DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1994 str. 59     <-- 59 -->        PDF

IZ HRVATSKOGA ŠUMARSKOG DRUŠTVA


CRNADAK O OSNIVANJU KULTURA TOPOLA U POSAVSKIM ŠUMAMA
HRASTA LUŽNJAKA


Dragan TONKOVIĆ*


Povodom mjera oko intenziviranja šumske proizvodnje,
obratio sam se 1953. godine inž. Milanu
Crnadku,** dugogodišnjem taksatoru na području nizinskih
hrastovih šuma, za mišljenje po pitanju obnove
prirodnih šuma i pošumljivanju bara s kanadskom topolom.


On se tom prilikom osvrnuo na:


— Cerambix sp., kao štetnika na starim hrastovima,
- odnos sa Vodnom zajednicom i


- na iskustvu sa kanadskom topolom.
Pismo glasi:


Dragi gosp. kolega Zagreb 26. 7. 1953.


Pokojni profesor Langhofe r poznati u svijetu entomolog, koji
je svake godine bio moj gost, došao je do zaključka da cerambiks
može biti primaran insekt u datim prilikama, koji ugrožava opstanak
hrasta. To pitanje proučavali smo mi u Migalovcima kad sam ja
još bio oriovački upravitelj šumarije, a poslije kao taksator Gradiške
imovne općine. Sjećam se još onih 260 starih hrastova u Migalovcima
koji su bili svi bez razlike u prva 4 met., dakle na najvrijednijem
dijelu stabla potpuno izrešetani i sa sunčane i sa sjeverne strane od
cerambiksa, tako da se u tom dijelu stabla nije našlo ni duge.
Hrastovi su vegetirali, pomalo se sušili dok se konačno ostatak od
260 nije prodao na licitaciji. Dimenzija tih hrastova iznosila je oko
75—80 cm u drugom metru visine, a totalna visina bila je 26—28
met. Migalovci su u proljeće poplavljeno brdskom vodom koja se
slijevala Jelasom tj. Mrsunjom prema Kaniži te u Migalovcima stagnirala
čekajući dok Sava padne. Kada se šlajs kod Broda na Mrsunji
otvarao voda se ispustila. Sve se to odigravalo oko Duhova, kad
obično i dolaze opasne poplave rijeke Save pa kukuruzi našim
Posavcima obično stradaju.


Visina vode u Migalovcima bila je 1 do 1,5 m. Mlaka voda
izlužila je tanin iz hrastova. Stablo je uslijed toga izgubilo otpornost
obrane protiv cerambiksa i moralo je stradati. To je izluživanje
tanina tako jako da se lokve zaostale poslije poplave crne kao tinta.


I u srednjodobnim sastojina Migalovaca mogli ste naći stabla
koja su bila napadnuta cerambiksom ne samo u donjem dijelu deblovine,
već i u rašlji, u visini do 10 m. Te su sastojine u moje
vrijeme bile stare 60 godina, a prosječna dimenzija kretala se od
30-35 cm. U južnom dijelu Migalovaca, a sjeverni dio bio je nešto
jači 40-45 cm, rubom šume do Jelasa za koju godinu i stariji.


Inž. Crnadak radio je na području Novogradiške
imovne općine od 1923. do 1931. godine, zatim na
području Državne direkcije šuma Vinkovci od 1932.
do 1946. godine, kada je i umirovljen.


Njegova zapažanja odnose se na navedeno razdoblje,
a iznosim ih kao prijepis njegovog lista upućenom
meni, s namjerom da se dobije uvid kako su već pred
4 do 5 decenija postojali na ovom području pokušaji
sa unošenjem brzorastućih vrsta, zatim da se vidi na
koje su poteškoće tada nailazili. Interesantan je i prikaz
uloge šumskih areala u ublažavanju šteta od poplava.


U žalbama koje sam podnosio gotovo svake godine Ministarstvu
radi previsokog vodoplavnog doprinosa Biđ-bosutske Vodne zadruge,
kao dokaz navodio sam gubitke na visinskom i debljinskom
prirastu, gubitke postotka I klase, osobito fine strukture te boje
hrastova. Troškovi uprave povećat će se jer hrastovi se neće debljati
i tako postići tražene dimenzije kao za vrijeme dotadašnje proljetne
i jesenske poplave rijeke Save. Hrastovi će stradati od cerambiksa
kao u Migalovcima jer se u tim šumama sada topi stagnirajuca
barska voda, koja se ispušta šlajsom na Bosutu kada Sava padne
u ljetnim mjesecima.


U moje vrijeme imali smo dosta mokrih godina, tako da su
svake godine do 15. VI. šume Spačvanskog bazena bile pod vodom.
Ta voda dolazila je do dvorišta od dvorca na Spačvi, a nekadašnja
manipulativna jednokatna zgrada, koja je sada srušena, bila je opkoljena
vodom, tako da se samo na podignutim daskama moglo
prići manipulaciji. U tom sam mjesecu (VI) svake godine slao šumarijama
čiste nacrte da redom urišu stanje poplavne vode, što su
one i činile, a ja to prilagao našoj žalbi. Jedan primjerak slao sam
prof. Željku Kovačeviću koji je tada službovao u Osijeku (koliko
se sjećam). Sve to rađeno je zbog toga jer u pravilima Vodne
zadruge i osnovi njezinog djelovanja stoji izričito naglašeno »Pošto
pumpna stanica na Lipcu i Bosutu neće moći pravovremeno odolijevati
nadolasku brdske vode za vrijeme visokog vodostaja Save,
služit će područje Drž. direkcije šuma, Brodske imovne općine,
Petrovaradinske imovne općine, kao sabirni rezervoari iz kojeg će
se voda ispuštati, kad Sava padne«.


Naše bare uvrštene su u I. kategoriju oko 2000 jutara, a sve
ostalo šumsko tlo u II kategoriju. Dakako da su prvo bile poplav


* Dipl. inž. Dragan Tonković, direktor Šumskog gospodarstva
»SPAČVA«, Vinkovci u m.