DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI SAVJETOVANJE »PRIVATNE ŠUME U HRVATSKOJ U OZRAČJU REZOLUCIJA HELSINŠKE KONFERENCIJE O ZAŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH ŠUMA« 15. lipnja 1994. godine održano je savjetovanje pod gornjim naslovom u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu na Zrinskom trgu 11. To savjetovanje organizirao je Znanstveni savjet za poljoprivredu i šumarstvo (Sekcija za šumarstvo), a suorganizatori bili su Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva Hrvatske i J.P. »Hrvatske šume«. Pokrovitelj savjetovanja su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Razred za prirodne znanosti. Savjetovanje je otvorio akademik Mirko Vidaković, predsjednik Savjeta za poljoprivredu i šumarstvo HAZU. U ime Ministarstva poljoprivrede i šumarstva Hrvatske savjetovanje je pozdravio ministar ing. Ivan Tarnaj, a akademik Vladimir Meyer je to učinio u ime Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Razreda za prirodne znanosti. Nakon što su sudionici savjetovanja (njih oko stotinu) primili tiskani materijal o tom savjetovanju u formi reprezentativne knjige koja nosi naslov »Zbornik radova savjetovanja: privatne šume u Hrvatskoj u ozračju Helsinške konferencije o zaštiti i očuvanju europskih šuma«, rad savjetovanja je počeo izlaganjem referata kako slijedi: Vukelić, J., Harapin, M.: Međunarodna deklaracija o očuvanju i zaštiti šuma i njihova primjena u gospodarenju privatnim šumama u Republici Hrvatskoj, str. 1 — 16. S obzirom na to da su u posljednje tri godine održani značajni međunarodni skupovi (Strasbourg 1990, Rio de Janeiro 1992 i Helsinki 1993) na kojima je sudjelovala Hrvatska država, domini- star prof. dr. Joso Vukelić je u svom referatu upoznao hrvatsku znanstvenu i stručnu javnost o deklaracijama i zaključcima na tim skupovima, koji nas obvezuju — kao potpisnike — da se njih pridržavamo i da ih provodimo u djelo. U tom smislu J. Vukelić svoje je izlaganje usredotočio na ova četiri važna problema: državna potpora privatnim šumoposjednicima, obnova šuma, potrajnost, savjetodavna služba s promičbom te zaštita šuma. Instruktivni i vrlo lijepi dijapozitivi J. Vukelića uvjerili su sudionike ovog savjetovanja o lošem stanju privatnih šuma u većini slučajeva, pogotovo glede na postojeće degradacije nekih privatnih šuma. Zbog toga, a u namjeri poboljšanja tih šuma, J. Vukelić je u zaključku svog referata predložio konkretne mjere koje hrvatsko šumarstvo treba poduzeti u ozračju spomenutih međunarodnih zasjedanja i naših vlastitih hrvatskih saznanja. Evo tih prijedloga u cjelini: » — potpuna ili djelomična subvencija u izradi i provedbi programa za gospodarenje privatnim šumama; — državna subvencija u izgradnji cesta i otvaranju kompleksa privatnih šuma; — besplatno osiguranje sadnica s orijentacijom na pionirske vrste koje se koriste kao ogrjevno drvo, tj. listače; — provedba učinkovite edukativne i savjetodavne službe; — poticanje javne svijesti i razumijevanja ispravnog gospodarenja šumama; — obrazovanje šumskih praktičara i vlasnika šuma na konceptu i metodama potraj nog gospodarenja; — korištenje sredstava informiranja i javnih medija u specijaliziranim emisijama namijenjenima ponajprije stanovništvu u ruralnim sredinama; — jedinstven sustav zaštite šuma protiv štetnika i požara; — na većim privatnim kompleksima moraju se probijati protupožarne prosjeke, urediti osmatračnice i organizirati opažačka i dojavna služba; — pašu, žirenje, brst i streljarenje treba ograničiti i u privatnim šumama u skladu s programima za gospodarenje šumama, koji će predvidjeti intenzitet, vrijeme i način korištenja, stavljajući taj oblik iskorištavanja šuma pod kontrolu da ne dođe do degradacije, što se ovim međunarodnim deklaracijama izričito sprečava; — jedinstvena