DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 55 <-- 55 --> PDF |
PORTRETI UDK 630* 902.1 Ing. VINKO HLAVINKA, profesor Šumarske akademije u Zagrebu Oskar PIŠKORIĆ* Pripremajući tekst o prof. ing. Vinku Hlavinki za Hrvatski biografski leksikon nisam raspolagao s informacijom o mjestu njegova rođenja. U spomenknjizi »Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860-1960« (str. 111) navedeno je samo »rođen .. . u Češkoj«. Stoga se uredništvo HBL-a obratilo Visokoj tehničkoj školi u Brnu s molbom za taj podatak. Kao odgovor poslan je članak objavljen prigodom njegove 70-godišnjice života.1 Iz toga članka, koji je nesumnjivo napisan s podacima samoga Hlavinke, proizlazi, da se u navedenoj knjizi nalaze i dva netočna podatka. Netočan je podatak o studiranju Hlavinke na Visokoj tehničkoj školi u Pragu te da je službovao u Gospiću. K tome u članku prof. Zavadila prikazan je i rad Hlavinke kao profesora Visoke tehničke škole u Brnu. Ispravci navedenih podataka, ali i za opširniji prikaz 1 Prof. ing. dr. Jan Zavadil: Prof. Ing. Vincenc Hlavinka sedamdesatnikem. Vestnik pro vodni hospodafstvf. XI (1932), br. 3, str. 41-43 sa slikom. * Oskar Piškorić, dipl. inž. šum. u m., Zagreb, Vukovarska 224/1V Vinka Hlavinke u Hrvatskoj negoli je prikazan u članku prof. Nenadića,2 koji je također prigodnog značaja, zadaća je ovog portreta. ŽIVOTNI PUT Vinko Hlavinka rođen je 5. studenoga 1862. godine u mjestu Vincencove, Češka. Realku polazi u gradu Prostejove a studij hidrotehnike i kulturnog inžinjerstva na Visokoj školi za kulturu tla u Beču, dakle ne u Pragu kako stoji u navedenoj spomen-knjizi, prethodno odsluživši vojnu jednogodišnju vojnu obvezu. Studij završava 1887. godine i nastupa mjesto u Zemedelske rady u Pragu. Nezadovoljan uredskim radom 1888. godine odlazi u Hrvatsku. U Hrvatskoj ostaje do 1911. godine kada odlazi u Brno gdje i umire 25. veljače 1934. godine. DJELATNOST VINKA HLAVINKE U HRVATSKOJ Djelatnost Vinka Hlavinke u Hrvatskoj višestruka je. Od 1888. do 1889. u upravno-operativnoj je službi, najprije kod Zemaljske vlade u Zagrebu, a zatim u Bjelovarsko-križevačkoj županiji. Od 1899. do 1911. godine profesor je na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Značajan je i njegov rad kao člana Društva inžinira i arhitekta, a poslije Prvog svjetskog rata izradio je i idejni projekt željezničke pruge Bihać - Senj. Djelatnost od 1888. do 1899. godine Za vrijeme službovanja kod Zemaljske vlade u Zagrebu projektira meliorativne radove na poplavama izvrgnutim područjima u kotarevima Vinkovci, Županja i Mitrovica, površine 180 km2, a zatim u dolini Gacke. Drugi dio radova obavlja u Lici, na gradnji vodovoda za grad Gospić te na uređenju bujica u Senjskoj Dragi. Prema Zavadilu tada je bio samo u ugovornom odnosu, a mjesto državnog službenika dobiva 1896. godine s mjestom u Križevačkoj podžupaniji Bjelovarsko-križevačke županije. Glavni posao bio mu je regulacija rijeka Glogovnice i Struga. 2 Prof. dr. Nenadić, Đuro: Prof. ing. Vinko Hlavinka. Šumarski list LVI (1932) 8-9, str. 489-491 sa slikom. 1899. godine, od 1. IV. do 3. XL, docent je na Kr. gospodarskom višem učilištu u Križevcima,3 gdje predaje geodeziju, graditeljstvo, graditeljsko crtanje i kulturnu tehniku (hidrotehničke melioracije poljoprivrednih površina). Hlavinka kao profesorŠumarske akademije Na Šumarskoj akademiji Hlavinka počinje s radom šk. god. 1899/1900. i ostaje do kraja šk. god. 1910/11. Tijekom svih 12 godina predaje geodeziju, gradnju cesta i željeznice te tlocrtno crtanje. Nadalje od god. 1900. do 1911. predaje vodo i mostogradnje, 1900. do 1909 konstrukciju gatova i brana, 1899. do 1900. opće šumarsko graditeljstvo, od 1900. do 1903. uređenje bujica te od 1908. do 1911. šumska transportna sredstva. »Svoj nastavnički poziv«, piše prof. Nenadić4, »prigrlio je prof. Hlavinka svim srcem i dušum (a) zbog oskudice na stručnim knjigama na našem jeziku, izdao je ubrzo litografirane skripte . . .