DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 47 <-- 47 --> PDF |
IZ INOZEMSTVA IZ AUSTRIJSKOG ŠUMARSTVA Koristeći tekst iz Oesterreichische Forstezeitung (br. 10/1993) u izletu smo kod Šumske uprave Weyer. Grad Weyer nalazi se jugoistočno od Linza na rijeci Enns a šume, vlasništvo katoličke crkve, na lijevoj obali te rijeke. Šumski posjed nalazi se na prosječno 800 met. nadmorske visine s pojedinim dijelovima do 1500 m. Ukupna površina posjeda iznosi 7050 ha od čega 5920 ha pod šumom a ostatak su stijene, lavinska područja i vode (930 ha) te šumski putevi (200 ha). Od šumske površine 3700 ha je gospodarska šuma, 1340 ha zaštitne šume s mogućnosti iskorišćivanja a 880 ha zaštitne šume bez iskorišćivanja. Geološka podloga su karbonati (vapnenac i dolomit), Izlet u Šumariju Weyer sve pješčenjaci jurske i kredne starosti. Uz tla dobro opskrbljena mineralnim hranivima ima i slabo opskrbljenih rendzina. Vegetacijski to je područje Abieti-Fagetuma, ali u sastojinama udio smreke iznosi 75% a jele samo 3%. U upravi je jedan šumarski stručnjak i jedna uredska sila, ali je uprava opremljena suvremenom opremom (programerima, telebankovnom vezom i dr.). Na terenu se nalaze tri revirnika i dva lugara. Broj stalnih radnika od 139 u 1961. godini smanjen je na 16 u 1993. godini. Smanjenje stalnih šumskih radnika posljedica je teškog gospodarskog stanja u austrijskom šumarstvu (o čemu je bilo riječi i u Šumarskom listu). Ti su radnici uglavnom zaposleni u mehanizaciji, kako s traktorima tako i na žičarama. Za sječu etata (20.000 m3 glavnog prihoda i 10.000 m3 prethodnog) koriste se sezonski radnici. Do sada je izgrađeno 199 km šumskih puteva; gradnja u prosjeku stoji 350 šilinga po tekućem metru, a uzdržavanje godišnje 5 šilinga, također po tek. m. Visoka divljač zastupana je divokozama, srnom i jelenom (jelena 2—3 komada na 100 ha). U režiji iskorišćuje se 230 ha, a ostala površina daje se u zakup. »Divljač je dio šume« utvrđuje upravitelj dipl. ing. Hannes Pruc kner, koji nas je proveo svojom upravom. Rezultati istraživanja o oštećivanju stabala konjskim i traktorskim privlačenjem U Šumarskom listu (br. 3-5/1993., str. 178.) čitamo konstataciju mr. Ivana Mart ini ća, da »u usporedbi s konjskom zapregom privlačenje adaptiranim velikoserijskim traktorom uzrokovalo je brojnija oštećenja (i) da obujam oštećenja raste s većom mehaniziranošću rada«. Dodajmo, da su i istraživanja u Francuskoj pokazala korisnost konjske vuče u šumi kako po šumu tako i po ekonomičnosti. Ovim podacima pridružujemo podatke koje je dipl. ing. Norbert Winkle r objavio o istoj problematici u Oestrereiche Forstzeitung (br. 10/1993). Kao i u Francu skoj i ovdje radilo se o tanjim sortimentima: smrekovi trupci do maksimalno 0,116 m3 po komadu i celuloznoj oblovini mase, s jednim izuzetkom, oko 0,40 m3 po komadu te borovih stupova mase 0,151 m3. Tri sastojine imale su nagib između 5 i 20%, a dvije između 20 i 40%. Dnevni učinak privlačenja u sastojini nagiba 20—40% konjem iznosio je 32,87 m3 a traktorom 39,82 m3 ili 121,14% u odnosu na konje a u sastojini nagiba 5-20 te su brojke bile 27,92 za konje a 30,31 za traktor ili 108,56% u odnosu na konje. Oštećenja su kod traktorske vuče iznosila 41,4% na deblu, 58,6% na žilištu, a kod konjske vuče ti postoci iznose 22,2% i 77,8%. Međutim omjer u prosječnim veličinama rana bio je obrnut, jer su one kod konjske vuče veličine ispod 10 cm2 iznosile 70,4%, a kod traktorske 41,1%, a za ozljede veće od 30 cm2 3,7% kod konjske vuče a 17,1% kod traktorske; razlike do 100% bile su ozljede između 10 i 30 cm2. Kao ozljede debla računate su one na visini preko 30 cm, a one ispod te visine kao ozljedu na žilištu. Oskar Piškorić |