DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 67 <-- 67 --> PDF |
IN MEMORIAM Prof, dr sc. dr mult. h. c. HANS LEIBUNDGUT* 1909-1993. Prošle godine zauvijek nas je napustio poznati profesor uzgajanja šuma i Schadelinov nasljednik Hans Leibundgut. Profesor Leibundgut bio je jedan od najznačajnijih švicarskih šumarskih znanstvenika i uzgajivača poznat daleko izvan granica svoje domovine. Rođen je 1909. u Neuravensburgu u slikovitom Ementalu, u srcu Švicarske. Godine 1932. završava šumarski studij na Visokoj tehničkoj školi u Zurichu, odakle odlazi na praksu. Od 1934. do 1937. asistent je iz uzgajanja šuma na Katedri za uzgajanje šuma na istoj školi. Od 1937. do 1940. nadšumar u Šumskoj upravi Biiren. Godine 1938. doktorira iz područja uzgajanja šuma. Od 1940. do emeritiranja 1979. radi kao profesor uzgajanja šuma i voditelj Zavoda za uzgajanje šuma Visoke tehničke škole u Zurichu (Waldbauinstitut der ETH). Za profesora Leibundguta može se sa sigurnošću reći da je bio utemeljitelj ideje o prirodnoj šumi i njezin uporni provoditelj u praksi. Usavršio je postupak skupinastog gospodarenja šumama poznatog kao »švicarski femelschlag«. Bio je veliki pobornik probornog načina gospodarenja. Prirodnu šumu i njezine zakonitosti proučavao je u prašumama Bosne i Hercegovine (Peručica), Hrvatskoj (Čorkova uvala), Slovačkoj i Poljskoj. Jedan je od prvih uzgajivača šuma koji se bavi eksperimentalnom ekologijom zbog korišćenja uzgajanja šuma u praksi. Izvrstan je sintetičar šumarskih znanstvenih grana povezanih u uzgajanju šuma. U svojim istraživanjima koristi spoznaje šumarske fitocenologije, pedologije, ekologije šuma, rasta i prirasta te planiranja i kontrolne metode uređivanja šuma. Prof, dr H. Leibundgut je dobar predavač, omiljen među studentima. U svojim uvjerljivim izlaganjima potkrepljenim širokim znanjem ostavlja dubok dojam na slušatelja. U nastavu uzgajanja šuma uvodi šumsko-uzgojno planiranje kao dobru podlogu za uzgojne postupke. Vrlo je plodan znanstvenik i tijekom života objavljuje preko 400 radova. Poslije emeritiranja 1979. objavljuje 14 knjiga čiji sadržaj svjedoči o njegovu velikom iskustvu šumarskog znanstvenika i praktičara. Sudjeluje u 58 postupaka izrade i obrane doktorata znanosti, a kod 43 disertacije je mentor. Između ostalih, kod njega su doktorirali profesor Pintarić (BiH) i profesor Mlinšek (Slovenija) koji su i danas vrhunski znanstvenici iz područja uzgajanja šuma u Europi. Kod istraživanja prirodne šume osniva u Švicarskoj 46 šumskih rezervata. U dva navrata je dekan Šumarskoga fakulteta u Zurichu, a od 1965. do 1969. rektor Visoke tehničke škole u Zurichu. Često putuje u zemlje bivše Jugoslavije, u početku kao ekspert FAO, a kasnije zbog suradnje s kolegama (Zagreb, Sarajevo). Najčešće je u prašumi Peručici, koju detaljno istražuje i otkriva zakonitosti razvoja europske prašume bukve i jele. Za svoj rad dobiva mnogobrojna priznanja između kojih i dva počasna doktorata na Sveučilištu u Miinchenu i na Visokoj školi za kulturu tla u Beču. Život profesora Leibundguta sadržajan je i plodan, u cijelosti posvećen šumi kao prirodnome fenomenu. Svaku šumsku sastojinu smatrao je neponovljivim dijelom šume. Hrvatski šumari učenici profesora Leibundguta duguju mu osobitu zahvalnost za ono što su od njega naučili i prenijeli svojim učenicima. B. Prpić |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 68 <-- 68 --> PDF |