« Danas su poznata Gradnja cesta i željeznica (1900, str. 47), Uređenje bujica (1901., 86 str. teksta i posebnih 27 listova crteža), Vodno graditeljstvo (1907.) te Geodezija (prvi dio 359 stranica, drugi 428 stranica i treći, visinomjerstvo, 138 stranica) i to II. izdanje (1911. godine). Tri izdanja, osim Vodnog graditeljstva, nalaze se u knjižnici Hrvatskog šumarskog društva, a Geodezije i u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu. Iako skripte vodnog graditeljstva za sada neposredno nisu poznate, o njihovom sadržaju i vrijednosti saznajemo iz prikaza Ing. Valentina Lapaine-a, kr. tehničkog savjetnika, objavljenog u Prilogu dnevnika HRVATSKA br. 97. od 27. IV. 1907. pod naslovom Vodno graditeljstvo. Predavanja Prof. ing. Vinka Hlavinke na kr. šumarskoj akademiji u Zagrebu «. Prikaz je opširan, što dokazuje da je zauzeo četiri novinska stupca veličine 53 x 7,5 cm. Iz tog prikaza saznajemo: 3 Spomenica o pedesetgodišnjici postojanja kr. višeg gospodarskog učilišta i ratarnice u Križevcu. Križevci 1910. 4 Kao pod 2 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 56 <-- 56 --> PDF |
opseg skripta je 330 stranica rukom pisanog teksta koji je dopunjen s »pomno i lijepo risane razgovjetne 155 slike«. Iz UVODA Lapainea citira Hlavinkinu definiciju zadaće vodnog graditeljstva da »u najširem smislu otkloni štete a s druge strane da se voda izrabi što korisnije potrebama čovječanstva.« U skriptama je obrađeno: — cirkulacija vode u prirodi, — vode tekućice, — geodetičko-hidrometrička izmjera, — umjetni vodotoci i vodovodi, — gradnja spremnika ili rezervoara, — regulacija potoka i rijeka, — kulturna tehnika, — uređivanje ili ogradba bujica. Regulacija vodotoka, kaže Hlavinka, treba biti cjelovita t.j. na cijelom perimetru određenog vodotoka, a to znači, u koliko je potrebno, i uređenje bujica. Kao značajan činitelj regulacija rijeka Hlavinka naglašava i šumu, jer ako nje nema u brdskim predjelima nema ni postupnog otjecanja vode, a postoji i opasnost od erozije i donošenja materijala u vodotoke. Nije isključeno, da je Hlavinka imao u vidu i rječicu Gradnu, koja je početkom XX. stoljeća nakon jačih sječa šume u njezinom izvorištu postala bujični vodotok ugrožavajući i grad Samobor. Spremnici za vodu su zapravo akumulacije iz kojih će se voda koristiti za navodnjavanje, za ribnjake, za splavarenje, brodarstvo i dr., a ne samo za osiguranje pitke vode. Na kraju prikaza Lapainea između ostalog piše: »Ovu knjigu smatram naime krasnim stupom, klesan za gradnju nam vrlo potrebne visoke škole, klesane od lijepa, vrsna i trajna kamena (te) knjigu koju je pisao za sada za potrebe svojih slušatelja dao litografirati treba tiskati.« Uz Vodno graditeljstvo u tisku je registrirana i skripta Uređenje bujica po CH/lavi) u Viestima Društva inžinira i arhitekta (br. 7/1902.). Hlavinka je teoretsku nastavu dopunjavao i vježbama sve do projektiranja na terenu. Od većih praktičnih radova treba navesti projektiranje cesta u šumama Ogulinske imovne općine, dakle na kraškom terenu, te željezničke pruge u Novogradiškoj imovnoj općini. To je 12 km duga šumska pruga koja je šumski kompleks u Babjoj gori povezala sa željezničkom prugom Zagreb — Brod u Starom Petrovom selu. Da je Hlavinka kao nastavnik piše i prof. Nenadić (i sam Hlavinkin student) bio visoko cijenjen, »odličan na stavnik i