DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 61     <-- 61 -->        PDF

dodaje, da su doista jedinstvena na cijelom
svijetu. To je uvidio i svijet, te
je »kao vrijednost ili prirodnu baštinu
cijelog čovječanstva pod zaštitom
UNESCO-a«.


Dipl. pravnik Anđelko K ružice vić,
direktor J. p. NP »Plitvička jezera
«, opširno je prikazao zbivanja na i
oko Nacionalnog parka od Uskrsa (1.
travnja) 1991, dana početka stradanja
Nacionalnog parka, tijekom dvije godine.
Tako saznajemo, da je kao delegat
Hrvatskog sabora u Vijeću Republika
i Pokrajine Skupštine bivše Jugoslavije
aktualna zbivanja predočivao na sjednicama
toga Vijeća, ali uzaludno. Može
se zaključiti, da je akcija srpskih »samozvanaca
« odgovarala općoj politici
prema Hrvatskoj. Slijedi prikaz djelovanja
Upravnog odbora za svo vrijeme,
što je i dokumentirano u odsjeku Prilozi
I.


Već iz naslova priloga dipl. inž. Radenka
Deželića, iz Zavoda za zaštitu
prirode, razvidno je što nalazimo u njegovom
tekstu i u Prilogu II.


U drugom prilogu Anđelko Kružiće
vić daje popis djelatnika — prognanika
s područja Nacionalnog parka,
Hotela Gacka u Ličkom Lešću i Motela
Plitvice kod Masleničkog mosta, a njih
je 564. Od tih su 512 Hrvata, 43 Srbina,
7 Muslimana, 1 Rusin i 1 Neopredijeljeni,
a po starosti 95% ih je između
20 i 50 godina. Ukupni broj uposlenih


»Nacionalni park Risnjak — Hrvatska
«, naslov je publikacije, koja je,
kratko rečeno, vodič kroz ovaj Nacionalni
park. Crvena slova otisnuta su na
zelenilu snimke rišnjačke šume i na taj
je način naglašena bit parka. Kao izdavač
Javnog poduzeća NP »RISNJAK«
potpisan je i JIVTOUR (?), koji je
označen i kao priređivač vodiča. Tekstopisci,
prema navodu u knjizi su JIVTOUR
te dr. S. Božičević, A.
Frković i I. Malnar. JIVTOUR je
na prvom mjestu i za fotografije a zatim
slijede A. Frković, Z. Gregurić i dr.
Publikacija je datumirana sa »Zagreb
93.«


U UVODU »dana je riječ promotoru
i zaštitniku Risnjaka dr. Ivi Horvatu «
koji kaže da su razlozi »što je Risnjak
odabran za nacionalni park različiti, a
mogu se svesti na to, da se na Risnjaku
na razmjerno malenom prostoru i na
lako pristupnom mjestu, skupio velik


na dan 31. III. 1991. iznosi oko 1800


osoba.


Vinko Bartolac , direktor prodaje,
iznosi svoje kontakte s UNPRO-
FOR-om s posebnim osvrtom na slučaj
sela Podlaca u koreničkoj općini. Češki
pripadnici UNPROFOR-a uspjeli su
zadržati žitelje tog sela i braniti ih od
četnika koje ostaje oaza u četničkom
okruženju.


Za »Ispovijesti ...« dali su priloge:
Hodak , Milan: Tenkovi ruše kuće
(u selu Selište),


S. S.: Teror domaćih četnika,
S. M.: Život u logoru,
Luketić , Ivica: Krvavi pir četnika,
Špoljarić, Milan: Od sela Korane
do
Karlovca,
Bičani ć — Limun, Perica: Mojih
osam mjeseci u četničkim »jazbinama«


T. Korenice i Knina,
Požeg, Ivica: Moj put s Plitvičkih
jezera preko Knina na slobodu,


Bogović, vlč. Josip: 102 dana pakla.