Dipl. ing. VLADIMIR BEVANDA 1925. - 1993. ! ... Sudbina je odredila da svoj rodni kraj u Bugojnu, svoj zavičaj zamijenite otokom Bracem. Našli ste na ovom otoku svoj novi Dom i usudili bismo kazati smisao svog ljudskog i stručnog življenja, te preživjeli svoj najzreliji radni vijek, posvetivši čitavog sebe i svoje stručne sposobnosti, darujući šumama i krškom podneblju... Bile su riječi oproštaja sa štovanim dipl. inž. Vladimirom Bevanda u ime LP. »Hrvatske šume«, Uprava šuma Split, Šumarije Brač i Hrvatskog šumarskog društva Dalmacije, u ime kolega, prijatelja i štovatelja gospodina Vlade. Pogreb je obavljen 1. lipnja 1993. godine u Supetru na otoku Braču na groblju »Sv. Mikule« kako Supetrani zovu ovaj poluotočić mira, u sjeni čempresa i borova, vegetacijom i biljkama koju su mu ispunjavale ljubav odabranog životnog puta. Rođen je u Bugojnu 7. siječnja 1925. godine, od majke Milade Bartoš češkog podrijetla i oca Petra, hercegovačkih korjena, službenika na željeznici. Od svoje četvrte godine živi u Dubrovniku, gdje završava osnovnu školu i nastavlja školovanje u gimnaziji, a tada ga zatiče II Svijetski rat. Vihor rata od 1942.-1945. unosi u njega nemir i otpore, i odnosi ga u »pakao«, uskraću jući nastavak školovanja. Završetkom rata maturira na gimnaziji u Dubrovniku. Boravak u ovom prekrasnom mediteranskom podneblju usađuje u njemu ljubav i vezanost uz more, te mu trajno ostaje čežnja i obuzetost. Godine 1946. upisuje studij šumarstva na Sveučilištu u Zagrebu, no roditelji budu premješteni službom u Bugojno. Provodeći obvezatnu studentsku praksu u Bugojnu pri kraju studija kao apsolvent s gospođicom Zdenkom Riczkyevicz svija gnijezdo, osnovavši obitelj i redovno završava studij šumarstva 1950. godine. Po diplomi prvo zaposlenje dobiva u Vinkovcima, gdje stječe prva iskustva u šumarstvu. Nakon četiri mjeseca uručeno mu je službeno imenovanje upravitelja Šumarije Đakovo. Godine 1951. prema rješenju odlazi u Vlasenicu (BiH) gdje službuje sedam mjeseci. Ponovo se vraća u Slavoniju i upravlja Šumarijom Lipovac, tada nadležnom Gospodarstvu Vinkovci. U Lipovcu boravi i radi 1952. i 1953. godine. U godini 1953. dobija postavljenje za direktora Lugarske škole u Vinkovcima gdje ostaje do jeseni 1956. godine. Odlazeći s obitelji unutarnjim poticajima i nemirima, duhom i osjećajima na odmor u Split, susreće »Dalmatinske šumare« pa na prijedlog i bez puno uvjeravanja ing. Dimitrije Bure, već u jesen 1956. prihvaća ponuđeno mjesto upravitelja »Šumarije Brač« u Supetru, iza inž. Branimira Marinkovića. U Šumariju Brač sobom donosi i unosi burni temperament južnjaka, sve svoje stručno znanje s fakulteta, volju i snagu na promicanju šumarstva ovog danas zelenog otoka. Međutim obećano socijalističko društveno uređenje nije mu dalo podršku da razvije iz sebe svoju mladost i znanje, stručnost i entuzijazam. Nailaze vremena, desetljeća apatije, financijske krize, nerazumijevanja ondašnjeg društva i vremena sitnih ambicioznih vlastodržaca malih sredina, za šumarstvo krša. Sve je to morao najviše sam podnositi pa sve svoje snage i znanje morao ulagati kako bi osigurao egzistenciju djelatnicima u Šumariji, svojoj obitelji i sebi. Izdržava i podnosi teške godine, hrvajući se istovremeno s nestručnim težnjama i pritiscima lokalnih moćnika koji su se u sve razumi jevali, nepoštujući zakone, organizaciju struke, znanosti i postulate ove. Ostaje u šumarstvu i tada kada su u vremenu svekolike neimaštine, besparice i promašaja u sustavu, mnogi šumari odlazi li. Usprkos svim poteškoćama uspijeva držati i održati Šumariju svojom sposobnošću, pronalaziti snalaziti se i ostvariti puteve realizacije svojih zamisli na promicanju šumarstva. Pored uzgojnih radova i mjera zaštite, čuvanju šuma kao bitnim zadaćama šumarstva Dalmacije posebice na Braču, okolnosti ga sile s reduciranim osobljem i 1965. godine upušta se u uzgoj pernate divljači fazana i jarebica u svrhu promicanja lovnog gospodarstva. Godine 1969. osniva u Supetru autokamp u borovoj šumi kako bi prihod iz ovog ulagao u provođenje mjera zaštite šuma, osobito od šumskih požara. Nesebično ulaže sve svoje snage na zaštiti šuma od požara osobito u ljetnim razdobljima, organizirajući ovu službu. Danima i noćima