DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1994 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Marijan Brezinšćak: HRVATSKA INŽENJERSKA UDRUGA - Svezak prvi Prilog proslavi 115. obljetnice 1878-1993, Zagreb, 1993. 1. Francuska revolucija s kraja XVIII. stoljeća prag je preko kojeg nije mogao prijeći feudalni socijalno-gospodarski sustav, pa nastupa novo doba u svim područjima društvenih i gospodarskih djelatnosti. U Hrvatskoj, uz ostalo, to se očituje i u 1841. godine osnovanom Horvatsko-slavonskom gospodarskom družtvu, kao organizaciji za unapređivanje gospodarstva u Hrvatskoj. Ono nije bilo staleško društvo, kako su naznačili agronomi obilježavajući 150. godišnjicu njegovog osnutka, jer su u popisu članova na dan 1. srpnja 1843. godine kao agronomi navedena samo dva člana. Ivan Ohledal, upravitelj gospodarstva Bosiljevo i Karlo Fabianić, špan Ludbreške gospoštije. U prvoj godini postojanja odnosno 25. VIII. 1842. od ukupno 163 člana 52 bili su časnici, mahom Vojne krajine, 45 svećenika, 16 grofova i vlastelina itd. U Gospodarsko društvo učlanjivali su se i šumari, koji su se krajem 1846. godine osjetili dovoljno snažnim da se okupe unutar društva u »šumarsku sekciju «, nukleusa Hrvatskog šumarskog društva. Inicijator grupiranja članstva prema strukama, šumar Draguti n Kos, predvidio je i sekciju »za tehnički obrt«, ali ona nije ostvarena, tako da prvo organiziranje tehničara nebioloških struka datira iz 1878. godine. Kako »današnji inženjer ne zna ništa o hrvatskim inženjerskim korjenima 1878—1955. (jer se) na tehničkim fakultetima takvi kolegiji ne predaju«, a kako je spomen-knjiga izdana u povodu stote godišnjice Kluba inžinirah i arhitekatah »ideološki obojena« M. Brezinšća k odlučio je iznijeti »dokumentarne podatke o počecima i prošlosti hrvatske inženjerske udruge« (u navodnim znakovima tekst M.B-a). U ovom svesku objavljen je dio materijala pripremljen za spomen-knjigu k 115. godišnjici prvog inžinjerskog društva, a izdalo ga je Hrvatsko mjeriteljsko društvo, jer Hrvatski inženjerski savez kao nositelj proslave »nije mogao zaključiti financijsku konstrukciju«. 2. Naslov ove knjige Hrvatska inženjerska udruga »skupni je naziv za raznoimena društva u koja se već 115 godina udružuju hrvatski inženjeri različitih struka: Klub inžinirah i arhitektah (1878), Društvo inžinira i arhitekata (1894), Hrvatsko društvo inžinira i arhitekata (1904), Društvo inženjera (1940), Hrvatsko društvo inžinjera (1941) itd. (Brezinšćak u Uvodnim napomenama), ltd. Stoga ovaj svezak s Hrvatskim društvom inženjera i završava, jer je »dana 14. siječnja 1946. izvršena primopredaja imovine i prijelaz članstva Hrvatskog društva inženjera u novi organizacijski oblik« (str. 138). Do prvog svjetskog rata članovi su u malim iznimkama bili građevinski inženjeri, pa su npr. u popisu članova iz 1903. godine poimence navedena samo dva strojarska inženjera iako je bio možda još koji naveden prema radnom mjestu (nadzornik kr. ug. drž. željeznica i si.). U tom popisu je i Franjo Šandor, po struci kemičar, ali tada profesor mineralogije i petrografije, od 1906. i pedologije na Šumarskoj akademiji u Zagrebu i jedan šumar, Martin Starce vi ć, ali tada ovlašteni civilni mjernik. Tek poslije prvog svjetskog rata raznolikost struka članstvo jedinstvenog Društva djelovalo je preko klubova, te ih je 1938. bilo šest (građevinski, strojarsko- elektrotehnički, kemije, arhitekture, geodetsko i kulturno-tehnički te gradskih inženjera). 