DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 67     <-- 67 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof, dr sc. dr mult. h. c.
HANS LEIBUNDGUT* 1909-1993.


Prošle godine zauvijek nas je napustio
poznati profesor uzgajanja šuma i
Schadelinov nasljednik Hans Leibundgut.
Profesor Leibundgut bio je jedan
od najznačajnijih švicarskih šumarskih
znanstvenika i uzgajivača poznat daleko
izvan granica svoje domovine. Rođen
je 1909. u Neuravensburgu u slikovitom
Ementalu, u srcu Švicarske. Godine
1932. završava šumarski studij na Visokoj
tehničkoj školi u Zurichu, odakle
odlazi na praksu.


Od 1934. do 1937. asistent je iz uzgajanja
šuma na Katedri za uzgajanje
šuma na istoj školi. Od 1937. do 1940.
nadšumar u Šumskoj upravi Biiren.


Godine 1938. doktorira iz područja uzgajanja
šuma. Od 1940. do emeritiranja
1979. radi kao profesor uzgajanja šuma
i voditelj Zavoda za uzgajanje šuma Visoke
tehničke škole u Zurichu (Waldbauinstitut
der ETH).


Za profesora Leibundguta može se
sa sigurnošću reći da je bio utemeljitelj
ideje o prirodnoj šumi i njezin uporni
provoditelj u praksi. Usavršio je postupak
skupinastog gospodarenja šumama
poznatog kao »švicarski femelschlag«.
Bio je veliki pobornik probornog načina
gospodarenja. Prirodnu šumu i
njezine zakonitosti proučavao je u prašumama
Bosne i Hercegovine (Peručica),
Hrvatskoj (Čorkova uvala), Slovačkoj
i Poljskoj.


Jedan je od prvih uzgajivača šuma
koji se bavi eksperimentalnom ekologijom
zbog korišćenja uzgajanja šuma u
praksi. Izvrstan je sintetičar šumarskih
znanstvenih grana povezanih u uzgajanju
šuma. U svojim istraživanjima koristi
spoznaje šumarske fitocenologije,
pedologije, ekologije šuma, rasta i prirasta
te planiranja i kontrolne metode
uređivanja šuma.


Prof, dr H. Leibundgut je dobar predavač,
omiljen među studentima. U
svojim uvjerljivim izlaganjima potkrepljenim
širokim znanjem ostavlja dubok
dojam na slušatelja. U nastavu uzgajanja
šuma uvodi šumsko-uzgojno planiranje
kao dobru podlogu za uzgojne
postupke.


Vrlo je plodan znanstvenik i tijekom
života objavljuje preko 400 radova. Poslije
emeritiranja 1979. objavljuje 14


knjiga čiji sadržaj svjedoči o njegovu
velikom iskustvu šumarskog znanstvenika
i praktičara. Sudjeluje u 58 postupaka
izrade i obrane doktorata znanosti,
a kod 43 disertacije je mentor. Između
ostalih, kod njega su doktorirali
profesor Pintarić (BiH) i profesor Mlinšek
(Slovenija) koji su i danas vrhunski
znanstvenici iz područja uzgajanja šuma
u Europi. Kod istraživanja prirodne
šume osniva u Švicarskoj 46 šumskih
rezervata.


U dva navrata je dekan Šumarskoga
fakulteta u Zurichu, a od 1965. do
1969. rektor Visoke tehničke škole u
Zurichu.


Često putuje u zemlje bivše Jugoslavije,
u početku kao ekspert FAO, a
kasnije zbog suradnje s kolegama (Zagreb,
Sarajevo). Najčešće je u prašumi
Peručici, koju detaljno istražuje i otkriva
zakonitosti razvoja europske prašume
bukve i jele.


Za svoj rad dobiva mnogobrojna priznanja
između kojih i dva počasna doktorata
na Sveučilištu u Miinchenu i na
Visokoj školi za kulturu tla u Beču.


Život profesora Leibundguta sadržajan
je i plodan, u cijelosti posvećen
šumi kao prirodnome fenomenu. Svaku
šumsku sastojinu smatrao je neponovljivim
dijelom šume.


Hrvatski šumari učenici profesora
Leibundguta duguju mu osobitu zahvalnost
za ono što su od njega naučili i
prenijeli svojim učenicima.


B. Prpić


ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 68     <-- 68 -->        PDF

Dipl. ing.
VLADIMIR BEVANDA
1925. - 1993.


!


... Sudbina je odredila da svoj rodni
kraj u Bugojnu, svoj zavičaj zamijenite
otokom Bracem.


Našli ste na ovom otoku svoj novi
Dom i usudili bismo kazati smisao svog
ljudskog i stručnog življenja, te preživjeli
svoj najzreliji radni vijek, posvetivši
čitavog sebe i svoje stručne sposobnosti,
darujući šumama i krškom
podneblju...