zajedno sa svojim suradnicima i osobljem i pučanima borio se s vatrom oduzimajući joj ili braneći svako stablo, šumarak ili maslinu, da bi Brač ostavio zelen, ljubak, darežljiv i privlačan svakom Bračaninu ili namjerniku. Povremeno, a osobito od 1970., radi na hortikulturnim radovima, projektira i uređuje te održava parkove, šetnice i površine oko hotelskih objekata u Supetru i Bolu. Godine 1973. podiže uzgajalište muflonske divljači na površini od 25 ha na Vidovoj Gori, a ovo 1980. i 1981. proširuje na 214 ha površinu ograđenu 2 m visokom žičanom ogradom u dužini od 8 km. 1980. godine od Poljoprivredne zadruge Nerežišća, Šumarija Brač prihvaća osnovno stado ovaca po »savjetu« pa je primoran baviti se stočarstvom bez obzira na poteškoće i djelatnost koja je izvan struke. Bez pogovora prihvaća novu zadaću sve u svrhu očuvanja šumarstva otoka kao i djelatnika koji su ostvarivali egzistenciju u njoj. Poticajem gospodina Vlade Bevanda izrađena je »Osnova gospodarenja za značajni krajolik Vidova Gora« za razdoblje 1982. - 1991. godine. To je prva i jedina za sada takva osnova za šume |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 69 <-- 69 --> PDF |
crnog bora u Dalmaciji. To su šume lijepo sklopljenog crnog bora Pinus nigra Arn. subsp. dalmatica na Vidovoj Gori 460-778 mn/m, površine upisane u popisu »Posebno zaštićenih objekata prirode u Republici Hrvatskoj«, nazivom »Značajni krajolici«. Ostat će zabilježeno u Braćkom zborniku br. 14 (1984.) pod naslovom »Prirodne osnove otoka« u dijelu knjige »Prilog poznavanja bračke flore« iznio je sistematički prikaz bračke flore. Kao nitko do tada zapisao je i opisao sve vrste samoniklog i autoktonog i unesenog bilja na otok, zabiježio svako mjesto nalazišta u uvali, škarpi, dolcu ili uz crkvicu. Bilo je veselo i zanimljivo s ing. Vladom voditi razgovore uz neizbježan cigaršpic uvijek tinjajuće cigarete, slušati njegova iskustva šumara s mora, savjete i skrb za šumastvo, čovjeka i kolegu koji je posjedovao široku opću kulturu, poznavanje hrvatske povijesti i ljubav prema domovini. Umirovljuje se 1. srpnja 1981. godine u 56. godini života osjećajući se još uvijek snažnim te povremeno radi na uređenju parkovnih površina i inim svojim zadovoljstvima. 1990. godine osjeća prve tegobe razarajuće bolesti, odupirajući se svim svojim snagama, popušta samozatajnom strpljivošću ostavljajući prerano svoje najmilije 31. svibnja 1993. godine. Znakovite su bile riječi na oproštajnoj misi u propovijedi župnika don Andre Ursić u kojoj je izrekao da nikad do tada nije čuo toliko iskrenu ispovijed i pokajanje za svoje propuste kao kod ing. Bevande, jer nije mogao zbog obnašanja svoje funkcije i egzistencije obitelji, ispovijedati vlastitu vjeruuvjerenje čime mu je bio otrgnut i nedovršen dio života. Ovo sjećanje završili bi s riječima oproštaja upućenih našem štovanom kolegi: ... Volili ste ovaj Brač, nanovo ste se u njemu rodili i s njime srodili, unijeli ste u njega sebe i ostavili na njemu nove Vaše korjene, volili ste ovu Hrvatsku i sve u Lijepoj našoj. Neka Vas sjene Vaših čempresa i Vaših borova u kutku Sv. Mikule čuvaju u miru koji ste svojim životom i svojim djelom zaslužili. Dipl. ing. Porin Schreiber |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 70 <-- 70 --> PDF |