pedagog« te da se »spram svojih slušača stalno pokazivao veoma susretljivim ili bolje rečeno kao dobar i brižan otac, da se kod nadležnih vlasti neprestance zauzimao za materijalnu pomoć svojih slušača, a nije bila rijetkost, da ih je i sam materijalno podupirao. « Da to nije samo prigodna pohvala nego i stvarnost dokazuje činjenica, da se i u Brnu brinuo za materijalno stanje studenata, osobito za vrijeme prvog svjetskog rata. Aktivnost Hlavinke u Društvu inženjera i arhitekata Hrvatski inženjeri i arhitekti 1878. godine udružuju se u Klub inžinira i arhitekta koji se 1894. godine pretvara u Družtvo inžinira i arhitekata a 1904. godine imenuje Hrvatsko društvo inžinira i arhitekta (u daljnjem tekstu Dl A). Hlavinka se učlanjuje u DIA 1891. godine i ostaje članom i nakon odlaska iz Zagreba te je tridesetih godina jedini član iz XIX. stoljeća. Dolaskom na Šumarsku akademiju omogućen je Hlavinki i aktivniji rad u DIA. Tako je na skupštini održanoj 22. II. 1901. izabran za knjižničara, a 1905. za urednika društvenog lista — Vijesti Hrvatskoga društva inžinira i arhitekta. Neumorno je njegovo nastojanje za osnivanje Visoke tehničke škole u Zagrebu. Kao knjižničar već u izvješću o radu DIA u 1902. godini, njegov rad je ocjenjen s »naš vriedni član gosp. Hlavinka, profesor na kr. šumarskoj akademiji, uredio je konačno našu društvenu knjižnicu, koja broji 438 knjiga s 490 svezaka i 330 svezaka godišnjaka od trideset vrsti časopisa, dakle ukupno 803 sveska«. Za urednika Vijesti DIA Hlavinka je izabran zaključkom Upravnog odbora od 25. II. 1905. U prva tri broja u 1905. godine u uredništvu sudjeluje još dotadašnji urednik inž. Josip Chvalava. Na uredništvu zbog zauzetosti drugim poslovima se zahvalio početkom 1910. godine, dakle Vijesti je uređivao pet godina. Na sjednici Upravnog odbora od 14. II 1905. ostavka je prihvaćena »s općenitim žaljenjem i uz sveopće priznanje velikih zasluga, što ih je prof. Hlavinka kao petogodišnji urednik po društvo stekao.« O djelovanju i nastojanju Hlavinke da se osnuje Visoka tehnička škola u Zagrebu pod tekstom o dvogodišnjem geodetskom tečaju. Geodetski tečaj pri Šumarskoj akademiji O potrebi osnivanja visoke tehničke škole u Zagrebu, samostalne ili uz Sveučilište, raspravljalo se već dvadesetih godina prošlog stoljeća. Na godišnjoj skupštini DIA održanoj 21. veljače 1898. godine zaključeno je da se obrazloženi prijedlog podnese tadašnjem banu Khuen Hedervaryu. Na proračunskoj sjednici Hrvatskog sabora održanoj 14. prosinca 1898. godine u raspravi, da li prije osnovati medicinski ili tehnički fakultet Khuen-Hedervary bio je za tehnički, jer »većina liječnika u Hrvatskoj sinovi su ove zemlje, dok je gotovo polovina inženjera zaposlenih na području Hrvatske i Slavonije priseljeni stranci«.5 Kako su sva nastojanja DIA ostajala bez uspjeha, to je iskorišćena proslava 25-godišnjice rada DIA, koja je održana 7. i 8. studenoga 1903. da se progovorilo i o višoj tehničkoj školi ili o tehničkom fakultetu. Sastav referata za skupštinu i izradu prijedloga Zemaljskoj vladi povjerena je Hlavinki kao »po odlasku Ursinya (tajnika DIA) jednom od najagilnijih pobornika ideje osnutka hrvatske visoke tehničke škole «.6 Međutim VTŠ trebala je čekati kraj prvog svjetskog rata i nove države da se to ostvari. Uspjelo se samo osnovati dvogodišnji geodetski tečaj. Početak rada Tečaja najavljen je u br. 3/ 1908. Vjesnika DIA a o početku rada u br. 5/1908. izvjestio je sam Hlavinka. Osnivački dokument tečaja glasi: »Naredba kr. zemaljske vlade, odio za bogoštovje i nastavu u sporazumu s vladinim odjelom za unutarnje poslove od 25. rujna 1908. broj 25391 osniva geodetski tečaj početkom naukovne godine 1908/9.