DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1994 str. 36 <-- 36 --> PDF |
sne hibridizacije s američkom crnom topolom. U tom smislu, poželjno je selekcionirati roditeljske parove spomenutih vrsta s najboljom općom i specifičnom kombinacijskom sposobnošću (Bisoffi 1990). U radovima na očuvanju genofonda europske crne topole važno je, zbog postojanja introgresije američke crne topole, da nam selekcionirana stabla autoktone crne topole budu čim starija. Selekcija mora obuhvatiti približno isti broj muških i ženskih stabala, uz osiguranje genetskog diverziteta, a to znači, da nam selekcionirana stabla europske crne topole trebaju biti predstavnici različitih lokalnih populacija. Autovegetativno razmnožavanje izabranih stabala je najlakše korištenjem izbojaka iz panja ili debla, a ako to nije moguće, onda treba koristiti grane minimalne dužine 50-60 cm iz vršnog dijela krošnje. Grane se zakopaju u zemlju, a iznad zemlje ostane samo terminalni pup. U slijedećoj godini moguće je iz potjeralog izbojka rutinsko autovegetativno razmnožavanje. Postojanje hibridnih rojeva i introgresije u prirodnim populacijama europske crne topole, omogućuje selekciju hibridnih plus varijanti. Kloniranjem ovako nastalih plus varijanti kreiramo nove genotipove, kod kojih postižemo bolji balans između genotipa i okoliša, nego što je bio slučaj kod introduciranih hibrida. Na ovaj način proizvedeni klonovi predstavljaju povratne hibride eurameričkih crnih topola (pretežno preko ženskog klona 1-214) i domaće crne topole. Europska crna topola sadrži gene, koji osiguravaju bolju prilagodbu staništu te bolje ožiljavanje. ZNAČAJ AMERIČKE CRNE TOPOLE (P. DELTOIDES BARTR.) Aloktona vrsta, američka crna topola, do sada se hibrida P. x euramericana (Dođe) Guinier, koji kod vrlo intenzivno koristila u programima oplemenjivanja nas i u Europi predstavljaju još uvijek osnovu za osnieuropske crne topole, putem međuvrsne hibridizacije. vanje intenzivnih kultura odnosno plantaža (Tab. 1). Korištena je kao ženski roditelj u proizvodnji klonova, Hibridi američke crne topole i europske crne topole Učešće klonova crnih topola i hibrida iz sekcije Aigeiros u rasadnicima na području Hrvatske Clone collection of pure species and hybrids of poplars from section Aigeiros in the nurserys in Croatia Tablica 1. Uprava šuma Rasadnik Površina (ha) P. nigra Učešće klonova P. deltoides P. x euramericana Ukupn o Osijek Pampas 27,80 15 ( 61,3%) 12 (29,6%) 27 ( 90,9%) Osijek Požega Koprivnica Koprivnica Zagreb Topolje Cernik D. Međimurje Drnje Gaj 15,75 32,00 4,50 7,00 0,15 1 (5,0%) 8 ( 49,0%) 2 ( 29,0%) 11 ( 91,0%) 5 (100,0%) 5 ( 80,0%) 8 (51,0%) 3 (71,0%) 4 ( 4,0%) 1 (20,0%) 16 (100,0%) 5 (100,0%) 16 (100,0%) 5 (100,0%) 6 (100,0%) Ukupno 87,20 1 (0,9%) 15 ( 69,4%) 12 (29,7%) 28 (100,0%) 90% proizvodnje P. deltoides klonova čini šest klonova: 618 (23,5%), 457 (19,0%), 450 (14,9%), 55/65 (12,3%), 725 (11,1%) i 480 (8,2%) Učešće klonova hibrida P x euramericana: Costanzo (16,7%), M 1 (15,8), ´Triplo´ (12,6%), cv. robusta (12,6%), ´Ostia´ (10,1%), 1-214 (9,7%), 275/81 (6,9%), 270/81 (6,9%), 272/81 (2,4%), San Martino (0,6%). su prvotno dobiveni sredinom XVIII stoljeća u Frannovi, koji su se botanički mogli atribuirati podvrsti cuskoj, odakle su vrlo brzo introducirani u mnoge američke crne topole, P. deltoides ssp. angulata Ait. zemlje Europe. Ovi hibridi opisani su u literaturi kao Spontanom hibridizacijom P. deltoides ssp. angulata grupa ´serotina´ (P. serotina Hartig ili P. canadensis Ait. s autoktonom europskom crnom topolom ili prMoench forma serotina Rheder). Introducirani hibridi votno proizvedenim hibridima, nastala je nova »rasa«, su se povratno križali s autoktonom europskom crnom koja je nazvana ´Carolina topole´. ´Kanadske topole´ topolom (P. nigra L.). U hibridnim potomstvima iz i ´Carolina topole´ klonski su se razmnožavale u rasadpovratnog križanja selekcionirani su klonovi pod skupnicima, uz permanentnu empirijsku selekciju. U uzgoju nim nazivom ´kanadske topole´ (Sekawi n 1976, se održavala smjesa velikog broja klonova, vrlo sličnog prema Frison & Bisoffi 1988). Krajem XVIII stofenotipa, uz vrlo izraženu genetsku divergenciju izljeća iz Francuske su u Italiju introducirani novi klo-među klonova. Postojanje genetske divergencije bilo |