DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 69 <-- 69 --> PDF |
IN MEMORIAM IVAN DOKOZIĆ dipl. inž. šumarstva (1955-1994) Nepunih mjesec dana pred svoj tridesetdeveti rođendan, tragično je 10. srpnja 1994. godine, od posljedica zaostalih protutenkovskih mina u šumskom predjelu »Lom«, na području »Zapadnog Papuka«, preminuo naš kolega Ivan Dokozić, dipl. ing. šumarstva. Na posljednjem ispraćaju, na groblju Sve"^ tog Ilije u Požegi, bili su uz pokojnikovu obitelj mnogi njegovi prijatelji i znanci, te veći broj šumarskih kolega. Kraćim osvrtom na njegov životopis i rad, od pokojnika se oprostio u ime požeškog Šumarskog društva i Uprave šuma, dipl. ing. Božidar Terzić, naglasivši da »nesmiljeni rat i izvan ratnih djelovanja uzima svoje žrtve i ne zna se koliko će to još potrajati. Nijedan zaljubljenik prirode i lova, kao što je bio kolega Ivan, još dugo neće biti siguran ni u jednu stazu, ni u jedan put ovih naših brda i šuma, jer su u njih zločinački mozgovi »posijeli« na tisuće eksplozivnih naprava, bez reda i pravila ...« Kolega Dokozić rođen je u Požeškoj Koprivnici, a djetinjstvo provodi na živopisnom prostoru između rijeke Orljave i koprivničkih šuma na Požeškoj gori, u okruženju u kojem se rađa ljubav prema prirodi, a napose prema šumi, što će kasnije, zasigurno, utjecati na odabir njegova životna poziva. Nakon završene gimnazije u Požegi, upisuje Šumarski fakultet u Zagrebu a poslije završenog studija zapošljava se u Odjelu za uređivanje šuma, tadašnjeg Šumskog gospodarstva Slavonska Požega. Zatim, kao mladi šumarski stručnjak, kraće vrijeme radi u Šumariji Čaglin, da bi ubrzo bio premješten u Šu mariju Kamenska. Iz ove poslovne jedinice odlazi u »Mehanizaciju« gdje radi na mjestu referenta druge faze rada, baveći se uglavnom traktorskom mehanizacijom. Ovaj posao nastavlja obavljati i u Proizvodnom odjelu požeške Radne zajednice, unutar ondašnjeg ROŠ-a »Slavonska šuma«. Početkom ratnih zbivanja i osnutkom JP »Hrvatske šume«, 1991. godine postaje rukovoditelj Proizvodnog odjela u kojem radi do kraja 1993. godine, u jeku ratnih događanja, kada se na požeškom i novogradiškom području teško dolazi do sječive drvne mase. Uvijek agilan i nemirnog duha, ing. Dokozić osniva privatno poduzeće za sječu i izvoz drvne mase, što je tada rijetko i neuobičajeno u privatnovlasničkim odnosima, nailazeći pritom na ne male probleme i poteškoće. Isprva radi na području Slatinskog Drenovca, terenu čak opasnijem nego što je požeško, no sve dobro završava. I kada je u svom novom poslu počeo stjecati dragocjena iskustva, nasilno se prekida njegov životni put, u najboljoj stvaralačkoj snazi. Roditelji ostaju bez sina, dva dječaka bez oca, supruga bez muža, a mi, njegove kolege, bez suradnika i prijatelja. Laka mu bila hrvatska zemlja! I. Tomić |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 70 <-- 70 --> PDF |
Vu ime otca i Sina i Duha svetoga. Amen. Ja N. N. zaklinjem se, i prisižem na Živoga Boga, Blaženu Devicu Mariu i vse božje Svetce, da ću na plebanušku šumu, Hertiče i Berda zvanu, i na vse ostale šume. K ovim i na vlastito se pokupskog plebanuša spadajuće, verno čuvati, i paziti, da gdo vu njih prez plebanuševog dopušćanja derva sekel nebi, i da ću vsakoga tata, negledeć na mitu niti na grožnju, niti na rodbinstvo niti prijateljstvo, plenjati i plen na farov donesti ali dopeljati, i da ja sam nikada nebudem derva komu daval ali prodaval, niti dopuščal, da si gdo budi hrast budi drugo koje drevo poseče, nego niti ja više, neg mi se vu ime platje moje dopusti, sekel nebudem; s jednum rečjum: da ću poštenu, verno i prez vsake falinge šumsku lugariu obnašati, tako mi Bog pomozi, Blažena Devica Maria i vsi božji svetci, pa tuliko, da ako drugač činil budem, naj nema živlenje moje, nigdar dobrega konca, verno pako služeć da mi bude blagoslov, božji do smerti. Vu ime otca i sina i Duha Svetoga. Amen. PRISEGA ZA ŠUMSKOG LUGARA |