DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 69 <-- 69 --> PDF |
IN MEMORIAM IVAN DOKOZIĆ dipl. inž. šumarstva (1955-1994) Nepunih mjesec dana pred svoj tridesetdeveti rođendan, tragično je 10. srpnja 1994. godine, od posljedica zaostalih protutenkovskih mina u šumskom predjelu »Lom«, na području »Zapadnog Papuka«, preminuo naš kolega Ivan Dokozić, dipl. ing. šumarstva. Na posljednjem ispraćaju, na groblju Sve"^ tog Ilije u Požegi, bili su uz pokojnikovu obitelj mnogi njegovi prijatelji i znanci, te veći broj šumarskih kolega. Kraćim osvrtom na njegov životopis i rad, od pokojnika se oprostio u ime požeškog Šumarskog društva i Uprave šuma, dipl. ing. Božidar Terzić, naglasivši da »nesmiljeni rat i izvan ratnih djelovanja uzima svoje žrtve i ne zna se koliko će to još potrajati. Nijedan zaljubljenik prirode i lova, kao što je bio kolega Ivan, još dugo neće biti siguran ni u jednu stazu, ni u jedan put ovih naših brda i šuma, jer su u njih zločinački mozgovi »posijeli« na tisuće eksplozivnih naprava, bez reda i pravila ...« Kolega Dokozić rođen je u Požeškoj Koprivnici, a djetinjstvo provodi na živopisnom prostoru između rijeke Orljave i koprivničkih šuma na Požeškoj gori, u okruženju u kojem se rađa ljubav prema prirodi, a napose prema šumi, što će kasnije, zasigurno, utjecati na odabir njegova životna poziva. Nakon završene gimnazije u Požegi, upisuje Šumarski fakultet u Zagrebu a poslije završenog studija zapošljava se u Odjelu za uređivanje šuma, tadašnjeg Šumskog gospodarstva Slavonska Požega. Zatim, kao mladi šumarski stručnjak, kraće vrijeme radi u Šumariji Čaglin, da bi ubrzo bio premješten u Šu mariju Kamenska. Iz ove poslovne jedinice odlazi u »Mehanizaciju« gdje radi na mjestu referenta druge faze rada, baveći se uglavnom traktorskom mehanizacijom. Ovaj posao nastavlja obavljati i u Proizvodnom odjelu požeške Radne zajednice, unutar ondašnjeg ROŠ-a »Slavonska šuma«. Početkom ratnih zbivanja i osnutkom JP »Hrvatske šume«, 1991. godine postaje rukovoditelj Proizvodnog odjela u kojem radi do kraja 1993. godine, u jeku ratnih događanja, kada se na požeškom i novogradiškom području teško dolazi do sječive drvne mase. Uvijek agilan i nemirnog duha, ing. Dokozić osniva privatno poduzeće za sječu i izvoz drvne mase, što je tada rijetko i neuobičajeno u privatnovlasničkim odnosima, nailazeći pritom na ne male probleme i poteškoće. Isprva radi na području Slatinskog Drenovca, terenu čak opasnijem nego što je požeško, no sve dobro završava. I kada je u svom novom poslu počeo stjecati dragocjena iskustva, nasilno se prekida njegov životni put, u najboljoj stvaralačkoj snazi. Roditelji ostaju bez sina, dva dječaka bez oca, supruga bez muža, a mi, njegove kolege, bez suradnika i prijatelja. Laka mu bila hrvatska zemlja! I. Tomić |