politika prodaje drveta i nastupa na tržištu; — intenziviranje znanstvenih istraživanja u privatnom šumoposjedu i primjena dosadašnjih znanstvenih i stručnih spoznaja; — slične aktivnosti od globalnog interesa, a istovjetne za sve šume, bez obzira na vlasništvo; — nastojati preko međunarodne zajednice osigurati nova i dodatna financijska sredstva za zemlje u razvoju da bi im se omogućilo trajno upravljanje, zaštita i razvoj njihovih šumskih resursa. « Drugi referat: Mirko Vidaković i Joso Gračan: Čuvanje i povećanje biološke raznolikosti naših šuma, str. 17—28. Referat je održao akademik Mirko Vidaković. On je ukazao na zakonitosti do kojih se u znanosti došlo s obzirom na drugi i četvrti spomenuti problem naveden u Helsinškoj deklaraciji (sastav, obnova i zaštita šuma). U tom smislu M. Vidaković je istaknuo ovu značajnu spoznaju: »Što je genotipska konstitucija između individua u populaciji varijabilnu´a, veća je šansa za populaciju da se reproducira i preživi ili da se adaptira na promijenjene uvjete«. U tom smislu M. Vidaković preporuča da se pri šumskouzgojnim intervencijama utječe na povećanje genetske varijabilnosti. Pored toga, on ukazuje na potrebu konzervacije genofonda dajući prioritet ovim vrstama: jela, hrast lužnjak, dalmatinski crni bor, crna topola, nizinski brijest i šumska trešnja. Treći referat: Šime Meštrović i Tomislav Starčević: Današnje stanje i razvoj privatnih šuma, str. 29-38. Taj su referat održala obojica autora. Prvi je govorio Š. Meštrović; On je prikazao stanje privatnih šuma u Republici Hrvatskoj; ono se može obilježiti ovim brojkama: 1. Ukupna površina 458.342 ha 2. Obrasla površina 457.362 ha 3. Broj posjednika oko 600.000 4. Broj čestica oko 1,200.000 5. Prosječna veličina čestica 0,38 ha 6. Prosječna veličina posjeda 0,76 ha Š. Meštrović je istaknuo da je da sada izrađeno šumskogospodarskih programa samo za 183.000 ha privatnih |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 56 <-- 56 --> PDF |
šuma ili za 40%. U tijeku je izrada programa na 17.000 ha dok je 260.000 ha šuma još neuređeno. Taj podatak je najbolje opravdanje za prvu točku prijedloga koju je izrekao u svom referatu doministar J. Vukelić. Drugi dio referata iznio je s vrlo instruktivnim dijapozitivima T. Starčević. On je pokazao neke ilegalne sječe u pojedinim privatnim šumama gdje na taj način vlasnici izbjegavaju obvezu da uplate odgovarajuća novčana sredstva za jednostavnu biološku reprodukciju. Dakako, ima iznimaka. Kao primjer T. Starčević je naveo privatne šume Gorskog kotara gdje je odnos čovjek-šuma drukčiji nego u drugim krajevima i gdje je suradnja šumarskih stručnjaka sa šumoposjednicima bolja. Četvrti referat nosi naslov: Slavko Matić: Ekološke i gospodarske značajke revitalizacije privatnih šuma u Hrvatskoj, str. 39—63. Matićev referat odnosi se na gotovo sve probleme Helsinške konferencije s posebnim težištem na drugi problem, tj. na obnovu šuma. U svome uvodu S. Matić je rekao koje je osnovno polazište za naše šumarske radove: treba poznati stojbinu, utvrditi cilj i odrediti put kako u određenim uvjetima postići zacrtani cilj. Držeći se tih načela S. Matić je obradio problem revitalizacije šuma, najprije u kontinentalnom a potom u mediteranskom i submediteranskom području Hrvatske uzimajući u obzir sve šumskouzgojne oblike, i njihove degradacijske oblike, počevši od sjemenjača, tj. visokog uzgojnog oblika do šikara i gariga. Za svaki šumskouzgojni oblik S. Matić je dao konkretne prijedloge koji se uglavnom mogu sažeti u ovih nekoliko šumskouzgojnih intervencija: čišćenje, intenzivno prorjed ivanje, formiranje sastojina, obnova sastojina, respektiranje autoktonih vrsta drveća i uspostava i održavanje stabilnih ekosustava. Posebno je naglašena potreba obogaćivanja rijetkih sastojina pionirskim vrstama