Bile su riječi oproštaja sa štovanim
dipl. inž. Vladimirom Bevanda u ime
LP. »Hrvatske šume«, Uprava šuma
Split, Šumarije Brač i Hrvatskog šumarskog
društva Dalmacije, u ime kolega,
prijatelja i štovatelja gospodina
Vlade.


Pogreb je obavljen 1. lipnja 1993. godine
u Supetru na otoku Braču na groblju
»Sv. Mikule« kako Supetrani zovu
ovaj poluotočić mira, u sjeni čempresa
i borova, vegetacijom i biljkama koju
su mu ispunjavale ljubav odabranog životnog
puta.


Rođen je u Bugojnu 7. siječnja 1925.
godine, od majke Milade Bartoš češkog
podrijetla i oca Petra, hercegovačkih
korjena, službenika na željeznici. Od
svoje četvrte godine živi u Dubrovniku,
gdje završava osnovnu školu i nastavlja
školovanje u gimnaziji, a tada ga zatiče
II Svijetski rat. Vihor rata od
1942.-1945. unosi u njega nemir i otpore,
i odnosi ga u »pakao«, uskraću


jući nastavak školovanja. Završetkom
rata maturira na gimnaziji u Dubrovniku.
Boravak u ovom prekrasnom mediteranskom
podneblju usađuje u njemu
ljubav i vezanost uz more, te mu trajno
ostaje čežnja i obuzetost.


Godine 1946. upisuje studij šumarstva
na Sveučilištu u Zagrebu, no roditelji
budu premješteni službom u Bugojno.
Provodeći obvezatnu studentsku
praksu u Bugojnu pri kraju studija kao
apsolvent s gospođicom Zdenkom Riczkyevicz
svija gnijezdo, osnovavši obitelj
i redovno završava studij šumarstva
1950. godine.


Po diplomi prvo zaposlenje dobiva u
Vinkovcima, gdje stječe prva iskustva
u šumarstvu. Nakon četiri mjeseca uručeno
mu je službeno imenovanje upravitelja
Šumarije Đakovo.


Godine 1951. prema rješenju odlazi
u Vlasenicu (BiH) gdje službuje sedam
mjeseci. Ponovo se vraća u Slavoniju i
upravlja Šumarijom Lipovac, tada nadležnom
Gospodarstvu Vinkovci. U Lipovcu
boravi i radi 1952. i 1953. godine.
U godini 1953. dobija postavljenje
za direktora Lugarske škole u Vinkovcima
gdje ostaje do jeseni 1956. godine.


Odlazeći s obitelji unutarnjim poticajima
i nemirima, duhom i osjećajima
na odmor u Split, susreće »Dalmatinske
šumare« pa na prijedlog i bez puno
uvjeravanja ing. Dimitrije Bure, već u
jesen 1956. prihvaća ponuđeno mjesto
upravitelja »Šumarije Brač« u Supetru,
iza inž. Branimira Marinkovića. U Šumariju
Brač sobom donosi i unosi burni
temperament južnjaka, sve svoje
stručno znanje s fakulteta, volju i snagu
na promicanju šumarstva ovog danas
zelenog otoka. Međutim obećano socijalističko
društveno uređenje nije mu
dalo podršku da razvije iz sebe svoju
mladost i znanje, stručnost i entuzijazam.
Nailaze vremena, desetljeća apatije,
financijske krize, nerazumijevanja
ondašnjeg društva i vremena sitnih ambicioznih
vlastodržaca malih sredina, za
šumarstvo krša. Sve je to morao najviše
sam podnositi pa sve svoje snage i znanje
morao ulagati kako bi osigurao egzistenciju
djelatnicima u Šumariji, svojoj
obitelji i sebi. Izdržava i podnosi
teške godine, hrvajući se istovremeno
s nestručnim težnjama i pritiscima lokalnih
moćnika koji su se u sve razumi


jevali, nepoštujući zakone, organizaciju
struke, znanosti i postulate ove. Ostaje
u šumarstvu i tada kada su u vremenu
svekolike neimaštine, besparice i promašaja
u sustavu, mnogi šumari odlazi


li.
Usprkos svim poteškoćama uspijeva
držati i održati Šumariju svojom sposobnošću,
pronalaziti snalaziti se i
ostvariti puteve realizacije svojih zamisli
na promicanju šumarstva.


