DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Dipl. ing. VLADIMIR BEVANDA 1925. - 1993. ! ... Sudbina je odredila da svoj rodni kraj u Bugojnu, svoj zavičaj zamijenite otokom Bracem. Našli ste na ovom otoku svoj novi Dom i usudili bismo kazati smisao svog ljudskog i stručnog življenja, te preživjeli svoj najzreliji radni vijek, posvetivši čitavog sebe i svoje stručne sposobnosti, darujući šumama i krškom podneblju... Bile su riječi oproštaja sa štovanim dipl. inž. Vladimirom Bevanda u ime LP. »Hrvatske šume«, Uprava šuma Split, Šumarije Brač i Hrvatskog šumarskog društva Dalmacije, u ime kolega, prijatelja i štovatelja gospodina Vlade. Pogreb je obavljen 1. lipnja 1993. godine u Supetru na otoku Braču na groblju »Sv. Mikule« kako Supetrani zovu ovaj poluotočić mira, u sjeni čempresa i borova, vegetacijom i biljkama koju su mu ispunjavale ljubav odabranog životnog puta. Rođen je u Bugojnu 7. siječnja 1925. godine, od majke Milade Bartoš češkog podrijetla i oca Petra, hercegovačkih korjena, službenika na željeznici. Od svoje četvrte godine živi u Dubrovniku, gdje završava osnovnu školu i nastavlja školovanje u gimnaziji, a tada ga zatiče II Svijetski rat. Vihor rata od 1942.-1945. unosi u njega nemir i otpore, i odnosi ga u »pakao«, uskraću jući nastavak školovanja. Završetkom rata maturira na gimnaziji u Dubrovniku. Boravak u ovom prekrasnom mediteranskom podneblju usađuje u njemu ljubav i vezanost uz more, te mu trajno ostaje čežnja i obuzetost. Godine 1946. upisuje studij šumarstva na Sveučilištu u Zagrebu, no roditelji budu premješteni službom u Bugojno. Provodeći obvezatnu studentsku praksu u Bugojnu pri kraju studija kao apsolvent s gospođicom Zdenkom Riczkyevicz svija gnijezdo, osnovavši obitelj i redovno završava studij šumarstva 1950. godine. Po diplomi prvo zaposlenje dobiva u Vinkovcima, gdje stječe prva iskustva u šumarstvu. Nakon četiri mjeseca uručeno mu je službeno imenovanje upravitelja Šumarije Đakovo. Godine 1951. prema rješenju odlazi u Vlasenicu (BiH) gdje službuje sedam mjeseci. Ponovo se vraća u Slavoniju i upravlja Šumarijom Lipovac, tada nadležnom Gospodarstvu Vinkovci. U Lipovcu boravi i radi 1952. i 1953. godine. U godini 1953. dobija postavljenje za direktora Lugarske škole u Vinkovcima gdje ostaje do jeseni 1956. godine. Odlazeći s obitelji unutarnjim poticajima i nemirima, duhom i osjećajima na odmor u Split, susreće »Dalmatinske šumare« pa na prijedlog i bez puno uvjeravanja ing. Dimitrije Bure, već u jesen 1956. prihvaća ponuđeno mjesto upravitelja »Šumarije Brač« u Supetru, iza inž. Branimira Marinkovića. U Šumariju Brač sobom donosi i unosi burni temperament južnjaka, sve svoje stručno znanje s fakulteta, volju i snagu na promicanju šumarstva ovog danas zelenog otoka. Međutim obećano socijalističko društveno uređenje nije mu dalo podršku da razvije iz sebe svoju mladost i znanje, stručnost i entuzijazam. Nailaze vremena, desetljeća apatije, financijske krize, nerazumijevanja ondašnjeg društva i vremena sitnih ambicioznih vlastodržaca malih sredina, za šumarstvo krša. Sve je to morao najviše sam podnositi pa sve svoje snage i znanje morao ulagati kako bi osigurao egzistenciju djelatnicima u Šumariji, svojoj obitelji i sebi. Izdržava i podnosi teške godine, hrvajući se istovremeno s nestručnim težnjama i pritiscima lokalnih moćnika koji su se u sve razumi jevali, nepoštujući zakone, organizaciju struke, znanosti i postulate ove. Ostaje u šumarstvu i tada kada su u vremenu svekolike neimaštine, besparice i promašaja u sustavu, mnogi šumari odlazi li. Usprkos svim poteškoćama uspijeva držati i održati Šumariju svojom sposobnošću, pronalaziti snalaziti se i ostvariti puteve realizacije svojih zamisli na promicanju šumarstva. Pored uzgojnih radova i mjera zaštite, čuvanju šuma kao bitnim zadaćama šumarstva Dalmacije posebice na Braču, okolnosti ga sile s reduciranim osobljem i 1965. godine upušta se u uzgoj pernate divljači fazana i jarebica u svrhu promicanja lovnog gospodarstva. Godine 1969. osniva u Supetru autokamp u borovoj šumi kako bi prihod iz ovog ulagao u provođenje mjera zaštite šuma, osobito od šumskih požara. Nesebično ulaže sve svoje snage na zaštiti šuma od požara osobito u ljetnim razdobljima, organizirajući ovu službu. Danima i noćima zajedno sa svojim suradnicima i osobljem i pučanima borio se s vatrom oduzimajući joj ili braneći svako stablo, šumarak ili maslinu, da bi Brač ostavio zelen, ljubak, darežljiv i privlačan svakom Bračaninu ili namjerniku. Povremeno, a osobito od 1970., radi na hortikulturnim radovima, projektira i uređuje te održava parkove, šetnice i površine oko hotelskih objekata u Supetru i Bolu. Godine 1973. podiže uzgajalište muflonske divljači na površini od 25 ha na Vidovoj Gori, a ovo 1980. i 1981. proširuje na 214 ha površinu ograđenu 2 m visokom žičanom ogradom u dužini od 8 km. 1980. godine od Poljoprivredne zadruge Nerežišća, Šumarija Brač prihvaća osnovno stado ovaca po »savjetu« pa je primoran baviti se stočarstvom bez obzira na poteškoće i djelatnost koja je izvan struke. Bez pogovora prihvaća novu zadaću sve u svrhu očuvanja šumarstva otoka kao i djelatnika koji su ostvarivali egzistenciju u njoj. Poticajem gospodina Vlade Bevanda izrađena je »Osnova gospodarenja za značajni krajolik Vidova Gora« za razdoblje 1982. - 1991. godine. To je prva i jedina za sada takva osnova za šume |