« Geodetski tečaj osnovan je kao samostalna visoka škola sa svojim profesorskim zborom i vlastitom upravom time da se predmeti koji se podudaraju u opsegu i materiji sa naukovnom osnovom kr. šumarske akademije slušaju kao redoviti slušači šumarske akademije- Prema čl. 5. Naredbe »u šumarskoj akademiji predaju se matematika I. dio, deskriptivna geometrija, geodezija niža I. i II. dio, tlocrtno risanje u I. semestru, enciklopedija gospodarstva, enciklopedija šumarstva, privatnoupravno pravo, narodno gospodarstvo i financijska znanost. 5 Marijan Brezinščak: Hrvatska inžinjerska udruga. Svezak prvi. Zagreb, 1993. Str. 47. 6 Ibid. str. 48. |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Upisnina u tečaj iznosila je 10 kruna i nitko je ne može biti oprošten a »naukovina 25 kruna po semestru za semestar «. Naukovinu »siromašni a valjani i napredni slušači« može kr. zemaljska vlada, Odio bogoštovja i nastave na prijedlog profesorskog zbora i osloboditi. Redovni slušači tečaja mogu nastaviti školovanje kao redovni slušači na šumarskoj akademiji uz uvjet polaganja predmeta koje nisu slušali. Uska povezanost geodetskog tečaja sa šumarskom akademijom očituje se i u odredbi čl. 28. Naredbe da »ostali propisi, koji vrijede za šumarsku akademiju imaju se primjenjivati i na geodetskom tečaju«. Mogućnost, da tako kažemo, naslanjanja geodetskog tečaja na Šumarsku akademiju bio je jaki argument za njegovo osnivanje budući, da su time izdaci bili znatno manji nego da je bio posve samostalna ustanova, jer su se koristile prostorije i inventar Šumarske akademije. Prve godine upisalo se 14 kandidata, a tečaj je djelovao do osnivanja Visoke tehničke škole u Zagrebu 1918. godine kada je priključen toj školi. Iz društvenog rada ostalo je zabilježeno, u Vijestima DIA br. 5/1907., njegovo sudjelovanje u komisiji za ocjenu prijedloga urbanističkog plana za grad Zagreb. Po tom prijedlogu komunikacijska veza između sjevernog i južnog dijela grada trebala je biti na razini željezničke pruge. Komisija, u kojoj su bili ing. V. Lapaine-a, kr. tehn. savjetnik, i Ing. j . Mally, ovi. civ. inžinjer, s takvim rješenjem nije se suglasila nego predložila u dvije razine, što je kasnije i ostvareno. PUBLICITSIKA Uz skripta, Hlavinka je objavljivao i stručne članke ili informativne prikaze. Objavljivao je u Agramer Zeitung-u, Viestima (Vijestima) Društva inžinira i arhitektah, Šumarskom listu, u Jutarnjem listu i dr. 1. U dnevniku AGRAMER ZEITUNG (Zagrebačke novine) 1891. godine, br. 131. i 132., uz naznaku »kulturni inžinir« objavio je članak Das neue Wassergesetz und die Landwirtschaft — Novi Zakon o vodama i poljoprivreda. Uvodno Hlavinka naglašava, kako se u svim europskim agrarnim zemljama prelazi na intenzivno gospodarenje i intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, te se teži na kultiviranim površinama po većati proizvodnju a neproduktivne proizvodnje učiniti produktivnim, koristeći rijeke ali i gradnje kanala. U Hrvatskoj i Slavoniji za odvodnju i za navodnjavanje postoji široko polje rada, jer mnoga polja i livade stradaju od poplava. To omogućuje novi Zakon o vodama. Razlog zadovoljstva s novim Zakonom o vodama je i to, što on organski ureduje vodne odnose, omogućuje provođenje sprečavanja štetnih utjecaja nekontroliranih voda, regulaciju rijeka, gradnju vodovoda u različite svrhe te i osnivanje zajednica za regulaciju rijeka i melioracije polja. Za ostvarivanje mjera predviđenih Zakonom Hlavinka posebno predlaže: — osnivanje kreditnih organizacija za te poslove kao npr. hrvatske hipotekarne banke za kulturu tla na područjima, na kojima za nju postoji potreba. U tu svrhu treba koristiti i sredstva iz Krajiške investicijske zaklade, koja je već financirala mnoge radove; — ustrojiti kulturno-tehničku službu koja bi »osigurala željeni uspjeh i koja bi integrirala dio agendi Zemaljskog kulturnog vijeća.