DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 47     <-- 47 -->        PDF

IZ INOZEMSTVA


IZ AUSTRIJSKOG ŠUMARSTVA


Koristeći tekst iz Oesterreichische
Forstezeitung (br. 10/1993) u izletu smo
kod Šumske uprave Weyer. Grad
Weyer nalazi se jugoistočno od Linza
na rijeci Enns a šume, vlasništvo katoličke
crkve, na lijevoj obali te rijeke.
Šumski posjed nalazi se na prosječno
800 met. nadmorske visine s pojedinim
dijelovima do 1500 m.


Ukupna površina posjeda iznosi 7050
ha od čega 5920 ha pod šumom a ostatak
su stijene, lavinska područja i vode
(930 ha) te šumski putevi (200 ha). Od
šumske površine 3700 ha je gospodarska
šuma, 1340 ha zaštitne šume s mogućnosti
iskorišćivanja a 880 ha zaštitne
šume bez iskorišćivanja. Geološka podloga
su karbonati (vapnenac i dolomit),


Izlet u Šumariju Weyer


sve pješčenjaci jurske i kredne starosti.
Uz tla dobro opskrbljena mineralnim
hranivima ima i slabo opskrbljenih rendzina.
Vegetacijski to je područje
Abieti-Fagetuma, ali u sastojinama
udio smreke iznosi 75% a jele samo
3%.


U upravi je jedan šumarski stručnjak
i jedna uredska sila, ali je uprava
opremljena suvremenom opremom
(programerima, telebankovnom vezom
i dr.). Na terenu se nalaze tri revirnika
i dva lugara. Broj stalnih radnika od
139 u 1961. godini smanjen je na 16 u
1993. godini. Smanjenje stalnih šumskih
radnika posljedica je teškog gospodarskog
stanja u austrijskom šumarstvu
(o čemu je bilo riječi i u Šumarskom


listu). Ti su radnici uglavnom zaposleni
u mehanizaciji, kako s traktorima tako
i na žičarama. Za sječu etata (20.000
m3 glavnog prihoda i 10.000 m3 prethodnog)
koriste se sezonski radnici. Do
sada je izgrađeno 199 km šumskih puteva;
gradnja u prosjeku stoji 350 šilinga
po tekućem metru, a uzdržavanje
godišnje 5 šilinga, također po tek. m.


Visoka divljač zastupana je divokozama,
srnom i jelenom (jelena 2—3 komada
na 100 ha). U režiji iskorišćuje
se 230 ha, a ostala površina daje se u
zakup. »Divljač je dio šume« utvrđuje
upravitelj dipl. ing. Hannes Pruc kner,
koji nas je proveo svojom upravom.


Rezultati istraživanja o oštećivanju stabala konjskim i traktorskim privlačenjem


U Šumarskom listu (br. 3-5/1993.,
str. 178.) čitamo konstataciju mr. Ivana
Mart ini ća, da »u usporedbi s konjskom
zapregom privlačenje adaptiranim
velikoserijskim traktorom uzrokovalo
je brojnija oštećenja (i) da obujam
oštećenja raste s većom mehaniziranošću
rada«. Dodajmo, da su i istraživanja
u Francuskoj pokazala korisnost
konjske vuče u šumi kako po šumu
tako i po ekonomičnosti. Ovim podacima
pridružujemo podatke koje je
dipl. ing. Norbert Winkle r objavio o
istoj problematici u Oestrereiche Forstzeitung
(br. 10/1993). Kao i u Francu


skoj i ovdje radilo se o tanjim sortimentima:
smrekovi trupci do maksimalno
0,116 m3 po komadu i celuloznoj oblovini
mase, s jednim izuzetkom, oko
0,40 m3 po komadu te borovih stupova
mase 0,151 m3. Tri sastojine imale su
nagib između 5 i 20%, a dvije između
20 i 40%.


Dnevni učinak privlačenja u sastojini
nagiba 20—40% konjem iznosio je
32,87 m3 a traktorom 39,82 m3 ili
121,14% u odnosu na konje a u sastojini
nagiba 5-20 te su brojke bile 27,92
za konje a 30,31 za traktor ili 108,56%
u odnosu na konje. Oštećenja su kod


traktorske vuče iznosila 41,4% na deblu,
58,6% na žilištu, a kod konjske
vuče ti postoci iznose 22,2% i 77,8%.
Međutim omjer u prosječnim veličinama
rana bio je obrnut, jer su one
kod konjske vuče veličine ispod 10 cm2
iznosile 70,4%, a kod traktorske
41,1%, a za ozljede veće od 30 cm2
3,7% kod konjske vuče a 17,1% kod
traktorske; razlike do 100% bile su ozljede
između 10 i 30 cm2. Kao ozljede
debla računate su one na visini preko
30 cm, a one ispod te visine kao ozljedu
na žilištu.


Oskar Piškorić