DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1994 str. 41     <-- 41 -->        PDF

B. Čop: O UTJECAJU ŠUMARSTVA NA POSLOVANJE I RAZVOJ PRIMARNE PRERADE DRVA Šumarski list br. 9-10, CXVIII (1994), 305-309
Naravno, rješenje ne ovisi samo o šumarstvu. Možda
još više ovisi o organiziranosti i sposobnosti prerade
drva u cjelini, o poslovnosti i konkurenciji na
europskoj razini i da uredno plaća sirovinu po tržnim
cijenama. Ipak se mora iznaći pravilan odgovor na
pitanje: što konkretno treba poduzeti šumarstvo, a što
drvna industrija da bi se stvorili uvjeti da od strane
šumarstva proizvedeni trupci budu u prvom redu prerađeni
u našim tvornicama furnira i pilanama?


Pritom ne treba zaboraviti da izvoz svakih tisuću
kubika trupaca ima za posljedicu smanjenje mogućnosti
zaposlenja ili otpuštanje s posla pet radnika. Ako se
izveze dvjesto tisuća m3 trupaca, znači prestanak rada
za tisuću ljudi. U tom pogledu je situacija u Hrvatskoj
veoma teška — okupacija 1/4 državnog teritorija, na
stotine tisuća nezaposlenih, izbjeglica i prognanika.
Sve to nameće obvezu i šumarstvu i drvnoj industriji
da trebaju ne samo ostvarivati što bolje poslovne rezultate,
već i da svoje poslovanje usklade međusobno
i u interesu cjelokupnog gospodarstva zemlje.


Sporovi oko visina i načina formiranja cijena šumskih
proizvoda su najčešće izvor neslaganja između
šumarstva i drvne industrije.


Sve se svodi na to da li je cijena sirovine srazmjerna
stvarnoj vrijednosti gotovih proizvoda koji se mogu
proizvesti njenom preradom, i da li su troškovi njene
prerade konkurentni i prihvatljivi.


Najvažnije je da cijena trupaca bude realna, usklađena
sa svjetskim cijenama, ali i poticajna za uspješnije
poslovanje i što višu razinu prerade. To samo znači
da su cjenici šumskih proizvoda trebaju donositi u
suradnji i u sporazumu s drvnom industrijom, odnosno
uvažavati stručno-ekonomske argumente prerade.


Kad se jednom obostrano prihvate kriteriji Standarda,
najbolja osnova za buduće uspješno dogovaranje
i ugovaranje cijena, mogli bi poslužiti materijali i saznanja
prikupljeni probnim preradama trupaca radi
utvrđivanja sastava i vrijednosti sortimenata koji se
mogu proizvesti iz trupaca određene vrste drveta, promjera
i kvalitete.


S obzirom da od toga zavisi i normalizacija rada i
poslovanja, šumarstvo i drvna industrija bi trebali ne
samo podržati, već i zajednički organizirati izvođenje
probnih prerada, uključujući u to što više zainteresiranih
poduzeća.


Međurim, dok ne pristigne odgovarajuća dokumentacija
s tih proba po sadašnjem standardu, boljem i
realnijem formiranju cijena, mogle bi, ako bude dobre
volje, korisno poslužiti i dosadašnje probe izvršene po
JUS-u 1955. Tada su primjerice, na osnovi izvoznih
cijena za 1981. godinu utvrđeni sljedeći odnosi po metru
kubičnom prosječnog pilanskog trupca:


Vrsta drva: hrast bukva jasen jela
Cijena trupca fco pilana: 100 36 78 53
Vrijed. grade sadržane u trupcu: 100 100 100 100
Trošak prerade po m3 trupaca: 30 51 33 36
Cijena trupca fco pilana: 70 49 67 64


Ne bi se moglo opravdati, da se gore navedeni
odnosi cijena i troškova, a i druga argumentacija proizašla
iz brojnih probnih prerada trupaca po JUS-u
1955., ne iskoriste već sada za donošenje kompromisnih
cijena prihvatljivih za obje strane. To je zacijelo
bolje nego da radimo i ocjenjujemo napamet i bez
argumenata.


U krajnjoj liniji, makar se pojedine faze prerade
odvijale u više pogona ili poduzeća, pilanski se trupci
u cjelini ipak prerađuju u građu neobrubljenu i obrubljenu,
u namjensku građu za proizvodnju namještaja,
u popruge, u piljenice za lamel parket, u elemente i
željezničke pragove, a probne prerade po JUS-u 1955.
i počivaju na takvoj, u osnovi klasičnoj preradi. Promijenio
se samo debljinski sastav oblovine i učešće po
kvaliteti. Zato su i na toj osnovi, naravno uz odgovarajuće
korekcije, moguće realne ocjene tržnih cijena.


Prodaja trupaca obavlja se većim dijelom po cijenama
utvrđenim cjenikom, dok se manji dio izlaže
javnom nadmetanju.


Ako obje strane, dakle prodavatelj i kupac, usvoje
jedinstvene kriterije Standarda, pa predmet prodaje
bude sasvim određen, tek onda postoji mogućnost da
se dogovore i ugovore cijene srazmjerne stvarnoj vrijednosti
i kvaliteti proizvoda. Pri tom ostaje drvnoj
industriji da prihvati kao neizbježno, da će u praksi
šumarske organizacije davati prednost onim prerađivačima
oblovine koji su se dokazali kao poslovno uspješni
i perspektivni, i da će ih u vlastitom interesu ispomagati
da dođu do potrebne sirovine. S pravom se može
očekivati da će u normalnim okolnostima najstručniji
i najuspješniji prerađivači nuditi i najbolje cijene za
sirovine.


Osim toga, poslovno uspješniji prerađivači trupaca
su obično i spremniji za suradnju i dogovaranje zajedničkih
akcija, informiraniji su i vladaju stručno-poslovnom
problematikom, pa sagledavaju i uvažavaju ne
samo svoje već i interese poslovnih partnera i konkurenata,
uredni su platiše i stječu lakše poslovno povjerenje.
Vjerojatno je da će takvim organizacijama za
preradu drva biti omogućeno da oblovinu pretežno
ugovaraju i kupuju po cjeniku ili na toj osnovi. Time
bi se njima općenito poboljšale mogućnosti za urednu
opskrbu sirovinom ne samo za postojeću preradu već
i za proširenu preradu. Usmjeravanjem sirovine na
uspješnije prerađivače, šumarstvo bi sa svoje strane
praktično poticalo one koji su danas manje uspješni,
da i oni poboljšaju svoj rad i poslovne rezultate, promičući
na taj način napredak drvne industrije kao cjeline.


U tim okolnostima, cjenik šumskih proizvoda, donesen
sporazumno s preradom drva, služio bi praktično,
bar što se trupaca tiče:


— ili kao čvrsta osnova za izravnu prodaju po utvrđenim
cijenama,
— ili kao okvir da se na osnovama cjenika nude
korigirane cijene i dopunski uvjeti, uvažavajući pritom
i različitosti u stvarnoj vrijednosti oblovine po regija