Pored uzgojnih radova i mjera zaštite,
čuvanju šuma kao bitnim zadaćama
šumarstva Dalmacije posebice na Braču,
okolnosti ga sile s reduciranim
osobljem i 1965. godine upušta se u
uzgoj pernate divljači fazana i jarebica
u svrhu promicanja lovnog gospodarstva.
Godine 1969. osniva u Supetru
autokamp u borovoj šumi kako bi prihod
iz ovog ulagao u provođenje mjera
zaštite šuma, osobito od šumskih požara.
Nesebično ulaže sve svoje snage na
zaštiti šuma od požara osobito u ljetnim
razdobljima, organizirajući ovu službu.
Danima i noćima zajedno sa svojim suradnicima
i osobljem i pučanima borio
se s vatrom oduzimajući joj ili braneći
svako stablo, šumarak ili maslinu, da
bi Brač ostavio zelen, ljubak, darežljiv
i privlačan svakom Bračaninu ili namjerniku.
Povremeno, a osobito od
1970., radi na hortikulturnim radovima,
projektira i uređuje te održava parkove,
šetnice i površine oko hotelskih
objekata u Supetru i Bolu.


Godine 1973. podiže uzgajalište muflonske
divljači na površini od 25 ha
na Vidovoj Gori, a ovo 1980. i 1981.
proširuje na 214 ha površinu ograđenu
2 m visokom žičanom ogradom u dužini
od 8 km. 1980. godine od Poljoprivredne
zadruge Nerežišća, Šumarija
Brač prihvaća osnovno stado ovaca po
»savjetu« pa je primoran baviti se stočarstvom
bez obzira na poteškoće i djelatnost
koja je izvan struke. Bez pogovora
prihvaća novu zadaću sve u svrhu
očuvanja šumarstva otoka kao i djelatnika
koji su ostvarivali egzistenciju u
njoj.


Poticajem gospodina Vlade Bevanda
izrađena je »Osnova gospodarenja za
značajni krajolik Vidova Gora« za razdoblje
1982. - 1991. godine. To je prva
i jedina za sada takva osnova za šume




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 69     <-- 69 -->        PDF

crnog bora u Dalmaciji. To su šume
lijepo sklopljenog crnog bora Pinus nigra
Arn. subsp. dalmatica na Vidovoj
Gori 460-778 mn/m, površine upisane
u popisu »Posebno zaštićenih objekata
prirode u Republici Hrvatskoj«, nazivom
»Značajni krajolici«.


Ostat će zabilježeno u Braćkom zborniku
br. 14 (1984.) pod naslovom »Prirodne
osnove otoka« u dijelu knjige
»Prilog poznavanja bračke flore« iznio
je sistematički prikaz bračke flore. Kao
nitko do tada zapisao je i opisao sve
vrste samoniklog i autoktonog i unesenog
bilja na otok, zabiježio svako mjesto
nalazišta u uvali, škarpi, dolcu ili
uz crkvicu.


Bilo je veselo i zanimljivo s ing. Vladom
voditi razgovore uz neizbježan cigaršpic
uvijek tinjajuće cigarete, slušati


njegova iskustva šumara s mora, savjete
i skrb za šumastvo, čovjeka i kolegu
koji je posjedovao široku opću kulturu,
poznavanje hrvatske povijesti i ljubav
prema domovini.


Umirovljuje se 1. srpnja 1981. godine
u 56. godini života osjećajući se još uvijek
snažnim te povremeno radi na uređenju
parkovnih površina i inim svojim
zadovoljstvima. 1990. godine osjeća
prve tegobe razarajuće bolesti, odupirajući
se svim svojim snagama, popušta
samozatajnom strpljivošću ostavljajući
prerano svoje najmilije 31. svibnja
1993. godine.


Znakovite su bile riječi na oproštajnoj
misi u propovijedi župnika don Andre
Ursić u kojoj je izrekao da nikad
do tada nije čuo toliko iskrenu ispovijed
i pokajanje za svoje propuste kao


kod ing. Bevande, jer nije mogao zbog
obnašanja svoje funkcije i egzistencije
obitelji, ispovijedati vlastitu vjeruuvjerenje čime mu je bio otrgnut i nedovršen
dio života.


Ovo sjećanje završili bi s riječima
oproštaja upućenih našem štovanom
kolegi:


... Volili ste ovaj Brač, nanovo ste
se u njemu rodili i s njime srodili, unijeli
ste u njega sebe i ostavili na njemu
nove Vaše korjene, volili ste ovu Hrvatsku
i sve u Lijepoj našoj.


Neka Vas sjene Vaših čempresa i Vaših
borova u kutku Sv. Mikule čuvaju
u miru koji ste svojim životom i svojim
djelom zaslužili.


