DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 67 <-- 67 --> PDF |
IN MEMORIAM Prof, dr sc. dr mult. h. c. HANS LEIBUNDGUT* 1909-1993. Prošle godine zauvijek nas je napustio poznati profesor uzgajanja šuma i Schadelinov nasljednik Hans Leibundgut. Profesor Leibundgut bio je jedan od najznačajnijih švicarskih šumarskih znanstvenika i uzgajivača poznat daleko izvan granica svoje domovine. Rođen je 1909. u Neuravensburgu u slikovitom Ementalu, u srcu Švicarske. Godine 1932. završava šumarski studij na Visokoj tehničkoj školi u Zurichu, odakle odlazi na praksu. Od 1934. do 1937. asistent je iz uzgajanja šuma na Katedri za uzgajanje šuma na istoj školi. Od 1937. do 1940. nadšumar u Šumskoj upravi Biiren. Godine 1938. doktorira iz područja uzgajanja šuma. Od 1940. do emeritiranja 1979. radi kao profesor uzgajanja šuma i voditelj Zavoda za uzgajanje šuma Visoke tehničke škole u Zurichu (Waldbauinstitut der ETH). Za profesora Leibundguta može se sa sigurnošću reći da je bio utemeljitelj ideje o prirodnoj šumi i njezin uporni provoditelj u praksi. Usavršio je postupak skupinastog gospodarenja šumama poznatog kao »švicarski femelschlag«. Bio je veliki pobornik probornog načina gospodarenja. Prirodnu šumu i njezine zakonitosti proučavao je u prašumama Bosne i Hercegovine (Peručica), Hrvatskoj (Čorkova uvala), Slovačkoj i Poljskoj. Jedan je od prvih uzgajivača šuma koji se bavi eksperimentalnom ekologijom zbog korišćenja uzgajanja šuma u praksi. Izvrstan je sintetičar šumarskih znanstvenih grana povezanih u uzgajanju šuma. U svojim istraživanjima koristi spoznaje šumarske fitocenologije, pedologije, ekologije šuma, rasta i prirasta te planiranja i kontrolne metode uređivanja šuma. Prof, dr H. Leibundgut je dobar predavač, omiljen među studentima. U svojim uvjerljivim izlaganjima potkrepljenim širokim znanjem ostavlja dubok dojam na slušatelja. U nastavu uzgajanja šuma uvodi šumsko-uzgojno planiranje kao dobru podlogu za uzgojne postupke. Vrlo je plodan znanstvenik i tijekom života objavljuje preko 400 radova. Poslije emeritiranja 1979. objavljuje 14 knjiga čiji sadržaj svjedoči o njegovu velikom iskustvu šumarskog znanstvenika i praktičara. Sudjeluje u 58 postupaka izrade i obrane doktorata znanosti, a kod 43 disertacije je mentor. Između ostalih, kod njega su doktorirali profesor Pintarić (BiH) i profesor Mlinšek (Slovenija) koji su i danas vrhunski znanstvenici iz područja uzgajanja šuma u Europi. Kod istraživanja prirodne šume osniva u Švicarskoj 46 šumskih rezervata. U dva navrata je dekan Šumarskoga fakulteta u Zurichu, a od 1965. do 1969. rektor Visoke tehničke škole u Zurichu. Često putuje u zemlje bivše Jugoslavije, u početku kao ekspert FAO, a kasnije zbog suradnje s kolegama (Zagreb, Sarajevo). Najčešće je u prašumi Peručici, koju detaljno istražuje i otkriva zakonitosti razvoja europske prašume bukve i jele. Za svoj rad dobiva mnogobrojna priznanja između kojih i dva počasna doktorata na Sveučilištu u Miinchenu i na Visokoj školi za kulturu tla u Beču. Život profesora Leibundguta sadržajan je i plodan, u cijelosti posvećen šumi kao prirodnome fenomenu. Svaku šumsku sastojinu smatrao je neponovljivim dijelom šume. Hrvatski šumari učenici profesora Leibundguta duguju mu osobitu zahvalnost za ono što su od njega naučili i prenijeli svojim učenicima. B. Prpić |