UPUTE AUTORIMA Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz područja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite prirode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih predavanja, savjetovanja, kongresa, proslava i si., prikaze iz domaće i strane stručne literature, te važnije spoznaje iz drugih područja koje su važne za razvoj i unapređenje šumarstva. Objavljuje nadalje i ono što se odnosi na stručna zbivanja u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti šumarstva, prerade i uporabe drva, te radove Hrvatskoga šumarskog društva. Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju zbog objavljivanja, moraju biti napisani jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni i stručni članci u prilogu trebaju imati kratak sadržaj (sažetak) na engleskom ili njemačkom jeziku (iz posebnih razloga na nekom drugom jeziku), podatke i zaključke razmatranja. Sažetak na stranom jeziku može biti napisan najviše na 1,5 stranici s proredom na papiru formata A4 (lijevi slobodni rub do 3 cm). Molimo autore da se pridržavaju slijedećeg: — Prije uvoda treba napisati kratki sažetak o temi članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše do 1/2 stranice napisane s proredom na papiru formata A4. — U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku ono što omogućuju dobiveni rezultati uz opće prihvaćene spoznaje iz određenog područja šumarske struke i prakse. — Opseg teksta može iznositi najviše 10 tipkanih stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima (tablice, crteži, slike ...), što znači do 16 stranica s proredom na papiru A4. Samo u iznimnim slučajevima Uređivački odbor časopisa može prihvatiti radove nešto većeg opsega, ako sadržaj i kvaliteta tu opsežnost opravdavaju. — Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno izražavati sadržaj rada. Ako je članak već tiskan ili se radi o prijevodu, treba u bilješci na dnu stranice (fusnote) navesti kada je, gdje i na kojem jeziku tiskan. — Naslove, podnaslove u članku (sažetak, uvod, metodološke napomene, rasprave, rezultate istraživanja, zaključke, literaturu, opise slika i tablica ...) treba napisati na hrvatskom i engleskom (ili njemačkom) jeziku. — Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom, dok se fusnote u tekstu označavaju redoslijedom arapskim brojevima, a navode se na dnu stranice gdje se spominju. Fusnote u tablicama označavaju se malim slovima i navode se odmah iza tablica. Za upotrebljene oznake treba navesti nazive fizikalnih veličina, dok manje poznate fizikalne veličine treba posebno objasniti u jednadžbama i si. Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti ih brojevima kako slijede. Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti odvojeno od teksta i olovkom napisati broj slike, ime autora i skraćeni naslov članka. Slike trebaju u pravilu biti u omjeru 2:1. Crteže i grafikone treba uredno nacrtati i izvući tušem. Tekst i brojke (kote) napisati uspravnim slovima, a oznake fizikalnih veličina kosim. Fotokopije trebaju biti jasne i kontrastne. Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost članka i zbog kategorizacije po međunarodnim kriterijima. Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu na koju se autor u tekstu poziva. Kao primjer navodimo: 1. Klepac, D.: Uređivanje šuma, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 1965. 2. Prpić, B. i Komlenović, N. i Seletković M.: Propadanje šuma u Hrvatskoj, Šumarski list 5-6, 1988, str. 195-215. Pored punog imena i prezimena autora treba navesti zvanje i akademske titule (npr. prof., dr., mr., dipl. inž. ...). Potpuno završene i kompletne članke (tekst u dva primjerka) slati na adresu Uredništva. Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu odgovarajućeg područja na mišljenje u zemlji, a za znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu. Autori koji žele separate - posebne otiske svojih članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem rukopisa. Separati se posebno naplaćuju, a trošak se ne može odbiti od autorskog honorara. Najmanje se može naručiti 30 separata. Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz rukopis treba dostaviti svoj broj žiro računa, JMBG, adresu i općinu stanovanja. Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA Zagreb, Trg Mažuranića 11 Telefon: 444-206 Telefax: 444-206 |