Dipl. ing. Porin Schreiber




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 70     <-- 70 -->        PDF

UPUTE AUTORIMA


Šumarski list objavljuje znanstvene članke iz
područja šumarstva, primarne prerade drva, zaštite
prirode, lovstva, ekologije, prikaze stručnih
predavanja, savjetovanja, kongresa, proslava i
si., prikaze iz domaće i strane stručne literature,
te važnije spoznaje iz drugih područja koje su
važne za razvoj i unapređenje šumarstva. Objavljuje
nadalje i ono što se odnosi na stručna zbivanja
u nas i u svijetu, podatke i crtice iz prošlosti
šumarstva, prerade i uporabe drva, te radove
Hrvatskoga šumarskog društva.
Članci kao i svi drugi oblici radova koji se dostavljaju
zbog objavljivanja, moraju biti napisani
jasno i sažeto na hrvatskom jeziku. Znanstveni
i stručni članci u prilogu trebaju imati kratak
sadržaj (sažetak) na engleskom ili njemačkom
jeziku (iz posebnih razloga na nekom drugom
jeziku), podatke i zaključke razmatranja. Sažetak
na stranom jeziku može biti napisan najviše na
1,5 stranici s proredom na papiru formata A4
(lijevi slobodni rub do 3 cm).
Molimo autore da se pridržavaju slijedećeg:


— Prije
uvoda treba napisati kratki sažetak o
temi članka, svrsi i važnijim rezultatima, najviše
do 1/2 stranice napisane s proredom na
papiru formata A4.

U uvodu, radi boljeg razumijevanja, treba napisati
ono što se opisuje (istražuje), a u zaključku
ono što omogućuju dobiveni rezultati
uz opće prihvaćene spoznaje iz određenog
područja šumarske struke i prakse.
— Opseg teksta može iznositi najviše 10 tipkanih
stranica Šumarskog lista, zajedno s prilozima
(tablice, crteži, slike ...), što znači do 16 stranica
s proredom na papiru A4. Samo u iznimnim
slučajevima Uređivački odbor časopisa
može prihvatiti radove nešto većeg opsega, ako
sadržaj i kvaliteta tu opsežnost opravdavaju.
— Naslov članka (djela) treba biti kratak i jasno
izražavati sadržaj rada. Ako je članak već
tiskan ili se radi o prijevodu, treba u bilješci
na dnu stranice (fusnote) navesti kada je, gdje
i na kojem jeziku tiskan.
— Naslove, podnaslove u članku (sažetak, uvod,
metodološke napomene, rasprave, rezultate
istraživanja, zaključke, literaturu, opise slika
i tablica ...) treba napisati na hrvatskom i
engleskom (ili njemačkom) jeziku.

Fusnote glavnog naslova označavaju se zvjezdicom,
dok se fusnote u tekstu označavaju
redoslijedom arapskim brojevima, a navode
se na dnu stranice gdje se spominju. Fusnote
u tablicama označavaju se malim slovima i
navode se odmah iza tablica.
Za upotrebljene oznake treba navesti nazive
fizikalnih veličina, dok manje poznate fizikalne
veličine treba posebno objasniti u jednadžbama
i si.


Tablice i grafikone treba sastaviti i opisati da
budu razumljivi bez čitanja teksta i obilježiti
ih brojevima kako slijede.


Sve slike (crteže i fotografije) treba priložiti
odvojeno od teksta i olovkom napisati broj
slike, ime autora i skraćeni naslov članka.
Slike trebaju u pravilu biti u omjeru 2:1.


Crteže i grafikone treba uredno nacrtati i izvući
tušem. Tekst i brojke (kote) napisati uspravnim
slovima, a oznake fizikalnih veličina
kosim. Fotokopije trebaju biti jasne i kontrastne.


Poželjno je navesti u čemu se sastoji originalnost
članka i zbog kategorizacije po međunarodnim
kriterijima.


Obvezno treba abecednim redom navesti literaturu
na koju se autor u tekstu poziva. Kao
primjer navodimo:


1.
Klepac, D.: Uređivanje šuma, Šumarski
fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
1965.
2.
Prpić, B. i Komlenović, N. i Seletković
M.: Propadanje šuma u Hrvatskoj,
Šumarski list 5-6, 1988, str. 195-215.
Pored punog imena i prezimena autora treba
navesti zvanje i akademske titule (npr. prof.,
dr., mr., dipl. inž. ...).


Potpuno završene i kompletne članke (tekst


u dva primjerka) slati na adresu Uredništva.
Primljeni rad Uredništvo dostavlja recenzentu
odgovarajućeg područja na mišljenje u zemlji,
a za znanstvene članke i recenzentima u inozemstvu.


Autori koji žele separate - posebne otiske
svojih članaka mogu naručiti istodobno sa slanjem
rukopisa. Separati se posebno naplaćuju,
a trošak se ne može odbiti od autorskog
honorara. Najmanje se može naručiti 30 separata.


Objavljeni radovi se plaćaju, stoga autor uz
rukopis treba dostaviti svoj broj žiro računa,
JMBG, adresu i općinu stanovanja.


Uredništvo ŠUMARSKOG LISTA
Zagreb, Trg Mažuranića 11
Telefon: 444-206
Telefax: 444-206