«7 2. Od dvadesetak tekstova objavljenih u Vijestima Društva inžinirah i arhitektah dio je prigodnog karaktera kao prikaz novog mosta preko Vltave u Pragu (1902), izletu članova DIA u Sloveniju na prokopavanju željezničkog tunela kroz Karavanke (1904., 1906.), o proslavi 100-godišnjice Visoke tehničke škole u Pragu (1906.) i dr. Pojedinačno se osvrćemo na sljedeće članke: 2.1. Godine 1894. godine objavljuje članak Kanalizacija istočnog Srijema, koja je postojala već u Rimsko doba, za cara Proba (oko 282. godine). U XIX. stoljeću prvi kanal, Jaružara, prokopan je 1866. godine, a intenzivnije se nastavilo nakon poplava 1872. godine pa je do 1890. iskopano 125,7 km kanala s iskopom 569 195 m3. Prosječna cijena iskopa 1 m3 iznosila je 40 novčića; u ukupnom trošku od 286 057 forinti Krajiška inveslici ona zaklada, dakle novac od prodanih šuma, sudjelovala je sa 192 940 forinti. 2.2 Kod produbljivanja rijeke Kupe u Sisku početkom ovog stoljeća naišlo se na vodovod iz rimskog doba. Olovne cijevi bile su položene u »Betonu« od dva dijela hidrauličkog vapna i pet dijelova pijeska, položene na brijestove pilote promjera 30—40 cm dugih 2,5 7 Zemaljsko vijeće imalo je zadaću razmatrati i zemaljskoj vladi predlagati mjere za unapređenje gospodarstva. U tom Vijeću bili su članovi i šumari, kao npr. A. Danhelovski i dr. do 3 m. »Drvo pilota vanredno dobro je uzdržano« bilježi Hlavinka 1902. godine pod naslovom »Stari rimski vodovod preko Kupe u Sisku« (zapravo ispod Kupe). 2.3 Godine 1903. (br. 1.) objavio je prikaz o meliorativnim radovima u dolini Nila i o tek dovršenoj Asuanskoj brani »na osnovi neposrendog uvida u ove radove.« 2.4 O povijesti isušenja Vranske doline u Dalmaciji, od početka 1751. godine po posjedniku Borelli-ju do početka XX. stoljeća, kada je dovršena »prikopa Presika« kod Modrave objavio članak 1907. godine (u br. 1.). 2.5 U br. 6. 1903. godine pod naslovom Napredak regulacije Save kod Zagreba piše prema Izvještaju Građevinske uprave za regulaciju Save kod Zagreba (od Prečkog do Mičevca) za 1903. godinu a 1907., u br. 1., analizira »može li se Sava kraj Zagreba izrabiti za motorne svrhe« tj. za gradnju hidroelektrana. Odgovor je negativan, jer troškovi gradnje nisu u skladu s polučenim koristima. 2.6 Godine 1908. dovršena je i stavljena u promet uskotračna željeznička pruga Sarajevo-Međeđa-Višegrad i Međeđa-Uvac, kao dio ostvarenja ideje Austrougarske monarhije Drang nach Osten tj. prodor na istok. Hlavinka je obišao tu prugu i, što više, dalje do Albanije, te je o tome održao 2. ožujka 1908. predavanje u Društvu inžinjera i arhitekata pod naslovom »Nova željeznica iz Sarajeva na tursku granicu i njezin nastavak kroz Sandžak — Novi Pazar«. Predavanje je objavljeno u Vjesniku DIA te u novinama Agrammer agbatt, Pokret, Tršćanski lloyd i Ustavnost a bilo je i reagiranja u beogradskim novinama. Danas ta pruga pripada prošlosti, jer je sedamdesetih godina ukinuta kao »nerentabilna« i tako je osuđeno na propast djelo, koje se plaćalo dukatima, kako mi je 1937. godine u Višegradu rekao jedan seljak, koji je radio na njezinoj gradnji. Danas je dio pruge potopljen (Višegradsko jezero), dio pretvoren u cestu (prema Uvcu) ali dio zavređuje da ostane konzerviran kao spomenik tehničke kulture. To je dio između nekadašnjih željezničkih stanica Prača i Rogatica - Mesići gdje je pruga ukopana u »kanjon« Prače te iz tunela prelazi na most s mosta u tunel gotovo desetak km. U svom predavanju Hlavinka je, uz ostalo rekao, da je pruga izgrađena do granice Bosne time, da se iz Višegrada produži u središnju Srbiju a iz Uvea do Kosova i, tada već izgrađenu, prugu za 255 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 58 <-- 58 --> PDF |