3. Sadržaj ovog sveska povijesnog priloga o hrvatskom inženjerskom društvu ili inženjerskoj udruzi po Brezenšćaku podijeljen je na: Uvodne napomene i molba, Oblikovanje hrvatske inženjerske udruge (1878-1883), Glasilo inženjerske udruge prije sto godina (1893), Stota obljetnica metrički normirane opeke u Hrvatskoj, Prva spomen-knjiga inžinjerske udruge (1878-1903), Zajedničko glasilo hrvatske i slovenske inžinjerske udruge, Uspostavljanje zagrebačke Visoke tehničke škole (1891 - 1919), Prestanak HDIA i nastanak UJIA 1919. godine, Druga spomen-knjiga inženjerske udruge (1878-1928), Statuti hrvatske inžinjerske udruge (1), Ovlašteni inžinjeri i hrvatske inženjerske komore Bukl i Dabac - temeljni tehnički rječnici, Zadružna izgradnja inženjerskog doma u Zagrebu, Drugi put ugušena samostalnost hrvatske inženjerske udruge (1945), Pogovor prvome svesku. 4. K pregledu sadržaja tri pojedinosti. Pod naslovom »Bukl i Dabac — temeljni tehnički rječnici« saznajemo, da je riječ o sakupljačima stručnog inžinjerskog nazivlja i glavnih urednika tehničkih rječnika. Sjepan Buckl (Gora kod Petrinje 1855 — Zagreb, 1925) građevinski je inžinjer s inž. J o sipom Altmanom kao koautorom izdao je 1881. godine Rječnik njemačko- hrvatskog tehnologičkog nazivlja, a Vlatko Dabac (Nova Raca kraj Bjelovara, 1902 - Zagreb, 1988), elektrostrojarski inžinjer 1952. godine Njemačko-hrvatski i hrvatsko-njemački rječnik te 1969—1970. također dvojezični Tehnički rječnik. Druga je pojedinost osvrt na funkciju Inženjerske komore i zaštite prava ovlaštenih inženjera za svoje radove. Prema §-u 40. Zakona o ovlaštenim inženjerima od 30. augusta 1937. godine2 zadatak je Inžinjerskih komora: — »da prate razvoj tehničke nauke i njene primene, sarađuje na unapređenju narodne privrede i čine predloge u tom smislu; — da se staraju o unapređenju tehničke delatnosti; — da se staraju o ugledu i časti ovlaštenih inžinjera, da vode računa da oni savesno vrše svoje dužnosti i da štite njihova prava.« Prema §-u 29. »Projekti i elaborati ovlaštenih inženjera su umne svojine i ne mogu se bez njihovog pristanka iskorišćivati ni u koju drugu svrhu, sem radi one radi koje su otkupljene«. — Ovlašćenja dodjeljivana su prema pojedinim tehničkim granama, a između njih 12 bila je i šumarska (stoga je i Jugoslavensko šumarsko udruženje imalo udjela u pripremi tog Zakona). Za obavljanje poslova ovlašćeni inženjeri bili su obavezni učlaniti se u Inžinjersku komoru i prema stanju od na dan 31. XII. 1939. godine bilo je 13 ovlašćenih inženjera i dva pripravnika šumarske struke. Dodajmo i to, da za upravu s privatnim šumama, ukoliko dotični nije bio u državnoj službi, morao je imati status ovlašćenog inženjera. 1 HDIA - Hrvatsko društvo inžinjera i tehničara, UJIA — Udruženje jugoslavenskih inžinjera i arhitekata, dakle analogno kao što je, ali tek 1922. godine, Hrvatsko šumarsko društvo sa šumarskim društvima Slovenije, Bosne i Hecegovine te Srbije ušlo u Jugoslavensko šumarske udruženje (JŠU). 2) Zadržan je jezik Zakona prema Službenom listu. |