drveća, a čiste sječe — kao mjeru obnove privatnih šuma — treba trajno izostaviti. S. Matić je na temelju svojih istraživanja svoje zaključke potkrijepio sa 6 tablica šumarske intervencije, koje je on obavio u šumskoj kulturi alepskog bora na Rabu, u jednoj makiji crnike također na Rabu, u jednoj panjači hrasta medunca na Krku, te u panjači hrasta kitnjaka i bukve u šumariji Gospić i na kraju u bukovoj sastojini na području šumarije Ivanec. Konkretni primjeri na spomenutim šumskim objektima ilustriraju kako treba obaviti revitalizaciju šume. Ti primjeri pokazuju velike mogućnosti u postizanju gospodarskih i ekološih učinaka u našim šumama. S. Matić je također pokazao na primjeru gospodarske jedinice Zagrebačka gora — Kulmarica, kako udruženi privatni šumoposjednici mogu uz pomoć šumarskih stručnjaka uzorno urediti svoju šumu. Riječ je o površini od 230,86 ha prebornih šuma bukve i jele s prosječnom drvnom zalihom na panju od 344 m3/ha i godišnjim etatom od 5,2 nrVha. Slijedi peti referat: Dušan Klepac: Različiti modeli potrajnog gospodarenja u malenim privatnim šumama, str. 63—75. D. Klepac je težište svog izlaganja postavio na treći problem Helsinške konferencije. To je potrajnost prihoda. Opisao je 10 modela potrajnog šumskog gospodarenja i to njih 6, koji omogućuju privatnom vlasniku da u svojoj šumi ima i proizvodnju drva i pašu ili samo proizvodnju drva bez paše, te 4 modela koji se odnose samo na proizvodnju kvalitetne drvne mase, ali u ta je 4 modela isključena paša, a površina šuma treba da je barem 1 hektar. Prva grupa modela obuhvaća panjaču, prebornu panjaču, pedalenje, poljozaštitne i vjetrobrane pojase, pašnjačke šume, nasade nitrogenih i višekorisnih šumskih vrsta drveća i srednju šumu. S obzirom da su 70% svih privatnih šuma panjače — dakle oko 380.000 ha - D. Klepac preporuča pretvorbu panjača u srednje šume i daje kao smjernicu francuske norme za stabla iz sjemena u gornjoj etaži za šume hrasta kitnjaka. Druga grupa modela odnosi se na sjemenjače, tj. na šume visokog uzgoja. U njima se može postignuti potrajnost prihoda samo na temelju povoljnog (uravnoteženog) sastava debljinskih stupnjeva stabala. D. Klepac navodi modele za bukove i kitnjakove preborne šume grupimične smjese citirajući primjere vlastita iskustva ali ponajviše iz Belgije, Francuske i Italije. Što se tiče prebornih šuma jele i bukve ili čiste jele D. Klepac podsjeća na svoje normale iz takozvanog »novog sustava uređivanja prebornih šuma«. Zadnji referat bio je: Rudolf Sabađi: Gospodarske implikacije unapređenja privatnih šuma, str. 77-96. R. Sabadi je obradio prvu točku helsinške konferencije koja se odnosi ´na šumarsku politiku. Da bi sudionici savjetovanja bili informirani o privatnim šumama, on je tabelarno i grafički prikazao stanje tih šuma prije 2. svjetskog rata i od kraja 2. svjetskog rata do naših dana. Ti su podaci vrlo vrijedni. Unatoč tome što nije provedena denacionalizacija šuma u Hrvatskoj, R. Sabadi ističe da ukupni privatni šumski posjed s površinom od 21% hrvatske šumske površine predstavlja veliki potencijal, ali koji je danas zbog degradacije i usitnjenosti slabo iskorišten. R. Sabadi zalaže se za poticajnu šumarsku politiku, koja bi se sastojala u tome da se privatnom šumskom posjedniku pomogne udjelom u efektivnim šumskim troškovima, u davanju besplatnih sadnica, sjemena i stručnih savjeta te eventualnom oslobođenju od poreza. Što se tiče gospodarenja privatnim šumama u Hrvatskoj R. Sabadi izražava svoje rezerve kad je u pitanju isključiva nadležnost državnog šumskog poduzeća, no o tom pitanju ostavlja vrata otvorenim za diskusiju. R. Sabadi podsjeća na europska iskustva gdje su se pokazala najuspješnije individualna gospodarstva s površinom od 45—55 ha obradivog poljodjelskog zemljišta i s oko 15—30 ha šume u kojima