Skoplje tj. vezu s Grčkom; s Kosova predviđen je i pravac za Niš i na prugu u pravcu Istanbula. Tako bi sadašnja pruga bila sabirna i povezivala Istok sa zapadom Europe. To povezivanje bilo bi ostvareno gradnjom željezničke pruge iz Zenice preko Travnika do Banja Luke odakle je već postojala pruga do Sunje. Dakako da bi te pruge bile normalnog kolosjeka pa su stoga i svi objekti (donji stroj, mostovi, tuneli) na pruzi Sarajevo—Višegrad i Uvac građeni za normalni kolosjek. Hlavinka (str. 46) naglašava »ogromnu važnost, koja bi takav spoj imao za Hrvatsku i za njen glavni grad Zagreb, koji bi postao ne samo kulturnim nego i ekonomskim središtem slavenskog juga, a za zemlje zapadne Europe bila vrata u orijent i njegova središta Solun i Carigrad« (spacionirano Hlavinka). U ovom predavanju Hlavinka je razmatrao i mogućnosti povezivanja Balkana i istočnog prekodunavlja s Jadranskim morem s alternativnim izlascima u Baru i Allassiju u Albaniji. Kako je u predavanju naveo, da je proputovao sjeverne krajeve Albanije i o tome održao predavanje u Tehničkom klubu u Sarajevu, koje i objavljeno u Izvješću tog kluba za 1904. i 1905. godinu, može se zaključiti, da je na putovanje i istraživanje bio upućen od nadležnih vlasti i kao priznat stručnjak i osoba kojemu se mogla povjeriti tako delikatna zadaća. 3. U Šumarskom listu, 1906, godine, objavljen je članak Reambulacija međa na osnovu katastralnih mapa. Ujedno bilježimo da je Hlavinka bio član Hrvatsko- slavonskog šumarskog društva od 1902. do 1916. godine. 4. Posljednji članak u Hrvatskoj Hlavinke je 1925. godine objavljen u zagrebačkom dnevniku Jutarnji list br. 4885. pod naslovom »Iz Nehaj-grada« tj. iz Senja. U njemu upozorava na ljepote Senjske drage, a za »odsječak ceste od Vratnika do Senja« kaže »da spada među najumnija inžinjerska djela prošlog stoljeća«, koju je konačno oblikovao major Knežić.8 Nedvojbeno ga je na pisanje ovog članka potakao i rezultat njegovog rada na uređenju bujica u Senjskoj dragi o čemu svjedoči i tekst: »Prije 35 godina, kada sam radio na uređenju Senjske drage u svrhu pošumljavanja krša i osiguranja grada od poplava, bijaše u dragi većinom goli krš. 8 O J. K. Knežiću vidi Vice Ivančević: Josip Kaetan Knežić. Šumarski list CV (1981), str. 163. Danas je predjel Senjske drage pokriven lijepom šumom sa bujnom vegetacijom i puno izvora, jer je tlo ovdašnje vulkanskog porijekla, za skupljanje podzemnih voda vrlo prikladno . . . Pošumljeni predjel Senjske drage je danas prirodnim biserom i zahvalna atrakcija svakog turista i svakog prijatelja prirodnih ljepota.« Projekt željezničke pruge Senj — Otočac — Plitvička jezera — Bihać Taj projekt opisan je u publikaciji, »Željezničke veze pristaništa Kvarnera s osobitim obzirom na željeznicu Senj — Otočac — Plitvička jezera — Bihać«, koju je »uz suradnju željezničkog odbora napisao Prof. Ing. V. HLAVINKA «, a izašla je 1927. godine u »nakladi grada Senja«. Odgovor na pitanje, kako to Hlavinka dvadesetih godina izrađuje idejni projekt za navedenu prugu nalazimo u činjenici da je bio oženjen Senjankom iz obitelji Mladineo. U Predgovoru prof. V. Rivoschi, tajnik željezničkog odbora, piše, da se »po prvi put javlja ideja o spoju zaleđa s Jadranskim morem, Siska sa Senjom, već god. 1829., kada je major Kajetan vitez Kneži ć potaknuo, da se uspostavi konjska željeznica kroz Krajinu od Siska do Senja.