Na prvom listu slikovnog priloga nalazi
se panorama Plitvičkih jezera s
vrha Međeđaka iz arhiva propagandne
službe NP »Plitvička jezera«. Snimak,
dr. B. Prpića, iz rezervata Čorkova
uvala, preko dvije stranice s kolonadom
masivnih jelovih stabala s bujnom donjom
etažom neće biti dokazom kako


NACIONALNI PARK RISNJAK


HRVATSKA


broj prvorazrednih prirodnih pojava...
Risnjak sa svojom okolinom bio je usto
u prošlosti znatno pošteđen većih gospodarskih
utjecaja, pa je u njemu prirodna
vegetacijska slika ostala gotovo
nepromijenjena, a koliko je bilo utjecaja
gospodarenjem, uspostavit će se u
kratko vrijeme ponovo prirodno stanje.
«


Slijedi prikaz tijeka istraživanja Risnjaka
i pisaca o Risnjaku od sedamdesetih
godina prošlog stoljeća (Sadler-
Neilreich) do 1990. (P. Lovrić). Objavljen
je i »Zakon o proglašenju šume
Risnjak nacionalnim parkom« 1953. godine
i Rješenje iz 1956. godine »o
određivanju granice užeg zaštitnog područja
Nacionalnog parka Risnjak.«


Pod naslovom PRIRODA RISNJAKA
prikazano je: reljef i građa,
podneblje, vode, biljni svijet, vegetacija,
flora i životinjski svijet. U »biljnom
svijetu« se konstatira da »zbog različitih


je izgledala ta prašuma, tj nije valjda
opustošena bezumnom sjekirom okupatora.
Slap Milke Trnine dr. B. Stilinovića
predočen je snimkama iz 1962.
i 1968. godine. Od dr. N. Šegulje
ovjekovječene su tri rijetke cvjetnice,
a od više snimaka dr. S. Božice vica
ističu se »obilje vode na Galovačkom
buku« te »zimski motiv — slap potoka
Plitvice« s kontrastima osnježenog prizemlja
i zimske vedrine zračne pozadine.


U tekstovnom dijelu nalazi se daljnih
14 bilo crteža (grafika) bilo reprodukcija
slika s motivima iz Nacionalnog
parka, te fotografija prognanika i razorenih
kuća. Slobodni prostori popunjeni
su s osam vinjeta S. Božičevića
od kojih onu, na str. 82, čamac na
pučini jezera treba posebno spomenuti.


3. Tekstovni dio kao i Ispovijesti naših
prognanika tiskani su paralelno na
hrvatskom i engleskom jeziku pa je
knjiga pristupačnija i inozemnim čitateljima.
Ona je ujedno i dokumentacija
namijenjena inozemnoj javnosti iako bi
ju trebala već i dopuniti. Naime, Komisija
UNESCO-a, koja je u rujnu 1992.
godine bila u Nacionalnom parku zaključila
je (str. 97) da »usprkos činjenici
da se Park nalazi u regiji često zahvaćenoj
oružanim sukobima u posljednjih
18 mjeseci, prirodne vrijednosti zbog
kojih su Plitvička jezera dobila status
Svjetske baštine, ostala su sačuvana«.
Oskar Piškorić


klimatskih, orografskih, edafskih i drugih
faktora postoje velike razlike biljnog
pokrova od rubnih dijelova NP RISNJAK
do samog vrha planine« uz navod
da se na tom prostoru nalazi »čak
10 šumskih zajednica«. Šumske zajednice
opisane su, svaka s po tridesetak
redaka. Nije se moglo mimoići sušenje
jele, ali sanitarne sječe obavljaju se
samo u široj zoni NP-a. Cvjetnice, kao
npr. »posebnost biljnog svijeta Risnjaka
« runolist, pa srebrni stolisnik, hrvatsko
zvonce i dr., navedene su pod »flora
«.


Posebno je prikazano, i prema tome
predložene za detaljnije upoznavanje,
15 predjela i karta »poučne staze Leska
« s 11 lokaliteta.


NP RISNJAK nije sebičan te preporuča
pedesetak »izleta« u mjesta ili prirodne
objekte od Snježnika i Crikvenice
preko Bjelolasice i Mrkoplja do
Vrbovskog i Ogulina.