DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 67     <-- 67 -->        PDF

IN MEMORIAM


Prof, dr sc. dr mult. h. c.
HANS LEIBUNDGUT* 1909-1993.


Prošle godine zauvijek nas je napustio
poznati profesor uzgajanja šuma i
Schadelinov nasljednik Hans Leibundgut.
Profesor Leibundgut bio je jedan
od najznačajnijih švicarskih šumarskih
znanstvenika i uzgajivača poznat daleko
izvan granica svoje domovine. Rođen
je 1909. u Neuravensburgu u slikovitom
Ementalu, u srcu Švicarske. Godine
1932. završava šumarski studij na Visokoj
tehničkoj školi u Zurichu, odakle
odlazi na praksu.


Od 1934. do 1937. asistent je iz uzgajanja
šuma na Katedri za uzgajanje
šuma na istoj školi. Od 1937. do 1940.
nadšumar u Šumskoj upravi Biiren.


Godine 1938. doktorira iz područja uzgajanja
šuma. Od 1940. do emeritiranja
1979. radi kao profesor uzgajanja šuma
i voditelj Zavoda za uzgajanje šuma Visoke
tehničke škole u Zurichu (Waldbauinstitut
der ETH).


Za profesora Leibundguta može se
sa sigurnošću reći da je bio utemeljitelj
ideje o prirodnoj šumi i njezin uporni
provoditelj u praksi. Usavršio je postupak
skupinastog gospodarenja šumama
poznatog kao »švicarski femelschlag«.
Bio je veliki pobornik probornog načina
gospodarenja. Prirodnu šumu i
njezine zakonitosti proučavao je u prašumama
Bosne i Hercegovine (Peručica),
Hrvatskoj (Čorkova uvala), Slovačkoj
i Poljskoj.


Jedan je od prvih uzgajivača šuma
koji se bavi eksperimentalnom ekologijom
zbog korišćenja uzgajanja šuma u
praksi. Izvrstan je sintetičar šumarskih
znanstvenih grana povezanih u uzgajanju
šuma. U svojim istraživanjima koristi
spoznaje šumarske fitocenologije,
pedologije, ekologije šuma, rasta i prirasta
te planiranja i kontrolne metode
uređivanja šuma.


Prof, dr H. Leibundgut je dobar predavač,
omiljen među studentima. U
svojim uvjerljivim izlaganjima potkrepljenim
širokim znanjem ostavlja dubok
dojam na slušatelja. U nastavu uzgajanja
šuma uvodi šumsko-uzgojno planiranje
kao dobru podlogu za uzgojne
postupke.


Vrlo je plodan znanstvenik i tijekom
života objavljuje preko 400 radova. Poslije
emeritiranja 1979. objavljuje 14


knjiga čiji sadržaj svjedoči o njegovu
velikom iskustvu šumarskog znanstvenika
i praktičara. Sudjeluje u 58 postupaka
izrade i obrane doktorata znanosti,
a kod 43 disertacije je mentor. Između
ostalih, kod njega su doktorirali
profesor Pintarić (BiH) i profesor Mlinšek
(Slovenija) koji su i danas vrhunski
znanstvenici iz područja uzgajanja šuma
u Europi. Kod istraživanja prirodne
šume osniva u Švicarskoj 46 šumskih
rezervata.


U dva navrata je dekan Šumarskoga
fakulteta u Zurichu, a od 1965. do
1969. rektor Visoke tehničke škole u
Zurichu.


Često putuje u zemlje bivše Jugoslavije,
u početku kao ekspert FAO, a
kasnije zbog suradnje s kolegama (Zagreb,
Sarajevo). Najčešće je u prašumi
Peručici, koju detaljno istražuje i otkriva
zakonitosti razvoja europske prašume
bukve i jele.


Za svoj rad dobiva mnogobrojna priznanja
između kojih i dva počasna doktorata
na Sveučilištu u Miinchenu i na
Visokoj školi za kulturu tla u Beču.


Život profesora Leibundguta sadržajan
je i plodan, u cijelosti posvećen
šumi kao prirodnome fenomenu. Svaku
šumsku sastojinu smatrao je neponovljivim
dijelom šume.


Hrvatski šumari učenici profesora
Leibundguta duguju mu osobitu zahvalnost
za ono što su od njega naučili i
prenijeli svojim učenicima.


B. Prpić