« Knežić je izradio »potpunu građevnu osnovu«, ali gradnja se ne ostvaruje nadolaskom burne 1848. godine. Jednako tako propala je i ideja povezivanja Senja od Sv. Jakov na pruzi Zagreb — Rijeka. Povezivanje sjeverozapadne Bosne sa senjskom lukom pokrenuto je nakon okupacije Austrije Bosne 1878. godine, a bila je i u dokumentu o potrebama željezničkih pruga objavljenom 1920- godine u Beogradu. Po toj anketi dio pruge Bihać — Senj kao peta od ukupno 28 bila je dionica Senj — Vrhovine, dakle povezivanjem s ličkom prugom. Senjani nisu mirovali i VI. Ollivieri, gradski načelnik i predsjednik Željezničkog odbora dobio je pretkoncesiju za trasiranje pruge, a elaborat je izradio »prijatelj ovoga grada« ing. V. Hlavinka « piše prof. Rivosecchi. Iz Hlavinkina opisa trase izdvajamo da je: »kod trase uzet obzir na to, da se željeznicom stvori što više izlaznih točaka za šumske ceste, (spac. Hlavinka)., željeznice i žičare u svrhu eksploatacije državnih i imovinskih šuma u Senjskom Bilu, kod Melnice, Vrzić sela i Švice, šuma u Maloj Kapeli kod Doljana i Škara, šuma u Plješivici kod Babinpotoka, Korenice, Petrovog sela, Zavalja te šuma kod Priboja i Lje skovca na Plitvičkim jezerima.« (str. 24). Prosperitet ove željezničke pruge povisio bi se njezinom elektrifikacijom sa strujom iz hidroelektrana na Gacko j kod Švice, na Crnoj Rijeci kod Ljeskovca i na Uni kod Bihaća. Istodobno bi se osigurala i opskrba vodom iz željezničke vodovodne mreže okolnih sela, a »električnom energijom iz spomenutih hidrocentrala moglo bi se riješiti važno poljoprivredno pitanje nata panje livada i oranica na Gackom polju vodom iz Gacke koja bi se u tu svrhu umjetno dizala« (str. 13). A što bi bilo s Plitvičkim jezerima? Prema uzdužnom profilu pruga ne bi išla uz jezera, jer se nalazi od 30 m, na donjem dijelu, a preko 100 m na gornjem iznad kota jezerskih površina. Uzevši i ostala obrazloženja o projektiranoj trasi može se zaključiti, da je Hlavinka ostao vjeran svom osnovnom obrazovanju, obrazovanju za kulturnog inžinjera.13 PROF. ING. VINKO HLAVINKA U BRNU Hlavinka odlazi iz Zagreba u Brno da na tamošnjoj Visokoj tehničkoj školi preuzme kolegije melioracija, vodnog gospodarstva i kanalizacije pa s tog područja izdaje tri knjige, koje su »prva cjelovita i sustavna tiskom izdana djela u češkoj književnosti«, kako piše Zavadil. 9 Djeluje i kao predsjednik Odbora za kulturno i graditeljsko inžinjerstvo a šk. god. 1919/20. rektor je visoke tehničke škole. Osam godina je član gradskog zastupstva Brna posvećujući posebnu brigu gradskom vodovodu. Aktivan je član Narodnogospodarskog vodogospodarskog saveza za jugozapadnu Moravu i projektira uređaje za sanaciju otpadnih voda tvornica Bata u Zlinju, koža Budišovski i dr. Biran je za člana Moravsko-šleskog saveza za zaštitu prirode i domovine. Surađuje u stručnim časopisima i novinama. Za vrijeme boravka u Zagrebu bio je predsjednik Češke besede, a u Brnu je osnovao i bio predsjednikom Čehoslovačko- jugoslavenske lige i brinuo se za hrvatska sela u Južnoj Moravskoj. Za taj rad dobio je Orden sv. Save, dakle visoko odlikovanje. »Bihać — Senj« naslov je članka Josipa Balena, upravitelja Nadzorništva za pošumljivanje Krasa u Senju, objavljenog u listu Jugoslavenska šuma 1921. godine, br. 21. Balen se posebno osvrće na važnost te pruge za iskorišćivanje šuma kroz koje bi prolazila (Kapela, Plješivica) kako je to, kasnije, naglasio i V. Hlavinka. 9 Kao pod ´ |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1994 str. 59 <-- 59 --> PDF |
