DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 37 <-- 37 --> PDF |
je evidentno nakon serije epidemija, koje su se manifestirale kroz ´proljetnu defolijaciju´ uzrokovanu bolešću Venturia populina (Vuill.) Fabricius. Selekcijom plus varijanti u familijama hibrida, odabranih predstavnika iz grupe ´Carolina´ i ´Canadensis´, Jacometti je 1929. godine u Italiji selekcionirao nove klonove: I214, 1-488 i 1-455 (Frison & Bisoffi 1988). Selekcija provenijencija i individualnih stabala unutar pojedinih populacija američke crne topole započeto je tek nakon II svjetskog rata. Pedesetih godina ovog stoljeća u Italiji su za praktičnu primjenu selekcionirani prvi klonovi američke crne topole (P. deltoides Bartr.): ´Harward´ (= I 63/51) i ´Onda´ (= I 72/51). Ovi klonovi nisu polučili značajniji uspjeh u klonskim nasadima, budući su se slabo oživljavali, stradavali su od vjetroizvala, a pokazali su i veliku osjetljivost na ´topolov mozaik virus´. Nešto kasnije, 1952. godine, selekcijom u generativnom potomstvu američke crne topole selekcioniran je u Institutu Casale Monferrato novi klon ´Lux´ (= I 69/59), koji se pokazao uspješnijim u osnivanju topolovih kultura u Italiji, od prethodno spomenutih klonova. To je jedini priznati klon američke crne topole u Italiji i jedini koji se uzgaja u komercijalne svrhe. Međutim, treba napomenuti, da drvo ovog klona, kao i ostalih klonova američke crne topole, ima slabiju prođu na talijanskom tržištu od kvalitetnijeg hibrida 1-214. Podrijetlo klona ´Lux´ je država Illinois, SAD. Putem Nacionalne komisije za topolu iz SAD, 1967. godine sabrano je sjeme 14 različitih provenijencija (između 30°16´ do 44°40´ sjeverne širine i između 72°53´ i 103°10´ zapadne dužine), koje je distribuirano u mnoge zemlje Europe. Kroz testove provenijencija je utvrđeno, da se sposobnost zakorjenjivanja klonova američkih crnih topola povećava od juga prema sjeveru. Pokazalo se, da je zima povoljnija za sadnju od jeseni i proljeća, budući da klonovi američke crne topole, posebno oni južnih provenijencija, zbog duge vegetacije kod jesenske i proljetne sadnje gube veliku količinu vode, što uzrokuje gubitke u novoosnovanim nasadima. Zbog duže vegetacije, produkcija klonova južnih provenijencija je veća nego kod klonova sjevernih provenijencija. Smatra se, da bi klonovi provenijencija američke crne topole, koje rastu sjevernije od 38°, trebali biti dobro prilagođeni kontinentalnom klimatu. Osjetljivost na bolesti lišća, koje uzrokuje Marssonina brunnea (Eli. et Ev.) P. Magn. i Melampsorae sp. je manja kod južnih provenijencija u odnosu na sjeverne. Kada se radi o oboljenju ´topolov mozaik virus´, situacija je obrnuta. ZNAČAJ HIBRIDA P. X EURAMERICANA (DOĐE) Iz priložene tablice vidljivo je, da je u rasadnicima na području Republike Hrvatske prisutna tendencija smanjivanja učešća klonova hibrida u odnosu na klonove američke crne topole, a što je štetno iz dva razloga: 1.) Klonovi američke crne topole ne mogu upotpunosti substituirati meduvrsne hibride, budući su se u dosadašnjem uzgoju pokazali nedovoljno prilagođenima našem klimatu, o čemu su date naznake u prikazu značaja američke crne topole. Klonovi američke crne topole su većih zahtjeva za kvalitetnim tlom u smislu hraniva i vodozračnih odnosa u tlu. Drvo američke crne topole je manje kvalitetno u odnosu na drvo hibridnih topola; 2.) Smanjenjem broja klonova u uzgoju približavamo se monokulturama, a što je štetno s aspekta stabilnosti ekosustava osnovanih kultura. Klon 1-214 još uvijek čini 75% učešća u ukupnoj drvnoj masi kultura i plantaža sjeverne Italije (Lapie tra et al. 1993). U Madžarskoj, tri klona eurameričkih topola (cv. Robusta, 1-214 i Marilandica) zastupljeni su s 81% u kulturama. U Nizozemskoj hibridi cv. Robusta i Zeeland čine 60% učešća, a u Francuskoj cv. Robusta i 1-214 imaju učešće od 70% (Zsuffa et al. 1993). Vidljivo je, da u kulturama i plantažama u Europi prevladavaju hibridni klonovi. Budući će se novi nasadi topola u Republici Hrvatskoj osnivati na površinama na kojima se već uzgajala topola ili pak na manje povoljnim staništima za topole, to će povećano učešće američke crne topole u plantažiranju rezultirati sve većim gubicima. Klonovi ame GUINIER ričke crne topole osim slabijeg oživljavanja i duge vegetacije imaju i velike zahtjeve za dušikom. Zbog svega navedenog, trebalo bi s velikim oprezom nastaviti radove na osnivanju novih nasada topola, pogotovo kada ii se radi o drugoj generaciji topolovih nasada ili kultura na lošijim bonitetima, pa stoga smatramo, da je potrebno čim prije dogovoriti strategiju topolarstva u Republici Hrvatskoj. Drvo klona hibrida 1-214 po rezultatima istraživanja može se okvalificirati kao odlično drvo za pilansku preradu, koje se lako reže i daje izniman kvalitet, uz to je i odlično drvo za ljuštenje, jer daje prvoklasne furnirske listove za svaku primjenu (Mutibari ć 1966). Od sedam ispitivanih klonova euroameričkih topola, 1-214 bio je najintenzivnijeg debljinskog i visinskog prirasta, a širina, promjer lumena i debljina stijenke, kao i dužina drvnih vlakanaca bila je najveća (Mutibarić 1969). Internacionalna međunarodna komisija za topole do 1983. imala je registrirana (priznata) samo 52 klona, uz još 8 kandidiranih klonova za priznavanje. Većina registriranih klonova pripadala je međuvrsnim hibridima. Od 100 evidentiranih klonova od strane spomenute komisije, 5 klonova pripadalo je vrsti P. nigra, 22 klona P. deltoides, 44 klona euroameričkim topolama (hibridima), 20 klonova balzamastim topolama i njihovim hibridima. Iz ovoga je vidljiv i svijetski trend u favoriziranju međuvrsnih hibrida u odnosu na »čiste vrste«. |