnja prelistavaju. Međutim,
osobito se ističe tijekom svibnja kada su razvijeni cvjetovi
skupljeni u široke, posve bijele paštice, koji su
gusto smješteni duž vodoravnih grana. Početkom listopada
listovi poprimaju tamnocrvenu boju, a postupno
otpadaju prosječno sredinom studenog. Ovaj osobito
uresni kultivar dobro se razvija na svakom tlu koje je
bogato humusom i na sunčanom položaju.


- Conclusion
jelima naše zemlje za širu i uspješnu primjenu ipak u
obzir dolaze sljedeće vrste: Edgeworthia papyrifera,
Leycesteria formosa, Nandina domestica, Osmanthus
heterophyllus, Photinia serrulata i Sarcococca humilis.


Poznato je da u proljeće u našim parkovnim nasadima
cvate razmjerno velik broj uresnih drvenastih
vrsta, dok su u ljetnom i jesenskom razdoblju cvjetne
drvenaste vrste posve rijetke. Ovim istraživanjima evidentirano
je osam egzota koje cvatu tijekom ljeta i
rane jeseni, te njihovom primjenom mogu se obogatiti
i postići visoki koloristički učinci: Ceanothus coerulueus,
Ceanothus x delilianus ´Gloire de Versailles´,
Ceanothus x pallidus ´Marie Simon´, Clerodendrum
trichotomum, Cornus kousa, Leycesteria formosa, Nandina
domestica i Osmanthus heterophyllus.


Naši zaključci o uspješnoj aklimatizaciji i općoj vitalnosti
baziraju se uglavnom na većem broju primjeraka
pažljivo promatranih tijekom dužeg razdoblja.
Ovaj rad na introdukciji novih dendroloških vrsta imao
je za cilj ispitati i procjeniti mogućnosti šire i uspješne
primjene izučavanih egzota, a za potrebe hortikulturne
prakse na području Hrvatske.


- Literature
Jurković, M. (1980): Davidia involucrata Baill. — dekorativna
biljka. Hortikultura, 4 : 18, Zagreb.


Jurković, M. (1981): Vrijedne vrste za nasade — Chimonanthus
praecox (L.) Link i Corylopsis willmottiae
Rehd. et Wils. Hortikultura, 4 : 10-11, Zagreb.


Jurković, M. (1984): Utjecj topline na klijavost Davidia


involucrata var. vilmoriniana (Dođe) Wanger. Horti


kultura, 3-4 : 9-10, Zagreb.


Jurković, M. (1987): Genofond drvenastih egzota Botaničkog
vrta i nekih zagrebačkih parkova. Šumarski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu. (Magistarski rad).


Jurković, M. (1988): Fruktifikacija i subspontano razmnožavanje
drvenastih egzota u arboretumu Botaničkog




ŠUMARSKI LIST 11-12/1994 str. 22     <-- 22 -->        PDF

M. Jurković: NOVF. VRSTE DENDROFLORE INTRODUCIRANE NA PODRUČJU HRVATSKE Šumarski list br. 11-12, CXVH1 (1994), 339-348
vrta u Zagrebu. Šum. list, 7-8 : 327—334, Zagreb. Martinović, J. (1983): Pedološka karta Zagrebačke regije.
Kara vi a, J. (1962): Prilog opisu nalazišta egzota i nekih Zagreb.
(forma) naših autoktonih vrsta na području nekih Rauš, Đ. (1980): Zelenilo bjelovarskog kraja. NIŠRO »Prozagrebačkih
parkova. Šum. list, 7 : 224—242, Zagreb. svjeta«, Bjelovar.


LT i i ,-iKara via, J. (1972): Parkovi Samobora i njihova dendrolo-´ ^, ´
». ´ vv . ´t i- i T i an : i A . oi 11« Shrubs. The Macmillan Co., New York.


ska važnost. Sum. list, 1-2 : 1—30 i 3—4 : 87—115, ´


Zagreb. Ugrenović, A. (1953): Arboretum Trsteno. Jug. akad.


znanosti i umjetnosti, knj. III. Zagreb.
Kirigin B., Šinik N. Bertović S. (1971): Klimatski § (1%3) Vodič krQz Botanički vrt Prirodoslovno


podaci Hrvatske (Razdoblje 1948-1960). Grada za matematičkog fakulteta u Zagrebu,


klimu Hrvatske, ser. II, br. 5., RHMZ, Zagreb. b &


Ungar, S. (1985): Otpornost nekih vrsta drvenastih bilja
Krussmann, G. (1960): Handbuch der Laubgeholze. Band prema niskim temperaturama — iskustvo zime 1984/
I—II. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg. 85. Hortikultura, 3-4 : 23-29, Zagreb.


SUMMARY: The Botanic Garden Faculty of Science University of Zagreb
covers an area of about 4.7 ha., and was established in 1889. Lately, the
collections of the Botanic Garden are cultivated over 10 000 species and lower
taxa. The largest part of the Garden in used for Arboretum (number of
species: cca 1000).


The Arboretum coordinates are: 45°48´ North latitude and 15°59´ East
longitude; altitude: 115 m above sea level. Mean annual sum of rainfall is
871 mm; mean annual temprature 10.6° C; absolute temp. max. 40.4°C (05.


07. 1950.); absolute temp. min. —27.3°C (17. 02. 1956.). Ground conditions:
Zagreb is situated on sediments of Holocene (Alluvium), Pleistocene (Dilluvium)
and partly Pliocene. Habitat: Carpino betuli-Quercetum roboris Jov.
Acclimatization, adaptation and phenological observations of 27 species
and lower taxa, which have been grown in the Arboretum of the Botanic
Garden of Zagreb, during the last four decades have been investigated.


The paper presents 27 new exotic woody plants in the region of Croatia:
Acer buergerianum Miq., Acer carpinifolium Sieb. et Zucc, Acer cissifolium
(Sieb. et Zucc.) K. Koch, Acer davidii Franch., Acer grossed Pax, Acer
grossed Pax var. hersii (Rehd.) Rehd., Acer japonicum Thunb. ´Aconitifolium´,
Acer platanoides L. ´Crimson King´, Asimina triloba (L.) Dun., Callicarpa
japonica Thunb., Ceanothus coeruleus Lag., Ceanothus x delilianus
Spach ´Gloire de Versailles´, Ceanothus x pallidus Lindl ´Marie Simon, Cloredendrum
trichotomum Thunb., Cornus kousa (Buerg.) Hance, Corylopsis
spicata Sieb. et Zucc, Davidia involucrata Baill., Edgeworthia papyrifera
Zucc, Exochorda giraldii Hesse, Hovenia dulcis Thunb., Leycesteria farmosa
Wall., Nandina domestica Thunb., Osmanthus heterophyllus (G. Don) P. S.
Green, Photinia serrulata Lindl., Sarcococca humilis Stapf, Stachyurus chinensis
Franch., Viburnum plicatum Thunb. ´Mariesii´.


The task of this study has been to evaluate the possibility of wider utilization
of the observed species of trees and shrubs in urban areas and in cultivated
landscapes of Croatia.