ZAKLJUČNA RIJEČ marstvo tako i za cjelokupno gospodarJutarnjem listu11 dok su ga tehničari Došavši u Hrvatsku ing. V. Hlavinki ispunila se želja za terenskim i kreativnim radom na kojem ostaje sve do imenovanja za profesora na Šumarskoj akademiji u Zagrebu. Ali i kao profesor ne ograničava se na najuže izvršavanje nastavničke dužnosti, nego ih dopunjuje pisanjem skripata i intenzivnim terenskim vježbama, osposobljavajući tako slušače, kako su se tada nazivali studenti Šumarske akademije, za neposredan rad po završetku studija. Profesorska dužnost omogućuje mu i intenzivni rad u Društvu inžinira i arhitekta sve do uredništva društvenog Vjesnika. Oba djelovanja značajna su kako za šu stvo i tehnički napredak Hrvatske. Cjelokupno njegovo djelovanje dokazuje da je Hrvatsku smatrao drugom domovinom što je osobito došlo do izražaja u njegovoj viziji da Zagreb bude ne samo kulturno, kako sam kaže, nego i gospodarsko središte povezivanjem Istoka i Zapada Europe željezničkom prugom preko Bosne. A prijateljem Hrvata ostao je i u Brnu, kako pokazuje njegova briga za moravsku hrvatsku oazu. Stoga nije zaslužio da je njegova smrt zabilježena samo u Šumarskom listu10 i, po publicisti I. Esihu, u 10 Prof. Ing. Vinko Hlavinka. Šum. list VIII (1934) br. 3, str. 125. posve zaboravili! D. Nenadić, dakle šumar, osvrnuo se na njegovo djelovanje u Hrvatskoj u Čehoslovensko-Jugoslavenskoj reviji odnosno časopisu koji je bio namijenjen i čitateljima u Čehoslovačkoj. 12 PS. Za bibliografske podatke korišćena kartoteka Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža« i hvala mu! 11 I. Esih: ING. V. HLAVINKA. In memoriam bivšem profesoru Šumarske akademije. Jutarnji list XXIII (1934) br. 7938. 12 D. Nenadič: Delovanje Prof. Ing. V. Hlavinke u Hrvatskoj. Čehoslovensko-Jugoslavenska revija IV (1934) br. 2, str. 32-34. INTERNACIONALIZACIJA ŠUMARSTVA Od 1986. do 1994. godine održano je 11 međunarodnih skupova — simpozija o šumi i šumskog gospodarenja. To su: Veljača 1986. Jesen 1987. Prosinac 1990. Rujan 1990. Lipanj 1992. Lipanj 1992. Kolovoz/rujan 1992. Veljača 1993. Lipanj 1993. Rujan/listopad 1993. Travanj 1994. Pariz New York Strassburg Paris Rio de Janeiro Lisabon Berlin—Eberswalde Bandung (Indonezija) Helsinki Montreal Kuala Lumpur (Malezija) Međunarodna konferencija o drvetu i šumi. 42. zasjedanje generalne skupštine UN-a na kojoj je donesen koncept »trajnog razvoja«. Prva ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi. Svjetski šumarski kongres na kojem se raspravljalo i o donošenju konvencije o šumi. UN konferencija o okolišu i razvoju Europski savjet, uz ostalo, razmatra i temeljna načela o šumi Stota godišnjica IUFRO-a s glavnom temom »Princip potrajnosti u šumskom gospodarstvu.« Svjetska šumarska konferencija o okolišu i razvoju. Druga ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi. Seminar o potrajnom razvoju šuma u sjevernoj i umjerenoj zoni. Prvi sastanak međunarodne radne grupe ovlada šumama Zemlje. Tijekom ovih osam godina od potraj-kako da se održi njezina biološka nosti gospodarenja za proizvodnju raznolikost, proizvodnost, sposobdrva, dakle proizvodne potrajnosti, donost obnove i vitalnost tako i da šlo se do nužnosti gospodarenja za poispuni, danas i u budućnosti, ekolostizanje ekološke potrajnosti. Takvo šku, ekonomsku i socijalnu funkciju gospodarenje sažeto je na Helsinškoj na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj konferenciji u definiciji: razini a bez štete drugim ekosiste mima.« »upravljanje i korišćenje šumama Osiguranje potrajnosti ekološke ravima se provoditi na način i u opsegu noteže u šumama nameće i standardiza čiju gospodarenja šumama. Ta se standardizacija oblikuje posebno na ministarskim sastancima i po zaključcima skupa u Kuala Lumpuru. O. P. |