je drvna zaliha oko 300 m3/ha. Dakako, da je stanje u Hrvatskoj daleko od toga. Ipak R. Sabadi na kraju svog izlaganja ostaje optimist, jer preko 1/10 sveukupnog izvoza dolazi iz šumske i drvnoindustrijske proizvodnje. Nakon završenih referata bila je plodna diskusija u kojoj su sudjelovali: A. Krstinić, Šumarski fakultet Zagreb, F. Šabić, Uprava šuma Split, B. Pleše, Uprava šuma Delnice, D. Topić, Institut za jadranske kulture Split, B. Prpić, D. Rauš, Šumarski fakultet Zagreb, G. Fabijanić, J.P. »Hrvatske šume« i Š. Meštrović, Šumarski fakultet Zagreb. Izdvajamo diskusiju G. Fabijanića, koju u cijelosti ovdje donosimo. »Privatne šume u našoj zemlji zapremaju oko 19% od ukupne površine šuma i šumskog zemljišta. U pravilu su one znatno lošije od državnih šuma, što nam govore manje ili više pouzdani podaci, a ponajviše njihov izgled. Kad kažemo u pravilu, onda mislimo da može biti izuzetaka. Baveći se, naime, u posljednje vrijeme intenzivnije uređivanjem šuma u Dalmaciji, uočava se razlika između privatnih i državnih šuma. Privatne šume, naime, u mnogo slučajeva su kvalitetnije. To je uočeno na području šumarije Sinj, gdje se trenutno najviše radi na uređivanju šuma u Dalmaciji. |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Degradirane državne medunčeve šume, nerijetko graniče s veoma lijepim privatnim šumama medunca i duba. Navedenu tvrdnju potkrepljuje i podatak iz osnove područja gdje se vidi da u privatnim šumama uopće nema makije, gariga i kamenjare. Pošto su to šume mahom neuređene, nema o njima preciznijih podataka osim već spomenutih procjena, pa bi trebalo pronaći mogućnost da se prilikom uređivanja državnih šuma urede i ove privatne šume, jer podaci o privatnim šumama koliko su potrebni za izradu programa, potrebni su i kao saznanja o cjelovitosti ekosustava, te valorizaciji općekorisnih funkcija šuma. Novi pravilnik o uređivanju šuma koji propisuje formiranje integralnih gospodarskih jedinica, tome će znatno pripomoći. Preporuka uređivačima privatnih šuma u Dalmaciji neka bude: — dobra kartografska podloga — popis posjedovnog stanja — što aktuelniji fotogrametrijski snimci — opisi sastojina i procjena nultog stanja U relativno uhodanom mehanizmu uređivanja šuma u Hrvatskoj programe i neće biti baš teško napraviti. No problem će se javiti kod sprovođenja propisa, što je prisutno i u drugim krajevima gdje se programi provode s velikim poteškoćama ili se praktički i ne provode, pa se za dosljednije provođenje programa predlaže: — da uređivači smjernice gospodarenja određuju ne samo po svojoj stručnoj savjesti, već i po želji vlasnika šume ako to nije u suprotnosti sa šumarskom naukom — da se uvede rigoroznija kontrola provođenja propisa — i da se dosljedno kontrolira promet drveta na cesti, što je po našem mišljenju ključna stvar.« TJ ime komisije za zaključke (D. Klepac, S. Matić, J. Vukelić, T. Starčević i J. Gračan) S. Matić je pročitao ovo: ZAKLJUČCI sa savjetovanja »PRIVATNE ŠUME U HRVATSKOJ U OZRAČJU REZOLUCIJA HELSINŠKE KONFERENCIJE O ZAŠTITI I OČUVANJU EUROPSKIH ŠUMA« održanog 15. lipnja 1994. godine u organizaciji Znanstve nog savjeta za poljoprivredu i šumarstvo — sekcije za šumarstvo, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. O U Hrvatskoj je 457.362 ha ili 19% privatnih šuma. Na toj se površini nalazi drvna zaliha od oko 37,5 milijuna kubičnih metara drva što čini 13% drvne zalihe u Hrvatskoj. Prosječna drvna zaliha u privatnim šumama iznosi oko 82 m3/ha. Trenutačno se stanje u privatnim šumama Hrvatske može ocijeniti devastiranim. Bez stručnog nadzora, sa stalnom mijenom ili nepostojanjem djelotvorne propisnosti privatne se šume danas mogu opisati ovim značajkama: (a) usitnjenošću (prosječna veličina jednog posjeda iznosi 0,76 ha), (b) devastiranošću, (c) narušenošću strukture. 0 Gospodarenje malenim privatnim šumama je specifično prvo, zbog toga što su šumske parcele u Hrvatskoj malene, drugo, što njihov vlasnik ima određene potrebe vezane za poljodjelstvo, a u odnosu na ogrijev, sitno tehničko drvo, pašarenje, listinac i si. To određuje koji oblik gospodarenja treba izabrati uzimajući u obzir ekološke uvjete i biljnu zajednicu u kojoj se dotična šuma nalazi. S obzirom na raznolikost privatnog vlasništva, ekoloških, gospodarskih i šumskouzgojnih okolnosti, preporučamo različite modele za gospodarenje u malenim privatnim šumama uz izbjegavanje uniformnosti u gospodarenju i omogućavanje raznolikosti vrsta drveća i oblika gospodarenja koji će odgovarati vlasniku šume, imajući pred očima načela šumarske znanosti i iskustva šumarske prakse kako u Hrvatskoj tako i u Europi. 0 Izučavanje genetske varijabilnosti i adaptabilnosti vrsta šumskog drveća u nas od velikog je značenja za uzgajanje šuma i za poboljšanje stabilnosti prirodnih i degradiranih šumskih populacija. Neophodno je da se u narednom petogodišnjem razdoblju provedu takva istraživanja. S obzirom da je genetska struktura pojedinih vrsta šumskog drveća jako ugrožena i da postoji opasnost da takve vrste izgube dobar dio svoje genetske varijabilnosti, potrebno je pristupiti organiziranom čuvanju genetskih resursa. Predlažemo osnivanje komisije u okviru Ministarstva poljoprivrede i šumarstva koja će imati ingerenciju nad tom djelatnošću. O Potrebno je da Država formira konzistentnu šumarsku politiku glede privatnog šumskog posjeda, posebno malog. Čitavim nizom mjera podsticaja ubrzavati stvaranje kombiniranih poljodjelskih šumarskih gospodarstava većih površina, sposobnih da odgovore suvremenim zahtjevima Europske zajednice. Ondje gdje poljodjelsko zemljište zauzima površinu i kvalitetu ispod graničnih prinosa valja podsticati pošumljavanje takvih površina uz intenzivno sudjelovanje Države. Država treba, putem Ministarstva za poljoprivredu i šumarstvo i »JP Hrvatske šume«, trajno sudjelovati činom i savjetom u unapređivanju privatnog šumskog posjeda na potrajnoj osnovi. S tim u svezi neophodno je poduzeti ove aktivnosti: a) — Organizirati edukativne i savjetodavne službe na nivou Županija, Uprava šuma i Šumarija. Na taj bi se način poticala javna svijest i razumijevanje o šumi i potrajnom gospodarenju koje bi vlasniku osiguravalo gospodarsku sigurnost i napredak. b) — Omogućiti primjenu rezultata znanstvenih istraživanja u gospodarenju privatnim šumama. Organizirati jedinstven sustav zaštite šuma protiv štetnika i šumskih požara. Posebno je nužno osigurati organizirani postupak prodaje drva i nastup na tržištu. Isto tako nužno je osigurati subvenciju u izgradnji šumskih cesta zbog otvaranja većih kompleksa privatnih šuma. (c) — Ustrojiti odgovarajuće stručne službe u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva i »JP Hrvatske šume« a istovremeno osnivati asocijacije privatnih samopredsjednika zbog zajedničke aktivnosti kod gospodarenja šumama, zaštiti privatnog interesa i nastupa na tržištu. 0 »JP Hrvatske šume« treba raditi na jedinstvenom prostornom uređivanju svih šuma neovisno o vlasništvu zbog osiguranja temeljnih stručnih odrednica neophodnih za svaki šumski ekosustav s tim da se uvažavaju principi vlasništva i specifičnosti strukturnih osobina svakog privatnog posjeda. Kod toga je neophodno osigurati financijska sredstva imajući u vidu pravičnost kod opterećenja svakog šumoposjeda. Naše je mišljenje da bi se uvođenjem neposrednog poreza iz katastarskog prihoda svakog vlasnika postigla neophodna pravednost i jednakost u opterećenju. 0 Neophodno je odmah započeti s opsežnim, korisnim ah i skupim radovima na revitalizaciji privatnih šuma u Hrvatskoj. Da bi radovi postigli svoju svrhu i mogli nesmetano teći moraju se založiti: 191 |